Skip to main content

Full text of "Pregled povijesti hrvatskoga naroda od najstarijih dana do godine 1873"

See other formats 


00 


PREGLED  POVIJESTI 
HRVATSKOGA  NARODA 

OD  NAJSTARIJIH  DANA  DO  GODLNE  1873. 


NAPISAO 

FERDO  SISIC. 


Et  pius  est  patriae  facta  referre  labor.  ^ 

Ovid.  Tristium   II.   322 


cX^^il?!^ 


U  ZAGREBU 

IZDANJE  MATICE  HRVATSKE 
1916. 


\ 


TISKARA  BORANICA  I  R02MANICA 
U  ZAGREBU 


ec    sc    odavna    pokazala    potreba,    da    se    iz- 
dadc  pregled  hrvatske  povijesti  do  najnovijih 
dana,    a    napisan    kriticki    na    osnovi  izvora    i 
naucne    literature,    pa    jasno    i    razgovijetno. 
.     .     _  Ovaku     potrebnu    knjigu    nije    trazila     samo 

hrvatska  inteligencija,  nego  i  mladez,  da  joj  bude  pomocnom 
knjigom  kod  ucenja  hrvatske  povijesti  u  visim  razredima 
srcdnjih  ucilista.  Da  udovolji  dakle  tim  zeljama  inteligencije 
i  mladezi  hrvatske,  obratila  se  Matica  Hrvatska  na  svoga 
odbornika,  profesora  hrvatske  historije  na  kr.  sveucilistu  u 
Zagrebu.  g.  Ferdu  pi.  Sisica  s  molbom,  da  joj  priredi 
takovu  knjigu,  cemu  se  on  i  odazvao.  Matica  Hrvatska 
stalno  se  nada,  da  ce  ova  knjiga,  koja  se  poglavito  obazire 
na  politicki  (ne  ratni),  ustavni  i  kulturni  zivot  svega  hrvat- 
skoga  naroda,  pa  je  prva  i  jedina  knjiga  te  vrsti  u  nasoj 
literaturi,  naci  povoljna  odziva,  Ona  je  u  neku  ruku  pre- 
teca  velike  pisceve  „Povijesti  hrvatskoga  naroda",  koja  ce 
izici  u  redovitim  izdanjima  Matice  Hrvatske,  a  od  koje  je 
prvi  svezak  —  obuhvatajuci  doba  hrvatskih  vladara  (do 
1102.),  a  s  oznacenim  izvorima,  kritikom  izvora,  ilustraci- 
jama  naucnoga  znacaja  i  histoiijsko-geografskim  1  *rtama  — 
vcc  spremljen  za  stampu  i  na  redu  da  izide. 

U  Zagrebu,   14.  augusta  1916. 

Matica  Hrvatska. 


Uvod 

Glavni  izvori  i  djela  o  hrvatskoj  povijesti. 

povijesti  uopcc.  Povijest  je  znanost  o  doga- 
dajima  i  promjenama  medu  Ijudima.  No  ona 
se  ne  obazire  na  sve  dogadaje  i  na  sve  promjene  Ijudske, 
vec   jedino   na   one,   koji   imadu   historijsku   vaznost  ili  ih 

_       prate  historijske  posljedice.  Historik  dakle  treba  da  iznosi 

samo  ono,  sto  je  historijsko  i  sto  je  od  historijskoga  interesa.  U  ta- 
kovom  pak  smislu  historija  se  jamacno  od  tolikih  znanosli,  sto  ih  je 
duh  Ijudski  privrijedio  kroz  mnoge  vijekove,  najvisc  doima  srca  co- 
vjecjega.  Razlog  toj  pojavi  lezi  u  torn,  sto  se  ona  bavi  onim  pred- 
metom,  koji  odista  i  moze  da  bude  covjeku  najmiliji,  to  jest  covjekom 
samim.  To  poglavito  vrijedi  onda,  kad  je  govor  o  proslosti  pojedinih 
naroda,  jer  historija  je  tako  reci  ona  neumrla  dusa  u  njihovu  na- 
rodnom  tijelu  pa  im  cuva  trajno  ime  jos  i  tada,  kad  su  fizicki  vec 
izumrli.  Stoga  se  od  drevne  davnine  svi  narodi  toUko  bave  prouca- 
vanjem  svoje  proslosti,  a  i  vazda  se  naslo  Ijudi,  koji  su  je  biljezili 
bas  s  nakanom,  da  se  potomstvu  sacuva  uspomena  na  dicna  djela 
djedova  i  pradjedova.  Tako  se  zgodi,  da  se  gotovo  kod  svih  naroda 
veoma  davno  pojavilo  pisanje  povijesti:  ona  je  ponos  svega  naroda, 
ponos  seljaka  i  velikasa,  pace  u  svako  se  doba  poznavanje  proslosti 
tijesno  vezalo  uz  pojam  ozbiljnoga  patriotizma.  I  odista,  historija  nas 
uci  upoznavati  velike  politicke  istine,  sto  vrijcde  za  sve  narode  i  za 
sva  vremena.  Narocito  je  u  novije  doba,  vise  nego  ikad  prije,  duh 
Ijudski  spoznao  njezinu  golemu  vrijednost  pa  je  stoga  stavlja  u  prve 
redove  u  pitanju  moderne  obrazovanosti.  Historija  nam  naime  u  prvom 
redu  prosiruje  u  velikoj  mjeri  dusevni  pogled,  jer  tek  po  njoj  postaje 
jasna  sama  sadasnjost  s  mnostvom  njenih  dogadaja  i  gomilom  ideja, 
njenih  raznovrsnih  zahtjeva  i  brojnih  potreba,  Historija  nam  ostri 
smisao  za  golu  realnost,  obogacuje  nazore  nase  o  zivotu,  omogucuje 
nam  tocno  poznavanje  Ijudi,  pokazuje  snagu  ideja,  kao  i  vaznost 
krepkoga  individua  u  cjelini  bilo  narodnoj  bilo  Ijudskoj.  Samo  histo- 
rija nam  podaje  razumijevanja  za  onu  cudesnu  cjelinu,  sto  je  nazi- 
vamo  socijalnim  organizmom.  Ona  nas  uci,  kako  i  u  razvitku  ovoga 
organizma  svaki  uzrok  prate  neumoljivom  nuzdom  njegove  posljedice, 
koje  potom  opet  postaju  novim  uzrocima,  Ona  nam   otkriva  nerazre- 


sivu  svezu  svemu  kolikomu  Ijudskom  djelovanju  i  radu  pa  tako  ostri 
spoznaju  odgovornosti,  budi  osjecaj  pravicnosti  i  ulijeva  postovanjc 
spram  prava.  Ona  je  dakle  odista,  kako  rece  Ciceroa,  ..svjedokinja 
vrcmena,  svjetlost  istine,   zivot  uspomena,  uciteljica  zivota". 

Izvori.  Povijest  se  gradi  na  i  z  v  o  r  i  m  a,  Izvori  opet  jesu  tra- 
govi,  sto  su  nam  preostali  od  misli  i  djela  minulih  narastaja.  Ali  od 
t  h  je  misli  i  djela  venma  malo  tragova  doslo  do  nas,  pa  stoga  i 
jest  povijest  o  mnogim  vijekovima,  narocito  ranijima,  ili  nikako  ili 
samo  slabo  upucena.  jer  gdje  nema  izvora,  nema  historije,  Od  izvora 
najvazniji  su  pored  natpisa.  pjeneza,  oruzja  i  ostataka  gradevina  oni, 
sto  su  dosli  pisani  do  nas,  a  to  su  u  prvom  redu  zvanicne  ispravc 
i  spisi,  pisma  (korespondencija),  Ijetopisi  i  povjesnicka  djela,  Vri- 
jednost  pak  njihova  po  historiju  kao  znanost  stim  je  veca,  sto  su 
oni  blizi  onomu  dogadaju,  o  kojem  govore.  Ovi  su  izvori  djelomicno 
izdani  stampom.  narocito  za  starije  vrijeme,  kad  ih  ima  razmjerno 
malo,  a  najvecim  se  dijelom  cuvaju  u  rukopisu  po  raznim  arhivima 
1  knjiznicama.  Na  ovim  izdanim  i  neizdanim  izvorima  grade  historici 
pojedine  rasprave  ili  djela  o  proslosti  nekoga  naroda,  drzave  ili  cita- 
voga  covjecanstva.  ali  vazda  tako.  da  na  osnovi  vjerodostojnih  izvora 
podaju  istinitu  sliku  o  dogadajima. 

Zbirke  isprava.  Glavne  stampom  objelodanjene  zbirke  izvora 
za  hrvatsku  povijest  jesu  ove:  Franjo  Racki  (f  1894.)  sabrao  je 
sve,  sto  se  odnosi  na  proslost  hrvatsku  do  godine  1102,,  dakle  na 
doba  narodnh  vladara' ;  isprave  od  1102.  do  1400.  izdaje  ..Jugosla- 
yenska  akademija"  u  redakciji  Tade  Smiciklasa'(t  1914).  dok 
je  sredovjecne  historijske  spomenike  grada  Zagreba  (od  1094.  do  1526  ) 
objelodanio  Ivan  Krst.  T  k  a  1  c  i  c '  (f  1905.),  a  one  plemicke 
opcme  Turopolja  (od  1225.  do  1895)  Emilije  Laszowski,*  Otac 
moderne  historiografije  hrvatske  Ivan  Kukuljevic  Sakcinski 
(t  1889.)  skupio  le  sve  najznatnije  isprave  i  saborske  zakljucke,  sto 
se  odnose  na  proslost  hrvatsku  do  1848,,  a  rasvjetljuju  drzavopravnc 
prilike  kraljevstva  hrvatsko'4a. '  Pored  toga  Kukuljevic  je  sabrao  u  jednu 
knjigu  isprave  napisane  hrvatskim  jezikom  od  XII,  do  pod  kraj 
AVI.  vijeka";  ovakovom  dragocjenom  zbirkom,  narocito  sredovjecnih 

..     1-   !o'^^^^V', '^^t"'"^"*^  historiae  Croaticae  periodum  antiquam  illustrantia.  Za- 
greb  1877.   Izdala   ..Jugoslavenska  akademija". 

I  n  ^  v,',,^'-!' '"  V  Cnd^x  diplomaticus  regni  Croatiae,  Dalmatiae  et  Slavoniae, 
vol.  II.-XIII  Zag.eh  1904.-1916.  (od  godine  1102.  do  1367.);  ima  izici  jos  pet 
knnga   do  godine   1400.  ^ 

7   .    IToh,o'*^.L*;V^'""'"^"*''    historica    lib.    reg.    civitatis    Zagrabiac,   vol.    I.— XI. 
Zagrpb    18S9.      1905.   Ovo  je  djelo  izdao  grad  Zagreb. 

I      iir*    v'*''^''^J!'*''    '^on"'"«"ta    historica    nobilis    communitalis    Turopolie,    vol. 
I.-IV.   /.agreb    l';04.-19i.8.   Izdala   luropoiiska  plemenita  opcina. 

7  X     u    ,oi.       .'„';.'"  *^'    '^"'■^    '■^^°*    Croatiae,   Dalmatiae    et    Slavoniae.    vol.   I.— III. 
Zagreb    1861       18^2. 

"  K  'il<  ulievic.  Acta  Croatica.  Zagreb  1863.  Ispravc  Itampane  su  najvecim 
diHom  glagolsk.m  pismcnima  ;  cirilovskim  ih  je  prestampao  uz  neke  nove  (do  1499). 
Murrain,  Hcta  croatica.  vol.  I.  Zagreb  1898.  u  izdanjima  ..Jugoslavenske  akademije". 


sudbenih  spomenika,  ana  narodnom  jeziku,  ne  moze  se  pohvaliti 
nijcdan  slovenski  narod,  pa  ni  mnogi  drugi,  kao  primjerice  Madzari. 
Odnose  izmedu  republike  mletacke  i  Juznih  Slovcna,  zapravo  Hrvata 
i   Srba,    a   u   prvom    rcdu    s    hrvatskom   Dalmacijom,    osvjetljuje    (od 
960.  do    1479.)    ona   bogata    grada   iz    mletackoga    drzavnoga   arhiva, 
koju    je    objelodanio    Sime    L  j  u  b  i  c'    (t   1896.),    dok  je    August 
T  h  c  i  n  e  r  (f   1875.)  priopcio  spise  o  odnosima  izmedu  svete  stolice 
rimske  i  Juznih  Slavena,  poglavito  Hrvata  (od   1198.  do   18OO.0   Pro- 
§lost   sredovjecne    Bosne    objasnjuju   isprave,    sto    su    ih    objelodanili 
Euzebije  Fermendzin'  (f  1897.),  Franjo  Miklosic'  (t  1891.), 
Me  do    Pucic     (f  1882.)  i    Jo  sip    G  e  1  c  i  c,"   dok  jc  isprave  po- 
rodice   knezova  Blagajskih  od   plemena  Babonica,    a  tako  i  knezoya 
Krckih  Frankapana  izdao   Samuil    Barabas,'    a  donjoslavonskih 
sredovjecnih    zupanija    (danas    sjeverozapadni    kut    Bosne)    Sanske, 
Vrbaske  i  Dubicke,  kao  i  banovine  Jajacke  Sandor  Horvath.^ 
Za    novovjeku    hrvatsku    historiju    naiznatnije     su    zbirke    oye: 
Hrvatsko-slavonske    saborske    spise     (od    1526.    dalje)    objelodanjuje 
Ferdo    Sisic,'    a    usporedo    s  njima    izlaze    historijski    spomenici 
hrvatski  iz  vremena  prvih  Habsburgovaca  u  redakciji  Emilija  La- 
szowskoga."'    Postanak  i  razvitak  hrvatske  Vojne  Krajine  objas- 
njuju spisi  i  isprave,  §to  ih  je  izdao  Radoslav   Lopasic"(t  1893.). 


1  L  i  u  b  i  c.  Listine  o  odnosajih  izmedu  Juznoga  Slavenstva  i  mletacke  repu- 
blike. vol.  I.— X.  Zagreb   1868.-1891.  Izdala  ..Jugoslavenska  akademija". 

'  T  h  c  i  n  e  r,  Vetera  monumenta  Slavorum  mcridionalium  historiam  illustrantia, 
vol.  I.- II.  Rim   1863.    i    Zagreb   1875.    Izdao    biskup    Strossmayer   (t   1905.)    o    svom 

^  Fermcndzin,  Acta  Bosnac  potissimum  ecclesiastica  (od  925.  do  1752.). 
Zagreb   1892.  Izdala   ..Jugoslavenska  akademija". 

*  Miklosich.  Monumenta  Scrbica.  Bee   1858. 

■•  riyUHh,    CnOMCHHUH  cpnCKii  OA  1395.  ao   1423..  vol.  I. -II.    Beograd   1858. 

i  1862. 

"Gclcich.  Diplomatarium  relationum  reipublicae  Ragusinae  cum  regno 
Hungariae  (1358.— 1526.).  Budimpesta  1887.  Predgovor  jc  napisao  madzarskim  jezikom 
Ludovik    Thalloczy,    a  djclo  izdala  je  madzarska  akademija. 

^  Bar  abas.  Codex  diplomaticus  comitum  de  Blagay  (1200.— 1578.).  Budim- 
pesta 1897.  —  Barabas.  Codex  dipl.  comitum  de  Frangepanibus.  vol.  I.— II. 
(1133.-1527.).  Budimpesta  1910.— 1913.  Predgovor  madzarskim  )czikom  napisao  jc  u 
oba  djcla  Ludovik    Thalloczy.  a  izdala  ih  je  madzarska  akademija. 

"Horvath,  Codex  diplomaticus  comitatuum  Dubicza.  Orbasz  et  Szana 
(1244.-1710).  Budimpesta  1912.  —  Horvath.  Banatus.  castrum  et  oppidum  Jajcza 
(1450.  — 1527.).  Budimpesta  1915,  Predgovor  madzarskim  jezikom  napisao  jc  u  oba 
djcla  Ludovik    Thalloczy.  a  izdala  ih  madzarska  akademija. 

»  Sisic.  Acta  comitialia  regni  Croatiac.  Dalmatiae  et  Slavoniae.  vol.  I.— III. 
(1526.-1577.).    Zagfeb    1912.-1916.    Izdajc    „Jugoslavcnska    akademija";    zbirka    se 

nastavlja.  .       T^  i      i-       ci 

"'  L  a  s  z  o  w  s  k  i.  Monumenta  Habsburgica  regni  Croatiac  Dalmatiac  blavoniac. 
vol.    I. -II.    (1526.— 1540.).    Zagreb    1914.-1916.    Izdajc   ..Jugoslavenska    akademija    ; 

"  Lopasic.'  Spomenici  hrvatske  Krajine.  vol.  I.-IH.  (1479.-1780.).  Zagreb 
1884. — 1889.  Izdala  ..Jugoslavenska  akademija". 


dok  uskocko  pitanje  rasvjetljuju  spomenici,  sto  ih  je  objelodanio 
Karlo  Horvat/a  zivot  Nikole  Zrinskoga  Sigetskoga  oni,  sto  ih 
je  sabrao  S  a  m  u  i  1  B  a  r  a  b  a  s.'  Zrinsko-Frankapansku  zavjeru  opet 
osvjctljujc  obilna  grada,  sto  su  je  izdali  Franjo  Racki  i  Val- 
tazar  Bogisic  (f  1908.),  i  to  prvi  poglavito  iz  beckih,  a  drugi 
iz  pariskih  arhiva/ 

Pisci.  Medu  Ijetopiscima  i  piscima  o  hrvatskoj  proslosti  istice  se  u 
prvom  redu  bizantinski  car  Konstantin  VII.  Porfirogenit 
(912-959),  koji  je  oko  948.  do  952.  napisao  djelo  s  docaije  nadje- 
nulim  latinskim  natpisom  „De  administrando  imperio",*  U 
torn  djelu  (glaye  29.  do  36.)  iznio  je  car  najstarije  vijesti  o 
Hrvatima  i  Srbima  od  njihova  doseljenja  na  jug  pa  sve  do  polovice 
X.  vijeka,  i  to  pored  nekih  starijih,  mozda  i  arhivskih  podataka,  po- 
glavito na  osnovi  izvjestaja,  sto  ih  je  dobio  od  svojih  pouzdanika 
iz  bizantinskih  dalmatinskih  gradova  onoga  vremena  (za  cijelo  u 
prvom  redu  iz  Zadra,  Spljeta  i  Dubrovnika).  Car  dakle  donosi,  a 
bez  obzira  na  kronoloski  poredak,  hrvatsku  odnosno  srpsku  tradiciju 

X.  vijeka,  koja  je  stim  vjerodostojnija,  sto  su  dogadaji,  o  kojima 
prica,  bhzi  njegovu  vremenu;  tek  za  ranije  vijesti,  kao  sto  su  one  iz 
yil.  vijeka  (tako  o  doseljenju),  cini  se  ipak,  da  je  pouzdaaost  careva 
slaba. 

Domaca  se  historiografija  javlja  tek  drugom  polovicom  XII.  vijeka. 
To  je  spis  obicno  zvan  Ljetopis  popa  Dukijanina,'  sa- 
stavljen  u  glavnom  od  dva  razHcita  dijela.  Prvi  dio  sadrzaje  ocito 
zbrku  raznih  izoblicenih  dogadaja,  kojima  je  najvecim  dijelom  upravo 
nemoguce  odrediti  mjesto  u  povijesti,  dok  drugi  iznosi  usmeno  pri- 
canje  staraca  i  bez  sumnje  nesto  i  od  zapamcenja  samoga  inace  nam 
po  imenu  nepoznata  pisca,  aH  nesumnjivo  barskoga  katolickoga  sve- 
cenika,    o    raznim    dogadajima,    sto    su    se    zbih    u    Duklji    (Zeti)     u 

XI.  1  u  prvoj  polovici  XII.  vijeka;  ..Ljetopis"  je  dakle  u  torn 
urednijem  dijelu  u  prvom  redu  izvor  za  sredovjecnu  srpsku  historiju. 
Frvi  dio  vec  je  zarana  dospio  u  Hrvatsku,  gdje  bi  s  latinskoga  pre- 
veden  na  h  r  v  a  t  s  k  i,  a  sada  (najkasnije  u  XIV.  vijeku)  dodan  mu 
)e  jos  1  opsiran  opis  prijeke  smrti  hrvatskoga  kralja  Dmitra  Zvoni- 
T^Wrn^^^^-)'  M^ga  je  jezgra  ipak  vise  nego  samo  vjerojatna.  Sve 
do  XVll.  vijeka  ova  je  hrvatska  redakcija  „Ljetopisa  popa  Dukljanina" 
bila  glavni  izvor  historijskoga  znanja  Hrvata,  a  narocito  dalmatinskih. 

J  ia'i«P>°v^*1'  .^onumenta  historiam  Uscocchorum  illustrantia,  vol.  I.-II.  fl550. 
do   1618.).  Zagreb   1910.-1913.).  kdala  ..Jugoslavenska  akademija". 

I  II  r?<;^/^'?f^?.'.^^'^®,''  ^Pistolaris  et  diplomaticus  comitis  Nicolai  de  Zrinio,  vol. 
1.-11.^(1535.-1602.).  Budimpesta   1898.-1899.  Izdala  madzarska  akademija. 

7,dr„k  ifi^T*"'  J^P'^."^.  °  "Z"^'  ^^"^  P^'""^  Zrinskoga  i  kneza  Frana  Frankopana. 
t^i  u  7'  ~^°J'^\'''  ^^*^  conjurationem  Petri  a  Zrinio  et  Francisci  de  Fran- 
kopan  Illustrantia.  Zagreb   1888.  Oba  djela  izdala  je  ..Jugoslavenska  akademija". 

Bekkerus.°  Bonn'  r84i"  "  ^    ^  °  ■•  P  ^  V  ^  o  g  e  n  n  e  t  u  s.    opera,    vol.    III.    Recognovit 
■  C  r  n  c  i  c.  Popa  Dukljanina  Letopis.  Kraljevica   1874. 


Mnogo  je  vazniji  pisac  od  anonimnoga  barskoga  svecenika  arhi- 
diakon  spljetske  crkvc   Tom  a    (t   1268.).    On  je  napisao  malo  pred 
smrt    pod    natpisom     „H  i  s  t  o  r  i  a    Sal  on  it  an  a'"    povijest    svoje 
crkve  od  rimskih  vremena,  zacinivsi  je  obilno  opce  politickim  i  svojim 
licnim  dozivljajima,  ali  je  kod  toga  kao  voda  ..latinske"   (talijanaske) 
stranke  spram  Hrvata  cesto  nazloban,    tendenciozan  i  pristran.    Uza 
sve  ove  mane  Toma    je   ipak  najodlicniji  i  najznatniji  dalmatinski  sre- 
dovjecni  pisac,  a  narocitu  vaznost  ima  u  njegovu  djelu  ono,  sto  go- 
vori  o  vremenu  spljetskoga  nadbiskupa  Lovre  u  doba  hrvatskih  kra- 
Ijeva     Petra     Kresimira    IV.    (1058—1073),    Slavica     (1073-1075)    i 
Dmitra  Zvonimira  (1076  —  1089),    te   ono  o  tatarskoj    najezdi    za   vla- 
danja  kralja  Bele  III.  (IV.)  (1242).    U  XIV.  vijeku  cvao  je  najodlicniji 
mletacki  Ijetopisac  duzd    Andrija    Dandolo    (t   1354 ),  koji  do- 
nosi  u  svom  djelu  „Chronicon  V  e  n  e  t  u  m"  osobito  znatnih  po- 
dataka,    redovito   na   osnovi    pouzdanih   izvora  mletackoga    arhiva   o 
mletacko-hrvatskim  odnosima  do  godine   1280.,'    a  u  XV.  najodlicniji 
ugarski  Ijetopisac  srednjega  vijeka  Ivan  Thur6czy  od  Szentmihalya 
(t    1490.),    kojega    „Chronica    Hungarorum"    (stampana    pr\'i 
put  u  Brnu  1488.)  ima  poglavitu  vaznost  za  XIV.  i  XV.  vijck.'  Oso- 
bito je  dragocjen    opis    podsade    Sigeta  godine   1566.,  sto  ga 
je  napisao    h  r  v  a  t  s  k  i  m    jezikom  (cakavskim   narjecjem)    neki  oce- 
vidac,  po  svoj  prilici  tajnik  Nikole  Zrinskoga  Fran  jo    C  r  n  k  o' ;  to 
]e  prvi  opsezniji  historijski  opis  napisan  na  hrvatskom  jeziku,  a  odli- 
kuje   se    zivahnoscu  i  historijskom  vjernoscu.    Nesto  kasnije  sastavio 
]e  zagrebacki  kanonik,  poslije  zupnik  varazdinski,  Antun  Vramec 
(t   1587.)  prvo  hrvatsko  (kajkavskim  narjecjem)    s  tamp  an  o    histo- 
rijsko  djelo    „Kronika",   koja  ima  nekih  dobrih  podataka  za  Xyl. 
vijek.'    Kao    historik  sve  je  starije  ugarske  i  hrvatske  pisce  natkrilio 
Nikola    Istvanffy    (t    1615.    u    Vinici    u    hrvatskom    Zagorju), 
ugarski  propalatin  i  slavonski  velikas,  a  kao  takav  i  clan  hrvatskoga 
sabora.  Njegovo  djelo  obuhvata  vrijeme  od   1490.  do  1606.  i  odlikuje 
se    biranom    latinstinom    i   velikim    poznavanjera   dogadaja,    o   kojima 
govori,  a  narocito  od  druge  polovice  XVI.  vijeka  dalje." 


'  Thomas  archidiaconus.  Historia  Salonitana.  Izdao  Racki,  Zagreb  1894.. 
medu  izdanjima  „Jugoslavenske  akademije". 

'  Jedino  izdanje  jos  uvijck  M  u  r  a  t  o  r  i.  Scriptores  rerum  Italicarum.  vol. 
XII.  Milano   1728.  ^  u      x     • 

'  Najpristupacnijc  izdanje  jest  Schwandtner.  Scriptores  rerum  Hungan- 
carum.  vol.  I.  Bee   1747..  str.  39.— 291. 

*  Kidric.  Oblega  Sigeta  v  sodobnem  hrvaskem  opisu.  Maribor  1912.  (u  ..Ca- 
sopisu  za  zgodovino  in  narodopisje".  let.  VIII.).  Do  nedavno  jos  bio  je  poznat  samo 
suvrcmeni  latinski  (i  njemacki)  prijevod. 

■•  Vramec.  Kronika  vezda  znovic  spravljcna  kratka  slovcnskim  iezfkom. 
Ljubljana  1578.  Ponovo  izdana  s  veoma  vaznim  uvodom  Vjckoslava  Klaida 
u  izdanjima  ..Jugoslavenske  akademije".  Zagreb   1908. 

'  Istvanffy.  Historiarum  de  rebus  Hungaricis  libri  XXXIV..  izdano  vise 
puta.  prvi  put  u  Kolnu   1622. 


Historiografija  hrvatska  u  pravom  smislu  te  rijeci  zacinje  se  tek 

drugom  polovicom  XVII.  vijeka,  kad  je  zagrebacki    kanonik    Jurai 

barun  Rattkay  (f   1666.)  izdao   1652.  u  Becu  prvu  sustavno  napi- 

sanu  hrvalsku  historiju.'  To  je  djelo  za  citavo  starije  doba  osnovana 

na  veoma   ncpouzdanim   izvorima,    a   danas   ima  vrijednosti  samo  za 

piscevo  doba,  dakle  za  prvu  polovinu  XVII.  vijeka.  Pored  sve  nekri- 

ticnosti    ipak   je    znacajno    s  toga,    sto   je    Rattkay   prozet    hrvatskim 

duhom  svoga  vremena  razlikujuci  strogo  Hrvatsku  od  Ugarske.  Mnogo 

je  bolje  djelo,  sto  ga  je  napisao  Trogiranin  Ivan    Lucius  (Lucie  ?\ 

(t  u  Rimu   1679.)  i  stampom  izdao  u  Amsterdamu   1666.,  a  prikazuje 

hrvatsku  historiju  do   1420.,  to  jest  do  onoga  vremena,  kad  je  citava 

Dalmacija  trajno  presla  u  mletacke  ruke.^  Lucius  je  pravo  reci  osnivac 

1  otac  hrvatske  kriticne  historiografije,  jer   se   sluzio  samo  ispravaraa 

1    suyremenim    piscima,    no    on    odise    vise    duhom   mietackim   negoli 

hrvatskim.  Kud  i  kamo  zaostaje  za  njim  kao  historik  zagrebacki  ka- 

nonik    Baltazar    Adam    Krcelic    (f    1778.),    koji    je    napisao 

poyijest  crkve  zagrebacke  (do  polovice  XVII.  vijeka),'  onda  politicku 

histonju  kraljevme  Hrvatske  do  smrti  Ferdinanda  I.  (1564.)*  a  s  ten- 

dencijom,    da    opravda    tadanji    centralisticki    sistem    beckc'  vrhovne 

ylade,  i  pod  kraj  zivota  Ijetopis  svoga  vremena  (od  1748.— 1767  )    koji 

je  ledan  od  najdragocjenijih  izvora  XVIII.  vijeka.  Na  prijelazu  u'novo 

doba  stoji  znatan  rad  Zagrepcanina  Josipa  Mikoczyja  (f  1800)  a 

narocilo  na  polju  hrvatske  historije  u  doba  narodnih  vladara " 

i'.oshje  „ihrskoga"  doba,  koje  iznese  na  vidjelo  prvu  hrvatska 
histonju  pisanu  novim  knjizevnim  jezikom,  a  kojoj  bjese  pisac  zupnik 
u  pozeskim  Sesvetama  Ivan  Svear^t  1839.),  zace  moderni  na- 
ucni  rad,  ko)emu  je  temelje  polozio  Ivan  Kukuljevic  Sak- 
cinski  osnutkom  „Drustva  za  jugoslavensku  povjesnicu"  i  izda- 
To^ITm  '^''f''''^^  °''^^°^  ..Arkiva"  (12  knjiga  od  1851.  do 
1875.  .  No  )os  krepciju  osnovku  stece  rad  oko  hrvatske  historiografije 
osnutkom  ..Jugoslavenske  a  k  a  d  e  m  i  j  e",  narocito  otkad  je 
ona  zapocela  sustavno  djelovanje  svoje  (1867),    i  to  ne  samo  objelo- 

SlavoiiiL^Beel652^^'°°"^  ''^^"'"    ^*    banorum    regnorum    Dalmat.ae.    Croatiae    ct 

'  Lucius.  Dc  regno  Dalmatiae  et  Croatiae  libri  sex.  Amsterdam  1666.  (i 
Schwandtner,  Scnptores  rer.  Hung.  III.).  ^ 

tomus'  I^'za'^reb^  n70  "'^*°:;'^7™  cathedralis  ecclesiae   Zagrabiensis   partis  primae 

nares.'z^a|reb   n70.'^'    ^^  '"^^°''  Dalmatiae.    Croatiae.  Slavoniae  notitiae  praelimi- 

(A^  i7A7i^''J^^V^J'\-^'"'"^^  ^'^^  historia  ab  anno    inclusive    1748.  et    subsequis 

itvi  r^  \   r'*'"*"v'  "°.*'"^'"-    ^^'^^^    Tade    Smiciklas    u   izdanjima     Jugo 
slavenske  akademije  .  Zagreb   1901.  -"M""*  ,.Jugo 

"  Mikoczy.  Otiorum  Croatiae  liber  unus.  Budim   1806 
nose  na1;rr: '..Olledat  /l  1"^™:'"?'  '~''^'    '''"'   1«39.-1842.  (Sveska  III.  i  IV. 


daniivanjem  historijske  grade/  nego  i  izdavanjem  histon)skih  mono- 
drafiia  (rasprava)  u  svom  organu  ..R  a  d  u".'  Naucen)acki  krug  prvih 
akademika  sacinjavahu  njezin  predsjednik  zagrebacki  kanonik  Ir  ra- 
ni o  Racki  (t  1894.),  historik  doba  hrvatskih  narodnih  vladara, 
onda  profesor  hrvatske  historije  u  sveucilislu  u  Zagrebu  (od  1874.) 
Matiia  Me  sic  (t  1878.),  historik  doba  obaju  kral)eya  iz  kuce 
Ja^elovica  (od  1490.  do  1526.),  ravnatelj  hrvalskoga  arheoloskoga 
muzeia  S  i  m  e  L  j  u  b  i  c  (t  1896.),  historik  hrvatsko-mletackih  odnosa, 
Radoslav  L  o  p  a  s  i  c  (t  1893.),  historik  hrvatske  Vo)ne  Kra)me. 
i    IvanKrst.    Tkalcic(t   1905.),  historik  grada  Zagreba. 

Rezultatima    rada    ovih   naucenjaka    kao    i    pubhkacijama    izvora 
prvi  se  posluzio  profesor  hrvatske  historije  u  syeucilistu  i  preds)ednik 
Jugoslavenske  akademije"    Tade    Smiciklas    (t    1914.).     On  ,e 
objelodanio    u    izdanjima    ,.Matice    Hrvatske"    u    dva    omasna    sveska 
djelo  „Poviest    h  r  v  a  t  s  k  a"   (Zagreb   1879.  i  1882.  ,  od  koiih  prvi 
obuhvata  dogadaje  do  1526.,  a  drugi  do   1848.     Smiciklas   izradio    je 
svoie  djelo  na  osnovi  svega  tada  mu  pristupna  i  stampom  ob)eloda- 
njena  izvornoga  blaga  i  literature,   a  kako  je  bilo  napisano  u  sm)eru 
pragmatickom    s  jakom    patriotskom    zicom    i    jezikom    i   stilom   nada 
sve  ugodnim,    postade  mozda  najpopularnijom   modernom   hrvatskom 
knjigom.    Medutim   je   od  onda,    kad  je  ono  izradeno,    proslo  gotovo 
cetrdesct   godina,    a   za  to  je  vrijeme  objelodanjeno  golemo  mnostvo 
novih  izvora.  pa  tako  je  sasvim  prirodno,  da  je  danas  ono  u  nekim  di- 
jelovima  stvarno  zastarjelo.  Prema  stanju  danasnje  nauke  i  izvora  ob)e- 
lodanjuje  sveucilisni  profesor    Vjekoslav    Klaic    vdiko  d)elo  u 
smjeru    genetickom    s    natpisom     ..?  o  v  j  e  s  t    H  r  v  a  t  a        od  ko)ega 
je  dosada  izislo  pet  svezaka  obuhvatajuci  proslost  naroda  hrvatskoga 
do  godine   1608.    Ovo  djelo,    kojemu  su  dodane  i  neke  shke   naucne 
vrijednosti,    nadilazi  metodickom  izradbom,    strogom  naucnom  kntic- 
noscu  i  iscrpivom    opsirnoscu   sva  dosadasnja  djela,   a  narocito  valja 
istaknuti    razdoblje    od    godine    1409.  do    1608.,    koje   je  u  torn    d)elu 
prvi  put  temeljito  obradeno  na  osnovi  ne  samo  ob)elodanjene  grade, 
nego  i  golemoga  mnostva  arhivalnih  podataka. 


•  Vccu  historiisku  gradu  izdajc  .,  J  u  g  o  s  1  a  ve  n  sk  a  akademi|a  u  zb.rkama 
Monumenta  spectantia  historiam  Slavorum  m  e  ri  d  i  o  n  al  i  u  m  do- 
sada 39  knjiga.  i  ..Monumenta  h  i  s  t  o  r  i  c  o  -  j  u  ri  d  i  c  a  S  la  v  o  r  u  m  ™«'-'d'o- 
nalium".  dosada  10  knjiga.  a  manju  u  zborniku  ..Star.ne  dosada  35  kn„ga. 
Izvan  toga  izda,c  i  Smiciklasov  ..Codex  d  i  pi  o  m  a  1 1  c  u  s  dosada  12  kn,.ga 
(II.-XIII.);    prvi    svezak.    koji    ima    da    obuhvata   isprave  iz  doba  narodnih  vladara. 

izi^i  ce  naknadno.  ...      ...      ,.,   ,      -.i     x      tn^ 

'  R  a  d"  donosi  do  knjige  59.  zajedno  rasprave  histoncko-filolog.ckoga.  tilo- 
zoficko-juridickoga  .  matematicko-prirodoslovnoga  razreda  a  od  60.  ^alie  naposc 
one    prvih    dvaju    razreda    i    napose  trecega.    Do   danas  mSlo  )e  ukupno  211   knpga 

"^''^^^"Klaic.  Povjest  Hrvata.  pet  svezaka.  Zagreb  1899  do  1911  Prva  knji|j  '^e 
do  1301..  druga  od  1301.  do  1409..  treca  od  1409.  do  1458..  cetvrta  od  1458.  do 
1526..  a  peta  od   1526.  do   1608. 


Pristup. 

Hrvatske  zcmlje  prijc  doseljenja  Hrvata. 

I. 

Pozoriste  hrvatske  povijcsti. 

naj  dio  Juznih  Slovena,  koji  je  docnije  obrazovao  drzavc 
hrvatsku  i  srpsku,  napucio  je  malo  po  malo  do  prve  po- 
lovice  VU.  vijeka  nasc  ere  onu  prostranu  zemlju,  kojoj 
su  otprilike  bile  ove  etnicke  granice :  na  jugu  rijeke 
Bojana  i  Drim  (danas  u  Albaniji)  te  Sara  planina,  na 
istoku  pravac  povucen  od  Sare  i  Kosova  polja  do 
usca  Timoka  u  Dunav,  na  sjeveru  Dunav,  Drava  i  Mura  te  danasnje 
stajersko-kranjsko-hrvatsko  pogranicno  gorje,  a  na  zapadu  rijeka 
Rasa  (u  Istri)  i  Jadransko  more.  Unutar  tih  meda  nalaze  sc  danas 
ove  zemlje:  istocna  Istra,  Medumurje,  Hrvatska,  Slavonija  sa  Srijemom, 
Dalmacija,  Bosna,  Hercegovina,  Crna  Gora,  jedan  dio  sjeverne  Alba- 
nije,  Novopazarski  sandzak  i  zapadna  Srbija.  No  dok  je  narod.  sto 
je  napucio  golemi  taj  prostor  od  kakih  180.000  kl'.  s  etnickoga  gle- 
dista  vazda  bio  jedan  isti,  zemlja  sama  nikad  se  nije  nasla  na  okupu 
kao  jedna  politicka  cjelina,  pa  tako  se  zgodi,  da  je  prosirenje  imena 
hrvatskoga,  odnosno  srpskoga,  zavisilo  podjedno  i  o  politickoj  snagi 
i  moci  bilo  jednoga,  bilo  drugoga  dijela  naroda, 

Nas  zanima  u  prvom  redu  historijsko  pozoriste  Hrvata,  kojih  je 
pravo  srediste  i  jezgra  iznajprije  bila  zemlja  izmedu  Rase  i  utoka 
Cetine,  odnosno  Neretve,  na  zapadu,  a  Vrbasa  i  donje  Bosne  na 
istoku,  pa  Drave  i  stajersko-kranjskoga  pogranicnoga  gorja  na  sjeveru. 
All  ni  ovaj  teritorij  nije  vazda  i  stalno  stvarao  jednu  politicku  cjelmu, 
vec  je  bio  sada  prostraniji.  sada  tjesnji.  Razlog  toj  pojavi  trcba  da 
traiimo  u  geografskom  smjestaju  hrvatske  zemlje.  Pogled  na  kartu 
jugoistocne  Evrope  odmah  nas  uci.  da  hrvatska  zemlja  vecma  na- 
ginje  Zapadu  i  njegovu  utjecaju,  nego  li  evropskomu  Istoku.  Ona  se 
prostire  doduse  znatnim  dijelom  na  Balkanskom  poluotoku.    a  taj  se 


10 


rado  nazivlje  istocnim,  no  upravo  u    svojem    sjeverozapadnom    dijelic 
seze  on  daleko  na  zapad.  Tako  su  primjerice  Osijek,  nedaleko  od  sje-^ 
veroistocne,  i  Sarajevo,  nedaleko  od  jugoistocne  hrvatske  mede,  gotovo 
iste  geografske  duzine  kao  juznotalijanski  Otranto,  a  Pozega,  Banja- 
luka    i    Imotski    malo    ne    pod    istim    meridijanom    kao  Tarento;    dok 
je  Zadar  nesto  zapadnije  smjesten  od  Mesine  na  Siciliji,  a  Rijeka  od 
Salerna,  a  same  malo  istocnije  od  Napulja.    Sve    nam    to    dakle    po- 
kazuje,  da  hrvatska   zemlja    ima    prama    zapadu    isti    smjestaj    kao    i 
juzna  Italija.  A  to  bas    i    jest    razlog,    sto    je    najveci    dio    pomenutih 
zemalja    za   konacne    razdiobe    rimskoga    carstva  godine  395,  po  Hr, 
pripao    Zapadu,     a    istom    docnije    Istoku     zbog    poHtickih    intercsa 
njegovih.  Hrvatska  je  dakle  zemlja  (kao  i  juzna  Italija)  dugo  kolebala 
izmedu    Zapada   i   Istoka,    dok   konacno    nije    (poglavito    uz  more)  u 
njoj  prevagnuo  zapadni  utjecaj, 

Nadalje  hrvatska  se  zemlja  nalazi    na    razmedi    srednje    i   juzne 
Evrope.    Ona  se  naime  prostire  onim   predjelima,    gdje  se  Balkanski 
poluotok   hvata    trupa    evropskoga.   Ogledamo  li    na    karti    tri   juzno- 
evropska  poluotoka,  opazit    cemo,    da    Pirenejski    rastavlja    od    trupa 
tesko  prohodno  gorje  Pireneja,    a  Apeniaski  opet  visoke  Alpe ;    Bal- 
kanski   pak    poluotok    nije    odijeljen    visokim    gorama,    vec    su    ovdje 
prirodnom  medom  rijeke  Kupa,  Sava  i  Dunav.    Sto  je  ovoj  medi  na 
sjeveru,    pripada    evropskom    trupu    ili    srednjoj    Evropi,    a  sto  je  na 
jugu,    Balkanskom   poluotoku   ili    juznoj    Evropi.  Velik  dio  pomenutc 
mede    prolazi    hrvatskom   zemljom   i    to   tako,  da  manja  cest  njezina 
ostaje  trupu  evropskomu  ili  srednjoj  Evropi  kao  sastavni  dio  velikoga 
podunavskoga  nizozemlja  i  alpskoga  gorja,    to  jest  hrvatsko  Zagorje, 
Podravina    i    citava    Slavonija    sa    Srijemom,    dok    veci    dio    pripada 
Balkanskom  poluotoku  i  kraskoj  gorovini  ili  juznoj  Evropi.    Taj  geo- 
grafski  dualizam  hrvatske  zemlje,  koji  se  jos  i  jasno  odrazuje  u  klimi,. 
fauni  i  flori,  mnogo  je  puta   nepovoljno    utjecao    na    razvoj    politickc 
narodne  proslosti.    Ne    da    se    naime    poreci,    da    onaj    kraj    hrvatske 
zemlje,  sto  se  prostire  izmedu  Save,  Drave,  Kupe  i  Dunava,    a  pri- 
pada srednjoj    Evropi,    pokazuje    sasvim    drugi   karakter    od    krajeva 
njemu  na  jugu,  pace  bilo  je  vremena,    kad    su    oba    dijela    stajala    u 
protivstini  i  neprijateljstvu  jedan   protiv    drugoga.    Stoga    i    jesu   vec 
Rimljani  danasnju  hrvatsku    zemlju    podijeHli    medu    dvije    pokrajine, 
Panoniju  i  Dalmaciju,  a  na   njihovim    se    tragovima    docnije    podigose 
obje  hrvatske  knezevine,  Panonska  i  Dalmatinska,   zatim  obje  bano- 
vme,  naime  Slavonija  i  Hrvatska  s  Dalmacijom. 


11 


Hrvatska  se  zemlja  prostire    uz    more    i    obiluje    otocima.    Obala 
hrvatska  ima  lijcpih  zatona,   zaljeva,    draga  i  zgodnih  mjcsta  za  pri- 
staniste  brodova,    narocito  Kvarnerski  i  Kastelanski    zaljev,    pa    nat- 
kriljuje  u  tome  kud  i  kamo  sucelnu  jednolicnu   talijansku    obalu.    To 
i  jest  bilo  glavnim  razlogom,  da  se  je  za  nju  toliko  otimala  Venecija, 
jer  u  doba,  kad  se  plovilo  duz  obale,  a  voljelo  izbjegavati  otvoren6) 
pucini,  bez  nje  nije  moglo  da  bude  gospodstva  nad  Jadranskim  morcm, 
niti  sigurne  plovidbe  put  Levanta.    Primorski    je  smjestaj  mnogo  do- 
prinio,  da  su  se  lijepo    razvili    neki    gradovi,    medu    njima    u    prvom 
redu  Senj,  Zadar,    Spljet  i  Dubrovnik.    Ali    polozaj    hrvatske    zemlje 
uz  more  bio  bi  kud  i  kamo  znatniji  i  po  unutrasnje  krajeve  korismji, 
kad  bi  ovece  plovne  rijeke  iz  unutrasnjosti  ulazile  u  nj  i  tako  spajale 
Primorje  sa  Zagorjem.    No  one  rijeke,  sto  utjecu  u  Jadransko  more, 
ne  mogu  se  dovoljno    razviti,    buduci    da    su    suvise    kratke    i    phtke 
osim  jedine  Neretve,  a  i  ta  je  jedino  u  najdonjem   tijeku   plovna    za 
vece  brodove.    Konacno  rastavljaju   Primorje  od  Zagorja  visoke  pla- 
nine,    koje    se    dizu    u    visinu    nerijetko    neposredno    od    obale,    kao 
Vele'bit,  Mosor  i  Biokovo.   Zbog   toga    nema   izuzevsi    usko   Primorje 
preostala  hrvatska  zemlja  osobite  koristi  od  mora,  ili  drugim  rijecima, 
sam    znacaj    citave    hrvatske    zemlje,     pored    sve   duge    i   razvedene 
morske  obale,  u  glavnom  ipak  je  pretezno  kontinentalan. 

U  povijesti  hrvatskoj  treba  dakle  vazda  da  imamo  pred  ocima 
geografski  smjestaj  hrvatske  zemlje:  ona  se  nalazi  na  razmedi 
srednje  i  juzne  Evrope,  ona  je  u  sredini  izmedu  evropskoga  Zapada 
i  Istoka,  i  konacno  u  njoj  se  uza  sav  primorski  polozaj  ipak  pretezno 
razvio  kontinentalni  zivot. 

II. 

Prchistorija,  Iliri,  Rimljani  i  Scoba  Naroda. 

Prchistoriia.  Poceci  kulture,  odnosno  prvi  sigurni  znaci  covjeku 
svojstvena  razuma,  gube  se  u  p  r  e  h  i  s  t  o  r  i  j  i,  koja  obuhvata  starijc 
i  najstarije  odsjeke  u  razvitku  Ijudskoga  roda  i  njegove  prosvjete,  a 
o  njima  nam  se  nijesu  sacuvala  nikakova  pismena  svjedocanstva. 
Prehistorija  dijeli  se  na  tri  glavna  doba:  na  kameno,  broncano  i 
z  e  1  j  e  z  n  o,  vec  prema  gradi,  od  koje  su  bila  sadjeljana  pojedma 
oruda  i  oruzja,  kao  sto  su  nozevi,  sjekire,  vrsci  strelica  i  sulica,  pa 
bodezi,  macevi.  cekici,  nadzaci  i  drugo.  Ova  glavna  doba  raspadaju 
se    na   podrazdoblja  :    kameno    doba    na    starije    iH    p  a  1  e  o  1 1 1  s  k  o, 


12 


koje  je  dulje  potrajalo  od  sviju  ostalih  zajedno,  i  novije  ili  neolitsko 

razdobljc  ;  prijelaz  na  broncano  doba  cini    b  a  k  r  e  n  o,  ali  je  ono 

ipak  blize  neolitskomu,    nego  li  broncanomu,    dok   se    zeljezno    doba 

razdvaja  na  starije  ili    halstatsko    i    na    mlade    ili    latensko. 

No  ova  doba  ne  valja  shvacati  kao  da  su  se  po  citavoj  Zemlji  zapo- 

cela  i  zavrsila    u    isto  vrijeme,    jer    u    nekim    naprednijim    stranama, 

poglavito  na   Istoku    (tako   u   Egiptu    i    Mezopotamiji),  vec    je    covje- 

canstvo    odavno    poznavalo    kovine,    dok    je    u    drugim    sjevernijim    i 

udaljenijim  krajevima  negdje  jos  cvalo  neolitsko,  a  negdje  jos  uvijek 

prevladavalo  paleolitsko  doba.    To  je  dakle  upravo  tako,    kao  sto  je 

primjerice    s    grckom   ili    rimskom    knjizevnoscu,    koja   je    vec    davno 

ocvala  u  svojoj  domovini,  a  da  istodobno,  kazimo,  Sloveni  i  Germani 

jos  ni  pisma  nijesu  poznavali,  sta  vise,  i  dandanas  ima  nekih  divljackih 

plemena,  ponajvise  u  Australiji,  koja  jos  uvijek  zive  u  kameno  doba. 

Ova  dakle  razdioba  u  tri  doba  nije  toliko  kronoloska,  koliko  karak- 

tense  izvjesni  kulturni  stepen  Ijudski, 

U  starije  paleolitskodoba  hranio  se  covjek,  ziveci  bijedno 
u  omanjim  skupinama,    poglavito  od    lova,    koji  mu  je  bio  glavnim 
zanimanjem,  a  onda  i  od   ribanja.    Svoje  je  boraviste  kao  nomad 
vazda  mijenjao  trazeci  hrane    i    zaklonista    ispred    divlje    zvjeradi    i 
nepogoda  vremena,  bilo  pod  krosnjastim    deblom,    bilo    u    pecinama 
(spiljama).    Obradivanja    tla,    domacih  zivotinja  i  glinenih  posuda  jos 
ni)e  poznavao,  i  jedino  orude  biU  su  mu  isprva  drvo  i  kamen,  ponaj- 
vise kremen,  od  kojega  je  otkidao,  odlamao  i  odbijao  manje  komade, 
da    se    njima    posluzi,    ali    izglacati    ih  jos  nije  znao.    Tek    u    mlade 
paleolitsko    doba    covjek    je    naucio,    da    se    posluzi    i    zivotinjskim 
kostima  i  rogovima  kao  podesnim  orudem,  pace    i    za    nakit.    Medu 
na,znatnija  paleolitska  nalazista  u  Evropi  ubraja  se  naseobina  paleo- 
htskoga    covjeka    starijega    razdoblja    kod    danasnje    Krapine    u 
hrvatskom  Zagorju,  gdje  se  uz  preostatke  covjeqega  kostura  bar  od 
deset  mdividua  razne  starosti  naslo  i  golemo    mnostvo    kosti    raznih 
diluvijalnih  zivotinja  i  primitivnoga  kamenoga  oruda. 

Neolitsko  doba  otvora  neprekidni  slijed  Ijudske  kulture 
do  danas.  Sada  covjek  nije  vise  jedino  nomadski  lovac  i  ribar,  nego 
je  sebi  priblizio  neke  korisne  zivotinje  i  biljke,  to  jest  on  je  postao 
sto  car  1  ratar.  To  ga  je  navelo,  da  je  uzeo  sebi  stvarati  stalna 
naselia,  naime  veca  ili  manja  selista  gradeci  ponajradije  —  buduci 
da  bez  vode  nije  mogao  zivjeti  -  po  dolinama  uz  rijeke  i  potoke 
te  uz  jezera  i  more  svoje  kolibice  povrh  okruglasto  iskopanih   jama. 


13^ 

Nad  njima  bi  podigao  rasljasto  kolje,  opleo  ga  granjem  i  pleterom,  a 
onda  sve  to  oblijepio  ilovacom.  No  cesti  pbvodanj  i  strah  od  grabez- 
Ijivih  zivotinja  i  nevaljalih  Ijudi  bjese  razlogom,  da  je  covjek  jos  u  neo- 
litsko  doba  uzeo  graditi  svoje  stanove  na  sosnicama  (sojenicama) 
u  rijecnim  ili  jezerskim  plicinama  nedaleko  od  obale.  Dalja  znacajka 
neolitskoga  doba  jest,  da  je  covjek  stao  praviti  glinene   posude 
s  tragovima  primitivne  ornamentike,    dok    je    od    d  o  m  a  c  i  h    zivo- 
tinja   gojio    kozu,    ovcu,    svinjce,    govedo,    a   uza  nj    je    kao    vjerni 
lovski   drug   i   kucni    cuvar    pas;    samo  konju    kao  domacoj    zivotinji 
nema  u  neolitsko  doba  jos  nigdje  traga.    Od   biljaka    covjek   je    tada 
sijao  psenicu,    jecam  i  proso,    zacijelo  u  blizini  svoje  kolibe,    pa  nje- 
govao  Ian,  da  se  oblaci.  Sluzio  se  oruzjem  i  orudem  od  izglacana 
kamena    razne  vrsti,    koje  je  cesto  dobavljao  iz  daleka  ili  su 
mu    ga    donosili    t  r  g  o  v  c  i.    Bez    sumnje    je    covjek    vec    tada    imao 
izvjesnih  religijoznih  predodzbi,  a  narocito  o  zivotu  preko  groba^ 
kako  to  pokazuje    pokapanje    mrtvaca    po    stalnom    nacinu,    naime    u 
skvrcenom  polozaju.  Isto  je  tako  covjek  tada  zivio  i  u  nekoj 
drustvenoj    organizaciji,    no  da  li  familijarnoj  (zadruznoj)    ili    ca    ple- 
menskoj,  toga  ne  znamo.  Neolitsko  je  doba  dakle  polozilo 
osnovu  ratarskomu  ili  seljackomu  stalezu.  U  danasnjc 
hrvatske  zemlje  ova   je    razmjerno    visoka    kultura    prodirala    s  juga, 
a  najgusce  bjese  naseljena  danasnja  ravna    Slavonija    i    Srijem,    gdje 
su  se  nasli  tragovi  velikih  naseobina,    kao  sto  su  Jakovo  -  Kormadin 
(kod  Zemuna),  Bapska  (kod  $ida),  Vucedol  (kod  Vukovara)  i  Sama- 
tovci  (kod  Osijeka).  No  najznatnije  neolitsko  nalaziste  je  Butmir  (kod 
Sarajeva)  u  Bosni,  koje  se  uopce  broji  medu  prva  te  vrsti  u  Evropi. 
Tude  je  nekoc  bila  tvornica  oruda,  oruzja,  glinenih  posuda  s  veoma 
znacajnom    spiralnom    ornamentikom,    onda    kipica   i    idola,    kakih  se 
nije    naslo    ni    u    jednom    drugom    evropskom    neolitskom    nalazistu. 
Butmir    bjese  ocito  u  neolitsko  doba  srediste  raz- 
mjernovisokekulture. 

Bakar  bijase  prva  kovina,  kojom  se  covjek  stao  sluziti  jos 
pod  kraj  neolitskoga  doba  za  izradivanje  oruzja,  oruda  i  nakita,  pa 
stoga  jest  bakreno  doba  zapravo  prijelaz  od  kamenoga  na  bron- 
cano,  kad  je  covjek  naucio,  da  cistom  bakru  dodade  lO'/o  kositra  i 
tako  dobio  tvrdu,  zutu,  sjajnu  metalnu  slitinu,  zvanu  bronc  (tuc), 
Bakreno  doba  ostavilo  je  nekoliko  veoma  karaktcristicnih  tragova  u 
hrvatskim  zemljama,  a  po  obliku  ti  su  predmeti  sasvim  srodni  onima, 
sto   su    nadeni   u    Ugarskoj,  gdje    je    bila  u  bakreno  doba  razmjerno 


14 

veoma  razvijena  kultura.  Glavna  nalazista  naumicc  zakopanih  velikih 
kolicina  bakrenih  predmeta,  koje  upucuju,  da  je  tamo  nekoc  bilo 
skladista  ili  Ijevaonica,  jesu :  Brekinjska  (kod  Pakraca),  Vukovar, 
Becmen  (kod  Zemuna)  i  Karavida  (kod  Bosanske  Gradiske). 

Broncano   dob  a,    kojemu    bismo    mogli    za    hrvatske  zemlje 
odrediti    pocctak   nekako  oko  godine  2000.  pr.  Hr.,    a    svrsetak    oko 
1000.,  odlikuje  se  kratkim  bodezima,  onda  macevima,  kopcama  (fibu- 
lama),  vrscima  kopalja  i  strelica,    srpovima,  sjekirama  i  spiralnom 
ornamentikom  na  posudama.  Nebrojeni  ostaci  oruzja  pokazuju 
jako    razvijeni    ratnicki    stalez    i    tome    dosljedno    razvijeniju 
drustvenu  organizaciju  s  gospodarima,    kmetovima  i  robovima.    Sada 
se  javlja  i  konj  kao  domaca  zivotinja,    a    uza  nj  i  kola.    Sada    gradi 
covjek  i  tvrde  gradove  na  uzvisinama  od  nagomilana    kamenja,    bez 
sumnje    u    ratne    svrhe,  dok  je  nizi   stalez  Ijudski,    narocito  seljacki, 
jos  i  dalje  zivio    u    kolibama  i  na  sosnicama.    Uz    ratnicki   i    seljacki 
stalez  razvio  se    i    o  b  r  t  n  i  c  k  i,    jer  samo  su  vjeste  ruke  mogle  da 
dadu    broncu   potrebnu    Ijepotu    i   sjaj.    Uporedo   s  time   procvala    je 
raskos  i  gizda:  igle  ukosnice  za  zene,  ogrlice,  narukvice,  podlaktice, 
pa  razne  kopce  (fibule)  za  luk,    jasni  su  dokazi   raskosnijega    zivota 
odiicnijih  razreda  Ijudskih.  Nesumnjivo  se  u  to  doba  podigao  i  ukus 
Ijudski  u  hrani  i  pravilo  alkoholno  pice.  Nacin  odijevanja  takoder  se 
usavrsio,    a  kroz  sve  to  i  trgovina    s    domacim   i    stranim    putujucim 
trgovcima.  koji  su  vec  tada    prolazili    Evropom.    Ovo  je  doba  obilno 
zastupano  u  hrvatskim  zemljama,  a  narocito  su  karakteristicni  citavi 
skupovi  (depot)  namjerice  zakopanih  predmeta;  ta  su  mjesta  :  Bizovac 
(kod   Osijeka),    Sobunar    (predgrade    sarajevsko),    Toplicica    (kod  Bu- 
dinscine  u  hrvatskom  Zagorju),  Krehin  Gradac  (kod  Mostara),   Novi- 
grad  na  Savi  (kod  Broda)    s  naseobinom   na  sosnicama  i  Sitno    (kod 
Spljeta), 

Pocetke  upotrebe  zeljeza  u  danasnjim  hrvatskim  zemljama 
mozemo  datirati  oko  godine  1000.  prije  Hnsta,  i  to  halstatsko  do 
godme  500.  pr.  Hr.,  a  latensko  dalje  do  pocetka  nase  ere.  Ono  je 
dakle  suvremeno  Ilirima  i  Keltima.  kao  i  grckoj  kolonizaciji  na  Ja- 
dranu  i  rimskomu  osvajanju.  Nema  sumnje.  da  je  doslo,  kao  nekoc 
bronc.  s  ,uga  (iz  Grcke)  i  sa  zapada  (iz  Etrurije).  Sada  se  posvuda 
rasprostranilo  cesto  umjetnicki  izradeno  oruzje,  tako  da  su  se  mogle 
obrazovati  i  velike  vojske,  ali  je  u  upotrebu  dosao  i  korisni  plug, 
da  umnozi  rataru  zetvu.  Sada  gradi  covjek  kuce  od  kamena  i  pecene 
opeke,  a  za  nakit  uzima  uz  bronc  jos  i  srebro,  zlato,  jantar  i  staklo, 


15 

<iok  se  u  trgovini  pojavio  novae,  najprije  strani,  onda  i  domaci 
<ilirsko-keltskih  plemena).  Tada  je  i  drustvena  organizacija  s  pojmom 
drzave  i  vladara  posvema  i  svuda  provedena  u  plemenskim  organi- 
zacijama,  a  doljerane  su  i  razne  religiozne  predodzbe.  Mrtvace  svojc 
covjek  je  tada  palio  i  pepeo  im  stavljao  u  zaru  ili  ih  je  sahranjivao. 
U  oba  slucaja  im  je  u  grob  mctao  raznoga  nakita  i  oruzja,  a  u  po- 
sude  zacijelo  i  hrane,  Nahodaji  zeljeznoga  doba  obilni  su  po  svim 
hrvatskim  zemljama,  ali  je  karaktcristicno,  da  u  Hrvatskoj  i  Slavoniji 
nema  ciste  halstatske  kulture,  vec  je  ona  dosada  vazda  nadena  bilo 
pod  jacim  bilo  pod  slabijim  utjecajem  latenske.  U  Hrvatskoj  najznat- 
nije  je  nalaziste  u  okolisu  Otocca  :  Prozor-Vital  i  Kompolje. 
Tude  se  uz  kopce,  nacinjene  kao  dvostruka  spirala  od  zice,  pa 
broncane  kape,  slicne  u  izradbi  danasnjim  lickim  crvenkapama,  naslo 
i  nekih  krasno  izradenih  broncanih  ploca  s  lijepim  figurama  ratnika 
sa  stitom,  sljemom  i  kopljem  te  konjanika  u  kasu,  a  to  pokazujc 
snazan  staroetruski  utjecaj.  Ali  najznatnije  je  nalaziste  Glasinac 
kod  Sarajeva,  jer  natkriljuje  jedinstvencscu  metalotehnike  i  tipoloskom 
stranom  sva  ostala  u  Evropi,  pa  i  isto  halstatsko.  Svi  nadeni  nebro- 
^eni  predmeti  pokazuju  autohtoni  lokalni  znacaj,  a  pripadaju  starijemu 
cisto  zeljeznomu  razdobiju, 

Kojemu  su  plemenu  pripadali  vlasnici  ovih  drevnih  svjedocan- 
stava  kulture,  toga  ne  znamo;  samo  za  ona  iz  zeljeznoga  doba 
fnozemo  punom  sigurnoscu  kazati,  da  su  preostala  od  prvih  nam 
poznatih  zitelja  na  danasnjoj  hrvatskoj  zemlji,  II  i  r  a  i  docnije  dose- 
Ijenih  K  e  1  t  a. 

Iliri  i  Kelti.  Iliri  raspadahu  se  na  mnogobrojna  plemena  nasta- 
vajuci  iznajprije  svu  zemlju  juzno  od  srednjega  Dunava  (kod  Beca  i 
Budima)  do  grckih  meda,  dok  se  na  zapad  protegose  pod  imenom 
Veneta  do  rijeke  Pada.  Oni  su  bili  hrabar  narod,  vise  pastiri  negoli 
ratari,  vazda  spremni  srnuti  u  boj  i  pogibao,  a  bitnost  njihovc 
borbe  bjese  drsko  gusarenje  na  moru  i  smjelo  hajduslvo  na  kopnu. 
Pored  dobrih  svojstava,  kao  sto  su  hrabrost  i  otpornost,  velike  su 
im  mane  bile  pozudna  odanost  picu  i  strasna  nesloga  u  stalnoj 
pratnji  krvne  osvete.  U  prvoj  polovici  IV.  vijeka  prije  Hr.  stadose 
na  njih  udarati  Kelti  (Gali)  seleci  iz  svoje  prvobitne  domovine  Galijc. 
Zauzevsi  Posavinu  i  srednje  Podunavlje  osnovase  Kelti.  ispremijcsani 
negdje  jace  negdje  slabije  starijim  Ilirima,  vise  oblasti,  a  glavno 
im  je  srediste  bila  Segestika  (Siscia,  Sisak).  Potom  provale  na  Bal- 
kanski  poluotok  i  prouzroce  medu  Ilirima  opceno  komc§anje  stisnuvsi 


16 


ih  konacno  na  prostor,   gdje  se  kasnije  djelomicno  nastanio  hrvatski 

narod.     Ovdje  bijahu  u  vrijcme  prije  dolaska  Rimljana  glavna  ilirska 

plemena  :    A  r  d  i  e  j  i    od    Vojuse    rijeke    (u  Albaniji)    do   Neretve  sa 

sredistem  u  Rizonu    (Risan),    docnije  u  Skodri    (Skadar),   D  e  1  m  a  t  i 

izmedu  Neretve  i  Krke  sa  sredistem  u  gradu    Delminiju  (danas  gra- 

dina  Borcani  kod  Zupanjca  na  Duvanjskom  polju  u  Bosni)  i  Liburni 

od  Krke  do   Rase  i  po  otocima  sa  sredistem    u    Skardoni    (Skradin), 

na  glasu  kao  smioni    gusari  na  svojim   brzim    ladama,    Njima  na  sje- 

veroistoku  izmedu  Kapele,   Une,  Zrmanje  i  Velebita  sjedili  su  keltsko- 

ilirski  mjesanci  hrabri  Japudi,  a  izmedu  Save  i  Drave  od  Varazdina 

do    Daruvara    J  a  s  i,    dalje    na   istok    B  r  e  u  c  i,    a   oko  usca  Save  u 

Dunav  i  u  danasnjoj  sjevernoj  Srbiji  keltski  Skor disci.  Jos  u  VII. 

vijeku  uzese  Grci  naseljavati  neke  otoke  i  mjesta  na  primorju,    tako 

Isu  (Vis),  Korculu  (Kerkyra  melaina).    Far  (Hvar)    te   Epetij  (Stobrec 

kod  Spljeta)  i  Tragurij  (Trogir). 

Bojevi  s  Rimljanima  i  rimsko  vladanjc  U  prvoj  poli  III.  vijeka 
uredise  Ardieji  mocnu  saveznu  drzavu  raznih  ilirskih  plemena  pod 
kraljem  Agronom,  a  poslije  smrti  njegove  preuze  vladanje  udovica 
rau  Teuta.  Iliri  se  medutim  toliko  vec  osmjelise,  da  su  stali  napadati 
ne  samo  grcke  naseobine,  nego  i  samu  Grcku,  pace  i  italske  trgovce, 
a  to  ih  je  dovelo  u  sukob  s  Rimljanima.  Prvi  sukob  svrsi  se  (228.  pr! 
Hr.)  porazom  Teutine  vojske  i  mornarice,  i  tako  poloze  Rimljani 
osnovu  svojoj  vlasti  u  sjeverozapadnom  dijelu  Balkanskog  poluotoka. 
No  istom  poslije  ponovnih  ratova,  narocito  s  ilirskim  kraljem  Gen- 
tijem  (167.  pr.  Hr.)  te  dugotrajnih  borba  s  hrabrim  Delmatima  i 
ostalim  plemenima,  bila  je  godine  9.  poslije  Hrista  konacno  skrsena 
zauvijek  njihova  snaga,  a  rimsko  gospodstvo  utvrdeno. 

Pokorene  zemlje  razdijele  Rimljani  na  dvije  provincije:  sjeverni 
dio  izmedu  Kupe  (Colapis),  Save  (Saus),  Dunava  (Danuvius),  Drave 
(Draus)  i  Mure  (Murus)  prozvan  bi  P  a  n  o  n  i  j  o  m,  a  juzni  od 
Rase  (Arsia)  do  blizu  arbanaske  rijeke  Mat  (Mathis)  te  od  Jadran- 
skoga  mora  do  rijeke  Kolubare  i  Rudnika  planine  u  danasnjoj  Srbiji 
Dalmacijom.  Kasnije  za  cara  Dioklecijana  (oko  300.  po  Hr.) 
obje  su  provincije  na  danasnjem  hrvatskom  tlu  razdvojene  na  dvije 
manje :  Panonija  bi  razdijeljena  na  zapadnu  iliPannoniaSavia 
sa  sredistem  u  Sisciji  i  na  istocnu  iliPannonialnferior  (doc-^ 
mje  Sirmiensis)  sa  sredistem  u  Sirmiju  (Mitrovica),  dok  se  Dalmacija 
raspade  na  pravu  D  a  1  m  a  c  i  j  u  sa  sredistem  u  Saloni  (Solin)  i  na 
Prevalitanu    sa  sredistem  u  Skodri  (Skadar).    Pored  pomenutih 


17 

glavnih  gradova  bili  su  u  obje  Panonije  jos  i  ovi :  Aqua  Viva  (Va- 
razdin),  Marsonia  (Brod  na  Savi),  Mursa  (Osijek  donji  grad)  i  Cibalae 
(Vinkovci);  u  Dalmaciji  i  Prevalitani :  Tarsatica  (Rijeka),  Senia  (Senj), 
Aenona  (Nin),  Jadera  (Zadar),  Tragurium  (Trogir),  Muicurum  (Makarska) 
i  Epidaurum  (Cavtat)  na  m  o  r  u,  a  Scardona  (Skradin),  Burnum 
(Supljaja  kod  Kistanja),  Bistue  Nova  (Zenica)  i  Doclea  (Dukljan  kod 
Podgorice  u  Crnoj  Gori)  u  unutrasnjosti.  Od  otoka  isticu  se 
Absyrtides  (Cres  i  Losinj  zajedno)  s  gradom  Apsorus  (Osor),  Cu- 
rictae  (Krcki  otok)  s  gradom  Curicum  (Krk),  Arba  (Rab)  s  istoimenim 
gradom,  Brattia  (Brae),  Pharus  (Hvar)  s  istoimenim  gradom  (danas 
Starigrad),  pa  Issa  (Vis)  i  Corcyra  nigra  (Korcula). 

Svakoj  provinciji  bijase  u  starije  vrijeme  na  cclu  uprave  od  cara 
imenovani  namjesnik  (legatus  Augusti  pro  practore),  u  cijim  je  rukama 
bila  i  vojnicka  i  gradanska  (upravno-sudacka)  vlast,  no  kasnije  za 
cara  Dioklecijana  bude  napose  imenovan  vojnicki  zapovjednik  (dux), 
a  napose  civilni  upravnik  (praeses).  Rad  namjesnikov  nadzirali  su 
zastupnici  pojedinih  opcina,  koji  su  se  svake  godine  sastajali  na  sabor 
(concilium)  u  glavnom  gradu,  a  mogahu  se  ravno  potuziti  caru.  Sud- 
benost  bjese  u  Dalmaciji  razdijeljena  na  tri  konventa  (conventus 
juridicus),  od  kojih  je  sjeverni  sacinjavala  Liburnija  sa  sijelom  u 
Skardoni,  srednji  prava  Dalmacija  do  Neretve  sa  sijelom  u  Saloni,  a 
juzni  preostali  dio  provincije  sa  sijelom  u  Naroni,  Carski  je  namjesnik 
bio  duzan  da  putuje  provincijom  i  da  na  stalno  odredene  dane  rje- 
sava  kaznene  i  civilne  parnice  doticnoga  konventa,  Uz  namjesnika 
bijase  jos  kao  glavni  financijalni  cinovnik  procurator  Augusti 
pazeci  na  carske  prihode,  narocito  iz  bogatih  dalmatinskih  zlatnih  i 
srebrnih  rudnika.  Narocitu  brigu  vodila  je  rimska  vojska  oko  obrane 
granica  duz  Dunava :  citav  niz  tvrdavica  uz  rijeku,  onda  brodovlje, 
koje  je  ulazilo  u  Dravu  (do  Murse)  i  u  Savu  (do  Sirmija),  pa  brojne 
vojnicke  posade  budno  su  pazile  na  kretanje  barbara  preko  granice, 
U  tim  je  krajevima,  u  prvom  redu  u  sjevernoj  i  istocnoj  Panoniji,  to 
jest  u  danasnjoj  zapadnoj  Ugarskoj  i  u  okolisu  Beca  te  u  Srijemu, 
bilo  katkada  na  okupu  do  150.000  momaka,  a  prebivali  su  u  ucvr- 
scenim  taborima  (castra),  od  kojih  vremenom  nastadose  mnogi  gradovi. 
Ovi  vojnici  bijahu  glavni  romanizatori  Panonije  i  Dalmacije,  tako  da 
se  domaci  jezik  brzo  stao  gubiti  ispred  latinskoga,  narocito  u  grado- 
vima,  medu  kojima  se  isticu  kao  kolonije  osobitim  sjajem  Salona 
s  amfiteatrom  i  vodovodom,  Siscia  s  kovnicom  novca  i  Sirmij  s  car- 
skom  palacom,  amfiteatrom  i  tvornicom  oruzja. 

2 


18 

2ivahnu  trgovinu  podupirahu  od  vojnika  izvrsno  izgradene  ceste, 
osobito  ona,  koja  je  vodila  djelomice  uz  morsku  obalu  iz  Italije  od 
Tarsatike  preko  Salone  do  Skodre,  onda  od  Salone  preko  danasnje 
Bosne  s  mostom  preko  Save  u  Sirmiju,  te  od  Siscije  do  Sirmija  uz 
Savu  i  od  grada  Aqua  Viva  Podravinom  do  Murse,  a  odavle  opct 
u  Sirmij,  gdje  se  sastajala  s  cestama,  koje  su  s  jedne  i  druge  obalc 
Save  vodile  do  Singiduna  (Beograd),  otkuda  se  putovalo  u  Carigrad. 
Uopce  za  rimske  uprave  pokazuju  Panonija  i  Dalmacija  takovo  ma- 
terijalno  blagostanje,  za  kakovo  se  vise  nikad  kasnije  ne  cuje. 

I  dusevna  obrazovanost  bjese  na  visokom  stupnju,  jer  su  objc 
provincije  dale  rimskoj  drzavi  vise  valjanih  careva,  kao  sto  su : 
Klaudije  11,  Aurelijan,  Probo,  Karo  i  Dioklecijan.  Taj  je  posljednji 
sagradio  nedaleko  Salone  palacu,  u  kojoj  je  mirno  zivio  odrekavsi 
se  prijestola  (Salonae  Palatium).  Panoni  se  nadalje  isticahu  kao  va- 
Ijani  obrtnici,  a  bilo  je  medu  njima  i  umjetnika,  narocito  kipara,  koji 
su  u  fruskogorskim  kamenolomima  (Almus  mons)  radili  za  Dioklecija- 
novu  palacu, 

Rimski  vojnici  i  trgovci  bili  su  prvi,  koji  su  unijeli  krscanstvo 
u  obje  provincije,  gdje  se  ono  u  drugoj  polovici  III.  vijeka  vec  snazno 
razgranilo.  No  najtezi  dani  stigose  krscanstvo  pod  kraj  vladanja  Dio- 
klecijanova  za  njegovih  progona  protiv  krscana.  Tada  je  304.  prepatio 
mucenicku  smrt  s  vise  drugova  salonski  biskup  sv.  Dujam  (DomniusJ, 
a  u  panonskom  gradu  Sabariji  (danas  Szombathely)  siscijski  biskup 
sv.  Kvirin,  dok  je  narocito  jos  u  Srijemu  mnogo  znacajnih  krscana 
predano  krvnicima.  No  doskora  poslije  milanskoga  edikta  cara  Kon- 
stantina  (313)  uzc  se  krscanstvo  slobodno  razvijati,  Sada  su  potpa- 
dali  pod  salonsku  nadbiskupiju  u  Dalmaciji  gradovi  Arba,  Jadera, 
Scardona,  Narona,  Epidaurum,  Bistue  Nova,  Stridon  (danas  po  svoj 
prilici  Zrinj  kraj  Une)  i  Katera  (Kotor).  U  Panoniji  opet  postadc 
Sirmij  sijelo  nadbiskupije,  kojoj  pripadahu  na  danasnjem  hrvat- 
skom  zemljistu  biskupije  u  gradovima :  Cibalae,  Mursa,  Bassianae 
(Petrovci  u  Srijemu)  i  Siscia.  Pored  toga  nalazimo  vec  veoma  rano 
po  dalmatinskim  otocima  samostana,  a  veliki  crkveni  otac  sv.  Jerolim 
bijase  rodom  iz  Stridona,  Pace  samo  Arijevo  krivovjerje  naslo  je  svojih 
privrzenika  u  Panoniji,  a  biskup  Valens  u  Mursi  bio  im  je  voda  ; 
tek  iza  mnogogodisnje  i  teske  borbe  bjese  krajem  IV.  vijeka  ova 
hereza  istrijebljena. 

Seoba  Naroda.  U  takim  se  prilikama  nalazila  Panonija  i  Dal- 
macija, kad  zapoce    Seoba  Naroda.    Najezdc  barbarskih  naroda,  na- 


19 

Tocito  Germana,  a  s  teznjom,  da  sc  nagrabe  plijena  u  bogatim 
rimskim  gradovima,  pocinju  se  vec  u  drugoj  polovici  III,  vijeka,  to 
jest  onda,  kad  preuzese  maha  unutrasnje  borbe  oko  carskoga  prije- 
stola,  prouzrocene  obijescu  rimske  vojske.  Zbog  toga  nastade  velika 
nevolja,  a  drzavni  porezi  postali  su  tako  teretni,  da  se  dogadalo,  e 
je  porez  bio  veci  od  prihoda.  To  opet  prisili  seljakc,  da  su  stali  ja- 
tomice  ili  bjezati  u  gradove  ili  da  su  se  predavali  bogatasima,  neki 
kao  poluslobodni  Ijudi  (coloni),  a  drugi  opet  kao  robovi  (servi).  Pro- 
pascu  seljackoga  staleza  ponestalo  je  potrebne  vojske  u  tolikoj  mjeri, 
da  su  carevi  vec  krajem  III,  vijeka  uzeli  naseljavati  razne  barbarske 
narode  u  opustjele  krajeve  uz  pogodbu,  da  sluze  kao  vojnici. 

No  poslije  provale  Huna  u  Evropu  (375)  ponestade  svakoga  rcda, 
)er  su  otada  i  vcliki  narodi,  kao  G  o  t  i,  stali  pod  silu  bjezati  u  car- 
stvo.  Uvjeren,  da  se  vise  ne  da  odrzati  jedinstvo  carstva,  razdijeli 
ga  pred  smrt  car  Teodosije  Veliki  godine  395,  na  dvije  polovice  : 
na  i  s  t  o  c  n  o  (bizantinsko)  sa  sredistem  u  Carigradu  (Bizantu)  i  na 
zapadno  s  Rimom,  Pri  ovoj  razdiobi  predvoji  se  i  Balkanski  polu- 
otok,  jer  Dalmacija  i  Panonija  pripadnu  Rimu,  dok  sve  ostalo  s  pro- 
vincijom  Prevalitanom  ostade  Carigradu.  Ova  je  razdioba  osira  poli- 
tickih  imala  jos  i  vjerskih  i  kulturnih  posljedica,  a  tragovi  se  njihovi 
opazaju  jos  i  danas. 

Skoro  potom  isele  se  Zapadni  Goti  pod  vodstvom  svoga  kralja 
Alariha  preko  Panonije  harajuci  i  plijeneci  u  Italiju,  a  odavle  u  Spa- 
niju  (408),  dok  Huni  pod  A  t  i  1  o  m  utvrde  vlast  svoju  u  danasnjoj 
Ugarskoj  sa  sjedistem  negdje  blizu  danasnjega  Debrecina  i  zauzmu 
(441)  srijerasku  Panoniju.  Po  Atilinoj  smrti  (453)  propade  hunska 
drzava,  a  Panonija  dode  pod  istocno-rimsko  carstvo,  ali  kad  Germani 
s  Odovakarom  godine  476,  obore  zapadno  carstvo,  nagovori  istocni 
car  Zeno  Teoderiha,  vodu  Istocnih  Gota,  da  provali  sa  svojim  na- 
rodom  u  Italiju  i  preuzme  vlast  od  Odovakara,  Teoderih  to  ucini 
osnovavsi  tako  kraljevstvo  Istocnih  Gota  (493)  u  Italiji,  kojoj  on 
pripoji  D  a  1  m  a  c  i  j  u  i  obje  Panonije  (savsku  i  srijemsku).  U 
vlasti  istocQO-gotskoj  ostadose  obje  provincije  do  godine  535,,  kad 
zapoce  bizantinski  car  Justinijaa  rat,  koji  se  svrsi  propaScu  istodno- 
gotskoga  kraljevstva,  a  Panonija  i  Dalmacija  pripadnu  istocnom  car- 
stvu,  Za  toga  dugotrajnog  i  teskoga  rata  prvi  se  put  pojavljuju  u 
Panoniji  i  Dalmaciji  S  1  o  v  e  n  i. 


20 

ni. 

Razdioba  hrvatske  povijesti. 

Proslost  naroda  hrvatskoga  raspada  se  na  cetiri  doba. 

Prvo  doba  ide  od  onoga  vremena,  otkad  se  Juzai  Sloveni, 
od  kojih  se  docnije  jedan  dio  stao  okupljati  oko  politickoga  imena 
H  r  V  a  t  i,  uzese  naseljavati  u  svojoj  danasnjoj  postojbini,  pa  do 
krunisanja  ugarskoga  kralja  Kolomana  za  hrvatsko-dalmatinskoga, 
to  jest  od  druge  polovice  VL  vijeka  do  godine  1102,  Za  to  vrijemc 
od  preko  cetiri  stotine  godina  narod  hrvatski  zivi  ponajvise  samo- 
stalnim  drzavnim  zivotom,  voden  u  pocetku  plemenskim  zupanima, 
onda  knezovima,  a  konacno  kraljevima.  U  to  se  doba  Hrvati  otese 
srecno  vlasti  franackoj,  obranise  od  navala  Mlecana,  Arapa  (Sara- 
cena),  Bugara,  Madzara  i  Bizantinaca,  te  se  docepasc  kroz  neko 
vrijeme  politicke  premoci  na  sjeverozapadnoj  obali  Jadranskoga 
mora.  No  podjedno  uzese  drzavu  hrvatsku  sve  to  vectna  slabiti  unu- 
trasnji  razdori,  uvjetovani  slovenskim  demokratskim  shvacanjem  poli- 
tickoga zivota,  a  ovi  je  konacno  dovedose  u  drzavnu  zajednicu 
s  Ugarskom,  bolje  reci  s  njezinim  kraljem. 

Drugo  doba  obuhvata  vrijeme  od  godine  1102.  do  1526,,  ili 
od  krunisanja  Kolomanova  hrvatsko-dalmatinskim  kraljem  u  Belgradu 
do  katastrofe  kod  Mohaca.  U  to  doba  imadu  Hrvati  zajednickoga 
kralja  s  Ugrima,  ponajprije  iz  kuce  Arpadove,  onda  iz  kuce  Anzu- 
vinske,  konacno  iz  raznih  kuca,  jer  osiljenjem  gordoga  visokoga 
plemstva  Ugarska  s  Hrvatskom  postade  od  1387,,  odnosno  1438. 
dalje,  izborno  kraljevstvo,  Za  sve  to  vrijeme  Hrvati  se  bore  s  Ve- 
necijom  i  Bizantom  za  Dalmaciju,  a  kasnije  s  Turcinom  za  opstanak 
svoj  uopce.  Otevsi  se  srecno  Bizantincima,  a  kroz  dulje  vremena  i 
Mlecanima,  Hrvatska  izgubi  konacno  Dalmaciju  (izmedu  1409,  i  1420.), 
dok  joj  Turci  preotese  najveci  dio  istocnih  i  juznih  krajeva,  Ove 
borbe  s  Venecijom  i  Bizantom  u  starije  vrijeme,  a  s  Turcinom  u 
poznije,  ucinise,  da  je  hrvatsko-ugarska  zajednica,  iznajprije  vezana 
u  prvom  redu  uz  licnost  kraljevu,  postajala  pod  utjecajem 
feudalnih  plemickih  ustanova  i  privilegija  sve  to  tjesnja.  Jos  u  po- 
cetku toga  doba  pridruzi  se  Ugarskoj  banovina  Bosna  kao  dobrovoljna 
siaveznica;  docnije  proglasi  se  kraljevinom  (1377),  no  ubrzo  pade 
pod  Turcina  (1463),  Jedini  je  Dubrovnik  umio  da  kao  slobodna 
republika,  ali  ipak  pod  vrhovnim  gospodstvom  ugarsko  -  hrvatskoga 
kralja,  srecno  sacuva  svoju  slobodu. 


21 

Trece  doba  ide  od  godine  1526.  do  1790.,  to  jest  od  mo- 
hacke  katastrofe  do  smrti  cara  Josipa  11.  Da  se  obrane  od  Turcina, 
toga  najljucega  i  najtrajnijega  dusmanina  sviju  Juznih  Slovena,  Hrvati 
izaberu  dinastiju  habsbursku  svojim  vladalackim  domom  te  za  nje- 
zina  vladanja  konacno  i  suzbiju  Turke,  pace  poslije  pobjede  kod 
Siska  (1593)  oni  uzese  vec  i  pomisljati,  kako  da  oslobodc  izgubljenc 
zemlje  i  priklopc  svojim  „ostacima  kraljevstva  hrvatskoga"  \  jer  tako 
nazivahu  u  to  tuzno  doba  svoju  domovinu,  Ali  podjedno  im  se  bilo 
boriti  za  svoj  drevni  drzavopravni  polozaj,  na  koji  jc  stala  sve  to 
zesce  udarati  centralna  becka  vlada  zamislivsi  sve  narode  u  monar- 
liiji  ponijemciti  u  sluzbenom  obziru  (germanizacija)  i  skupiti 
pod  jedinstvenu  drzavnu  upravu  (c  e  n  t  r  a  li  z  a  c  i  j  a),  Obrane  radi 
stoga  Hrvati  odluce  (1790)  sebe  privremeno  povjeriti  Ugarskoj,  u  neku 
ruku  kao  sastavni  dio  njezine  vrhovne  administracije,  a  sve  to  u 
nadi,  da  ce  se  onda,  kad  pogibao  mine,  lako  opet  povratiti  u  staro- 
drevni  svoj  samostalni  drzavopravni  polozaj  spram  Ugarske,  U  to  se 
<ioba  zbise  u  Hrvatskoj  vazne  etnografske  promjene  doseljenjem 
Srba  po  bivsem  turskom  teritoriju,  naime  po  Srijemu,  Slavoniji  i 
hrvatskoj  Vojnoj  Krajini,  pa  Nijemaca  u  neke  gradove  i  na  veli- 
kaske  spahiluke,  narocito  u  Slavoniji.  Istodobno  je  Dalmacija  za 
zlokobne  mletacke  stoljetne  uprave  stala  poprimati  talijansko,  a 
iurski  pasaluk  Bosna,  nakon  sto  joj  primi  veci  dio  zitelja  islam, 
istocnjacko  obiljezje.  Sam  Dubrovnik  i  nadalje  zivi  Slobodan  zivot, 
ali  ne  vise  tako  sjajan  kao  prije  godine  1526, ;  jedino  knjizcvnost  se 
njcgova  podize  do  visoka  stcpena. 

Cctvrto  doba,  koje  zaprcma  vrijeme  od  godine  1790.  do 
danas,  ispunjaju  sada  zesce  sada  slabije  borbe  naroda  hrvatskoga  u 
jednu  ruku  za  teritorijalnu  cjelokupnost  domovine,  a  u  drugu  za 
uskrisenjc  starodrevnoga  drzavopravnoga  polozaja.  Ideja  narodnosti, 
sto  ju  je  prosirila  francuska  revolucija  svijetom,  zahvati  takoder 
Hrvate  i  Madzare,  Kako  pak  Madzari  uzese  pred  oci  kao  glavni 
cilj  veliku  madzarsku  narodnu  drzavu  od  Karpata  do  Jadranskoga 
mora,  doslo  je  do  sukoba  izmedu  njih  ponajprije  rijecima  i  perom,  a 
onda  i  oruzjem  (1848),  Iza  desctgodisnje  neustavne  stanke  (a  p  s  o- 
1  u  t  i  z  a  m)  svrsi  se  sukob  izmirenjem  jcdnoga  dijela  Hrvata  s  Ugar- 
skom    na    osnovi    obostrana    ugovora,     zvana    drzavo-pravna 


'   ..Reliquiae  reliquiarum  olira  regni  Croatiae"    (u    saborskim    zapisnicima  XVI. 
vijeka,    gotovo    s  t  a  1  n  a    recenica). 


22 


hrvatsko-ugarska  nagoda  (zak.  cl.  I  (XXX]  :  1868).  Odmah 
u  pocetku  toga  doba  propade  mnogovjeka  sloboda  republike  dubro- 
vacke  (1806),  a  Venecija  izgubi  jos  nesto  prije  Dalmaciju  (1797), 
koja  postade  poslijc  kratke  ali  uzorne  francuske  vladavine  austrij- 
skom  pokrajinom  (1815).  Neprekidni  nemiri  i  krvave  borbe  izmedu 
krscanskoga  i  muslimanskoga  ziteljstva  u  Bosni  i  Hercegovini  iza- 
zvase  zanimanje  evropskih  vlasti,  pa  tako  zauze  njihovom  privolom, 
a  mira  i  reda  radi,  austro-ugarska  monarhija  obje  zemlje  (1878). 
dokrajcivsi  tako  u  njoj  cetiristagodisnje  osmanlijsko  gospodstvo. 


Prvo  dob a 

od  doseljenja  do   1102. 

A.  Knczovi  hrvatski  (do  kraja  IX.  vijeka). 

I. 
Juzni  Sloveni  u  staroj  postojbini. 

ndocvropljani.  Komparativna  je  filologija  vec  davno  utvr- 
dila,  da  su  Sloveni  s  Indima,  Iranima  (ili  zajedno  uzevsi 
Arijcima),  Jermenima,  Baltima  (Litavcima,  Letima  i  Prusima), 

_      Grcima,  Italicima,  Tracanima,  Ilirima,  Keltima  i  Germanima 

u  tijesnom  jezicnom  i  plemenskom  srodstvu,  sto  nas  nuzno  upucuje 
na  njibovo  zajednicko  podrijetlo  od  jednoga  prajezika,  odnosno  pra- 
naroda,  to  jest  od  takozvanih  Indoevropljana.  Pitanje,  gdje 
nam  valja  traziti  postojbinu  toga  pranaroda,  veoma  je  cesto  rasprav- 
Ijano,  no  uza  sve  to  nije  dodanas  doslo  do  opceno  prihvacena  re- 
zultata.  Ipak  se  cini,  kao  da  je  jos  najvjerojatnije  misljenje,  sto  je  osno- 
vano  na  filoloskim,  arhcoloskim  i  antropoloskim  kriterijima,  prema 
kojima  je  indoevropska  pradomovina  bila  otprilike  u  sjevernom  dijelu 
srednje  Evrope,  ukljucivsi  amo  jos  i  danasnju  Dansku  i  juznu 
Skandinaviju.  Sigurno  je  samo  toliko,  da  su  Indoevropljani  zivjeli  u 
zajednici  jos  u  neolitsko  doba,  a  to  znaci,  da  je  indoevropski  pra- 
narod  stajao  tada  (oko  trecega  tisucljeca  prije  Hrista)  vec  na  raz- 
mjerno  dosta  visokom  stepenu  kulture.  Raseljavanje  njegovo  i  s  time 
u  neposrednoj  vezi  stojeci  postanak  pojedinih  naroda  zbio  se  za- 
cijelo  najkasnije  u  prvo  vrijeme  broncanoga  doba,  ali  zasto  i  kako, 
toga  problema  nauka  nije  rijesila. 

Sloveni-  Za  najstarije  sjediste,  sto  su  ga  Sloveni  kao  zaseban 
narod  zapremali,  mozemo  velikom  vjerojatnoscu  uzeti  one  plodnc 
srednjoevropske  krajeve,  koji  se  nalaze  izmedu  rijeka  Visle,  Dnjepra, 
Desne,  zapadne  Dvine  i  Karpata.  Tude  su  im  bili  susjedi  sa  zapada 
Germani,  na  sjeveru  Balti,  na  sjeveroistoku  Cudi  (Fini),  na  jugoistoku 
u  crnomorskim  stepama  Irani  (Skiti),  a  na  jugu  u  Karpatima  Tracani. 


24 


Jo§  u  toj  zemlji,    po    razlikama,    koje  se  javljahu  medu  njima  pa   se 
sve  ,ace    isticahu,    Sloveni  se  podijelise    na   tri    zasebne   grane :    z  a- 
p  a  d  n  u  (Cesi  sa  Slovacima,  Poljaci,  Luzicki  Srbi  i  Polapski  Sloveni) 
1  s  t  o  c  n  u    (Rusi)    i    j  u  z  n  u    (Slovenci,    Hrvati,    Srbi  i  Bugari),    ved 
prama  tome,  gdje  je  koja  od  njih  sjedila, 

U  povijesti   javljaju  se  Sloveni    razmjerno  dosta  kasno.    Pisci  iz 
ranijega  rimskoga  carskoga  doba  (Plinije.  Tacit    i    Ptolemej)    nazivlju 
ih    V  e  n  e  d  1  m  a    (Venedi,  Veneti,   OdsredaL)  i  smjestavaju  u  porjecje 
gornje  ,  srednje  Visle,  izmedu  Karpata  i  Baltickoga  mora,  a  to  moze 
da  znaci,  da  su  Rimljani  i  Grci  saznali  za  Slovene  preko  Germana 
zaci,eIo  germanskih  trgovaca  jantarom  i  krznom;    jos  i  danas  zivi  u 
N,,emaca  ovo  ime  (Wenden.  Winden),  kojim  oni  oznacuju  neke  Slo- 
vene.  tako  Luzicke  Srbe  u  Saskoj  i  Slovence,  narocito  u  Stajerskoj. 
Znacenje  i  podrijetlo  ovoga  imena  veoma  je  tamno,    no  izvan  svake 
je  sumnje.  da  se  Sloveni  sami  njime  nikad  nijesu  sluzili,  dakle  da  je 
ono    strano,    po    svoj    prilici    keltsko.    Domace  ime  bjese    Sloveni 
(CiiGBtHHH'b,    plur.  C;ioB-feHe).    koje  nam  je  prvi  put  ubiljezeno  u  pi- 
saca  bizantinskoga  carstva  VI.  vijeka,    a   poznadu   ga   nesto   docnije 
1  zapadni  pisci,    pace  i  arapski  (kao  Sakalib),    ali   znacenje   njegovo 
JOS  uvijek   ni,e   konacno  i  sigurno  objasnjeno.    Istodobno    sa   sloven- 
vr    •  mr"""    P^J^^^i^ie  se  kod    nekih    pisaca  bizantinskoga  carstva 
VI.  1  Vll.  vijeka  i  trece  ime  A  n  t  i,    takoder   nepoznata   podrijetla  i 
znacenja, 

Premda  se  Sloveni  pod  sigurnim  imenom  dadu  razmjerno  kasno 
utvrditi  historijskim  spomenicima,  ipak  se  moze  kao  pouzdano  uzeti 
da  se  oni  zapravo  javljaju  mnogo  ranije,  dasto  pod  drugim  imenima! 
Vecma  slavista  naime  s  pravom  gleda  u  Herodotovim  Neurima 
u  porjecju  gornjega  Dnjestra  i  juznoga  Buga,  neki  slovenski  narod,' 
a  tako  isto  1  u  njegovim  Budinima,  a  to  nas  dovodi  u  VI.  vijek 
pnje  Hrista  Poslije  toga  nema  o  Slovenima  uopce  nikakih  historij- 
skih  podataka  sve  do  I.  i  II.  vijeka,  ili  bolje  reci  sve  do  IV.  i  V. 
vijeka  nase  ere,  kad  se  oni  prikucise  uscu  dunavskomu.  Oni  su  sc 
dakle  u  doba  Seobe  Naroda  stali  kretati  sirinama  danasnje  zapadnc 
Kusi,e  1  Poljske  na  istok  i  na  jug  s  jedne,  a  svakako  jos  i  na  zapad 
n,ec,  Vish  prama  Odri  s  druge  strane.  U  VI.  vijeku  raspadahu  se 
na  dv„e  velike  skupine,  na  Slovene  i  Ante  ;  Sloveni  bijahu  zapadna, 
a  Ant.  istocna  skupina,  i  to  tako,  da  ih  je  rastavljala  rijeka  Dnjestan 

^rvi  narod,  s  kojim  su  Sloveni  dosli  u  doticanje,  bili  su  Skiti, 
koji  su  neke  od  njih  i  podvrgH  svojoj  vlasti.  Na  sjeverozapadu  opct 


25 

iiavale  na  njih  oko  polovine  III.  vijeka  prije  Hrista  istocnogermanski 
Bastarni  pokorivsi  sebi  krajeve  izmedu  Karpata,  Dnjestra  i  Buga, 
gdje  su  se  odigrali  prvi  nam  u  historiji  zajamceni  bojevi  izmedu 
Slovena  i  Germana,  Poslije  Bastarna,  koji  se  preselise  na  Balkanski 
poluotok,  zavladase  u  jo§  jacoj  mjeri  zakarpatskim  Sloveniraa  Goti 
(u  III.  vijeku  poslije  Hrista),  a  kad  njihove  obje  drzavne  organizacije 
razvale  H  u  n  i,  dospje  jedan  dio  Slovena  pod  njihovu  vlast  (oko  375. 
po  Hr.).  Tim  sc  dogadajem  svrsava  tamno  doba  slovenskoga  prazi- 
vota  i  zacinje  se  historijsko,  a  s  njime  i  poceci  juznoslovenskoga 
kretanja  iz  pradomovine  na  jugozapad.  AH  prije  nego  li  obratimo 
paznju  nasu  na  prodiranje  Juznih  Slovena  na  Balkanski  poluotok, 
nuzno  je,    da  se  upoznamo  s  tadanjim  njihovim  unutarnjim  zivotom. 

Kultura  starih  Juznih  Slovena.  Stari  Juzni  Sloveni  bijahu  svi 
krupni  i  visoki,  a  crvenkaste  kose.  Taj  krepki  tjelesni  ustroj  pun 
zdravija  cinio  ih  je  podobnima,  da  su  lako  podnosili  svaku  nepogodu 
vremena  kao  i  oskudicu  hrane  (kad  je  to  trebalo  da  bude)  i  pomanj- 
kanje  valjana  odijela.  Hranili  su  se  svim  poljskim  plodovima,  ribom 
i  mesom  divljaci,  kao  i  svih  domacih  zivotinja,  a  pili  su  mlijeko, 
mcdovinu  i  pivo  svareno  od  jecma.  Inace  su  zivjeli  priprosto  i 
jednostavno  u  drvenim  domovima,  u  kojima  je  bilo  i  raznog  po- 
kuctva.  Oko  doma  sirio  se  vrt  i  dvor  (dvoriste)  sa  zgradama  za 
«toku,  zvaniraa:  hlevina,  staja  i  kotac,  pa  uljanik  s  rojevima  bucnih 
pcela. 

Obicaje  i  privatni  zivot  njihov  crtaju  nasi  izvori  ponajvise  po- 
voljno-  Stari  Juzni  Sloveni  bijahu  tihi  i  marljivi  baveci  se  ponajradijc 
ratarstvom  i  stocarstvom,  ma  da  se  ne  da  zatajiti,  da  su  u  prilikama 
znali  biti  divlji  i  okrutni.  Narocito  im  hvale  gostoljubivost,  koja  je 
•gdjekad  prelazila  u  rasipnost,  Kao  osobitu  krepost  njihovu  vrijedi 
pomenuti  cist  im  bracni  zivot,  ponajvise  u  jednozenstvu,  uz  pre- 
rijctku  vjernost  zena,  kojih  je  polozaj  u  slovenskom  drustvu  uopce 
bio  mnogo  povoljniji,  nego  li  kod  drugih  naroda.  Cini  se,  da  drugi 
brak  nije  bio  u  obicaju,  pa  otale  i  njihova  dobrovoljna  smrt  po  mu- 
zevljevoj.  No  koHkogod  bjese  polozaj  zene  cijenjen  u  drustvu,  ipak 
je  ona  bila  bez  prava  ;  nevjesta  se  naime  sticala  kupom  ili  otmicom. 
Pored  ovih  svijetlih  strana  slovenskoga  drevnoga  zivota  znamo  jos 
i  za  neke  tamne.  Teska  nesloga  i  svada  tocila  ih  je  oduvjek,  sto  za 
njih  znamo,  a  konacno  bjese  i  veliko  zlo  prekomjerna  odanost  picu. 

Dok  su  Juzni  Sloveni  zivjeli  u  zajednici  s  drugim  Slovenima, 
njihovo  se  drustveno  uredenje  nije  razlikovaio  od  uredenja    ostalih : 


26 

zivjeli  su  slobodno  ne  trpeci  nad  sobom  vladalacke  vlasti,    pa  stoga 

i    nijesu    imali    organiziranih    drzava.     Osnovica    drustvenoga    zivota 

bjese    im    rod,    p  o  r  o  d  i  c  a,    zacijelo    nesto    slicno    onome,    sto   se 

danas    nazivlje    zadruzni    dom    ili    zadruga,    u    kojoj  su  bill 

okupljeni  Ijudi  vezani  najtjesnjim  krvnim  srodstvom.  Rodom,  odnosno 

zadruznim  domom,  upravljao  je  domacin,  obicno  najstariji,  a  svakako 

najrazboritiji  medu  svima,    koga  su  ostali  budi  priznali  budi  odrcdili 

za  to  izmedu  sebc.  Glavno  dobro  i  imutak  roda  bjese  blago  ili  stoka 

po  pasnjacima,    kojom  se  kupovalo    i    prodavalo    kao    posredujucom 

vrednotom.    Sasvim  je  dakle  i  prirodno,    da    je  pohlepa  za  umnaza- 

njem    ovoga    blaga    zacijelo    cesto  davala  povoda  sukobima  ne  same 

medu    susjedima,    nego  i  medu    plemenima,    jer    se    potroseno    blago 

dalo  najbrze  i  najlakse  nadopuniti  plijenom.    Mnogo  manje  od  blaga 

(stoke)  vrijedila  je  u  praslovensko    doba    zemlja,    koje   je    toliko  bilo, 

da  je  svaki  rod    i    svako    pleme    moglo    sebi   uzeti    koliko    je    moglo- 

uzorati    ralom    i    plugom    sijuci    sve    glavnije  vrsti    zita,    od    kojih  se 

pravio  hljeb  i  varila  kasa.    Stoga  medu  starim    Juznim    Slovenima   i 

nije  moglo  da  bude  ni  velikoga  bogatstva  ni  velike  sirotinje  :  onoga, 

koji  nije  htio  da  radi  i  slusa,    izgonili  bi  iz  doma  ili  roda,    a  ti  pro- 

gnanici  kao  da  bijahu  jedina  sirotinja,  zvana  h  u  d  i,  sto  je  znacilo  i 

siromaha  i  nevaljalca,  Dalja  posljedica  porodicnoga  zivota  bjese  bujno 

razvijeni  domaci  zivot  i  visoka  moralnost,  ali  odatle  i  ta  rdava  strana, 

da  u  Juznih   Slovena    nije    bilo    licne    inicijative    i    pregnuca,    sto  je 

docnije,  kad  je  trebalo  obrazovati  drzavnih  organizacija,    stetno  dje- 

lovalo.    Jos  je  jedna    posljedica  :    medu    Juznim    Slovenima  nije  bilo 

staleskih  razlika,  oni  bijahu  svi  medu  sobom  jednaki,  dakle  su  zivjeli 

u  demokraciji,    znak,  da  kod  njih  nitko  nije  mogao  (bar  u  vri- 

jeme  mira)  doci  do  vlasti,    do  monarhije,    ocito  poradi  prejakoga  ot- 

pora  drugih. 

Kad  bi  se  rod  prekomjerno  umnozio,  jedan  bi  se  dio  odvojio 
i  podigao  nov  dom  negdje  u  okolini  staroga,  s  kojim  ne  bi  prekidao 
sveza.  Vise  takih  novih  domova  stvaralo  bi  vasi  ili  sela,  u  kojima 
su  kuce  vazda  bile  razdaleko  jedna  od  druge,  svaka  usred  svoje 
zemlje.  Ovakovo  selo  naseljeno  domovima,  srodnima  po  krvi,  smatralo 
se  kao  jedno  b  r  a  t  s  t  v  o,  a  njime  je  upravljao  kao  starjesina 
c  e  1  n  i  k,  kojega  bi  svi  domacini  priznali  ili  odabrali  izmedu  sebe. 
Bratstvo  imalo  je  zajednicko  prezime,  obicno  po  pradjedu  onoga  roda, 
iz  kojega  je  poteklo,  zajednicko  groblje,  zajednicki  zrtvenik,  pa  i 
sume.    Steta,    sramota    ili    uvreda  nanesena  jednomu  clanu  bratstva„ 


27 

smatrala  se  zajednickom,  pa  stoga  bjese  citavo  bratstvo  duzno  osve- 
titi  svoga  clana,  narocito  kod  ubijstva ;  to  je  krvna  osveta, 

Kao  sto  je  bratstvo  postalo  od  jednoga  roda,  tako  je  i  p  1  e  m  e 
postalo,  kad  se  bratstvo  stalo  razgranjavati  i  dijeliti  na  vise  bratstva, 
naseljenih  u  vise  sela,  a  vezanih  izmedu  sebc  krvnim  srodstvom. 
Teritorij,  na  kojem  je  zivjelo  jedno  pleme,  zvao  se  z  u  p  a,  a  ta  je 
imala  svoje  ime  ili  po  plemenu  ili  po  rijeci  ili  po  mjestu.  Glavar 
plemena  bijase  zupan,  zacijelo  vrhovni  sudac  i  vojskovoda  citavoga 
plcraena,  i  to  redovito  iz  bratstva,  koje  bi  se  istaklo  hrabroscu, 
drevnoscu  ili  velicinom  ispred  ostalih,  Na  taj  je  nacin  bivalo,  da  je 
zupanstvo  postajalo  nasljedno  u  pojedinim  bratstvima,  a  to  je 
zametak  slovenskom  plemstvu.  U  sredini  vecine  juznoslovenskih 
zupa  nalazio  se  g  r  a  d,  poglavito  u  barama  ili  na  kakovom  humku ; 
grad  bijase  zasticen  umjetnim  utvrdama  rova,  nasipa,  plota  i  brvana, 
a  pleme  se  sklanjalo  u  nj  ispred  tudinske  navale.  Inace  bijase  u 
gradu  i  trg,  gdje  se  kupovalo  i  prodavalo,  a  obicno  se  u  njem  sa- 
stajahu  plemenska  v  i  j  e  c  a,  slozena  od  glavara  cijeloga  plemena. 

Juzni  Sloveni  kao  ratari  nijesu  bili  ratnicki  narod,  no  kad  bi  ih 
tkogod  napao,  branili  su  junacki  svoju  kucu  i  slobodu.  Odmah  na 
vijecu  birahu  v  o  j  v  o  d  u,  koji  ce  ih  povesti  u  boj.  Oruzje  bijase  im 
dugo  koplje  i  kratka  sulica,  zgodna  za  bacanje,  pa  mac,  pracka, 
luk  i  strelica,  a  upotrebljavali  su  i  neku  vrst  zastavc,  zvanu 
prapor.  Uz  veliku  hrabrost,  pace  i  zena,  koje  su  cesto  svoje  mu- 
zeve  pratile  na  vojnu,  narocito  obiljezuje  njihovu  ratnu  vjestinu 
neiscrpiva  lukavost,  koja  je  najvisc  straha  zadavala  njihovim  pro- 
tivnicima. 

Stari  su  Juzni  Sloveni  vjerovali,  da  cijelim  svijetom  upravljaju 
bozanstva,  za  koja  su  drzali,  da  imadu  Ijudsku  priliku  i  Ijudske  oso- 
bine.  U  glavnom  im  je  vjera  bila  obozavanje  prirodnih  sila  kao  i 
ostalim  Indoevropljanima.  Vrhovni  je  bog  bio  gromovnik  P  e  r  u  n, 
koji  je  s  neba  pustao  munju  i  grom  ;  on  je  jedini  gospodario  nad 
svim  stvarima,  Od  ostalih  bogova  poznat  je  suncani  bog  D  a  j  b  o  g, 
izvor  svakomu  dobru  na  zemlji,  koji  sve  obasipava  blagotvornom 
svjetloscu  svojih  zivotnih  i  toplih  zraka.  Nize  od  bogova  bila  su  ri- 
jccna  i  druga  bozanstva,  od  kojih  se  dodanas  sacuvase  u  narodnoj 
uspomeni  z  m  a  j  e  v  i  i  v  i  1  e,  Ovim  se  bozanstvima  Juzni  Sloveni 
obracahu  m  o  1  i  t  v  o  m  i  prinosahu  im  z  r  t  v  e,  obicno  volove,  ovce 
i  razne  plodove.  Pri  zrtvovanju  pazilo  se  na  razne  znakove,  po  ko- 
jima  bi  v  j  e  s  t  i  Ijudi  proricali  buducnost.  2rtvu  obavljao  je  zadruzni 


28 


domacin  ili  zupan  nekoga  plemena,  Za  sudbinu  Juzni  Sloveni  nijesu 
znali,  ali  su  tako  vjerovali,  da  neka  bozanstva  vladaju  covjekom ; 
to  su  bile  sudenice  ili  rodenice.  Dusa  je  covjekova  bila  po  njihovii 
vjerovanju  besmrtna,  a  zvali  su  je  n  a  v  ;  ona  po  tjelesnoj  smrti  po- 
kojnikovoj  nastavlja  u  r  a  j  u  onakav  zivot,  u  kakovu  se  nalazio  covjek, 
kad  je  promijenio  svijetom.  Zbog  toga  su  se  Juzni  Sloveni  u  nesrecnom 
ratu  dragovoljno  ubijali,  da  ne  bi  pali  u  ropstvo,  vec  da  umru  kao  slo- 
bodni  Ijudi.  Jos  se  mislilo,  da  se  poneki  covjek  moze  poslije  smrti 
pretvoriti  u  vuka,  povukodlaciti,  pa  u  toj  prilici  da  luta  po  svijetu. 
I  takav  da  je  vukodlak  obdaren  nadcovjecjom  snagom ;  on  goni  i 
vodi  oblake,  a  kad  sunce  ili  mjesec  pomrce,  to  ga  vukodlaci  zderu. 
Sahranjivanje  bilo  je  dvojako  :  ili  pokapanje  u  zemlju  ili  spaljivanje, 
S  pokojnikom  ostavljalo  se  sve  ono,  sto  mu  je  u  zivotu  bilo  najmi- 
lije,  toboze  da  mu  sluzi  i  u  zivotu  onkraj  groba.  Nad  grobom  podigla 
bi  se  m  o  g  i  1  a  ili  g  o  m  i  1  a,  na  kojoj  se  davahu  junacke  igre,  a 
onda  daca,  zvana  s  t  r  a  v  a, 

Razne  mijene  u  zivotu  starih  Juznih  Slovena  pratila  je  p  j  e  s  m  a 
—  vjerna  slika  cijeloga  narodnoga  zivota,  a  narocito  vjerskoga,  jer 
se  ona  pjevala  uz  stare  vjerske  obrede  i  obicaje.  Za  zabavu  bile  su 
pored  prica  jos  i  zagonetke,  dok  se  u  poslovicama  kazivalo  pravilo 
raudrosti  stecene  u  zivotu. 

II. 

Doseljenje  i  prva  dva  vijeka  u  novoj  domovini. 

Prve  politicke  organizacijc.  Juzni  Sloveni  izlaze  kasno  na 
historijsku  pozornicu,  ne  samo  zbog  toga,  sto  u  njih  nema  vecih 
samostalnih  politickih  organizacija  kroz  citavo  ranije  doba,  nego  i 
radi  toga,  sto  zivu  u  neposrednom  susjedstvu  s  ratnickim  i  dobro 
organiziranim  narodima.  Njih  upravo  uvlace  u  svijet  drugi  narodi, 
narocito  istocni  Germani  (u  prvom  redu  Goti)  i  Turani  (poglavito 
Avari).  Kako  sveze  i  odnosi  s  njima  nijesu  vazda  bili  prijateljski,  to 
su  se  Juzni  Sloveni  stali  jedan  uz  drugoga  pribijati  i  prikupljati ; 
mjesto  malih  plemenskih  jedinica  isticu  se  pomalo  veca  plemena,  oja- 
cala  u  borbama,  a  neka  od  njih  obuhvataju  po  vise  zupa  s  k  n  e  z  o  m 
na  celu  po  germanskomu  ugledu,'  uz  kojega  se  izrijekom  pominje  i  savjet 
(vijece)  odlicnika.  Sada  se  Juzni  Sloveni  bolje  izvjezbase  u  ratnoj  vje- 
Stini,  poprimivsi  od  Germana  savrsenije  oruzje  i  stvarajuci  vojske, 

'   Od  germanskoga  kuning. 


29 

a  time  se  vlast  kneza  kao  vojvode  sve  to  vise  ustaljivala,  jer  jc 
seljenje  i  pomicanje  na  jug  vazda  bilo  skopcano  s  borbama ;  ali  i  o 
torn  jedva  moze  da  bude  sumnje,  da  je  seljenje  bilo  u  prvom  redu 
posljedica  krvavih  domacih  svada  izmedu  pojedinih  plemena.  U  ta- 
kovim  su  zgodama  zacijelo  sazivali  knezovi  najodlicnije  Ijude  na 
savjet  i  tek  u  sporazumu  s  njima  posli  su  u  pljacku,  ponajvise  za 
blagora  (stokom).  Razumije  se,  da  je  vec  onda  vrijedilo  u  glavnora 
pravilo,  da  se  ide  u  boj  u  tudu  zemlju ;  no  Juzni  su  Sloveni  ipak 
ili  pojedince  ili  u  omanjim  skupinama  polazili  u  sluzbu  i  k  nepri- 
jatelju,  narocito  u  bizantinsko  carstvo.  O  duznosti  spram  domovinc 
ne  moze  u  to  doba  uopce  jos  da  bude  govora  ;  onda  se  ratovalo, 
gdje  se  raislilo  naci  licne  koristi,  a  protiv  koga  ili  za  koga,  bjese  sve 
jedno.  To  je  prirodna  posljedica  seljenja,  pace  kad  bi  neprijatelj  na- 
valio  jacom  silom,  Juzni  se  Sloveni  povukose  u  sume  i  bare,  ili  sa- 
svim  ostavise  svoje  kolibe,  pa  se  nastanise  u  drugom  kojem  kraju. 
Stoga  je  domovina  tada  bilo  pleme,  a  ne  zemlja. 
Pored  toga  jos  je  od  presudnoga  znacaja,  da  su  se  bez  sumnje 
odmah  od  prvoga  pocetka,  kad  su  nastajale  drzavne  slovenske  orga- 
nizacije,  one  umanjivale  d  i  o  b  o  m  izmedu  vladarskih  sinova  ili  brace, 
a  to  je  dovelo  do  stvaranja  raznih  sredista.  Oko  njih  su  se 
okupljali  pojedini  rodovi,  a  medu  njima  je  onda  zacijelo  dolazilo  do 
krvavih  sukoba.  Samo  u  vecim  pothvatima,  a  za  volju  obilnijega  pli- 
jena,  oni  su  se  znali  sloziti  u  ovece  skupine,  no  to  bi  prestalo, 
cim  bi  se  cilj  postigao.  Ova  slabost  drzavne  svijesti  i  narodnoga 
osjecaja  potrajat  ce  jos  veoraa  dugo  medu  Juznim  Slovenima  i  glavni 
je  tumac  za  razumijevanje  njihove  starije  historije.  Tako  dakle  ne 
ce  Juzni  Sloveni  —  a  to  vrijedi  za  sve  Slovene  —  u  pocetku  svoje 
historije  istupati  kao  jedinstven  narod  s  jedinstvenim 
cilj  em,  ved  zasebno,  u  omanjim  plemenskim  organizacijama,  Stoga 
se  i  slovensko  prosircnje  i  seljenje  vrsilo  samo  postepeno  bez  oso- 
bitih  dogadaja,  slicno  prokapljivanju,  ili  kao  kad  se  povodanj  pola- 
gano  pomice  naprijed. 

Pomicanje  i  seljenje.  Prve  provale  Slovena  i  Anta  u  bizan- 
tinske  provincije  juzno  od  donjega  Dunava,  koje  nam  zabiljezise 
bizantinski  Ijetopisci,  zapocinju  se  u  prvoj  'polovini  VI.  vijeka.  Od 
toga  vremena  dakle  datira  i  historija  Juznih  Slovena,  obiljezena  vla- 
danjem  cara  Justina  I.  (518—527),  a  jos  vise  njegova  nasljednika 
Justinijana  I.  (527-565),  sastojeci  se  od  redovitih  provala  u  carskc 
provincije   s  jedne    strane    preko    donjega    Dunava,    a  s  druge  u  ne- 


30 


prekidnom    pomicanju    na   zapad    u   Panoniju.    Kod   toga   podupirase 

Juzne  Slovene  dugotrajno  ratovanje   carstva  s  Perzijom,  pa  vandalski 

i  gotski  ratovi  Justinijanovi,  buduci  da  su  tada  carske  cete  bile  po- 

vucene   s  Balkanskoga  poluotoka,    a   sam   Justinijan   nije   davao  slo- 

venskim    pljackaskim    provalama    vecega    znacenja.    Jer    kako   Juzni 

Sloveni   nijesu    imali  ni  drzave  ni  stalno  provedene  vojnicke  organi- 

zacije,    car   odista   nije    ni   mogao    doci   na   misao,    da    ce    se  iz  njih 

vremenom  izleci  vece  zlo  za  drzavu.  Slovensko  upadanje  u  provin- 

cije  carstva  ipak  pokazuje  dvije  razlicite  faze.    U  ranije  doba  Juzni 

Sloveni    provaljuju    u    carstvo    samo    plijena    i    roblja    radi 

vracajuci  se  svaki  put  natrag   preko   Dunava  u  svoja  obitavalista-  i 

docnije    idu    oni    za   tim,    da    stvore    na    p  r  e  k  o  d  u  n  a  v  s  k  o  m 

ispraznjenom     i     opustjelom      carskom      zemljistu 

stalne    n  a  s  e  o  b  i  n  e.    Ova  druga  faza  narocito  je  u  svezi  s  do- 

laskom  Avara. 

Avari.  Avari  ili  Obri  bijahu  konglomerat  raznih  turanskih  azij- 
skih  plemena,  u  kojem  bijahu  hunsko-ugorski  copori  u  vecini  Oko 
sredine  VI.  vijeka  stigose  pod  vodstvom  kagana  Bajana  na  za- 
padnu  obalu  Kaspijskoga  mora  i  ponude  se  u  sluzbu  caru  Justini- 
janu  Drzeci  se  nacela,  da  treba  barbare  unistavati  barbarima,  car 
im  li,epo  pnmi  poslanike  i  uze  ih  u  sluzbu,  odredivsi  kaganu  go- 
disnju  novcanu  potporu  (558).  Vec  oko  562.  nalazimo  Avarc  u  da- 
nasnjo,  Dobruci  i  u  Vlaskoj  nizini.  a  poslije  odlaska  Langobarda  iz 
danasnje  Ugarske  u  Italiju  (568),  zapreme  oni  srednje  Podunavlje  i 
Fotisje,  a  samo  Srijem  dospije  u  ruke  bizantinskoga  carstva.  No 
sada  se  razvrze  prijateljstvo  izmedu  carstva  i  Avara,  ,er  su  oni  svo- 
jatah  Srijem  i  grad  Sirmij  za  sebe,  ali  u  prvom  sukobu  pod  gradom 
budu  suzbiti,  tako  da  je  Bajan  tek  580.  ponovo  navalio  na  grad  i 
iza  dvogodisnje  podsade  i  zauzeo  (582),  Odmah  potom  unisti  pozar 
birmi,,  1  tako  propade  nekad  toliko  slavni  grad,  koji  se  sjajem  i 
Ijepotom  mogao  da  mjeri  i  s  najvecim  gradovima  u  carstvu. 

Iza  toga  nastade  avarsko-bizantinsko  ratovanje,  koje  potraja  uz 
neke  sada  krace  sada  vece  prekide  sve  do  626.  S  Avarima  polazili 
su  1  pomicah  se  naprijed  jos  i  mnogobrojni  im  Sloveni  podanici  u 
J'anoni)!,  a  i  Sloveni  saveznici  iz  Dacije  (Vlaske.).  Sada  nasele  po- 
lako  bez  vecih  dogadaja  Juzni  Sloveni  svu  danasnju  Slavoniju,  Hrvatsku 
jugozapadnu  Ugarsku  i  slovenacke  zemlje  do  talijanske  mede  na 
zapadu,  a  do  izvora  Mure  i  Murice  na  sjeveru.  U  Dalmaciju  prova- 
lise  Juzm  Sloveni  s  Avarima  Ijeti  597.,  a  potom  sve  cesce  i  snaznije, 


31 

iako  da  se  je  vec  599,  papa  Grgur  I.  tesko  zabrinuo,  da  Sloveni  nc  ce 
preko  Istre  upasti  i  u  samu  Italiju.  Dosada  bjesc  primorje  dalma- 
tinsko  postedeno,  ali  poslije  prijeke  smrti  zasluznoga  cara  Maurikija 
(604),  kad  zavlada  bizantinskim  carstvom  upravo  anarhija,  dosao  je 
i  na  nj  red.  Uz  mnoge  druge  ugledne  gradove  padc  konacno  i  slavna 
Salona  (oko  614.),  a  s  njome  i  vlast  bizantinske  c.arevine  u  sjeve- 
rozapadnom  dijelu  Balkanskoga  poluotoka ;  jedino  Jader  i  Tragurij 
te   gradovi   po   otocima   ostadose   ili   netaknuti   ili    bar   nijesu  bili  ra- 

zoreni. 

Nevolja  bizantinskoga  carstva  dosla  je  do  vrhunca,  kad  626. 
udare  Avari  i  Sloveni  na  sam  Carigrad,  dok  su  s  azijske  strane 
imali  na  nj  udariti  Perzijci.  No  prvi  budu  potuceni  na  moru  Slo- 
veni, kad  su  trebali  da  prevezu  perzijske  cete  na  evropsku  stranu 
Bospora,  i  vrate  se  potom  natrag,  nasto  i  Avari  ostavisc  bojiste. 
Neuspjeh  pod  Carigradom  nanese  tezak  udarac  gospodstvu  avarskom, 
jcr  bijase  ociti  znak  slabosti  njihove.  Ubrzo  skocc  protiv  njih  dosa- 
dasnji  im  podanici  Sloveni  sa  svih  strana,  narocito  knez  S  a  m  o, 
vladar  zapadnih  Slovena,  kojega  je  vlast  imala  svojc  srediste  u  Ti- 
ringiji  i  Ceskoj.  Poslije  poraza  avarskoga  oslobode  se  njihove  vlasli 
i  Juzni  Sloveni  od  Save  do  mora,  dok  su  oni  izmedu  Save  i 
Drave  u  Panoniji  jos  i  dalje  morali  priznavati  vrhovno  im  gospodstvo. 
Avari  sami  bise  stisnuti  na  danasnju  ugarsku  ravnicu  i  Srijem,  a 
Sloveni  ostadose  sami  na  danasnjem  hrvatskom  zemljistu,  sto  su  ga 
pomalo  naseljavali  pocevsi  od  druge  polovice  VI.  vijeka.  Time  se  i 
svrsilo  njihovo  doseljenje  oko  polovice  VII,  vijeka. 

Romansko  zitcljstvo.  Za  ovih  navala  na  Panoniju  i  Dalmaciju 
stari  je  element  romanski  ponajvise  isceznuo,  a  samo  djelomice  se 
spasao  bilo  na  otoke  i  u  neke  utvrdene  primorske  gradove,  bilo  u 
planine,  provodeci  odsada  zivot  pastirski  (Vlasi,  u  gradovima  Ro- 
mani  ili  docnije  Latini.)  Jedan  se  dio  salonskih  bjegunaca  opet  utece 
u  Dioklecijanovu  palacu,  koja  bjese  doduse  oplijenjena  do  zadnjega 
kuta,  ali  kao  temeljna  zgrada  jos  je  uvijek  pruzala  dosta  zastite  i 
krova.  Pomalo  urede  sebi  ovi  bjegunci  ovdje  svoja  stalna  obitavalista 
i  poloze  tako  osnovu  gradu  zvanom  S  p  a  1  a  t  u  m  ili  S  p  1  j  e  t,  koji 
se  pravo  poce  razvijati  onda,  otkad  se  u  nj  sklonise  i  salonski  bje- 
gunci s  otoka.  Za  vrijeme  ovih  nevolja  priskoci  prognanim  romanskim 
krscanskim  ziteljima  u  pomoc  papa  Ivan  IV.  (640-642).  i  sam  rodom 
iz  Dalmacije,  poslavsi  onamo  opata  Martina  s  obilnim  novccm,  da 
iskupi    od    poganskih    Slovena    krscansko    roblje,    sto    mu    je   uspjelo, 


32 

pace  on  je  torn  prilikom  sabrao  po  Dalmaciji  i  kosti  krscanskib 
mucenika,  tako  salonskoga  biskupa  sv,  Dujma  i  njegovih  drugova,  i 
donio  ih  u  Rim,  gdje  ih  je  papa  dao  poloziti  tik  lateranske  bazilikc 
u  posebnoj  kapeli.  Sloveni  se  medutim  rasire  ogromnim  prostorima 
Balkanskoga  poluotoka  te  susjedne  Panonije  i  Norika,  ali  bez  teznje, 
da  stvore  drzavnih  organizacija,  vec  jedino  sa  zeljom,  da  nada 
mjesta  za  svoj  plemenski  zivot.  Kako  je  carstvo  bizantinsko  tada 
bilo  u  neprekinutim  teskim  ratovima  s  Arapima,  nije  diralo  u  njih, 
ali  kad  je  car  Konstantin  IV.  Bradati  (Pogonat)  tako  odlucno  potukao 
Arape,  da  su  zamolili  mir  na  dvadeset  godina  (678),  onda  su  i  Slo- 
veni iz  Dalmacije  poslali  poslanika  u  Carigrad  i  zatrazili  mir;  car 
na  nj  pristane  priznavsi  im  nasclja,  a  oni  opet  prime  njega  kao 
vrhovnoga  gospodara  svoga. 

Slovcnsko  ziteljstvo.  Glavno  pucanstvo  u  Panoniji  i  Dalmaciji 
bijahu  Sloveni,  koji  sada  dadose  nova  imcna  mjestima,  rijekama  i 
planinama,  a  samo  ondje,  gdje  su  culi  od  starih  zitelja  starija  imena, 
pridrzase  ih  preudesena  prema  svome  izgovoru.  Tako  nastade  od 
Nona  —  Nin,  Salona  —  Solin,  Siscia  —  Sisak,  Sirmium  —  Srijem, 
od  Draus  —  Drava,  Saus  —  Sava,  Oeneus  —  Una,  Promona  — 
Promina,  Brattia  —  Brae,  Pharia  —  Hvar,  Arba  —  Rab.  No  kod 
toga  se  jasno  opaza,  da  su  se  stara  imena  poglavito  uscuvala  uz 
more  i  po  otocima,  dok  je  unutrasnjost  dobila  uz  rijetke  izuzetke 
sasvim  nova  slovenska  imena. 

Sloveni  raspadali  su  se  na  mnogobrojna  plemena,  jer  su  u  prvim 
vijekovima  produzili  i  u  novoj  domovini  zivot,  kakav  su  provodili 
u  staroj  postojbini.  Medu  ovim  plemenima  sa  zupanima  na  celu 
isticala  su  se  bez  sumnje  vec  sada  H  r  v  a  t  i  i  S  r  b  i,  oba  najodlicnija^ 
ali  p  o  li  t  i  c  k  e  vaznosti  jos  nemaju  sve  do  pred  kraj  VIII.  vijeka. 
Uz  Slovene  i  Romane  na  primorju  preostalo  je  i  dosta  A  v  a  r  a,  po- 
glavito u  danasnjoj  licko-krbavskoj  zupaniji,  gdje  im  je  glavar  nosio 
ime  b  a  j  a  n,  od  kojega  docnije  —  kad  Avara  nestade  medu  Hrva- 
tima  —  postade  hrvatsko  b  a  n,  u  prvi  kraj  vojnicki  zapovjednik. 
zupanija  licke,  krbavske  i  gadske. 

Obnovljcnjc  bizantinske  Dalmacije.  Tek  poslije  gubitka  ra- 
venskoga  egzarhata  (750)  posveti  carstvo  vise  brige  Dalmaciji,  gdje 
je  poslije  pada  Salone  vas  politicki  i  krscanski  zivot  bio  ogranicen 
na  neke  otoke.  Tada  su  vec  nastupili  bolji  odnosi  izmedu  preo- 
stalih  Romana  i  susjednih  jos  uvijek  poganskih  Slovcna,  pa  tako  se 
moglo  pomisliti  bar  na  neku  obnovu  staroga  stanja.  Prije  svega  bi  u 


33 

Spljetu  uredena  biskupija  (odnosno  naslovna  nadbiskupija),  kao  basti- 
nica  stare  Salone,  a  podredena  bjese  carigradskomu  patri- 
j  a  r  h  u,  jer  je  jos  odredbom  bizantinskoga  cara  Lava  III,  Izaurijskoga 
od  732.  vas  politicki  teritorij  carski  imao  potpa- 
dati  pod  patrijarha,  Prvi  biskup  bjese  Ivan  Ravenjanin 
(oko  780.),  koji  preobrazi  mauzolej  cara  Dioklecijana  u  stolnu  crkvu, 
koju  posveti  blaz,  djev.  Mariji,  a  tek  docnijc  bjese  prozvana  po  sv. 
Dujmu.  Politicka  vlast  opet  dobi  svoje  srediste  u  Zadru,  gdje  je  sto- 
lovao  carski  namjesnik  (dux),  a  potpadahu  poda  nj  jos  i  gradovi 
Trogir  i  Spljet  te  glavni  otoci  Krk,  Osor,  Rab  i  Vergada  ;  ova  oblast 
pridrza  i  dalje  ime  D  a  1  m  a  c  i  j  e  (u  drugoj  polovici  VIII,  vijeka). 

Oblasti  slovensk«.  Sve  su  ove  vazne  promjene  morale  imati 
utjecaja  i  na  susjedne  Slovene,  koji  su  takoder  oko  toga  vremena 
obrazovali  razne  vece  oblasti  po  svojem  teritoriju,  s  knezovima  na 
celu.  Uoci  IX.  vijeka  one  su  vec  postajale,  a  bile  su  u  glavnom 
ove:  izmedu  usca  Rase  (u  danasnjoj  Istri)  i  usca  Cetine,  pa  Jadran- 
skoga  mora,  rijeke  Vrbasa  i  preko  njega  u  srednjem  i  donjem  toku 
dalje  na  istok  pre  ma  Bosni  i  Drini,  prostirala  se  Hrvatska;  od 
Cetine  do  Neretve  Neretljanska  oblast;  od  Neretve  do  Du- 
brovnika  Z  a  h  u  m  1  j  e  ili  Hum;  od  Dubrovnika  do  Kotora  T  r  a- 
vunja  (ili  Trebinjska  oblast),  a  od  Kotora  do  Bojane  i  usca  Drima 
D  u  k  1  j  a,  Sve  su  se  ove  oblasti  sirile  i  u  unutrasnjost  do  razvodnih 
planina,  sto  dijele  vode  Jadranskoga  mora  od  pritoka  Save,  gdje  se 
u  porjecju  gornje  Bosne  sterala  oblast  B  o  s  n  a,  dok  se  u  porjecju 
Pive,  Tare,  gornje  Drine  i  Lima,  omedenu  visokim  planinama,  nala- 
zila  S  r  b  i  j  a.  U  bivsoj  savskoj  Panoniji  izmedu  Drave,  Save  i  pla- 
ninskoga  niza  od  Risnjaka  do  Une  i  licke  Pljesivice  sirila  se  posebna 
oblast,  u  kojoj  je  sve  do  XVII.  vijeka  prevladavalo  ime  slovensko, 
pa  otale  joj  i  ime  S  1  a  v  o  n  i  j  a  u  latinskim  spomenicima,  a  S  1  o- 
vinci,  Slovinje  u  hrvatskim ;  mi  cemo  je  zvati  panonskom 
Hrvatskom,  Vjerojatno  je,  da  je  ona  sve  do  pred  konacnu  pro- 
past  Avara  priznavala  vrhovnu  vlast  njihova  kagana,  koji  je  tada  jo§ 
uvijek  bio  gospodar  Ugarske  ravnice  i  Srijema,  a  tako  i  onamosnjih 
Slovena, 

Sve  do  pocetka  IX.  vijeka  naziva  se  narod,  koji  se  naselio  u 
opsegu  stare  Dalmacije  i  Panonije  u  stranim  izvorima  toga  vremena 
j  c  d  i  n  o  pod  imenom  Slovena,  dakle  pod  opcenitim  nazivom.  No 
nema  sumnje,  da  su  vec  tada  zivjela  i  pojedina  plemenska  imena,  a 
u  prvom  redu  oba    najodlicnija :   Hrvati    i    S  r  b  i,    ali    ona    izidose 

3 


M 

na  prvo  mjesto  tek  kod  stvaranja  politickih  oblasti,  Tako  se  zgodi, 
da  se  jedan  isti  narod,  iznajprije  poznat  u  izvorima  pod  imenom 
Slovcna,  stao  kupiti  oko  dva  plemenska  imena  Hrvata  i  Srba.  Kako 
sc  u  kasnije  vrijeme  prosirila  vecma  politicka  vlast  jednoga  ili  dru- 
goga  plemena,  tako  ce  i  odnosno  politicko  narodno  ime  obuhvatati 
sada  veci,  a  sada  manji  prostor. 

Ovo  stvaranje  vecih  politickih  sredista  i  prvi  istup  Hrvata  i 
Srba  na  historijsko  popriste  u  tijesnoj  jc  svezi  s  napredovanjima 
obaju  njihovih  susjeda,  s  Francima  na  zapadu,  a  s  Bugarima 
na  istoku, 

III. 
Franci  i  panonska  Hrvatska  u  IX.  vijcku. 

Napredovanja  franacka.  U  drugoj  polovici  VIII,  vijeka  stala 
se  vlast  franacke  drzave  naglo  siriti  preko  Italije  na  istok,  primicuci 
se  granicama  Balkanskoga  poluotoka.  Kad  osvoji  Karlo  Veliki  788. 
bizantinsku  Istru  i  pokori  Bavarsku,  podloze  mu  se  i  noricki  Slo- 
veni  ili  S  1  o  v  e  n  c  i,  dosada  podanici  bavarski.  Ovim  osvajanjima 
postade  franacki  kralj  susjedom  avarskoga  kaganata  i  bizantinskoga 
carstva,    odnosno    panonsko-hrvatske  i  dalmatinsko-hrvatske    oblasti. 

Avarski  rat  (791,  i  795.-796,),  Zazeljevsi  prosiriti  vlast  svoju  do 
Dunava  i  za  kazan,  sto  su  pomagali  buntovne  Bavarce,  odluci  sc 
sada  Karlo  Veliki  na  rat  protiv  Avara.  Taj  sc  rat  vodio  u  dva  maha 
(791.  i  795. — 796.),  a  sudjelovao  je  u  njemu  na  strani  franackoj  sa 
svojim  cetama  i  panonskohrvatski  knez  Vojnomir  (795),  Avari  budu 
potuceni,  a  drzave  njihove  nestade,  Tako  se  konacno  oslo- 
bode  panonski  Hrvati  prevlasti  avarske,  ali  po- 
stanu  podanici  franacki.  Panonsko-hrvatski  knez  bi  pod- 
reden  (kao  i  slovenacki  i  istarski)  furlanskomu  markgrafu,  dok  su 
crkveni  poslovi  predani  patrijarhu  akvilejskom,  koji  je  tada  stolovao 
u  Cividalu  (Cedadu),  Kako  je  vecina  naroda  jos  uvijek  bila  poganska, 
isceznu  sada  njegovim  krstenjem  mnogobostvo  iz  panonske  Hr- 
vatske  (krajem  VIII,  vijeka),  i  sva  zemlja  izmedu  Drave  i  Save  do 
Dunava  potpade  pod  Karla  Velikoga,  dok  najistocniji  dio  njezin  dobi 
ime  Frankohorion,  koje  se  sacuvalo  do  danas  u  nazivu  sri- 
jemske  Fruske  gore, 

Dalmatinska  Hrvatska  dolazi  pod  Franke.  Uto  se  zarati  Karlo 
Veliki    s    bizantinskim    carstvom,  a    pogotovo    otkad    se    godine  800. 


35 

okruni  za  cara  rimskoga.  Jos  prije  toga  (799)  pokusa  furlanski  mark- 
graf  E  r  i  h  provaliti  u  dalmatiasku  Hrvatsku,  no  budc  kraj  Trsata 
(Rijeke)  potucen  i  ubijen.  Uza  sve  to  Franci  doskora  podloze  svojoj 
vlasti  dalmatinsko-hrvatsku  oblast  izmedu  mora,  Cetine  i  Vrbasa  te 
i  nju  podrede  furlanskomu  markgrafu,  a  kad  bizantinski  car  Nikifor 
ugovori  s  Karlom  mir  (803),  odrecc  se  dalmatinske  Hrvatske,  pri- 
drzavsi  jedino  primorske  gradove  i  otoke  (Dalmaciju).  Medutim  pre- 
dade  se  Dalmacija  vec  druge  godine  Francima,  nasto  ponovo  plane 
Ijuti  rat  izmedu  oba  carstva,  a  taj  svr§i  Karlovim  porazom  na  moru. 
Nato  bi  822.  ponovo  ugovoren  u  Aachenu  mir,  kojim  bi  potvrden 
onaj  raniji  od  803.  :  dalmatinska  Hrvatska  ostade  u  vlasti  franackoj, 
a  gradovi  Zadar,  Trogir  i  Spljet  pa  otoci  Krk,  Cres  s  Losinjem  (Osor) 
i  Rab  u  vlasti  bizantinskoj  s  nazivom  Dalmacija.  Sada,  pocetkom 
IX.  vijeka,  bise  i  dalmatinski  Hrvati  pokrsteni  od  fra- 
Tiackih  misionara,  a  doskora  i  osnovana  u  Ninu  zasebna  hr- 
vatska biskupija,  koja  bjese  izravno  podvrgnuta  papi.  Dalma- 
tinsko-hrvatski  knez  opet,  koga  je  narod  sebi  slobodno  birao  i  koji 
je  sasvim  slobodno  upravljao  zemljom,  bjese  podvrgnut  vrhovnomu 
Tiadzoru  furlanskoga  markgrafa,  Prvi  poimence  nam  poznati  dalma- 
tinsko-krvatski  knez  krscanin  bjese  Viscslav  (oko  800.),  kojega  je 
sjediste  bio  Nin.  Spram  franackoga  vladara  preuzeo  je  i  on,  kao  i 
panonsko-hrvatski  knez,  duznost,  da  ce  na  carskf  poziv  vjerno  vrsiti 
vojnu   sluzbu. 

Ustanak  kncra  Ljudevita  (819—823).  Karlo  Veliki  umro  je  814., 
a  naslijedi  ga  slabic  sin  Ludovik  Pobozni.  Njemu  se  u  gradu 
Paderbornu  poklone  oba  podlozna  hrvatska  kneza  :  panonski  Ljudcvit 
i  dalmatinski  Borna.  Medutim  uze  furlanski  markgraf  K  a  d  a  1  6  take 
nasilno  i  okrutno  postupati  s  panonskim  Hrvatima,  da  se  njihov  knez 
Ljudevit,  cije  je  srediste  bio  tvrdi  Sisak,  poradi  toga  potuzio  caru 
Ludoviku.  Kad  to  ne  pomoze,  dize  se  Ljudevit  s  narodom  svojim  na 
oruzje  (819).  Franci  odmah  otpreme  jaku  vojsku  pod  Kadaloom  iz 
Italije  protiv  njega,  ali  je  Ljudevit  tako  odlucno  razbije.  da  su  mu 
se  potom  pridruzili  Timocani  i  Sloveni  u  danasnjoj  Kranjskoj  i  Sta- 
jerskoj,  dok  se  dalmatinsko-hrvatski  knez  Borna  ustegao  od  saveza 
s  njime,  spreman  vjerno  vrsiti  vojnu  duznost  svoju  na  strani  carevoj. 
Uto  skupe  Franci  jos  iste  godine  819.  novu  vojsku,  da  pokore  od- 
metnule  Slovene,  dok  je  s  juga  udario  na  Ljudevita  dalmatinsko- 
hrvatski  knez  Borna,  Ljudevit  pohita  najprije  u  susret  Francima,  a 
onda  se  vrati  natrag  i  potuce  Bornu  na  rijcci  Kupi  ametom,  a  samo 


36 


hrabrosti  nekih  svojih  vojnika  imao  je  Borna  da  zahvali,  sto  i  on 
nije  u  torn  boju  poginuo.  Potom  provali  Ljudevit  na  zimu  u  dalma- 
tinsku  Hrvatsku  te  je  nemilice  popali  i  pohara.  Glas  o  Ljudevitovu 
uspjesnora  ratovanju  odjeknuo  je  daleko,  i  sada  mu  se  pridruze  jo§ 
i  ostali  Sloveni  sve  do  blizu  Soce,  Iza  toga  uzese  redom  kroz  tri 
godine  (820—822)  snazne  franacke  vojske  udarati  na  „velikoga  bun- 
tovnika",  ali  se  Ljudevit  odrza  sve  do  822.,  kad  je  nova  velika  carska 
vojska,  a  to  je  bila  vec  d  e  s  e  t  a  po  redu,  oko  augusta  kretala  ir 
Italije  na  panonsku  Hrvatsku.  Pred  torn  silom  umace  Ljudevit  iz  Siska 
i  prebjegne  k  Srbima,  nasto  Franci  konacno  pokore  citavu  panonsku 
Hrvatsku,  dok  su  Timocani  dosli  pod  Bugare,  Ali  ubivsi  svoga  do- 
macina,  nekoga  srpskoga  zupana,  koji  mu  je  valjda  po  nagovoru 
Franaka  radio  o  glavi,  Ljudevit  se  skloni  u  dalmatinsku  Hrvatsku, 
Ovdje  je  jos  821,  umro  knez  Borna,  a  naslijedio  ga  je  narodnim  iz- 
borom  i  carskom  potvrdom  sinovac  Vladislav  (821.  do  otprilike  835.) 
No  knez  Ljudevit  potrazio  je  utocista  kod  Bornina  ujaka  Ljudemisla, 
a  taj  ga  dade,  zacijelo  po  franackom  nalogu,  ubiti  (823). 

Vaznost  Ljudevitova.  Ma  da  nije  uspio  svojim  snaznim  us  tan- 
kom,  knez  Ljudevit  ipak  ide  u  red  najznatnijih  licnosti  stare  hrvatskc 
povijesti.  On  je  bio  jedini  hrvatski  vladar,  koji  je  oko  sebe  okupio 
pored  panonskih  Hrvata  jos  i  velik  dio  Slovenaca  i  podunavskih 
Slovena,  valjada  Srba,  ravnajuci  bar  kroz  jedno  vrijeme  sudbinom 
citave  zemlje  od  izvora  Save  do  usca  Timoka  u  Dunav,  Svojim  je 
hrabrim  istupora  potresao  i  temeljima  franacke  velikc  drzave,  a 
zemlju  hrvatsku  izmedu  Drave  i  Save  spasao  od  onakove  kobi,  ka- 
kova  je  stigla  susjedne  Slovence. 

Franacko-bugarski  rat.  Pobjeda  nad  Ljudevitom  ipak  nije  do- 
nijela  Francima  ocekivana  ploda,  jer  se  dobrza  upletu  zbog  pogra- 
nicnih  nekih  pitanja  u  rat  s  Bugarima,  kojima  je  tada  vladao  kan 
Omurtag.  Za  toga  rata  (827—829)  provale  oni  u  panonsku  Hrvatsku 
i  zadrze  u  svojoj  vlasti  istocnu  Slavoniju  i  Srijem,  Teske  neprilike, 
sto  ih  je  tada  imao  car  Ludovik  sa  svojim  sinovima  poradi  diobe 
drzave,  bjehu  razlogom,  da  je  osvojenje  bugarsko  ostalo  trajno,  pace 
sada  njihovom  potporom  zavlada  u  zapadnom  dijelu  panonske  Hr- 
vatske  knez  Ralimir,  koji  bi  tek  838.  protjeran  od  Franaka, 
a  zemlja  izmedu  Drave  i  Save  (osim  bugarskoga  dijela  na  istoku) 
cini  se  da  je  dosla  pod  upravu  donjopanonskoga  kneza  P  r  i  b  i  n  e 
(t  861.),  a  onda  njegova  sina  Kocelja  (f  876.).  Tek  pod  kraj  IX. 
vijeka   opet   se    spominje    u   panonskoj    Hrvatskoj    kao    zasebni   knez. 


37 

Braslav  (880 — 900),  vjerni  vazal  franacki.  Kad  je  car  Karlo  III.  Dc- 
beli  opet  sjedinio  u  svojoj  ruci  citavo  franacko  carstvo  i  dosao  na 
istok  svoje  drzave  u  Tulln  (nedaleko  od  Beca),  pode  i  Braslav  onamo, 
da  mu  se  pokloni  (884),  U  ratovima,  sto  su  ih  vodili  car  Arnulf  i 
moravski  knez  Svatopluk,  stajase  Braslav  na  strani  Arnulfovoj,  po- 
mazuci  ga  izdasno  savjetom  i  vojskom.  Za  toga  ratovanja  pojavi  se 
na  ravnicama  Dunava  i  Tise  nov  narod,  M  a  d  z  a  r  i ;  oni  pristanu 
uz  Arnulfa,  udare  na  moravsku  drzavu  i  nasele  danasnju  Ugarsku 
(896).  Dolaskom  Madzara  ujedared  se  izmijene  politicke  prilike  u 
panonskoj  Hrvatskoj :  vlasti  franacke  nestade,  a  ubrzo 
nalazimo  panonsku  Hrvatsku  u  najtjesnjoj  svezi  s  dalmatinskom 
Hrvatskom,  s  kojom  obrazova  ona  hrvatsko  kraljevstvo,  Knezu  Bra- 
slavu   nestaje  poslije  896,  i  traga. 

IV. 
Dalmatinska  Hrvatska  i  Neretljani. 

(Do  potkraj  IX.  vijeka). 

Dok  jc  panonska  Hrvatska  bila  pod  vrhovnom  vlascu  franackom, 
a  djelomice  dosla  i  pod  bugarsko  gospodstvo,  razvise  se  politicke 
prilike  u  dalmatinskoj  Hrvatskoj  sasvim  drugim  pravcem,  a  narocito 
je  na  nj  utjccala  Venecija. 

Za  rimskoga  vladanja  zvala  sc  sva  zemlja  izmedu  donjega  Pada, 
Alpa,  Soce  i  mora  Venecija.  Od  vijekova  donose  moru  alpskc 
rijeke  ovoga  kraja  svu  silu  krsa  i  mulja,  praveci  tako  uporedo  s  kop- 
tiom  pjescane  otoke  i  otocice  zvane  „lidi",  dok  se  mocvare  izmedu 
njih  i  sucelne  obale  zovu  „lagune".  Najznatniji  lidi  bili  su  Gradei 
tGrado)  kod  usca  Soce,  pa  Kaorle,  Olivolo  i  Rialto,  To  je  bila  otodna 
Venecija,  Za  burnih  vremena  seobe  naroda,  poglavito  u  prvoj  polo- 
vici  V.  vijeka,  potrazise  zitelji  nekih  venetskih  gradova  zakloniSta 
na  ovim  otocima  i  osnovase  malu  zasebnu  oblast,  bave<H  se  samo 
brodarstvom  i  trgovinom.  Ali  za  gotsko-bizantinskoga  rata  prisili  ih 
srecno  oruzje  Justinijanovo  "na  pokomost  carstvu  (kao  i  svu  ostalu 
Italiju  i  Dalmaciju),  pridrzavsi  docnije  sebi  pravo  potvrditi  izabrana 
■duzda  (dux,  dijalektno  doze).  Kad  je  pocetkom  IX.  vijeka  utemeljena 
na  otocicima  Rialto  i  Olivolo  grad  Venecija  (Mleci),  stece  ta 
oblast  svoje  prirodno  srediste.  Vrhovno  bizantinsko  gospodstvo  dobro 
je  doslo  Veneciji,  jer  je  ona  za  to  vrijeme  prosirila  svoje  trgovadke 
sveze   po    cijelom    Istoku,    prodajuci    dragocjenu  robu   njegovu    dalje 


38 

na  evropski  Zapad,  a  uvozeci  na  Istok  u  prvom  redu  oruzja,  drva- 
i  Ijudskoga  roblja.  Ova  je  dva  posljednja  predmeta  cesto  uzimala. 
s  islocne  obale  Jadranskoga  mora,  ali  je  kod  loga  dobrza  naisla  na 
Ijut  i  odresit  otpor. 

Oslabljenje  bizantinske  vlasti.  Uto  se  zgodi  i  znatna  promjena  u. 
bizantinskom  carstvu,  Za  traljavoga  vladanja  cara  M  i  h  a  j  1  a  II. 
Mucavca  (820 — 829)  stigose  carstvo  nekolikc  teske  nevolje.  Domacc 
pobune  pa  nesrecne  borbe  s  Arapima  oko  Krete  i  Sicilije  slomisc 
bizantinsku  vojnu  snagu  na  kopnu  i  moru.  To  je  bio  mig,  na  koji  su 
slovenska  plemena  uz  Jadransko  more  juzno  od  Cetine,  u  prvom 
redu  smioni  Neretljani,  redom  otpali  od  Bizanta,  a  neki,  sma- 
trajuci  svoje  krstenje  znakom  podloznistva  carstvu,  vrate  se  opet 
mnogobostvu,  da  bi  tako  zbrisali  i  taj  biljeg  dojakosnjih  veza  s  car- 
stvom.  U  taj  cas  oni  se  oglase  kao  drski  gusari,  U  isto  vrijeme  osjete 
se  i  dalmatinski  gradovi  mnogo  slobodniji,  dok  se  Venecija  torn  pri- 
likom  takoder  privremeno  oslobodi  vrhovnoga  bizantinskoga  gospod- 
stva.  Kako  je  tada  zbog  gradanskih  ratova  u  franackom  carstvu 
oslabila  i  prevlast  franacka  u  dalmatinskoj  Hrvatskoj,  podade  se  i 
njoj  prilika,  da  se  javi  kao  nova  sila  na  moru;  kao  knez  vladao  je 
tada  Mislav  (oko  835.  do  845.),  po  svoj  prilici  nasljednik  Bornina 
sinovca  Vladislava. 

Borbe  s  Venecijom.  Sukob  izmedu  Neretljana  i  Mlecana  za- 
poceo  se  tako,  da  su  oni  stali  hvatati  mletacke  trgovacke  lade,  za- 
cijelo  osvecujuci  se  za  ranije  im  nanesene  stete.  Iza  poduze  borbe 
poslju  Neretljani  oko  830.  svoga  poslanika  u  Veneciju,  da  sklopi 
mir ;  znacajno  je,  da  se  je  taj  poslanik  torn  prilikom  pokrstio,  Nastali 
domaci  nemiri  u  Veneciji  ucinise,  da  mir  nije  dugo  potrajao,  jer  za. 
koju  godinu  Neretljani  opet  napadnu  i  oplijene  mletacke  lade.  U  tim 
su  bojevima  sudjelovali  i  podanici  Mislavovi.  Konacno  se  digne  839. 
duzd  Petar  Trandeniks  brodovljem  te  uklanjajuci  se  sukobu 
uglavi  najprije  u  poljickom  sv.  Martinu  trajan  mir  s  hrvatskim 
knezom  Mislavom,  a  onda  preplovi  na  susjedne  neretljanske  otoke, 
gdje  je  vladao  knez  Druzak  (Drosaicus),  i  sklopi  takoder  s  njime  mir. 
Ali  vec  na  proljece  iduce  godine  doslo  je  do  novoga  sukoba  izmedu 
Neretljana  i  Mlecana,  u  kojem  bi  duzd  Ijuto  potucen.  Cini  se,  da  je 
tada  neretljansko  gusarenje  dopiralo  i  do  franacke  Istre,  jer  italski 
kralj  Lotar,  sin  cara  Ludvika  Poboznoga,  utanaci  pocetkom  840. 
s  duzdom  ugovor  (pactum),  koji  se  imao  obnavljati  svake  pete  godine, 
a  po  njemu  bjese  Venecija  obvczana,  da  za  trgovacke  privilegije  po- 


39 

dijeljene  joj  od  kraljevine  Italije  priskoci  u  nuzdi  sa  svojim  brodovljera 
u  pomoc  istarskim  i  nekim  drugim  sjeveroitalskim  gradovima  „protiv 

Slovena". 

Arapski  nalet.  Oko  toga  vremena  utvrdili  su  Arapi  (Saraceni 
=  istocnjaci)  moc  svoju  po  vecem  dijelu  Sicilije  i  u  nekim  tockama 
juzne  Italije,  narocito  u  Tarentu,  u  okolici  kojega  su  (krajem  840.) 
ametom  potukli  bizantinsko-mletacko  brodovlje.  Poslije  toga  udu  na 
proljece  841.  u  Jadransko  more  s  36  lada  pod  vodstvom  sabiba 
(=  glavara)  Kalfuna,  zapale  na  drugi  dan  Uskrsa  Osor  (na  otoku], 
onda  papinu  Ankonu,  a  na  povratku  poharaju  i  juznodalmatinska 
mjesta  Budvu,  Rosu  i  Kotor.  Sada  se  po  drugi  put  podizc  protiv 
njih  duzd  Petar  Trandenik,  ali  ga  Arapi  842.  do  nogu  pobiju  kod 
otocica  Suska  (na  zapadnoj  strani  Losinja).  U  isto  vrijeme  zauze 
jedna  druga  arapska  ceta  juznoitalski  grad  Bari  za  dulji  niz  godina, 
a  onda  navale  Arapi  jos  i  na  sam  Rim,  gdje  oplijenisc  samu  crkvu 
sv.  Petra  (846). 

Trpimir  (845—864).  Medutim  umre  knez  Mislav,  a  naslijedi  ga 
Trpimir  (otprilike  izmedu  845,  i  864.),  praotac  one  dinastije,  koja  je 
uz  neke  izuzctke  vladala  u  Hrvatskoj  sve  do  pred  kraj  XL  vijeka. 
Trpimir  priznavao  je  doduse  vrhovnu  vlast  franackoga  cara  Lotara 
(840  —  855)  k  a  o  k  r  a  1  j  a  Italije,  ali  nam  se  unatoc  tomu  javlja 
u  punom  vladalackom  sjaju  po  uzoru  franackoga  dvora.  Sebe  naziva 
..pomocu  bozjom  knez  Hrvata"  (dux  Chroatorum  iuvatus  munere 
divino),  a  toje  prvi  spomen  hrvatskoga  imena  u  hi- 
storijskim  spomenicima,  kao  sto  je  i  sacuvana  nam  nje- 
gova  isprava  od  4.  marta  852.  najstariji  poznati  nam  hrvatski  diplo- 
matski  spomenik.  U  Klisu  imao  je  dvorac,  gdje  su  ga  okruzivali 
zupani,  komornici  i  dvorski  svecenici,  a  tako  i  u  Biacima  (kraj  Tro- 
gira).  Obdario  je  spljetsku  crkvu,  kojom  je  tada  upravljao  njegov 
kum  nadbiskup  Petar,  crkvom  sv.  Jurja  u  Putalju  (danas  Kastel  Su- 
curac),  zemljisnim  posjedom  oko  nje  i  kmetovima  te  desetinom  od 
kliskoga  knezevskoga  posjeda.  Ispod  Klisa  sagradio  je  samostan  (sv. 
Petar),  u  kojem  je  smjestio  red  benediktinski. 

Za  njegova  vladanja  napali  su  Bugari  svoje  zapadne  susjede 
S  r  b  e.  Oblast  njihova  sirila  se  tada  u  onom  planinskom  kraju,  kojim 
protjecu  Piva,  Tara,  gornja  Drina,  Lira,  Ibar  i  gornja  zapadna  Morava. 
Ovdje  je  vladala  dinastija,  kojoj  bjese  oko  780.  praotac  Viseslav, 
a  izmedu  835.  i  860.  bjese  knezom  srpskim  V  1  a  s  t  i  m  i  r.  Na  nj 
udari  Omurtagov  sin  i  nasljednik  kan  Presjam  (ili  Malamir)  s  teznjom. 


40 


da  pokori  srpsku  zemlju,  ali  Bugari  bise  suzbiti.  Presjamov  sinovac 
i  nasljednik  kan  Boris  obnovi  navalu  na  Srbiju  zeleci  osvetiti 
poraz  Presjamov,  Tada  su  u  Srbiji  vladala  tri  brata :  Mutimir,  Sto- 
jimir  i  Gojnik,  podijelivsi  po  smrti  oca  Vlastimira  drzavu.  No  slozna 
braca  pobiju  vojsku  Borisovu  i  sklope  s  njime  mir,  Potom  je  Boris 
okrenuo  oruzje  na  dalmatinsku  Hrvatsku  iz  nepoznatih  razloga,  no 
i  knez  Trpimir  potuce  ga  i  natjera  na  mir.  Ovaj  rat  jasno  svjedoci, 
da  je  dalmatinska  Hrvatska  tada  (oko  860.)  bezuvjetno 
morala  negdje  neposredno  graniciti  sBugarima.* 
Buduci  da  se  izmedu  Save  i  Drave  sterala  franacka  panonska 
Hrvatska,  u  Srijemu  i  u  danasnjoj  sjeverozapadnoj  Srbiji  Bugarska, 
oko  gornje  Drine  i  dalje  na  jugu  S  r  b  i  j  a,  morala  je  dalmatinska 
Hrvatska  graniciti  s  Bugarima  negdje  Vrbasu  i  Bosni  dalje  na  istok, 
to  jest  u  danasnjoj  zapadnoj  Bosni,  gdje  nam  valja  i  traziti 
bojiste  hrvatsko-bugarsko,  ali  kad  i  kako  je  ova  oblast  Bosna 
dosla  u  vlast  dalmatinsko-hrvatskoga  kneza,  o  torn  nam  mrsavi 
izvori  ne  kazu  nista, 

Potkraj  vladanja  Trpimirova  padaju  jos  dva  krupna  dogadaja: 
zacetak  raskola  (shizme)  izmedu  rimske  i  grcke  crkve  i  krstenje 
Bugara.  Sporova  izmedu  jedne  i  druge  crkve  bilo  je  vazda,  no  uza 
sve  to  nije  bilo  j  e  d  i  n  s  t  v  o  krscanske  crkve  razvrgnuto.  Raskolu 
dade  povod  carski  dvor  u  Bizantu,  kad  svrze  patrijarha  Ignatija  i 
dade  izabrati  ucenoga  laika  F  o  t  i  j  a  na  njegovo  mjesto,  koji  u  malo 
dana  bjese  zareden  i  odmah  posvecen  patrijarhom.  Na  tuzbu  Ignati- 
jcvu  obrati  se  papa  Nikola  I,  na  cara  Mihajla  III.  i  Fotija  i  javi  ira, 
da  ce  stvar  ispitati,  a  dotle  se  Fotije  nema  smatrati  zakonitim  pa- 
trijarhom. Kad  istraga  konacno  prouzroci,  da  je  papa  proglasio  Fotija 
svrgnutim,  udari  i  patrijarh  od  svoje  strane  interdikt  na  papu  i  nje- 
gove  privrzenike  (867).  Zbog  toga  se  sada  citav  kler  unutar  granica 
bizantinskoga  carstva  okupi  oko  patrijarha  Fotija,  smatrajuci  samo 
njega  vrhovnom  crkvenom  glavom.  Upravo  tada  natjera  car  Mihajlo 
III.  nenadanom  provalom  u  Bugarsku  kana  Borisa,  da  je  primio 
s  narodom  krst  iz  ruku  grckoga  klera ;  tom  rau  je  prilikom  kumovao 
sam  car,  a  Boris  i  dobi  na  krstu  njegovo  ime  Mihajlo  (pocetkom 
865.),  No  kad  patrijarh  Fotije  ne  htjede  Bugarima  da  dade  zasebnoga 

Da  je  Hrvatska  neposredno  granicila  s  Bugarskom  uz  zasebnu  kneze- 
vinu  Srbiju  i  panonsko-hrvatsku  oblast,  dokazuje  i  to,  sto  su  pape  slalc  bugarskomc 
knezu  Mihajlu  Borisu  svoje  poslanikc  preko  Hrvatskc,  moleci  knezove  (tako 
Domagoja  i  Zdeslava).  da  ih  do  bugarske  granice  (ili  do  Bugara)  dadu  otpratiti. 


41 

srrhiepiskopa,    ostavi    ga    knez    Mihajlo    Boris  i  priblizi   se    papi,    koji 
rmu    obeca,    da    ce    ispuniti    njegove    zclje.    Sada  bisc  grcki  svecenici 
•istjerani   iz    Bugarske,    a   rimski   uvedu   u   zemlju  latinski  obred.    No 
kad   se   pokazalo,    da   ni    papa   ne   ce   da  dade  Bugarskoj  zasebnoga 
patrijarha,    kako    je    knez    trazio,    Bugari    se    opet  vrate  Carigradu, 
s   kojim    ostase    u    trajnoj    crkvenoj    svezi,    a    sva   docnija    nastojanja 
rimskih   papa,    da   ih  opet  priblize  k  sebi,    pokazase  se  bezuspjesna, 
Domagoj  (864—876).    Ma  da  je  knez  Trpimir  imao  tri  poimence 
nam   poznata    sina    Petra,    Zdeslava   i    Mutimira,    ipak  sjedc    —    bez 
sumnje  poslije  prevrata  —  na  knezevski  prijeslo  clan  druge  porodice 
Domagoi  (864.  do  876.),    kojega  je  sjediste  bio  po  svoj  prilici  Knin. 
Ove    smutnje    u    dalmatinsko-hrvatskoj    knezevini    odmah    odluci    da 
iskoristi    duzd    Urso    Particijak   udarivSi   865.    na   nju    s  jakim 
brodovljenu    Knez    Domagoj    osjecajuci    se    preslabim,    ne   upusli   se 
s  njime  u  borbu,    nego   mu   ponudi   mir  i  taoce,   sto  duzd  i  prihvali. 
Medutim    se    opet    zaletjela   866,    jaka    arapska    mornarica    pod    Du- 
brovnik  te    ga    opsjedase    punih    petnaest   mjeseci.    U   toj    se   nevolji 
obrate  Dubrovcani  na   novoga  bizantiskoga    cara,    energicnoga  i  mu- 
droga   Vasilija    I.  Makedonea    (867—886)    za  pomoc,    a  on  im  se 
i  odazva,  odlucivsi  podjedno  torn  prilikom  uspostaviti  oslabljelu  carsku 
vlast  na  istocnoj  obali  Jadranskoga  mora.    Godine  867.  posla  vcliko 
brodovlje  pod  admiralom  Nikitom  Orifom,  nasto  Arapi  napuste  pod- 
sadu  Dubrovnika,  a  dalmatinski  gradovi  i  juznodalmatinska  slovenska 
plemena  osim  Neretljana  opet  se  povrate  pod  carsku  vlast.  Istodobno 
spremao  se  i  franacki  car  Ludovik  II.  da  otme  Arapiraa  juznoitalski 
grad    Bari,    ali    kad  je  vidio,    da    ne    ce    uspjeti,    ako    brodovljem  ne 
zatvori   Bari  s  mora,    rado   prihvati   savez,    sto    mu    ga  je  nudio   car 
Vasilije,  da  slozno  istjeraju  Arape  iz  juzne  Italijc,  Medutim  kad  stize 
jako     bizantinsko     brodovlje     pod    admiralom    Nikitom     Orifom    pod 
Bari,    ne  nade    ondje    franacke    kopnene  vojske,    pa  tako  se  admiral 
vrati  natrag,    a  savez    se    raspade.    Kad    car    Ludovik  vidje,    da    mu 
vise  nema  pomoci  od  Bizantinaca,  pozove  sada  svoga  vazala  dalma- 
tinsko-hrvatskoga  kneza  Domagoja,  da  mu  dode  pod  Bari  s  hrvatskim 
brodovljem;    iza   toga  je  odista    Bari  na  Svijecnicu  871.  od  Franaka 
i  Hrvata  na  juris  zauzet,  Medutim  otplovi  jedan  dio  bizantinske  mor- 
narice,  dok  su  Hrvati  bili  pod  Barijem,    do  neretljanskih  i  hrvatskih 
obala  pa  ih  oplijeni  i  razori  mnoge  gradove  i  mjesta.  Neretljani  nato 
priznadu  vrhovnu  vlast  bizantinskoga  cara,  dok  je  mucki  bizantinski 
napadaj    izazvao    Hrvate,    da    su    uzeli    progoniti    carske    saveznikc 


42 

Mlecane.  Sukobi  mietacko-hrvatski  mora  da  su  bili  veoma  krvavi  i: 
ogorceni,  dok  je  ostalo  ime  kneza  Domagoja  u  mletackoj  uspomcni 
kao  prokleto  („Sclavorum  pessimus  dux"),  pace  i  sam  se  papa  Ivan 
VIII.  obrati  na  nj,  zovuci  ga  zbog  njegova  sudjelovanja  kod  osvojenja 
Barija  „slavnim  knezom"  (duci  glorioso),  neka  bi  uznastojao  primiriti 
svoje  podanike,  jer  da  mu  njihova  gusarska  nedjela  potamnjuju 
s  1  a  V  u  (873). 

Hrvati  se  oslobadaju  franacke  vlasti.  Medutim  umre  (875) 
car  Ludovik  II.  i  ostavi  —  nemajuci  sina  nasljednika  —  Italiju  stri- 
cevicu  K  a  r  1  m  a  n  u,  sinu  Ludovika  Njemackoga,  koji  je  tada  bio 
vrhovni  gospodar  panonskoj  Hrvatskoj,  donjoj  Panoniji  Koceljevoj, 
Moravskoj,  Ceskoj  i  Slovencima.  Kako  se  dalmatinska  Hrvatska 
brojila  jos  od  803,  k  Italiji,  morala  je  sada  i  ona  doci  pod  vrhovnu 
vlast  njcmacku.  Ne  htijuci  se  s  time  sloziti,  a  podstrekavani  i  poma- 
gani  od  cara  Vasilija  Makedonca,  dalmatinski  se  Hrvati  pobune  i 
nakon  teskoga  rata  na  kopnu  i  moru  zbace  konacno  franacko  go- 
spodstvo  zauvijek;  na  kopnu  potukli  su  cete,  sto  ih  je  vodio  donjo- 
panonski  knez  Kocelj,  pace  u  boju  pogibe  i  sam  knez  (o,  876.), 
a  na  moru  se  ratovalo  uz  istarsku  —  tada  franacku  —  obalu,  gdje 
su  Mlecani  dosli  Francima  u  pomoc.  U  vrijeme  toga  ustanka  umr'o 
je  knez  Domagoj,  a  naslijedio  ga  je  iza  kratkoga  vladanja  njegova 
sina  Iljka  (876  —  878)  Trpimirov  sin  Zdeslav,  protjeravsi  iz  Hrvatske- 
bizantinskom  pomoci  Domagojeve  sinove, 

Zdeslav  (878—879)  priznade  vrhovnu  vlast  bizantinskoga  cara 
Vasilija,  pa  tako  zamijeni  sada  dalmatinska  Hrvatska  njemacko 
vrhovno  gospodstvo  s  grckim.  Sa  Zdeslavom  poslje  car  na  Jadransko 
primorje  jos  i  nekoga  dvorskoga  casnika  i  mnogo  grckih  svecenika, 
a  ti  su  potom  p  o  k  r  s  t  i  1  i  u  prvom  redu  jos  uvijek  poganske  Ne- 
retljane,  a  onda  i  sve  one  od  sloveaskih  plemena  na  jugu  Cetine,. 
kao  i  od  zagorskih  S  r  b  a,  koji  nijesu  jos  bili  krsteni ;  u  to  doba 
dakle  pada  konacno  krstenje  njihovo  (oko  878.--880,),  No  s  politickim. 
pravcem  kneza  Zdeslava  nije  bila  vecina  Hrvata  zadovoljna,  a  na- 
rocito  s  toga,  sto  je  sada  hrvatska  ninska  crkva  dosla  pod  jurisdik- 
ciju  carigradskoga  patrijarha.  Upravo  tada  bijase  biskupija  ispraznjena, 
a  njene  je  poslove  vodio  izabrani,  ali  jos  ne  posveceni  biskup  njezin 
T  e  o  d  o  s  i  j  e,  dosada  djakon  ninski.  Teodosije,  odan  papi,  zdruzi 
se  potom  s  hrvatskim  velikasem  Branimirom,  nato  bi  knez  Zdeslav 
pocetkom  maja  879.  ubijen,  mozda  nedalcko  od  Knina,  a  na  prijesto^ 
uspe  se  Branimir. 


43 

Branimir  (879—892),    Knez  Branimir   pravi  je  osnivac    politicke 
nczavisnosti     hrvatske.     Odmah    po    svom     nastupu    poslje    zajedno 
s  Teodosijem  papi  Ivanu  VIII.  pismo,  u  kojem  obojica   izjavise  oda- 
nost  svoju  i  povratak    apostolskomu  prijestolu  sv.  Petra.  Kad  je 
knczev  pouzdanik  stigao    s  tim   pismom   u  Rim,    obuze    papu    velika 
radost:    sluzeci    na    Spasov    dan    (21.    maja    879.)    svctu    sluzbu    nad 
konfcsijom   sv.  Petra,    podize    ruke    k  nebu    i    blagoslovi  Branimira  i 
sav  narod  hrvatski  i  svu  zemlju  njegovu.  Ovim  se  cinom  narod 
hrvatski    zauvijek   i  staino    pridruzio   katolickoj    crkvi 
i  papi  rimskomu.  No  pape  Ivana  VIII.  dojmi  se  povratak  Hrvata 
Rimu  toliko,  da  je  odmah  i  pomislio,  kako  bi  torn  prilikom  nagovorio 
na  slicni  korak  i  dalmatinske  gradove,  koji  bjehu  jos  od  obnovljenja 
biskupija,  krajem  VIII.  vijeka.  pod  jurisdikcijom  carigradskoga  patrijarha. 
Ali  sav  mu  trud  i    nagovaranje    bjese    bez    uspjeha,    jer    se    oni  kaa 
carski  podanici  nijesu    raogli,    svc   da    su    i    htjeli,    pridruziti    papi,  a 
pored  toga  ubrzo  se  pokazalo  svako  nastojanje  izlisnim.     Upravo   se 
tada  radilo,  da  papa  Ivan  VIII.  priznade  Fotija  zakonitim  patrijarhom. 
No  dok  je  Fotije  pazio,  da  nicim  ne  izazove  papina  otpora,  Ivan  VIIL 
opet  bjese  takoder  upucen    protiv    arapskih    pogibeljnih    nasrtaja    je- 
dino  na  pomoc  cara  Vasilija,  a  i  on  je  bio  skloniji,  zbog  teskih  ratova 
s  Arapima,  politici  kompromisa,    nego  li   tvrdoglavoj    nepomirljivosti. 
I  tako  rijcsi  crkveni  sabor  carigradski  u  prisutnosti  papinskih  posla- 
nika   (od  novembra    869.    do    marta    880.)    razna    prijeporna    pitanja: 
patrijarh  Fotije  svecano  bi  ustolicen,  dok  je  hrvatsko  pitanje  rijeseno 
tako,    da    su    car    i   patrijarh  pridrzali  dalmatinske  gradove   u    svojoj 
vlasti,  ali  se  knezevine  Hrvatske  odrekose,    koja    tako   postade  (oko 
880.)  posve  nezavisnom    drzavomne  priznavajuci  nad  sobom 
nikakove  strane  vrhovne  vlasti.    PosHje   toga  pode  Teodosije  u  Rim, 
gdje  bi  od  pape    svecano    posvecen    ninskim    ..hrvatskim"    biskupom. 
Slovcnska  sluzba  bozja  u  Hrvatskoi.  Oko  toga    vremena   pro- 
sao  je  Hrvatskom  i  Dalmacijom    na  putu  u  Carigrad    moravski  nad- 
biskup  sv.   M  e  t  o  d.  Prisutnost  njegova  i  slast  slovenske  sluzbe  bozje, 
mozda  vec  i  prije  toga  poznata  Hrvatima  od  njihovih  panonskih  su- 
sjeda,  morala  je  osobito  snazno  djelovati  na  njih,  pa  je  stoga  veoma 
vjerojatno,  da  je  vec  lada  (oko  882.)  medu  njima  zahvatila  jaka  ko- 
rijena,   a  taj  je  samo  jos  ojacao,    kad  su  po  Metodovoj  smrti  (885)  i 
neki  njegovi  ucenici  potraziH  zastite    u  Hrvatskoj,  u    prvom  redu  na 
podrucju    ninske    biskupije,    a    potom    i  po    krckoj.  No  do  toga 
stepena,  da  bi  ona  stekla    drzavno    priznanje  i  zastitu,  nije  nazalost 


44 

nikad  doslo  ;  slovenska  nam  se  sluzba  bozja,  a  kroz  to  i  narodna 
hrvatska  crkva,  pokazuje  doduse  kao  snazna  pojava  u  narodu  hr- 
vatskom  ovoga  i  narednoga  vremena  (u  X.  i  X[.  vijcku),  ali  ipak 
vazda  samo  kao  sada  vise,  sada  manje  dopustena  uz  latinsku'. 
No  i  to  je  vec  dosta  bilo,  da  vrsi  golem  narodni  i  kulturni 
utjecaj,  jer  odsada  unaprijed  bjese  hrvatstvu  osigurano,  da  zivi  na 
Balkanskom  poluotoku  kao  kulturna  jedinica;  tudinska  kulturna 
najezda,  narocito  latinizacija,  nikad  ga  vise  ne  ce  zateci  goloruka. 
To  i  jeste  glavni  razlog,  sto  su  latinski  biskupi  u  dalmatinskim  gra- 
dovima  toliko  mrzili  na  slovenski  crkveni  jezik  i  pismo,  pace  dobrza 
<3e  ga  proglasiti  heretickim  (arijanskim).  Oni  su  naime  punim  pravom 
u  njetnu  vidjeli  ono  krepko  oruzje,  kojim  se  hrvatska,  kao  i  uopcc 
slovenska  svijest,  branila  od  latinizma  i  tudinstine. 

Dalmatinski  gradovi  i  otoci  placaju  danak  hrvatskomu  vla- 
daru.  U  to  doba  (izmedu  882.  i  886.)  pada  odredba  cara  Vasilija  na 
dalmatinske  gradove  i  otoke,  da  imadu  u  ime  mira  i  odstete  za 
zemljista,  sto  su  ih  posjedovali  izvan  svojih  zidina  na  susjednom  hr- 
vatskom  teritoriju,  placati  vladaru  hrvatskomu  godisnji  danak  i  to  od 
novca,  sto  se  inace  davao  carstvu  ;  sveukupna  svota,  sto  su  je  pla- 
cali  odsada  unaprijed  sve  do  vremena  Kolomanova  (1107),  iznosasc 
720  zlatnika,  za  onda  velika  svota  gotova  novca.  Pored  toga 
jos  su  oni  biU  obavezani  davati  i  vina  kao  i  drugih  nekih  prirodnina 
u  ime  dace. 

Medutim  planuse  nove  borbe  izmedu  Neretljana  i  Mlecana.  Na- 
kon  nekih  manjih  okrsaja  pode  duzd  Petar  Kandijano  Ijeti  887.  na 
odlucnu  vojnu,  no  kod  danasnje  Makarske  bi  porazen  i  ubijen.  Ova 

'  Pored  drzanja  hrvatskih  kraljeva  Tomislava  i  Petra  Kresimira  IV,  u  doba 
borbe  hrvatskoga  klera  s  dalmatinskim  za  slovenski  crkveni  jezik,  jak  je  dokaz  za 
ovu  tvrdnju  cinjenica.  da  su  svi  dosada  nadeni  natpisi  po  crkvama  i  u 
Hrvatskoj  (ne  samo  u  dalmatinskim  gradovima),  tako  kraljice  Jelene  u  Solinu 
(976.).  kralja  Drzislava  u  Kninu  (prije  970.).  iz  vremena  kneza  Branimira  u  Ninu 
1  u  Mucu  (888.),  te  kneza  Mutimira  u  Uzdolju  kod  Knina  (895).  i  toliki  drugi 
fragment!,  pisani  jedino  na  latinskom  jeziku.  i  da  se  jos  uvijek  nije  nasao 
trag  glagolskomu  natpisu  starijem  od  Bascanske  ploce  (oko  1100.).  Ova  se 
cinjenica  nikako  ne  da  opravdano  i  logicki  zamisliti.  da  je  [u  Hrvatskoj  vrijedila 
slovenska  sluzba  bozja.  a  s  njome  i  slovensko  (glagolsko)  pismo  kao  nadmocno 
pod  drzavnom  zaStitom  ili  da  je  bilo  ca'  opceno  narodno.  Ocito  se  radi  i  u  Hr- 
vatskoj (kao  §to  je  bilo  u  Svatoplukovoj  Moravskoj)  o  jezicnom  dualizmu  u 
crkvi.  Da  se  je  bula  pape  Ivana  VIII.  (od  juna  880.)  ticala  i  Hrvatske.  kako  neki 
ho6e,  to  miSljenje  nije  ispravno. 


45 

ncsreca  prinudi  Vencciju,  da  se,  ocito  po  primjeru  cara  Vasilija,  od- 
lucila  na  slicni  korak,  kojim  ce  sebi  osigurati  nesmetani  prolaz  i 
trgovinu  na  Jadranskom  moru  :  ona  se  odiucila  na  p  I  a  c  a  n  j  e  i  z- 
vjesnoga  godisnjega  dank  a  (solidus  census)  hrvatskomu  vla- 
daru,  koji  je  tada  po  svoj  prilici  vrsio  i  vrhovna  vladalacka  prava  u 
Ncretljanskoj  oblasti. 

Mutimir  (892—910).  Kneza  Branimira  naslijedio  je  najmladji  sin 
Trpimirov  Mutimir  (892,  do  otprilike  910.),  Odmah  u  pocetku  njc- 
gova  vladanja  dosle  su  u  sukob  ninska  i  spljetska  crkva  zbog  tuma- 
cenja  Trpimirove  darovnice  (od  852,).  Ninski  je  naime  biskup  Alde- 
freda  tvrdio,  da  je  knez  Trpimir  samo  nadbiskupu  Petru,  dok  oa 
iivi,  darovao  na  uzivanje  crkvu  sv.  Jurja  u  Putalju  s  posjedom,  a  ne 
crkvi  spljetskoj  zauvijek,  Ali  na  rocistu  u  Biacima  pred  crkvom  sv. 
Marte  se  pokazalo,  da  je  tvrdnja  ninskoga  biskupa  neispravna,  nasto 
je  Mutimir  ponovo  potvrdio  darovnicu  ocevu,  Mutimir  stolovao  jc 
u  Biacima,  a  imao  je  oko  sebe  sjajan  dvor,  U  njegovoj  pratnji  nala- 
zila  su  se  pored  mnogih  zupana  jos  i  tri  komornika  :  postelnik,  buz- 
dovnik  i  stitonosa  te  glavar  hrvatskih  samostana  Zitelj,  I  kneginja 
imala  je  svoju  zasebnu  pratnju  zupana  i  komornika,  Mutimir  posljednji 
je  hrvatski  knez,  jer  se  nasljednik  njegov  Tomislav  vjenca  prvi  za 
kralja  hrvatskoga. 

Srbi.  Medutim  zbise  se  u  susjednoj  Srbiji  vazne  promjcnc,  Po- 
slije  pobjede  nad  Bugarima  plane  medu  bracom  Mutimirom,  Stroji- 
mirom  i  Gojnikom  razdor,  a  taj  svrsi  tako,  da  je  Mutimir  svladao 
bracu  te  ih  poslao  u  Bugarsku  u  zatocenje,  a  pridrzao  jc  kod  sebc 
jedino  Gojnikova  sina  Petra.  No  taj  pobjeze  u  Hrvatsku  knezu  Bra- 
nimiru,  a  kad  srpski  Mutimir  umrije  (oko  890.),  provali  Petar  Gojni- 
kovic  uz  pomoc  hrvatskoga  Mutimira  u  Srbiju  (892),  gdje  su  tada 
vladala  braca  Mutirairovici  Prvoslav,  Bran  i  Stjepan,  Ali  Petar  Goj- 
nikovic  ih  pobijedi,  progna  pa  sam  zavlada  srpskom  knezevinom. 
Poslije  tri  godine  (895)  udari  prognani  Bran  Mutimirovic  sa  svojim 
sinom  Pavlom  na  kneza  Petra,  no  Petar  pobije  Brana,  zarobi  ga  Za- 
jedno s  Pavlom  i  oslijepi.  No  dvije  godine  kasnije  pokusa  drugi  nje- 
gov bratuced  Klonimir  S  t  ro  j  imi  r  o  vi  c,  da  uz  pomoc  bugarsku 
svlada  kneza  Petra,  aU  Petar  i  njega  pobijedi  i  ubije.  Odsada  dalje 
vladase  Petar  Gojnikovic  kroz  dulji  niz  godina  mirno  i  krepko  kne- 
zevinom Srbijom, 


1 

i 

m 

46 

B.  Kraljevi  hrvatski  (do  kraja  XL  vijcka). 

V. 
Tomislav  i  njegovi  nasljednici. 

(910—969). 

omislav  (910—930).  Mutimira  naslijedi  Tomislav  (o.  910. 
do  930.),  po  svoj  prilici  njegov  sin,  koji  nam  se  prvi  put 
pominje  914.  jos  kao  knez.  Od  prethodnika  svoga  primi 
Tomislav  primirenu  i  uredenu  drzavu,  sto  mu  je  i  omo- 
^ucilo,  da  snaznom  rukom  zahvati  u  razne  susjedne  politicke  mijene 
svoga  vremena,  U  prvom  je  redu  paznja  njegova  morala  biti  obracena 
sjeveru,  gdje  se  zbise  vazne  promjene ;  to  je  dolazak  Madzara  u  da- 
nasnju  Ugarsku. 

Madzari.  Madzari  ili  Ugri  pripadaju  ugro-altajskoj  grani  tu- 
ranske  rase.  Pradomovina  bila  im  je  na  juznoj  strani  planine  Altaj 
u  centralnoj  Aziji,  odakle  se  spustise  ponajprije  na  obalu  rijeke 
Urala,  a  onda  u  primorje  izmedu  Dona  i  Dnjepra.  Kako  su  ih  prvom 
polovicom  IX.  vijeka  jednako  potiskivali  srodni  im  Pecenezi,  ostave 
oni  i  tu  zemlju  pa  se  nastaae  izmedu  donjega  Dnjepra  i  usca  du- 
navskoga,  Na  poziv  cara  Arnulfa  navale  oni  na  Moravsku  (892)  a 
iduce  godine  kao  saveznici  bizantinskoga  carstva  na  bugarskoga 
kneza  Simeuoa,  kojega  i  potuku,  Sada  pozovu  Bugari  Pecenege,  da 
navale  na  Madzare.  I  odista,  dok  je  najveci  dio  Madzara  posao  u 
plijen  u  Panoniju,  provale  Pecenezi  u  njihovu  zemlju,  gdje  su  poubi- 
jali  sve,  sto  im  je  pod  ruke  doslo.  Ta  nesreca  prinudi  Madzare  na 
novu  seobu  ;  pod  vodstvom  Arpada,  sina  Almoseva,  podu  oni  do 
srednjih  Karpata  te  udu  vereckim  klancem  u  Ugarsku  (kod  danas- 
njega  Ungvara)  i  osvoje  za  kralko  vrijeme  gotovo  svu  ravnu  zemlju 
oko  Tise  i  Dunava  (896).  Dolaskom  Madzara  unistena  bi  zauvijek 
njemacka  vlasl  u  srednjem  Podunavlju,  koja  je  dotle  sve  vise  napre- 
dovala,  ali  podjedno  bi  prekinuta  i  dojakosaja  sveza  izmedu  sjever- 
nih  i  juznih  Slovena. 

Vlast  se  hrvatskoga  vladara  prosiruje  na  panonsku  Hrvatsku. 

Tek  sto  su  se  Madzari  naselili  u  Ugarskoj  po  vise  skupina,  s  raznim 
plemenskim  starjesinama  na  celu,  uzese  starim  rimskim  cestama 
provaljivati  na  svojim  brzim  konjima  u  Njemacku,  Italiju  i  u  bizan- 
iinsko  carstvo.  Za  ovih  pljackaskih  napadaja  dosao  je  s  Madzarima 
u  sukob  i  hrvatski    knez    Tomislav,  a  taj  ne  sarno    da    ih    je  srecno 


47 

odbio  od  svojih  granica,  vec  je  i  vlasl  svoju  prosirio  po  naj- 
vecem  dijelu  nekadanje  panonske  Hrvatske  sve  do  Dravc 
i  danasnje  slavonske  ravnice,  gdje  je  prosirena  Hrvatska  u  prvi  kraj 
(otprilike  do  smrti  bugarskog  cara  Simeuna)  granicila  s  Bugarskom, 
no  vec  oko  930,  s  Madzarima,  otkad  se  oni  za  oslabljenja  bugarskoga 
smjestise  po  nekim  vaznijim  tockama  oko  usca  Drave  i  uz  Dunav  i 
Savu.  Kad  i  kakose  prosirila  dalmatinska  Hrvatska  po  panon- 
skoj,  ne  znamo,  no  bezuvjetno  stoji,  da  se  925.  racunao  teritorij 
nekadasnje  s  i  s  a  c  k  e  biskupije  —  koji  je  sve  do  pada  franacke  vlasti 
u  tim  stranama  oko  900,  pripadao  patrijarsiji  u  Akvileji  —  kao  zemlja, 
koja  potpada  u  jednu  ruku  pod  spljetsku  nadbiskupiju,  a  u  drugu 
pod  hrvatskoga  vladara.  Do  bojeva  s  Madzarima  bez  sumnje  je  do- 
lazilo  uz  staru  rimsku  cestu,  sto  je  vodila  od  Drave  pored  danas- 
njega  Zagreba,  Topuskoga  i  Bihaca  prema  Kninu,  a  narocito  onda, 
kad  su  oveci  odredi  njihovi  polazili  u  pljacku  ugarskom  Podravinom, 
a  onda  preko  danasnjih  mjesta  Ptuja,  Celja,  Ljubljane  i  Vipavske 
doline  u  Italiju  (tako  919.,  921,  na  922.  i  926.),  U  doba  ovih  madzar- 
^kih  pljackaskih  vojna  pribjeglo  je  u  Hrvatsku  mnogo  naroda  iz  bivse 
Koceljeve  Panonije,  za  koju  vec  godine  900,  pisu  bavarski  biskupi 
papi,  da  je  sva  opustosena,  bez  zitelja  i  ijedne  crkve,  Vjerojatno  je, 
<ia  se  i  panonska  Hrvatska  sama  od  svoje  volje  u  tim  teskim  vre- 
menima  prislonila  uz  dalmatinska  kao  uz  jaci  drzavni  organizam,  a 
njezini  odlicniji  Ijudi,  plemici,  pridrzali  i  dalje  domacu  upravu,  siljuci 
hrvatskomu  vladaru,  kao  svomu  vrhovnomu  gospodaru,  pocasne 
,,darove", 

Srbi  i  Bugari.  Pored  obrane  od  madzarske  najezde  u  Hrvatsku 
zaokupise  Tomislava  u  mnogo  vecoj  mjeri  dogadaji,  sto  su  se  bas 
tada  odigravali  u  jugoistocnom  susjedstvu  njegovu,  a  narocito  borbe 
izmedu  bizantinskoga  carstva  i  Bugara  za  prevlast  nad  Srbima. 

Pobijedivsi  Klonimira  Strojimirovica  (896),  srpski  knez  Petar  Goj- 
nikovic  vladao  je  punih  dvadeset  godina.  On  se  sprijatelji  s  bugar- 
skim  knezom  Simeunom  (892 — 927),  sinom  Mihajla  Borisa,  i  pre- 
dade  mu  na  cuvanje  Pavla  Branovica,  Poslije  toga  udari  Petar  Goj- 
nikovic  na  Neretljansku  oblast  te  je  zauzme  osim  otoka 
Visa,  Braca  i  Hvara,  jer  ti  su  oko  toga  vremena  bez  sumnje  bili  u 
vlasti  hrvatskoga  kneza  Tomislava,  Prosirenje  srpskoga  kneza  tesko 
je  podnosio  humski  knez  Mihajlo  Visevic  (oko  910.  do  930.), 
Itoji  je  tada  imao  u  vlasti  svojoj  jos  i  Travunju  i  Duklju,  Stoga  se 
knez  Mihajlo  slozi  s  bugarskim  knezom  Simeunom,  u  taj  mah  zara- 


48 

cenim  s  bizantinskim  carstvom,  kojega  je  vrhovnu  vlast  priznavao* 
Petar  Gojnikovic.  Tako  nastadc  rat  izmedu  Petra  i  Simeuna  ;  srpski 
knez  bi  uhvacen  i  odveden  u  Bugarsku,  a  na  prijesto  dode  bugarski 
sticenik  Pavao  Bra  no  vie  (917 — 920),  dok  je  u  isto  vrijeme  Mi- 
hajlo  Visevic  zauzeo  Neretljansku  oblast,  sjedinivsi  tako  u 
svojoj  ruci  cijelo  primorjc  do  razvodnih  bosanskih  i  srpskih  planina 
od  Cetine  do  Drima.  No  protiv  Pavla  Branovica  podize  se  bizantin- 
skom  pomoci  njegov  bratuced  Zaharija  Prvosavljcvic,  all 
bude  potucen  i  strpan  u  bugarsku  tamnicu.  Nato  se  obrati  suvladar 
cara  Konstantina  VII,  Porfirogenita  car  Roman  Lekapin  izravao 
na  srpskoga  kneza  Pavla  Branovica  i  to  s  uspjehom,  jer  on  se  odista. 
odrece  saveza  sa  Simeunom  i  pokloni  se  caru.  Kad  to  sazna  bu- 
garski car'  Simeun,  izmiri  se  sa  zarobljenim  Zaharijom  Prvosavljevi- 
cem  i  poSlje  ga  s  bugarskom  vojskom  na  Srbiju,  a  taj  zbaci  kneza 
Pavla  i  postavi  na  prijesto  Zahariju  (920—923)  kao  bugarskoga 
vazala,  Sada  je  car  Simeun  imao  slobodne  ruke  i  udari  svom  silora 
na  bizantinsko  carstvo. 

Dalmacija  dolazi  pod  papu.  U  toj  nevolji  uteku  se  car  Roman 
Lekapin  i  tadanji  patrijarh  Nikola  Mistik  za  pomoc  Rimu  izmirivsi  se 
podjedno  sa  svetom  stolicom  ;  time  bjese  jedinstvo  krs<5anske  crkve 
opet  obnovljeno  (923).  Zacijelo  posredovanjem  pape  Ivana  X.  (kao 
nekoc  Ivana  VIII.)  obrati  se  potom  bizantinsko  carstvo  na  Hrvatsku 
i  njezina  vladara  Tomislava,  nastojeci  da  ga  predobije  za  sebe  u 
savez  protiv  Bugarske.  Tom  se  prilikom  odrece  patrijarh  svoje  dosa- 
dasnje  jurisdikcije  nad  dalmatinskim  gradovima  i  otocima,  prepustivsi 
ih  papi  rimskomu,  a  car  ih  podjedno  predade  u  upravu  knezu  To- 
mislavu,  odlikovavsi  ga  jos  i  naslovom  prokonzula.  Tako  su  konacna 
i  dalmatinski  gradovi  i  otoci  trajno  dosli  u  krilo  zapadne  crkve 
s  jedne,  a  u  blizu  i  tjesnju  politicku  svezu  sa  susjednom  hrvatskora 
drzavom.  U  isto  vrijeme  znao  je  car  Roman  da  predobije  i  mocnoga 
humskoga  kneza  Mihajla  Visevica,  odlikovavsi  i  njega  naslovom  pro- 
konzula i  patricija,  a  nije  nemoguce,  da  mu  je  bar  privremeno  po- 
vjerio  upravu  i  brigu  nad  carskim  gradovima  Dubrovnikom  i  Koto- 
rom.  U  ovaj  savez  zacijelo  nije  bilo  caru  Romanu  tesko  uvesti  i 
srpskoga  kneza  Zahariju,  koji  mu  je  i  onako  u  dusi  bio  odaniji,  negoli 
Simeunu. 

Pad  Srbije.  Upravo  tada  podsjedao  je  car  Simeun  Carigrad,  no 
na  glas  o  tim  dogadajima  na  jadranskom  primorju  i  u  Srbiji  napusti 

'   On  se  proglasi  carem  oko  917. 


49 

podsadu,  sklopivsi  s  carcm  Romanom  pritnirje,  a  onda  se  okrene 
svotn  silom  na  srpskoga  kneza  Zahariju,  U  torn  ratu  bugarske  su 
vojske  konacno  pokorile  Srbiju  i  rastjerale  narod  na  sve  strane, 
najvise  u  Hrvatsku,  kuda  se  i  Zaharija  sklonio,  lako  da  je  srpske 
knezevine  privrcmeno  nestalo;  ona  postade  dio  ogromne  bugarske 
drzave  (924).  Sada  su  obje  drzave,  Hrvatska  i  ona  kneza  Mihajla  Vi- 
§evica,  neposrcdno  s  njome  granicile,  ali  ih  car  Simeun  nije  napao 
neposredno  poslije  srpskoga  rata, 

Hryatska  postaje  kraljcvinom.  Oko  toga  vremena  bija^e  hr- 
vatski  knez  Tomislav  na  visini  svoje  moci.  Suvremeni  car  Konstan- 
tin  Porfirogenit  kaze,  da  je  Hrvatska  tada  mogla  da  podigne  na  nogc 
100.000  pjesaka  i  60.000  konjanika  kopaene  vojske,  dok  je  na  moru 
imala  osamdeset  velikih  brodova  (sagina),  •  na  svakom  po  cetrdeset 
Ijudi  i  stotinu  manjih  (kondura)  sa  po  deset  do  dvadeset  momaka. 
Zacijelo  se  sada,  oko  godine  925.,  Tomislav  proglasi  kraljcm  hrvat- 
skim  (rex  Chroatorum)  nakon  sto  je  uglavio  savez  s  Bizantom  i  pri- 
mio  dalmatinske  gradove  i  otoke  u  svoju  upravu  te  prosirio  vlast 
svoju  na  panonsku  Hrvatsku  i  na  otoke  Vis,  Brae  i  Hvar,  pa  ko- 
nacno kad  je  vidio,  gdje  se  i  bugarski  knez  Simeun  s  a  m  okitio  carskim 
naslovom,  a  tako  isto  uradio  nesto  ranije  i  bizantinski  admiral  Ro- 
man Lekapin.  Tomislav  ucini  to  jamacno  odobrenjem  svete  stolice,  jer 
mu  papa  priznaje  kraljevski  naslov,  a  mozda  mu  je  poslao  jos  i  kra- 
Ijevsku  krunu  s  ostalim  znakovima  kraljevske  vlasti.  No  da  li  je  To- 
mislav krunjcn,  od  koga  i  gdje,  to  ne  znamo,'  Tako  se  dakle 
preobrazi  knezevina  Hrvatska  u  kraljevinu,  prva  na 
tlu  danasnjc  habsburskc  monarkije,  a  takovom  ostade 
bezprekidasvedo    danas. 

Pitanje  jurisdikcijc  spljetske  nadbiskupije.  Podlozenjem  dal- 
matinskih  gradova  i  otoka  papi  opet  je  izislo  na  povrsinu  pi- 
tanje jurisdikcije  spljetske  nadbiskupije,  u  kojoj  je  tada  snaz- 
nijc  nego  ikad  ozivjela  zelja,  da  se  obnovi  „kako  je  nekoc  bila",  to 
jest  prije  propasti  Salone,  Tada  je  vec  postojala  neispravna  lokalna 
tradicija,  kao  da  je  osnivac  njezin  sv.  Dujam  bio  ucenik  sv.  Pctra  i 
da^u  se  svete  kosti  nalazc  sahranjene  pod  oltarom  stolne  crkve, 
«<fakle  da  je  ona  apostolskoga  podrijetla,    pred  kojom  nemaju  pravnc 


'  Pricanje  „Ljetopisa  popa  Dukljanina"  o  Duvanjskom  saboru  ne  moie  za  to 
da  bu^S  izvorora.  To  je  neko<5  bilo  misljenje  Kukuljcvidcvo,  na  koj«  ja  ne  mogu 
pristati. 

4 


50 

osnove  na  zivot  docnije  osnovane  crkve,  a  na  istom  zemljistu.  To  jc 
bilo  upereno  protiv  hrvatske  n  i  n  s  k  e  biskupije,  koja  se  jos  uvijek 
sirila,  toboze  „protiv  kanona",  sve  do  zidina  dalmatinskih  gradova. 
Kralj  Tomislav  opet,  htijuci  da  slo  jace  sebi  privuce  dalmatinskc 
gradove,  pristajao  je  na  teznje  latinskoga  episkopata,  ali  je  kod  toga 
naisao  na  jak  otpor  ninske  crkve  i  njena  biskupa  G  r  g  u  r  a.  Da  se 
dakle  uklone  svi  prijepori,  jer  se  dalmatinski  kler  podjedno  jos  isticao 
i  kao  Ijut  protivnik  slovenskoga  crkvenoga  jezika,  kralj  Tomislav 
obrali  se  s  dalmatinskim  biskupima  na  papu  Ivana  X,  s  molbom,  da 
bi  se  sastao  crkveni  sabor  u  Spljetu.  Papa  privoli  i  odasla  kao  svoje 
poslanike  ankonskoga  biskupa  Ivana  i  prenestinskoga  biskupa  Lava, 
a  ti  onda  sazovu  925,  sabor  u  Spljet  u  stolnu  crkvu. 

Na  taj  sabor  dosli  su  pored  dalmatinskih  biskupa  i  opata  te 
ninskoga  biskupa  Grgura  jos  i  kralj  Tomislav  s  hrvatskim  velikasima, 
onda  neki  srpski  velikasi,  koji  nadose  utocista  u  Hrvatskoj  pred 
Bugarima,  te  humski  knez  Mihajlo  Visevic,  u  kojega  drzavi  je  bila 
biskupija  u  Stonu,  Na  saboru  bi  zakljuceno,  da  se  vlast  nadbiskupije 
spljetske,  kao  metropole  i  bastinice  nekadasnje  salonske  crkve,  koja 
da  je  toboze  osnovana  jos  u  apostolskim  vremenima,  proteze  od 
Rase  do  Kotora,  a  onda  su  pokusali  dokinuti  sloveasku  sluzbu 
bozju.  No  na  njezinu  obranu  odlucno  ustade  ninski  biskup  Grgur  i 
spase  je  za  nize  svecenicke  redovc, 

Medutim  uze  se  bugarski  car  Simeun  spremati  na  rat  protiv 
Hrvatske,  Godine  926,  poslje  jaku  vojsku  s  vojskovodom  Alogobo- 
turom,  ali  ona  bi  ametom  potucena.  Poraz  bugarske  vojske, 
tada  najjace  na  Balkanskom  poluotoku,  najboljc 
je  svjedocanstvo  vojne  snage  hrvatske  za  kralja 
T  o  m  i  s  1  a  V  a.  Kad  skoro  potom  umre  car  Simeun  (927),  bi  posre- 
dovanjem  papinskih  poslanika,  biskupa  Madalberta  i  vojvode  Ivana, 
utanacen  mir  sa  sinom  i  nasljednikom  Simeunovim  carem  P  e  t  r  o  ra, 
a  nato  se  oba  poslanika  vrate  u  Spljet,  gdje  su  opet  sazvali  crkveni 
sabor. 

Drugi  spljetski  sabor  (928).  Na  ovom  je  saboru  (928)  ■tfije 
svega  naglasena  vrhovna  vlast  nadbiskupa  spljetskoga  po  cijeS^ 
hrvatskoj  drzavi,  i  s  tim  u  svezi  ninska  biskupija  dokinuta, 
a  Grgur  postade  biskupom  skradinskim,  Slovenska  sluzba  ipak  se 
odrzala  i  nadalje  medu  Hrvatima,  zacijclo  zbog  energicnog  istupa 
biskupa  Grgura, 


51 

Skoro  poslije  toga  sabora  umr'o  je  kralj  Tomislav  (oko  930,). 
Njega  ide  slava,  da  je  osnovao  kraljevstvo  hrvatsko,  rastegnuo  mu 
mede  do  Drave  i  obranio  narod  od  provala  madzarskih  kao  i  od 
velike  navale  bugarske. 

Nasljednici  kralja  Tomislava  (930—969).  Tomislava  naslijedi 
na  prijestolu  sin  K  r  e  s  i  m  i  r  I.  (930—945),  koji  je  odrzao  drzavu 
hrvatsku  na  onoj  visini,  do  koje  ju  je  podigao  njegov  otac.  Ali  u 
isto  vrijeme  uze  naglo  padati  moc  bugarske  drzave  za  slaboga  cara 
Petra,  tako  da  su  sada  Madzari  zauzeli  bivsi  njezin  posjed  u  danas- 
njoj  istocnoj  Slavoniji  i  Srijemu,  a  Srbima  se  pruzila  prilika,  da  po- 
kusaju  svoje  oslobodjenje  od  Bugara  pod  knezom  C  e  s  1  a  v  o  m 
Klonimirovicem,  On  se  sporazumije  s  bizantinskim  carstvom, 
utece  oko  931.  iz  bugarskoga  suzanjstva  u  Srbiju  i  podigavsi  je  na 
pruzje,  obnovi  srpsku  knezevinu  pod  vrhovnom  vlasti  bizantinskom, 
dok  se  na  drugoj  strani  opet  oko  toga  vremena  izmace  Neretljanska 
oblast  ispod  vlasti  humske. 

Medutim  umre  hrvatski  kralj  Kresimir  I.  ostavivsi  dva  sina, 
Miroslava  i  Mihajla  Kresimira.  Vladanje  preuze  M  i  r  o  s  1  a  v 
(945—949),  no  u  cetvrtoj  godini  njegova  vladanja  dize  se  protiv  njega 
ban  P  r  i  b  i  n  a  u  korist  mladega  brata  Mihajla  Kresimira.  Sada  je 
doslo  do  teskih  smutnja  u  drzavi  hrvatskoj,  a  konacno  i  do  gradan- 
skoga  rata,  u  kojem  pogibe  Miroslav  od  ruke  banove,  a  kraljem 
postade  M  i  h  a  j  1  o  Kresimir  II.  (949—969).  Za  gradanskoga  rata 
otpadose  od  drzave  hrvatske  otoci  Brae,  Hvar  i  Vis  te  se  vratisc 
pod  Neretljansku  oblast,  koju  vec  948,  nalazimo  u  ratu  s  duzdem 
Petrom  Kandijanom,  a  taj  je  konacno  poslije  druge  vojne  prisili  na 
mir.  Nadalje  otpade  od  Hrvatske  i  Bosna  usavsi  u  sklop  srpske 
knezcvine  Ceslava  Klonimirovica,  dok  se  dalmatinski  gradovi  i  otoci 
opet  izravno  povratise  pod  vlast  bizantinskoga  carstva.  U  svezi  s  tim 
gubitkom  zemljista  na  kopnu  i  raoru  spala  je  u  to  doba  i  vojna  sila 
hrvatska  ;  mjesto  osamdeset  vclikih  brodova  brojila  je  sada  samo 
trideset,  dok  ostali  brojevi  za  manje  brodove,  pjesake  i  konjanikc 
Tiijesu  poznati. 

O  vladanju  kralja  Mihajla  Kresimira  II.  znamo  veoma  malo. 
Povratio  je  zaciielo  drzavi  hrvatskoj  bar  zapadni  dio  Bosne,  dok  mu 
je  vlast  u  zemlji  izmedu  Save  i  Drave  ostala  stalnom.  Dosavsi  jednom 
u  Zadar,  obdario  je  samostan  sv.  Krsevana  selom  Diklom  (kraj  Zadra), 
a  zena  njegova  Jelena  sagradi  kod  Solina  dvije  crkvc :  sv.  Mariju 


52 


„od  otoka"  i  sv.  Stjcpana.  U  prvoj  je  i  sama  po  svojoj  smrti  (976) 
nasla  grob',  dok  je  crkvu  sv.  Stjepana  pod  Klisom  odredila  za  mau- 
zolej  hrvatskog  vladarskog  doma.  Mihajlo  Kresimir  II,  umro  je  oka 
969.,  jer  se  vec  slijedece  godinc  pominje  sin  njegov  i  nasljednik 
kralj  Stjcpan  Drzislav. 


VI. 

Prvi  Krcsimirovici 

(969— i058). 

Stjepan  Drzislav  (969—995),  Stjepan  Drzislav  (969—995)  na- 
slijedio  je  ocinski  prijesto  u  doba,  kad  su  se  u  njegovu  susjedstvu 
zbili  veoma  sudbonosni  dogadaji,  Jos  oko  960.  timr'o  je  srpski  knez 
Ceslav  Klonimirovic,  nasto  uze  drzava  njegova  propadati,  a  vec  971, 
postade  dijelom  bizantinskoga  carstva,  koje  se  poce  za  cara  I  v  a  n  a 
T  z  i  m  i  s  k  a  i  njegova  nasljednika  V  a  s  i  li  j  a  II,  sve  to  vise  dizati 
do  velike  visine  i  snage.  Iste  godine  971.  pokori  doduse  car  Ivan 
Tzimisk  vlasti  svojoj  i  podunavsku  Bugarsku,  no  malo  potom  obra- 
zova  se  u  Makedoniji  sa  sredistem  u  Ohridu,  a  pod  vladanjem  ce- 
tvoricc  brace,  nova  bugarska  drzava,  kojom  je  konacno  zavladao  kao 
samovladar  S  a  m  u  i  1  (976—1014),  Ovaj  je  krepki  vladar  prosirio 
za  nekoliko  godina  vlast  svoju  ne  samo  na  B  o  s  n  u,  Srbiju  i  da- 
nasnje  srpsko  Podunavlje,  nego  i  na  Srijcm,  otevsi  ga  Madzarima, 
kao  i  na  citavo  jadransko  primorjc  rijeci  Cetini  na  jugu  osvojivsi 
Duklju  (Zetu),  Travunju,  Zahumlje  i  Neretljansku  oblast,  pa 
tako  postade  s  dva  kraja  opasnim  susjedom  drzavi  hrvatskoj  (izmedu 
976.  i  990.),  Sto  tada  nije  i  Hrvatska  dosla  pod  vlast  Samuilovu,  ma 
da  je  i  u  nju  provalio  te  je  opustosio  sve  do  Zadra,  znak  je,  da  se 
je  ona  za  mnogogodisnjega  vladanja  Mihajla  Kresimira  II,  kao  i  sina 
njegova  Stjepana  Drzislava  opet  pridigla  od  onih  teskih  udaraca,  sto 
joj  ih  je  zadao  gradanski  rat  u  doba  oko  pogibije  kralja  Miroslava. 
Kod  toga  pomagalo  je  Hrvatsku  bizantinsko  carstvo,  a  to  stim  vise, 
sto  se  i  ono  nalazilo  gotovo  u  neprekidnom  cctrdesetgodisnjem  ratu 


'  Njezinu  nadgrobnu  plocu  otkrio  je  prije  nekoliko  godina  zasluzni  hrvatski 
arbeolog  monsignor  Franc  Bulic.  Danas  se  cuva  u  spljetskom  arheoloskom  mu- 
zeju.  Prije  olkrica  ove  plode  bilo  jc  naucnjaka  (tako  jos  i  Kovaccvic  i  Jovanovid), 
koji  su  sumnjali,  da  je  T  o  m  i  s  1  a  v  bio  kralj;  all  poslije  toga  vise  nc  moze  ,da 
bude  sumnje  o  toj  cinjenici. 


53 

s  jakim  Samuilom.  U  svrhu,  da  se  prijateljski  i  saveznicki  odnosi  §to 
^acc  ucvrste,  carstvo  je  sada  opet  ustupilo  u  upravu  Stjepanu  Dr^- 
slavu  dalmatinskc  gradove  i  otoke,  kao  nekoc  Tomislavu,  pace  ono 
ga  obdari  kraljevskim  znakovima,  to  jest  krunom,  zezlom, 
plastem  i  zlatnom  jabukom,  nasto  bi  Stjepan  Drzislav  o  k  r  u  n  j  e  n 
—  p  r  V  i  od  hrvatskih  vladara  —  kao  kralj  Hrvatske  i  Dal- 
m  a  c  i  j  e  (nesto  poslije  986.).  Podjedno  bi  i  odlikovan  naslovom  car- 
skoga  „eparha  i  patricija".  Isto  je  tako  Stjepan  Drzislav  bio  u  dobrim 
odnosima  s  Venecijom,  koja  mu  je  redovito  placala  onaj  jos  od  Bra- 
nimirovih  vremena  „uobicajeni  danak"  (solitum  censum).  Inace  bila 
je  Vmecija  u  tijesnim  vezama  s  bizantinskim  carstvom,  koje  joj  je 
„zlatnom  bulom"  (992)  podijelilo  osobito  znatne  trgovacke  povlasti, 
narocito  u  samom  Carigradu.  Ovako  ojacalu  drzavu  ostavi  Stjepan 
Drzislav  po  smrti  svojoj  (oko  995.)  trojici  sinova:  S  v  e  t  o  s  1  a  v  u, 
Krcsimiru     s    nadimkom    „Suronja"    (=    suri    covjck)     i    G  o  j- 

s  1  a  V  u. 

Svetoslav  (995—1000).  Ne  samo  po  drevnom  nacelu  svih  Mo- 
vena,  ve(5  i  po  zelji  ocevoj,  braca  su  trebala  da  zajednicki  preuzmu 
vladanje,  to  jest,  svaki  u  svom  dijelu,  ali  ipak  tako,  da  su  bili 
pod  starjesinstvom  najstarijega  brata.  No  najstariji  brat  Svetoslav 
(995_1000)  ne  htjede  da  s  bracom  podijeli  vlast  pregnuvsi,  da  je  vrsi 
sam.  Zbog  toga  buknu  medu  bracom  razdor,  a  taj  se  konacno  pro- 
metne  u  gradanski  rat.  Narocito  dize  se  na  Svetoslava  srednji  brat 
Kresimir  Suronja,  misleci,  da  je  „bratskom  varkom  lisen  kraljevskc 
krune"  (fraterno  dolo  deceptus,  regni  amiserat  diadema).  Borbe  ove 
u  hrvatskoj  drzavi  odmah  odluci  da  iskoristi  onovremeni  duzd  P  c- 
tar  II.  Orseolo  (991—1009),  a  i  dalmatinski  gradovi  i  otoci  za- 
kratise  kralju  Svetoslavu  svaki  posluh,  pace  oni  izaslase  posebno 
poslanstvo    u  Veneciju,    a   to    ponuka  duzda,    da  ih  uzme  pod  svoju 

zastitu.  .  11.. 

Prvo  je  bilo  duzdu,  da  je  prekinuo  placanje  „uobica)ena  danka 
hrvatskomu  kralju  Svetoslavu,  a  kad  ga  je  ovaj  uz  groznje  uzeo  od- 
resito  zahtijevati  te  podjedno  stao  progoniti  Mlecane.  nanoseci  im 
mnogo  stete,  poslje  duzd  na  Hrvatsku  Ijeti  996.  sest  ratnih  brodova. 
koji  zauzmu  i  oplijene  Vis,  dok  se  Zadar  torn  prilikom  od  svoje  volje 
predade  pod  pokroviteljstvo  duzdevo.  Na  glas  o  torn  istupu  kral) 
Svetoslav  odasalje  po  drugi  put  u  Veneciju  svoje  poslanike  zatraziv§i 
ponovo,  da  mu  se  isplati  zaostali  danak,  nasto  mu  duzd  poruci,  da 
<3e  ga  ,,sam  donijeti.' 


54 

Bas  oko  toga  vreriiena  bio  je  bizantinski  car  Vasilije  11.  zao- 
kupljen  teskom  borbom  s  Bugarima,  od  kojih  je  samo  velikim  napo- 
rom  obranio  klasicnu  Grcku,  U  ovim  teskim  casovima  po  carstvo 
obrati  se  Petar  Orseolo  na  Vasilija  II.  s  molbom,  da  mu  predade 
u  upravu  i  zastitu  dalmatinske  gradove  i  otoke,  ugrozene  toboze 
zbog  gradanskoga  rata  u  Hrvatskoj ;  a  car  na  to  i  privoli.  Mcdutim 
nade  duzd  jos  i  u  Hrvatskoj  saveznika  u  kivnom  Kresimiru  Suronji^ 
a  onda  zapoce  u  ovako  povoljnim  prilikama  rat,  Na  Spasov  dan 
(9.  maja)  ravno  godine  1000.  ostavi  duzd  s  velikim  brodovljem  Ve- 
neciju.  Otoci  Krk,  Osor  i  Rab,  a  nakon  poraza  hrvatskoga  brodovlja 
nedaleko  od  Z  a  d  r  a  gradovi  Zadar,  Trogir,  Spljet  i  Dubrovnik  svecano 
docekase  Petra  Orseola,  dok  su  silom  zauzeti  hrvatski  grad  Belgrad 
te  neretljanski  otoci  Korcula  i  Lastovo,  jer  je  i  inace  poimence  nam 
nepoznati  tadanji  neretljanski  knez  dosao  u  pomoc  kralju  Svetoslavu. 
U  Trogiru  pak  dode  duzdu  u  susret  Kresimir  Suronja,  uglavi  s  njime 
savez  i  prijateljstvo  te  mu  predade  kao  taoca  u  znak,  da  iskrena 
misli,  sina  Stjepana.  Dalja  sudbina  porazcnoga  i  izdanoga  kralja 
Svetoslava  nije  poznata ;  da  li  je  s  krunom  izgubio  i  zivot,  nc  znamo^ 
no  nije  nemoguce,  da  je  negdje  u  progonstvu  zavrsio  svoje  dane. 

Kresimir  III.  (1000—1030)  i  Gojslav  (1000—1019).  Sada  se 
uspe  na  hrvatski  prijesto  Kresimir  III.  (1000.  do  poslije  1030.)  uzevsi 
za  suvladara  najmladega  brata  Gojslava  (1000.  do  poslije  1019.),  a 
to  znaci,  da  je  kralj  Kresimir  III.  uistinu  i  proveo  ono  nacelo,  za 
koje  se  podigao  na  brata  Svetoslava.  Kresimir  III.,  razumije  se,  od- 
rece  se  kao  saveznik  duzdev  „uobicajena  danka",  a  Petar  Orseolo 
vodeci  sobom  mladoga  Stjepana  Kresimirovica  vrati  se  u  slavlju  u 
Veneciju,  uzevsi  naslov  vladara  Dalmacije  (dux  Dalmatiae),  Ovim 
nesrecnimratombjese  zadan  najtezi  udarac  hr- 
vatskomu  kraljevstvu,  jer  njime  prestade  mnogo- 
godisnja  moc  hrvatska  na  Jadranskom  moru  i  zace 
dugotrajna  borba  s  Ven6cijom  za  Dalmaciju. 

Kralj  Kresimir  III.  podrzavao  je  u  prvi  kraj  dobre  odnose  s  Ve- 
necijom,  a  nesumnjivo  i  s  bizantinskim  carstvom,  pace  duzd  Petar 
Orseolo  udao  je  (prije  1008.)  kcer  svoju  Hicelu  za  njegova  sina  Stje- 
pana, koji  je  svoju  odgoju  dobio  na  duzdevu  dvoru.  Kako  se  nesto 
docnije  (oko  1011.)  ozenio  duzdev  sin  i  nasljednik  Oton  sestrom 
prvoga  ugarskoga  kralja  sv.  Stjepana,  nastupise  tako  jos  i  prve  rod- 
binske  sveze  izmedu  hrvatske  kraljevske  kuce  i  ugarskih  Arpadovica, 


55 


No  poslije  nekoga  vremena,  iz  inace  nam  nepoznatih  razloga,  nasta- 
dosc  napeti  odnosi  izmedu  Kresimira  i  duzda  Otona  Orseola,  jer  vi- 
dimo,  da  je  hrvatski  kralj  sebi  podvrgao  dalmatinske  gradove.  Nato 
pode  duzd  godine  1018.  s  brodovljem  put  Dalmacije  i  opet  preote 
hrvatskom  kraljevstvu  one  gradove.  Bas  oko  toga  vremena  satr'o  je 
bizantinski  car  Vasilije  II.  poslije  dugotrajna  rata  Bugarsku  i  ucmio 
je  bizantinskom  provincijom.  a  podjedno  pokori  i  Srbe  te  zavlada 
Srijemom,  gdje  je  bio  tamosnji  bugarski  zapovjednik  Sermo  na 
izdajnicki  nacin  smaknut.  Ne  mogavsi  se  upustiti  s  jakim  carstvom 
u  borbu,  braca  Kresimir  i  Gojslav  priznadu  dobrovoljno  vrhovnu 
vlast  njegovu,  a  car  Vasilije  II.  ostavi  hrvatskom  kraljevstvu  potpunu 
slobodu  i  poslje  Kresimiru  darove,  odlikovavsi  ga  naslovom  ..patri- 
cija"  (1019). 

Malo  kasnije  bukne  u  Veneciji  buna  protiv  porodice  Orseola, 
pace  duzd  Oton  bi  protjeran.  Zbog  toga  prometnuse  se  i  hrvatski 
rodaci  Orseola  u  neprijatelje  mletacke,  i  kralj  Kresimir  III.  pokuSa 
ponovo  da  zauzme  dalmatinske  gradove,  ah  ga  u  tom  sprijeci  juzno- 
italski  bizantinski  vojskovoda  Bojoan  (Buzianus),  razbivsi  mu  vojsku 
(1024).  U  tom  ratu  zarobe  Bizantinci  kraljicu  i  sina  joj  nepoznata 
imena,  dakle  mladega  brata  Stjepanova,  te  ih  posalju  u  Carigrad;  ali 
nam  njihova  dalja  sudbina  nije  poznata. 

Stjcpan  I.  (1030  —  1058).  Dobrza  bude  vas  rod  Orseola  trajno 
istjeran  iz  Venecije,  a  onda  se  vrati  u  Hrvatsku  na  ocev  dvor  kra- 
Ijevic  Stjepan.  Kralj  Kresimir  vladao  je  jos  1030.  te  je  na  putu  slao 
u  Carigrad  svoga  zadarskoga  rodaka  Madijevca  Dobronju,  bez  sum- 
nje  da  kod  cara  Romana  111.  Argira  (1028-1034)  isposluje  sporazum 
u  pitanju  dalmatinskih  gradova.  To  pitanje  bijase  glavna  briga  nje- 
gova  sina  i  nasljednika  Stjcpana  I.  (poslije  1030.  do  1058.),  a  on 
iskoristi  tadanje  smutnje  u  bizantinskom  carstvu  tako,  da  je  zaposio 
dalmatinske  gradove  te  onda  opet  poslao  u  Carigrad  rodaka  Do- 
bronju, da  izravna  nastali  spor  s  carstvom.  Ali  ga  Grci  bace  u  tam- 
nicu,  u  kojoj  i  umre  (oko  1045.),  dok  su  u  Dalmaciju  poslah  bro- 
dovlje,  da  obnovi  carsku  vlast.  Docnije  se  ipak  kralj  Stjepan  izmin 
s  carstvom,  nasto  mu  ono  predade  dalmatinske  gradove  u  upravu. 
a  jedini  je  Zadar  dosao  pod  zastitu  mletacku  za  duzda  Dominika 
Kontarina  (oko  1050.).  Kralj  Stjepan  umr'o  je  oko  1058.  i  bi  sahra- 
njen  u  crkvi  sv.  Stjepana  pod  KHsom,  a  na  prijesto  sjede  sm  njegov 
Petar  Kresimir. 


56 

VII. 
Obnovljenje  kraljevstva  hrvatskoga. 

(1058—1089). 

Petar  Kresimir  IV.  (1058—1073).  Petar  Kresimir  IV.  pripoji 
odmah  pocetkom  svoga  vladanja  svakako  privolom  bizantinskoga  car- 
stva  drzavi  hrvatskoj  dalmatinske  gradove  i  otoke,  a  nesto  kasnijc 
trajno  i  oblast  Neretljansku,  Tim  djelima  obnovi  Petar  Kre- 
simir vlast  hrvatsku  na  moru,  koje  u  jednoj  ispravi  naziva  svojira 
(„nostrum  dalmaticum  mare"), 

Ovo  politicko  snazenje  uzese  uvelike  slabiti  nutarnji  nemiri,  na- 
stali  zbog  sukoba  izmedu  visokoga  latinskoga  klera  i  narodne  hr- 
vatske  crkve.  Kad  je  Petar  Kresimir  stupio  na  hrvatski  prijesto,  vec 
je  zapocela  raditi  papinska  stolica  oko  potpune  nezavisnosti  crkve 
Hristove  od  drzave,  a  jace  odvisnosti  svecenstva  od  nasljednika 
sv.  Petra  na  stetu  svjetovnih  vladara.  K  tomu  jos  se  i§lo  i  za  jedin- 
stvom  u  crkvenoj  sluzbi  i  obredima.  Radi  toga  sastane  se  godine  1060. 
u  Spljetu  pod  predsjedanjem  papinskoga  poslanika  Majnarda  crkveni 
sabor,  a  taj  zakljuci,  da  se  imade  slovenska  sluzba  boz  ja 
ucrkvidokinuti  u  koristlatinske,  dase  svecenici  ne 
smiju  vise  z  e  niti,  a  oni,  koji  su  vec  ozenjeni,  da  se  moraju  rasta- 
viti  od  svojih  porodica,  konacno  da  svecenici  ne  smiju  vise  nositi  ni 
brade  ni  duge  kose;  tko  se  o  to  ogrijesi,  n  e  m  o  z  e  b  i  t  i 
r  e  d  e  n,  odnosno  ne  smije  se  vise  pustati  u  crkvu.  Papa 
Aleksandar  II.  potvrdi  ove  zakljucke. 

Hrvatska  i  latinska  stranka.  Radi  ovih  zakljucaka  nastade  ve- 
lika  uzbudenost  u  narodu  hrvatskom  i  poljulja  iz  temelja  drzavom 
njegovom,  Nastadose  dvije  stranke :  jedna  hrvatska,  kojoj  je  pri- 
padala  vecina  nizega  klera  i  zacijelo  vas  puk  i  nize  plemstvo ;  druga 
latinska  s  romanskim  ziteljstvom  u  dalmatinskim  gradovima,  vi- 
sokim  klerom  i  plemstvom.  U  toj  borbi  kralj  Petar  Kresimir  povladi- 
vase  iz  drzavnih  interesa  latinskoj  stranci,  koja  se  nije  zacala,  da  u 
Rimu  ocrni  hrvatski  glagolaski  kler  kao  a  r  i  j  a  n  s  k  i,  dakle  h  c  r  e  - 
ticki,  a  tako  i  sv.  Metoda  kao  heretika  arijanca.  Kao  nekoc  za 
vjerskih  smutnja  u  Bizantu,  tako  je  sada  pitanje  slovenske  sluzbc 
bozje,  svecenicke  zenidbe,  nosenja  brade  i  duge  kose  obuzelo  i  u 
Hrvatskoj  vas  javni  interes,  raspirujuci  strasti  do  skrajnosti,  a  naro- 
cito  kad  su  bile  neke  hrvatske  crkve  odista    i    zatvorene.    To  se  ne 


57 

popravi  ni  onda,  kad  papa  poslje  u  Hrvatsku  posebnoga  poslanika, 
kardinala  Ivana,  da  umiri  narod,  kao  sto  se  nije  nista  postiglo  ni 
osnutkom  k  n  i  n  s  k  e,  belgradske  i  trogirske  biskupije  te  obnovlje- 
njem  ninske ;  kninskoj  biskupiji  bjese  sada  podvr- 
gnuta  sva  zemlja  do  Drave  s  danasnjom  pozeskom 
i  u  p  a  n  i  j  o  rn,  dok  jc  spljetska  nadbiskupija,  kao  njena  zapadna 
susjeda,  sezala  sve  do  Z  a  g  r  e  b  a. 

Pored  crkvenoga  pitanja  zadavase  Petru  Kresimiru  teskih  briga 
jos  i  pitanje  o  nasljedstvu,  Kako  nije  imao  sina,  bude  odreden  za 
nasljednika  njegov  sinovac  Stjepan  dobivsi  naslov  hercega  hrvat- 
skoga  (dux  illustris  Chroatorum).  Kad  Stjepanu  docnijc  spade  ugled, 
javlja  se  uz  kralja  kao  najuglednije  lice  u  drzavi  hrvatskoj  ban 
Dmitar  Zvonimir,  muz  Jelene,  sestre  ugarskoga  kralja  Ladi- 
slava  L,  a  zacijelo  rodak  hrvatske  kraljevske  kuce.  Ugled  ovaj  samo 
jos  uveca  sretno  mu  vojevanje  protiv  njemackih  zapovjednika  u  Ka- 
rantaniji,  kad  oni  (oko  1070.)  provalise  u  drzavu  hrvatsku  nekud 
preko  rijeke  Sutle ;  u  toj  je  vojni  bana  Zvonimira  pomagao  i  susjcd 
mu  i  rodak  ugarski  kralj  Salamon. 

Slavic  (1073  —  1075).  Posred  sudbonosne  borbe  izmedu  hrvatske 
i  latinske  stranke  umre  kralj  Petar  Kresimir  i  bi  sahranjen  u  kliskom 
polju  u  crkvi  sv,  Stjepana  uz  oca  Stjepana  L  Nije  ga  naslijedio  sinovac 
Stjepan,  vec  kako  se  po  svemu  cini,  poslije  bune  i  narodnoga  izbora, 
privrzenik,  a  mozda  i  voda  hrvatske  stranke,  poljicki  velikas  Slavic 
(1073  —  1075),  dok  se  herceg  Stjepan,  bilo  prisiljen,  bilo  bolesti  radi, 
povukao  u  benediktinski  samostan  sv.  Stjepana  „pod  borovima"  kod 
Spljeta.  Medutim  uspe  se  na  papinsku  stolicu  energicni  G  r  g  u  r  VII., 
koji  odluci  svojoj  vrhovnoj  vlasti  podloziti  sve  svjetovne  katolicke 
vladare.  Znajuci,  da  je  kralj  Slavic  protivnik  crkvenih  reforma,  pace 
drzeci  ga  arijanskim  heretikom,  dade  ga  po  svom  vjernom  privrze- 
niku,  normanskom  knezu  A  m  i  k  u  iz  Giovennazza  (u  Apuliji  neda- 
leko  od  Barija),  zarobiti ;  Slavic  nikad  se  vise  ne  vrati  u  Hrvatsku.  U 
isto  je  vrijeme  pomisljao,  kako  bi  jednoga  od  sinova  danskoga  kralja 
Svena  Estridsena  ucinio  hrvatskim  kraljem ;  no  kad  je  kraljevic 
M  a  g  n  o  posao  u  Rim,  da  ondje  primi  od  pape  krunu,  zatecc  ga 
na  putu  nenadana  smrt. 

Zarobljenjem  kralja  Slavica  ostade  prijesto  hrvatski  jedno  vrijeme 
prazan,  a  sve  se  cini,  da  je  zemljom  upravljao  nekadasnji  ban  Dmi- 
tar   Zvonimir,    koji    pred    krunisanjem    nosi    naslov    hercega. 


58 

No  one  normanske  cete,  koje  su  zarobile  kralja  Slavica,  ocito  se 
nijesu  zadovoljile  same  ovim  uspjehom,  vec  su  pregnule,  kako  bi  se 
utvrdile  u  dalmatinskim  gradovima,  Kad  to  opazi  Veaecija,  poslje 
onamo  (pocetkom  1076.)  svoje  brodovlje,  a  to  prisili  dalmatinske- 
gradove,  da  su  se  predali  njezinoj  zastiti  i  obavezali  tvrdom 
vjerom,  da  nikad  vise  ne  ce  primati  tudinaca  k  sebi.  U  taj  par  sa- 
stao  se  u  Spljetu  pod  predsjedaniem  papinskoga  poslanika,  nadbi- 
skupa  Gerarda,  crkveni  sabor,  a  taj  se  uz  svecenicka  disciplinarna. 
pitanja  stao  zanimati  i  ispraznjenim  hrvatskim  prijestolom.  Nastoja- 
njem  toga  sabora  bi  postignut  konacno  sporazum  izmedu  Hrvata  i. 
dalmatinskih  Romana,  a  nato  bi  „jednoglasno  izabran  od  naroda  i 
svecenstva"   hrvatsko- dalmatinskim  kraljem  herceg   Dmitar   Zvonimir. 

Dmitar  Zvonimir  (1076 — 1089),  Na  Zvonimirovo  krunisanje,. 
koje  bjese  obavljeno  pocetkom  oktobra  1076.  u  bazilici  sv,  Petra  u 
Solinu  (danas  Gradina),  poslje  papa  Grgur  VII.  kao  posebno  svecana- 
poslanstvo  rimskoga  opata  Gebizona  i  biskupa  Falkoina,  Prije  kru- 
nisanja  izjavio  se  Dmitar  Zvonimir,  primajuci  kraljevske  znakovc^ 
vjernim  podanikom  svete  stolice,  obavezavsi  se  ujedno  u  potvrdu- 
toga  papi  na  godisnji  dar  u  iznosu  od  dvjesta  dukata  i  ustupivsi  mu. 
samostan  Vranu  kao  hospicij  (svratiste)  za  papinske  poslanike ;  kao 
spoljasnji  znak  toga  vazalstva  primi  Dmitar  Zvonimir  iz  ruka 
poslanickih  papinsku  zastavu,  a  potom  polozi  prisegu  vjer- 
nosti,  Ovim  krunisanjem  postavio  se  novi  hrvatski  kralj  potpuno 
na  stranu  latinsku,  pa  stoga  mu  se  sada  i  poklone  dalmatinski  gra- 
dovi  kao  svome  gospodaru  i  suverenu. 

Posljedice  pokazale  su  se  dobrza.  Prvi  napade  Dmitra  Zvonimira 
knez  Vecelin,  po  svoj  prilici  istarski  velikas,  a  podanik  njemac- 
koga  cara  Henrika  IV.,  protivnika  pape  Grgura  VII.  Nije  nam  po- 
znato,  sto  je  protiv  njega  uradio  hrvatski  kralj,  tek  znamo,  da  se  u 
stvar  upleo  Grgur  VII.  u  korist  Zvonimirovu  (1079).  Malo  kasnije 
posao  je  kralj  u  rat  kao  saveznik  normanskoga  vojvode  Roberta 
Guiskarda  protiv  bizantinskoga  carstva  i  njegove  saveznice  Venecije. 
Hrvatskom  je  mornaricom,  u  kojoj  su  sudjelovali  i  dalmatinski 
gradovi,  zapovijedao  torn  prilikom  zacijelo  pomorski  vojvoda  Jakov. 
Saveznici  udare  najprije  na  bizantinski  Drac  te  ga  poslijc  poraza 
bizantinsko-mletackoga  brodovlja  i  zauzmu  (1083),  Slijedece  godine 
potuce  normansko-hrvatsko  brodovlje  mletacko  kod  Kasopa  na  otoku. 
Krfu  tako  zestoko,    da  se  car    Aleksije    Komnen    odlucio   od' 


59 

stetiti  svoga  saveznika  duzda  Vitala  Falijcra  time,  da  mu  jc  1085. 
ustupio  sva  svoja  „prava"  na  Hrvatsku  i  na  dalraa- 
tinskc  gradove.  Razumije  sc,  duid  sc  morao  zadovoljiti  pukim 
naslovom  vladara  „Dalmacije  i  Hrvatske",  ali  ipak  htjede  time  da 
javno  oznaci  svoje  politicke  ciljeve.  Uto  umrc  Robert  Guiskard, 
a  savez  se  hrvatsko-normanski  raspade ;  no  jos  tezi  udarac  bjese  za 
kralja  Dmitra  Zvonimira  smrt  pape  Grgura  VIL  (1085),  kojom  izgubi 
najjacu  potporu  svoju. 

Ovi  ratovi  izazvasc  u  Hrvatskoj  veliko  ogorcenje  i  nezadovolj- 
stvo,  koje  je  povecavalo  jos  i  to,  sto  se  za  vladanja  Zvonimirova 
stao  javljati  sasvUn  nov  pravac  i  u  unutarnjcm  2ivotu  drzave  hrvatske. 
Dosadasnje  zupane  uzese  zamjenjivati  knezovi  (comites)  po  zapadnom 
feudalnom  uzoru,  a  banska  cast  Mao  da  i  nije  bila  popunjena,  jer  sc 
za  njegova  vladanja  uopce  nijednom  prilikom  ne  spominje  ban,  ali 
se  zato  navodi  (1086)  u  jednoj  ispravi  neki  Pribimir  kao  „kraljev 
namjesnik"  (vicarius  regis).  Nadalje  se  kralj  okruzio  poglavito  La- 
tinima,  najradije  stolovao  u  Solinu,  a  spljetskoga  nadbiskupa  Lovru 
smatrao  je  svojim  „duhovnim  ocem".  Tudinski  upliv  unosila  je  u 
zemlju  zacijelo  i  Zvonimirova  zcna  Jelena,  koju  su  Hrvati  zvali 
Lijepom,  dok  jc  polozaj  kraljev  zacijelo  samo  pogorsala  prerana  smrt 
jcdinoga  mu  sina  Radovana  (poslije   1083,). 

Smrt  Zvonimirova.  Ali  u  najtezu  kusnju  stavile  su  Zvoni- 
mirovu  politiku  znatne  promjene  na  Istoku.  Godine  1087.  potukosc 
Pecenezi  bizantinskoga  cara  Aleksija  ametice  kod  Silistrije  na  Du- 
navu,  pace  oni  provalise  u  carstvo  sve  do  samoga  Carigrada.  U  isto 
doba  udare  na  nj  s  istoka  Seldzuci  (Turci),  tada  gospodari  sv.  groba 
u  Jerusalimu,  i  otmu  mu  neka  raaloazijska  mjesta.  U  toj  tjeskobi  car 
se  obrati  na  katolicki  zapad  za  pomoc,  narocito  na  papu  U  r  b  a  n  a 
IL,  s  kojim  se  izmiri.  Vise  je  nego  vjerojdtno,  da  se  u  sporazumu 
s  papom  potom  obratio  car  Aleksije  i  na  Zvonimira  za  pomoc,  isti- 
cuci  kod  toga,  da  cc  propascu  Seldzuka  biti  spascn  za  citavo  krs- 
(ianstvo  „grob  Gospodnji".  Hrvatski  kralj  bjese  veoma  sklon  odazvati 
se  carevoj  i  papinoj  molbi  te  sazove  u  tu  svrhu  1089,  sabor  na 
Kninskom  polju.  No  vecina  Hrvata  ne  htjede  da  zna  za  taki  rat 
daleko  na  istoku,  a  u  korist  tudega  vladara,  nego  sasijece  na  samom 
saboru  svoga  kralja.  Nesrecni  kralj  sahranjen  bi  potom  u  stolnoj 
crkvi  kninskoj  pred  glavnim  zrtvenikom. 


60 

VIII. 
Kraljevi  Stjcpan  II.,  Petar  i  Koloman. 

(1089—1102). 

Stjepan  II.  (1089—1090).  Prijeka  smrt  kralja  Dmitra  Zvonimira 
bijasc  znak  za  opcenu  smutnju  i  nerede  u  drzavi  hrvatskoj,  jer  kako 
kralj  nije  ostavio  sina  nasljednika,  trcbalo  je  da  se  rijesi  pitanje,  tko  cc 
sjesti  na  ispraznjeni  hrvatsko-dalmatinski  prijesto.  U  prvi  kraj  Hrvati 
se  razdijelise  u  dvije  strankc :  jedna,  i  to  ocito  jaca,  okupila  se  oko 
posljednjega  potomka  dinasUje  Trpimirovica,  sinovca  kralja  Petra  Kre- 
simira  IV.,  te  ga  okruni  i  podize  na  prijestolje  „roditelja  i  prarodi- 
telja"  kao  Stjcpana  II,  (1089  —  1090);  dok  se  druga,  u  taj  par  jos 
slaba,  prislonila  uz  kraljicu  udovicu  Jelenu-Lijepu,  koja  je  svojatala 
hrvatsku  krunu  za  sebe,  jer  da  toboze  „mje  bilo  vise  nikoga  od  kra- 
Ijevskoga  roda",  to  jest  ova  je  stranka  poricala  bivsemu  hercegu  Stje- 
panu  pravo  na  krunu,  jer  je  se  toboze  sam  odrekao,  kad  je  posao 
u  samostan,  Oko  Stjepana  II.  okupili  su  se  dalmatinski  gradovi  sa 
svojim  visokim  klerom,  a  i  vecina  hrvatskih  velikasa  i  plemica,  tako 
da  se  moze  kazati,  e  je  gotovo  cijela  drzava  hrvatska  bila  u  njegovoj 
vlasti.  No  vec   1090.  nestaje  ga;  po  svoj  je  prilici  umr'o. 

Nutamje  borbc.  Smrt  posljednjega  Trpimirovica  bjese  od  sudbo- 
nosnih  posljedica  po  narod  hrvatski  i  njegovu  drzavu.  Sada  je  znatan 
dio  Stjepanove  stranke,  u  prvom  redu  dalmatinski  gradani  i  hrvatski 
velikas  Petar  od  plemena  Gusica  stao  uz  kraljicu  udovicu  Jelenu, 
dok  je  protivna  stranka  zacijelo  bacala  svoje  poglede  na  Bizant  i 
njegova  spretnoga  cara  Aleksija  Komnena,  nadajuci  se  od  njega  po- 
moci.  I  tako  buknuse  krvave  borbe  izmedu  ovih  stranaka,  za  kojih 
su  pored  velikasa  Petra  od  plemena  Gusica  mnogo  stradali  i  dal- 
matinski gradovi,  narocito  Spljet.  U  takim  prilikama  odlucisc  se  kra- 
Ijica  udovica  Jelena  i  njezini  privrzenici  pozvati  u  pomoc  ugarskoga 
kralja  Ladislava.  Ova  misao  nasla  je  odziva  i  u  Spljetu,  gdje  se  po- 
glavice  gradana  skupise  u  vijece  i  odluce  poslati  u  Ugarsku  Petra 
od  plemena  Kakauntova  (de  genere  Cacauntorum),  po  svoj  prilici 
tadasnjega  gradskoga  priora.  Pa  odista  pode  potajno  do  Petra  od  ple- 
mena Gusica  u  Krbavu  i  sporazumjevsi  se  s  njime,  zapute  se  obojica 
u  Ugarsku,  gdje  su  kralju  Ladislavu  ponudili  vladanje  nad  kraljev- 
stvom  hrvatsko-dalmatinskim,  uvjeravajuci  ga,  da  ce  taj  posao  lako 
svrsiti,  jer  da  je  kraljevstvo  neslozno,  bez  vladara  i  svake  pomoci. 
Kralj  Ladislav  prihvati  poziv  i  skupivsi  vojsku  pode  na  proljece  1091. 


61 


na  Hrvatsku;   „ali  ne  ucini  toga  pohlepe  radi,  vec  s  razloga,  sto  mu 
jc  po  vladalackom  pravu  pripadala  bastina",  kazc  stari  ugarski 

Ijetopis. 

Vojna  kralja  Ladislava  (1091).  Kralj  Ladislav  presao  jc  Dravu 
kod  Vaskc  (istocno  od  Virovitice),  a  kako  je  stranka  kraljicc  udovicc 
Jelcne  u  torn  dijelu  drzave  hrvatske  bez  sumnje  bila  veoma  jaka, 
nije  nigdje  sve  do  Gvozda  (Alpes  Ferreae)'  naisao  na  kaki  otpor ; 
no  preko  Gvozda  vec  se  morao  latiti  oruzja,  bijuci  ogorcene  bojevc, 
ali  ne  s  hrvatskom  drzavnom  vojskom,  nego  tek  s  nekim  plemenima, 
kad  je  prolazio  njihovim  zemljistem.  Odavle  iz  prekogvozdanske  Hr- 
vatske poslje  Ladislav  papi  Urbanu  II.  posebno  poslanstvo,  koje  je 
imalo  predati  jos  i  pismo  montekasinskom  opatu,  u  kojem  ga  zamoli, 
da  mu  bude  prijatelj,  sto  ce  mu  stim  lakse  biti,  jer  da  „vec  moze 
s  njime  da  opci  kao  sa  susjedom",  buduci  da  je  „s  t  e  k  a  o  gotovo 
cijelu  Hrvatsku".'  Ocito  jc  kralj  Ladislav  u  taj  cas  racunao  na  pot- 
puni  uspjeh  svoje  vojne  te  se  i  nadao  ovladati  dalmatinskim  gradovima. 
$to  je  kralj  htio  da  ima  od  pape,  izrijekom  ne  znamo,  no  skori  tecaj 
dogadaja  upucuje,  da  je  od  njega  zatrazio  odobrenje  svojc  hrvatske 
politike.  Medutim  stize  Ladislavu  jos  prije  negoli  je  dospio  do  mora 
glas,  da  su  s  juga  provalili  u  Ugarsku  Kumani.  Oni  su  jos  nedavno 
bill  saveznici  cara  Aleksija  u  borbi  s  Pecenezima  (u  aprilu  1091.), 
pa  stoga  je  veoma  blizu  misao,  da  ihje  sada  upravo  sam  car  poslao 
u  Ugarsku,  ne  bi  li  time  prisilio  kralja  Ladislava  na  povratak,  sto  se 
odista  i  zbilo.  Kralj  se  povrati  natrag,  a  u  zemlji,  izmedu  Gvozda  i 
Drave,  koja  ostade  u  njegovoj  vlasti,  postavi,  ocito  u  znak,  da  nema 
na  umu  pripojiti  Ugarskoj  stecene  zemlje,  kao  ni  ostale  Hrvatske, 
koju  je  jos  mislio  steci,  kao  posebnoga   hrvatskoga   kralja  si- 


'  Pod  imenom  G  v  o  z  d  razumijevali  su  u  srednjem  vijeku  vas  gorski  lanac  od 
Risnjaka  i  izvora  Kupc  do  Unc  i  donje  Kupe.  dakle  ne  samo  objc  danasnjc  Kapele. 
nego  i  Petrovu  i  Zrinsku  goru. 

»  U  pismu  kaze  Ladislav  opatu  Oderiziju :  ..vicinis  enim  iam  agere  potcris, 
quia  Sclavoniam  iam  fere  totam  acquisivi"  (gl.  moj  Prirucnik  I.  1.  293-309  i 
316—317).  Izraz  „acquisivi"  tumaci  uglcdni  danasnji  madzarski  historik,  biskup 
Fraknoi,  ovako:  ..Painje  je  vrijedan  onaj  izraz  kralja  Ladislava.  prcma  kojemu 
je  on  stekao  (acquisivi)  Slavoniju.  Time  je  bez  sumnje  htio  da  oznaci.  da  jc 
mirnim  putcm.  pravnim  naslovom  nasljedstva  ili  ugovora.  putem  dobrovoljnoga  po- 
korenja  naroda.  a  ne  snagom  oruzja  postao  gospodarom  zemlje"  (u  akadcmickoi 
raspravi:  Szcnt  Laszlo  Icvele  a  Montecassinoi  apathoz.  Budimpesta  1901.  str.  9).  Da 
Sclavonia  znaci  koliko  H  r  v  a  t  s  k  a.  a  ne  mozda  zemlju  izmedu  Drave  i  Save, 
up.  moj  Prirucnik  l.   1.  294—298. 


62 

novca  svoga  Almosa  (1091  — 1095).  Uto  stizc  u  Ugarsku  papinski 
legal  kardinal  Teuzo,  a  taj  je  bez  sumnje  donio  Ladislavu  nepovoljan 
odgovor  Urbana  II.,  jer  samo  tako  moze  se  objasniti  sigurna  cinjenica, 
slo  se  tada  (potkraj  1091.)  ogorceni  kralj  pridruzio  njemackomu  caru 
Henriku  IV.  i  Urbanovu  protupapi  Klementu  III.  (Witbertu). 

Hrvatski  kralj  Pctar  (1093  —  1097),  Skoro  potom  poslje  i  Aleksijc 
u  dalmatinske  gradove  kao  svoga  opunomocenika  carskoga  sevasta 
G  u  i  {  r  e  d  a,  sina  onoga  kneza  Amika,  koji  je  nekoc  zarobio  kralja 
Slavica',  a  taj  zdruzi  opet  stari  tcmat  dalmatinski 
s  carstvom,  a  mozda  je  podjedno  i  utjecao  na  hrvatsko  preko- 
gvozdansko  plemstvo,  protivno  kralju  Ladislavu,  da  se  je  slozilo  oko 
kralja  Pctra  (1093—1097)'.  Kralj  Ladislav  nije  vise  poslije  1091.  do- 
lazio  u  prekodravsku  Hrvatsku,  no  da  je  sto  jace  priveze  uz  Ugarsku, 
osnova  1094.  biskupiju  zagrebacku,  a  prvim  joj  biskupom 
posvccen  je  Ceh  imenom  D  u  h. 

Malo  prije  smrti  kralja  Ladislava  (29.  jula  1095.)  vrati  se  Alraos 
iz  prekodravske  Hrvatske  u  Ugarsku,  bilo  opozvan  od  kralja  Ladi- 
slava, bilo  da  je  morao  uzmaci  ispred  prekogvozdanskoga  hrvatskoga 
kralja  Petra.  Jos  pred  smrt  odredi  Ladislav  Almosu  kao  hercegovinu 
^(ducatus)  zemlju  s  lijeve  obale  Tise,  a  nasljednikom  svojim  na  ugar- 
skom  priestolju  ucini  starijega  sinovca  Kolomana. 

Novi  ugarski  kralj  Koloman  izmiri  se  prije  svega  s  papom  Ur- 
banom  II.  (Ijeti  1096.),  a  onda  se  odluci,  da  povede  vojnu  na  hrvat- 
skoga kralja  Petra,  kojemu  je  K  n  i  n  bio  prijestolnicom.  U  taj  cas 
bjese  bizantinski  car  Aleksije  zabavljen  prolazom  krizara  kroz  Cari- 
grad  i  Malu  Aziju,  pa  tako  nikako  nije  mogao  da  pomogne  Dalmaciji 
i  Hrvatskoj,  Sve,  sto  je  mogao  uciniti,  bilo  je,  da  je  dalmatinski  temat 
predao  u  upravu  i  zastitu  duzdu  mletackomu.  Medutim  se  Koloman 
zarucio  s  juznoitalskom  princesom  Buzilom,  kcerkom  hercega  Rogcra, 
vjernoga  i  odanoga  privrzenika  pape  Urbana  II,  Kad  se  na  proljece 
1097,  zaputila  Buzila  morem  iz  Palerma  put  Ugarske,  zapoceo  je  i 
Koloman  rat.  Nesto  juzaije  od  donje  Kupe,  a  na  sjevernom  podnozju 
Gvozda,    doSlo    je    krajem    aprila    ili    pocetkom  maja  1097,  do  bitke, 


'  U  bizantinsku  sluzbu  usao  je  knez  Guifred  jos   1083. 

•  Da  je  bio  od  roda  ili  plemena  Svaciceva,  dakle  Petar  Svacic,  ne  samo  da 
ncma  nikakova  dokaza,  nego  je  to  neosnovana  kombinacija  jednoga  nasega  hi- 
storika  iz  druge  polovice  XIX.  vijcka.  Mnogo  je  vjerojatnije,  da  je  kralj  Petar  bio 
sinovac  kralja  Slavica.  kojemu  su  se  porodidni  posjedi  nalazili  u  Poljicima  izmedu 
Spljeta   i   Omisa. 


63 

u  kojoj  bjehu  kralj  Petar  i  njegova  vojska  potuceni,  pace  sam  kralj 
Petar  pogiba  na  bojistu  kao  posljednji  posve  nezavisni  hrvatski  kralj. 
Planina,  do  onda  zvana  samo  Gvozd,  dobi  otada  ime  Petrov 
g  V  o  z  d  (danas  Petrova  gora).  Tada  je  stigla  do  obala  Jadranskoga 
mora  i  normanska  princesa  Buzila  sa  svojom  pratnjom,  Jedan  od 
glavnih  ugarskih  Ijudi  u  torn  ratu,  zupan  erdeljskoga  Biograda  (danas 
Gyulafehervar)  M  e  r  k  u  r  i  j  e,  posao  joj  je  s  5000  vojnika  u  susret 
do  hrvatskoga  kraljevskoga  grada  Belgrada,  koji  je  poslije  bitke  kod 
<}vozda  dosao  u  vlast  Kolomanovu,  pa  je  onda  otprati  u  Ugarsku 
na  vjencanje. 

Bitka  kod  Gvozda  i  zauzece  Belgrada  ucinise  kralja  Kolomana 
susjedom  Venecije  i  njoj  povjerenih  dalmatinskih  gradova.  Stoga 
zapocc  duzd  Vitale  Michieli  (t  1 101.)  pregovore  s  kraljem  sa  svrhom  me- 
dusobne  sigurnosti  posjeda.  Koloman  odazvao  se  duzdu  tek  iza  nekoga 
oklijevanja,  pa  stoga  bi  sporazum  uglavljen  tek  pocetkom  1098.  Iz 
isprave  jasno  se  vidi,  da  se  je  Koloman  tada  drzao  zakonitim  ba- 
st i  n  i  k  o  m  hrvatsko-dalmatinskoga  kraljevstva,  dakle  da  je  i  on 
posao  u  rat  protiv  hrvatskoga  kralja  Petra,  kako  bi  s  oruzjem  u  ruci 
ozivotvorio  svoje  bastinsko  pravo;  no  nije  vjerojatno,  da  je  \e6  tada 
prosirio  vlast  svoju  po  citavom  hrvatskom  kraljevstvu,  narocito  jos  i 
na  jugu  Krke'. 

Sporazum  izmedu  Kolomana  i  Hrvata  1102.  I  ovako  ograni- 
cena  vlast  Kclomanova  ne  potraja  dugo,  jer  kad  ga  pod  galickim 
gradom  Przemyslom  do  nogu  potukose  Rusi  i  Kumani  (1099),  poka- 
zalo  se  potrebnim,  da  se  s  hrvatskim  plemstvom,  koje  je  novom 
bunom  ucinilo  kraj  ugarskoj  vlasti  na  zemljistu  kraljevstva  hrvatskoga, 
sporazumije  na  drugoj  osnovi,  negoli  je  to  bilo  oruzjem  u  ruci  ostva- 
reno    toboznje    bastinsko    pravo,     Godine     1102.    dakle    pode    Kolo- 


'  Kad  Koloman  pise  duzdu.  imajuci  pred  ociina  njegov  naslov  dux  Venetiae. 
,.D  a  1  m  a  t  i  a  e  et  C  r  o  a  t  i  a  e"  :  „scd  tamcn,  quia  in  principibus  meis  ct  senibus 
<lubium  videtur,  utrum  te  duccm  Chroatie  atque  Dalmatic  nomina- 
verim,  volo,  immo  desidcro  pro  servanda  —  sicut  statutum  est  —  amicitia,  ul  a 
te  ct  tuis,  et  a  mc  ac  meis,  ita  omnc  prius  dc  medio  ambiguum  auferatur,  ut  in 
<juocumquc  tibi  per  antecessores  tuos.  mihi  per  meos  (sc.  antccessorcs. 
to  jest  h  r  V  a  t  s  k  o-d  a  1  m  a  t  i  n  s  k  i  h  kraljeva),  ccrta  comprobatione  iustitia  fuerit. 
alter  alteri  nullatenus  ad\erscmur"  (m  o  j  Prirucnik  408),  —  onda  sc  ofito  i  bistro 
pozivlje  na  svoje  bastinsko  pravo.  Drugojepitanje,  da  lisu  mu  gai 
Hrvati  p  r  i  z  n  a  V  a  1  i ;  ali  da  su  ga  Koloman  i  stric  mu  Ladislav  isticali  i  na  nj 
se  pozivali,  o  torn  ne  moze  biti  sumnje. 


64 

man  prema  Hrvatskoj  i  zamoli  po  posebnim  poslanicima  hrvatsko 
plemstvo,  da  se  s  njime  mirnim  putem  nagodi,  nasto  je  ono  privoljelo^ 
Sada  su  predstavnici  dvanaest  hrvatskih  plemena  izmedu  Gvozda  i 
Neretve,  kao  predstavnici  drzave,  svojom  voljom  izabrali. 
Kolomana  hrvatsko-dalmatinskim  kraljem,  obavc- 
zavsi  ga  na  zasebno  krunisanje  za  hrvatsko-dalmatinskoga 
kralja  i  odrzavanje  zasebnoga  sabora  u  hrvatskim  drzavnim 
posloviraa.  Koloman  opet,  da  ukloni  sve  znakovc,  sto  ih  sobom  nosi. 
po  poimanju  onoga  vremena  osvojenje  oruzjem,  priznao  je  i  potvrdio 
hrvatskomu  plemstvu,  to  jest  hrvatskomu  politickom  narodu 
onoga  vremena,  sigurno  i  neumanjeno  posjedovanje  njihovih  plemen- 
skih  drevnih  zemljisnih  posjeda  i  kmetova  na  njima,  za  koje  kao- 
„pravi  i  stari",  dakle  kao  slobodni  a  ne  pokoreni  p  1  e  m  i  c  i,. 
nemaju  placati  kralju  zemljarine,  vec  mu  samo  u  znak  vjernosti  imaja 
vrsiti  vojnu  sluzbu,  i  to  tako,  da  ce  ga  pomagati  u  navalnoni 
ratu  sa  po  deset  oboruzanih  konjanika  po  plemenu  polazeci  do  Drave 
o  svom  trosku,  a  preko  Drave  o  kraljevu. 

Poslije  toga  podu  Hrvati  s  Kolomanom  do  Belgrada  na  moru^ 
gdje  ga  okrunise  zakonitim  kraljem  hrvatsk  o-d  a  1- 
m  a  t  i  n  s  k  i  m,  Tom  je  prilikom  kralj  Koloroan  prisegom  zajamcia 
sva  javna  i  drzavna  prava  kraljevstvu  hrvatskomu:  Ugarska  £ 
Hrvatska  imat  ce  odsada  jednoga  istoga  vladara^ 
ali  su  ipak  dva  posebna  kraljevstva,  vezana  u  dr- 
zavnu  zajednicu  samo  kraljevom  licnoscu,  koji 
stoga  i  uzima  u  svoj  naslov  jos  i  onaj  kralja  Dalma- 
cije  i  Hrvatske  (rex  Dalmatiae  et  Croatia  e).  Polozaj 
Hrvatske  kao  samostalne  politicke  i  drzavne  cjeline  nije  se  dakle 
promijenio,  vec  su  samo  vladarska  prava  kraljevstva  hrvat- 
skoga  presla  na  Kolomana  i  njegove  nasljednike.  A  to  bijahu  u  prvom; 
redu  :  imenovanje  bana,  izdavanje  privilegija  i  darovnica,  potvrdivanje 
na  saboru  stvorenih  zakona,  ubiranje  poreza  i  carina,  uzivanje  „kra- 
Ijevske  zemlje"  (terra  regalis)  izumrle  hrvatske  narodne  dinastije^ 
vrhovno  zapovjednistvo  nad  hrvatskom  vojskom  (exercitus  croaticus) 
i  nada  sve  odredivanje  spoljasnjeg  politickog  pravca.  Sve  ostale  nu- 
tarnje  poslove,  politicke,  upravne,  sudske,  financijalne  i  vojnicke 
vrsit  ce  hrvatsko  plemstvo  i  nadalje  samo  u  sporazumu  s  kraljevim 
predstavnikom  u  Hrvatskoj,  s  b  a  n  o  m,  odnosno  s  hercegom, 
to  jest  clanom  dinastije,  kada  ga  bude,  a  kojima  pristoji  za  sluca| 
o  b  r  a  n  e  i  samostalna  upotreba  vojne  hrvatske  sile. 


65 

I  tako  svrsi  staro  hrvatsko  narodno  kraljevstvo.  Glavni  su  uzrok 
ovoga  sudbonosnoga  dogadaja  nesloga,  zavist'i  krvavo  glo- 
zenje  izmedu  najodlicnijih  sinova  narodnih,  kojima  su  jos  uvijek 
bili  plemenski  interesi  preci  od  narodnih.  Dalji  su  razlog  d  a  1  m  a- 
tinski  gradovi  sa  svojim  romanskim  ziteljstvom ;  oni  bijahu  ona 
olovna  pritega,  koja  nije  dala  inacc  tako  zilavom  organizmu  hrvatske 
drzave  da  se  slobodno  i  krepko  podigne.  Nadalje  kobna  borba  iz- 
medu narodne  hrvatske  cr  k  ve  i  kozmopo  li  t  s  ke  latinske, 
stvar  od  bitne  vaznosti  u  srednjem  vijeku.  Konacno  treba  imati  na 
umu,  da  je  plemstvo  samo  u  to  doba  vise  marilo  za  svoje  privile- 
gije  i  licnu  korist,  negoli  za  narodni  znacaj  drzave, 

IX. 

Nutarnje  stanje  drzave  hrvatske 

(od  VII,  do  kraja  XL  vijeka). 

Imc.  Prvobitno  narodno  i  sluzbeno  ime  bilo  je  Hrvatska  ili 
drzava  hrvatska  (regnum  Chroatorum),  kojemu  se  vremenom 
pridruzi  drugo  starije,  D  a  1  m  a  c  i  j  a,  osobito  otkad  su  u  XI.  vijeku 
i  primorski  carski  gradovi  pripali  kruni  hrvatskoj,  pa  stoga  je  od 
onda  i  ime  drzave  u  sluzbenim  aktima  glasilo :  Hrvatska  i  Dal- 
m  a  c  i  j  a  (Chroatia  et  Dalmatia).  Bizantinci  obicno  su  pisali  samo 
Hrvatska  (X^w^?orr/a),  dok  se  papa  volio  sluziti  nazivom  D  a  I- 
m  a  c  i  j  a.  Doskora  se  uobicajilo  kod  tudinaca  (narocito  u  juznoj 
Italiji,  kod  Mlecana  i  Nijemaca)  ime  S  1  a  v  o  n  i  j  a.  Tako  su  se  pored 
„drzava  hrvatska",  toga  jedinoga  narodnoga  naziva,  vec  u  to  drevno 
doba  nadovezala  jos  dva  imena,  nametnuta  od  tudinaca,  koja  su 
vremenom  dobila  posebno  geografsko  znamenovanje. 

Granice.  G  r  a  n  i  c  e  drzave  hrvatske  cesto  su  se  mijenjale. 
Naselivsi  Hrvati  kao  dio  Juznih  Slovena  djelomicno  staru  rimsku 
Dalmaciju  i  Panoniju  nijesu  odmah  stvorili  jedinstvene  drzave,  ved 
povise  manjih  oblasti,  tako  panonsku  Hrvatsku,  daimatinsku  Hrvatsku, 
Neretljansku  obiast  i  Bosnu.  Od  sviju  ovih  oblasti  bijase  najvaznija 
dalmatinska  Hrvatska,  jos  za  rimskoga  vladanja  srediste  stare  Dal- 
macije.  Kad  njezin  knez  Tomislav  postade  kraljcm.  okupi  oko  sebe 
gotovo  sve  hrvatske  oblasti;  stoga  bijahu  za  njegova  vladanja  drzavne 
granice  mozda  najsire,  Kasnije  otpade  Bosna,  ali  je  trajno  pridosla 
Neretljanska  obiast.  tako  da  je  granica  kraljevstva  hrvatskoga  u 
casu,  kad  je  ono  izabralo  Kolomana  svojim  vladarom,  tekla  otprilike 

5 


66 


Neretvom  do  Rame,  otale  na  gornji  i  srednji  Vrbas,  onda  na  donju 
Bosnu  do  usca  u  Savu  i  pravcem  povucenim  izmedu  danasnjega 
Broda  i  Donjega  Miholjca  do  Drave,  pa  onda  uz  Dravu  do  stajersko- 
kranjskoga  pogranicnoga  gorja,  otkuda  se  spustala  na  more  kod 
Rijeke' ;  od  vecih  otoka  pripadali  su  Hrvatskoj  Krk,  Cres,  Rab,  Pag, 
Hvar,  Brae  i  Vis. 

Narod.  N  a  r  o  d,  koji  jc  osnovao  ovo  kraljevstvo,  bio  je  hrvatski, 
koga  su  tudinci,  osobito  zapadnjaci,  voljeli  zvati  i  slovenskim  (Sclavi). 
Uz  hrvatski  zivalj  preostao  je  jos  po  dalmatinskim  gradovima  i  ro- 
manski,  zvan  Romani  (docnije  Latini  i  Vlasi),  no  vec  u  XL  vijeku 
naselilo  se  i  dosta  Hrvata  po  gradovima,  narocito  u  Zadru  i  u  Spljetu. 

Drustvo.  D  r  u  s  t  V  o  bilo  je  sastavljeno  od  slobodnih  i  neslo- 
bodnih  Ijudi.  Neslobodnih  Ijudi  (servi,  ancillae)  bilo  je  ne  samo  po 
primorskim  gradovima,  vec  i  po  hrvatskim  plemickim  i  crkvenim 
posjedima.  Neslobodnim  postajao  bi  netko  kupnjom  ili  prodajom,  radi 
duga,  dobrovoljnom  predajom  (poglavito  crkvi)  i  suzanjstvom  u  ratu, 
a  taj  je  drustveni  polozaj  prelazio  od  oca  na  djecu.  Oslobodio  bi  se 
oporukom  svoga  gospodara  ili  njegovom  javnom  izjavom.  Slobodni 
Ijudi  dijelili  su  se  u  seljake,  gradane  i  plemice.  Seljaci  su  uzivali 
sasvim  Slobodan  posjed  zemljista,  raspolazuci  njime  po  volji,  a  uza 
to  su  bill  jos  i  slobodni  drzavljani  ravni  gradanima  i  plemicima. 
Gradanstvo  dijelilo  se  u  dva-razreda:  u  gradskc  plemice,  kojima  su 


'  Dokazc  za  to  donio  je  R  a  c  k  i.   ..Hrvatska  prije  XII.  vijcka  glede  na  zcraljisni 

obscg  i  narod"    („R  a  d"  Jugosl.  akad.  knj.  56,  str.  62  i  dalje).  Otprilike  istc  granicc 

ima  i  K  1  a  i  c.  ..Atlas  za  hrvatsku  povjesnicu"  (Zagreb   1888.).  br.  3.  Danasnji  Srijem 

s  dijelora  ravnc  Slavonije  bjese  do  796.  avarski,  od  796.  do  829.  dio  panonskc  Hr- 

vatske.  od  829,  do  otprilike    930.    bugarski    (oko    god.   900,    pominje    se    u    Srijcmu 

[Mitrovici]    b  u  g  a  r  s  k  a    biskupija),    za   opadanja   Bugarskc    po  smrti  cara  Simeuna 

(t  927.)    zauzcse    ga  Madzari,    jer    car   Konstantin  izrijekom  za  njih  kaze  (oko  950.), 

da  stanuju  ..izmedu  Dunava  i  Save"    (ed.  bonn.   177);    za    bugarskoga    cara    Samuila 

(976-1014)    opet    dospje    Srijem   u   vlast  Bugara,  od  1019.  do  otprilike  1070.  bijasc 

u  vlasti  bizantinskoj.  a  onda  od  toga  vremena  dalje  (t.  j.  poslije  1070.)  opet  u  vlasti 

ugarskoj.     Mnogobrojna  madzarska  geografska  imcna.    koja  se  pominju  u  ispravama 

od  XII.  i  XIII.  vijeka  dalje,    jasno  dokazuju.    da   je    tude    bilo   mnostvo    madzarskih 

naseobina.    tako :    Retfalu  (kod  Osijeka).    Hagymas  (danas  Aljmas).    Szarvas.    Erdtti 

<dan.    Erdut).    Monostor    (dan.    Nju§tar),    Lovasz    (dan.   Lovas).  Ban-monostora  (dan. 

Banostor).    Ujlak   (dan.  Ilok).    Erd6v6g   (dan.  Erdevik),    Nagyolaszi    (dan.  Mandelos), 

Marad6k    (dan.  Maradik).    Dios  (dan.  Divos),    Ireg  (dan.  Irig)    i   tolika  druga  mjesta. 

U  svim  je  ovim  mjestima  propalo  madzarsko  ziteljstvo  za  turskc  najezde,    MeduUm 

ipak  bijase  vecina  zitelja  u  ravnoj  Slavoniji  i  u  Srijemu  i  u  to  doba  (do  kraja  XI.  vijeka) 

slovenska.  odnosno  hrvatska. 


67 

se  tradicije  gubile  u  rimskim  vremenima,  i  u  obicne  ncpletaenite 
^radane.  I  plemstvo  bijase  dvojako :  vise  i  nizc.  U  vise  plemstvo 
spadali  su  ban,  zupani  i  dvorski  dostojanstvenici,  dok  su  svi  ostali 
sacinjavali  nize  plemstvo.  Izvor  je  objema  ipak  bio  jedan  isti,  naime 
<lrevni  zadruzni  dom,  to  jest  hrvatsko  se  plemstvo  razvilo  od 
plemenskih  glavara  i  starjesina.  Oni  sastavljahu  pratnju  hrvatskoga 
vladara,  obnasahu  glavne  drzavne  casti,  pace  mogli  su  se  narodnom 
voljom  uspeti  i  na  prijestolje.  Izvor  ovim  castima,  narocito  zupanskoj, 
oije  bila  milost  vladareva,  vec  plemenski  sustav.  Potkraj  XL 
vijeka  bila  su  najodlicnija  hrvatska  plemena  izmedu  Neretve  i  Gvozda : 
Kacici,  Kukari,  Subici,  Cudomirici,  Svacici,  Mogorovici  (Murici),  Gu- 
sici,  Karinjani-Lapcani,  Polecici,  Lacnicici,  Jamometici  i  Tugomirici, 
a  ta  se  vremenom  razgranise  u  mnogobrojne  manje  porodice. 

Crkva.  U  crkvenim  poslovima  Hrvati  su  odmah  poslije  krstenja 
pocetkom  IX,  vijeka  stekli  za  svoje  podrucje  biskupiju  u  Ninu, 
a  bila  je  izravno  podvrzena  papi.  Tek  onda,  kad  su  i  dalmatinski 
biskupi  dosli  u  zajednicu  s  papom  (923),  protegla  se  njihova  juris- 
dikcija,  a  narocito  nadbiskupa  spljetskoga,  i  na  teritorij  hrvatski,  dok 
\e  ninska  biskupija  tada  dokinuta.  U  trecem  deceniju  X.  vijeka  ra- 
cunali  su  se  kao  sufragani  spljetskoga  nadbiskupa  biskupi  osorski, 
krcki,  rapski,  zadarski,  skradinski,  stonski,  dubrovacki,  kotorski,  du- 
■vanjski  i  sisacki.  Od  tih  bijahu  ispraznjene  biskupije  skradinska, 
duvanjska  i  sisacka,  a  njihov  virtualni  teritorij  bijase  pod  nadbisku- 
pom  spljetskim,  Vazne  se  promjene  zbise  u  XI.  vijeku,  kad  su  na- 
novo  utemeljene  biskupije  u  Ninu,  Belgradu,  Trogiru  i  Kninu,  dok 
]e  u  Baru  uredena  nova  nadbiskupija,  pod  koju  potpadose  jos  i 
Kotor  i  Bosna  (1089),  a  tako  je  i  oko  toga  vremena  ali  nesto  ranije 
i  dubrovacka  biskupija  podignuta  na  nadbiskupiju.  Od  sviju  ovih 
biskupija  na  hrvatskom  zemljistu  najznatnija  bjesc  k  n  i  n  s  k  a,  kojoj 
se  vlast  protezala  sve  do  Drave  po  danasnjoj  pozeskoj  zupaniji,  a 
biskup  joj  je  nosio  ime  „biskupa  Hrvata"  ili  ..Hrvatske",  kao  nekoc 
ninski.  Spljetski  se  nadbiskup  birao  u  zboru,  u  kojem  je  ucestvovalo 
svecenstvo  i  gradanstvo  spljetsko  te  sufragani  nadbiskupovi ;  izbor 
morao  je  biti  jednoglasan.  Isto  su  tako  birali  i  biskupa  mjesno  sve- 
censtvo i  puk.  Nadbiskupa  posvetio  bi  redovito  sam  papa,  gdjekad 
i  njegov  u  tu  svrhu  ovlasteni  zamjenik,  a  biskupe  opet  nadbiskup 
spljetski,  Isto  bi  mu  tako  podjeljivao  sam  papa  nadbiskupski  plast 
(pallium),  kao  znak  dionistva  nadpastirskih  prava  u  ravnanju 
crkvom.  Glavno  pravo  nadbiskupovo  bijase  sazvati  pokrajinski  crkveni 


68 

sabor  (sinod),  predsjedati  mu,  predlagati  pitanja  za  vijecanjc  i  pro- 
glasivali  zakljucke.  Sabor  je  redovito  zasjedao  u  stolnoj  crkvi  u 
Spljetu,  all  bi  se  sastajao  i  u  drugim  gradovima.  Na  sabor  dolazili 
su  biskupi  i  opati  samostana,  a  vijecalo  se  poglavito  o  nauci,  moralu, 
stegi  svecenstva  i  puka.  Saborske  zakljucke  potvrdivala  bi  sveta 
stolica  u  Rimu,  Pokraj  mnogobrojnoga  svjetovnoga  svecenstva  bilo 
je  u  drzavi  hrvatskoj  i  redovnickoga.  U  to  je  doba  na  Zapadu 
evropskom  poznat  samo  jedan  red,  naime  benediktinski.  Jos 
je  knez  Trpimir  (oko  850.)  podigao  taki  jedan  samostan  nedaleka 
svoga  knezevskoga  dvora  pod  Klisom,  no  docnije  bilo  je  vise  njih: 
u  Zadru  (sv.  Grizogona,  sv,  Marije),  Belgradu  (sv,  Ivana  Evandeliste), 
Trogiru  (sv.  Nikole),  Spljetu  (sv,  Stjepana  „pod  borovima")  i  u  Solinu 
(sv.  Petra),  Saraostanu  stajase  na  celu  opat,  licnost  veoma  ugledna 
u  drzavi  hrvatskoj. 

Vladar.  Na  celu  drzave  hrvatskc  bio  je  do  pocctka  X.  vijeka 
knez  (dux)',  a  onda  kralj  (rex).  Vrhovna  vlast,  narocito  kra- 
Ijevska,  bijase  nasljedna,  no  prema  prilikama  mogla  je  ona  prijeci  i 
na  kraljeva  brata  i  njegova  sina ;  ali  kraj  svega  toga  nije  ni  nacelo 
izbora  bilo  iskljuceno,  koje  je  dakako  vecma  plod  prevrata.  Kralj  se 
smatrao  namjesnikom  bozje  vlasti  na  zemlji  (dei  gratia),  a  prima  je 
krunidbom,  u  to  doba  jos  eminentno  crkvenim  aktom.  Kraljevski 
znakovi  bijahu  kruna,  zezlo,  zlatna  jabuka  i  mac.  Vladari  hrvatski 
nijesu  imali  stalne  prijestolnice,  vec  su  prebivali  na  raznim  mjestima 
drzave  po  svojim  dvorovima,  tako  u  Ninu,  Klisu,  Biacima,  Kninu^ 
Belgradu  i  poglavito  u  Solinu.  Pace  oni  bi  cesto  i  putovali  s  mnogo- 
brojnom  svojom  pratnjom. 

Dvorski  casnici.  Pratnju  sacinjavahu  dvorski  casnici.  U  kne- 
zevsko  doba  bili  su  to  z  u  p  a  n  i,  tako  zupan  dvorski  (palatinus 
iupanus),  komornik  (camerarius),  peharnik  (pincernarius),  konjusnik 
(cavallarius),  stitonosa  (armiger)  i  buzdovanar  (maceccha),  U  kra- 
Ijevsko  doba:  tepci  (comes  curiae),  comes  postelnicus,  comes 
V  i  n  o  t  o  c,  comes  s  c  i  t  n  i  c  (stitonosa),  comes  volar.  D  e  d  uprav- 
Ijao  je  prihodima  dvorskoga  gospodarstva  (maior  domus  regiac 
u  zapadnoj  Evropi),  a  regalis  curiae  iudex  dvorski  je  sudac, 
dakte    zamjenik    kraljev    u    pravosudnim    poslovima.    Ostali    dvorski 


'  Hrvatskc  vladare  prije  kraljeva  nazivati  b  a  n  o  v  i  m  a,  kako  to  cine  neki 
historici,  sasvim  je  pogrjesno  i  u  protivurjecju  ne  samo  s  izrazima  samim  u  izvo- 
ritnci,  nego  i  sa  smislom  njihorvim. 


69 

casnici,  kao  dvornik,  vratar,  sokolar  i  psar  (nadzornik  lovackih  pasa), 
■dvoranici  su  nizega  stepena,  Iz  toga  vidimo,  da  je  hrvatski  vladalacki 
dvor  bio  ureden  poput  ostalih  zapadnoevropskih  dvorova  onoga  vre- 
mena,  a  cisto  hrvatski  nazivi  i  latinizirani  hrvatski  izrazi  u  ispravama 
(kao  postelnicus,  vinotog,  sokolar,  psar)  jasno  i  sigurno 
su  svjedocanstvo,  da  se  na  hrvatskom  dvoru  govorilo  hrvat- 
ski m  jezikom. 

Ban  i  zupani.  Vlast  svoju  dijelio  je  vladar  hrvatski  s  banom 
■(od  X,  vijeka)  i  zupanima  (vec  od  IX.  vijeka).  Za  sve  vrijeme  na- 
rodnih  vladara  hrvatskih  vazda  je  bio  samo  j  e  d  a  n  ban,  a  taj  je 
stajao  u  ranije  vrijeme  na  celu  zupanijama  lickoj,  krbavskoj  i  gat- 
skoj.'  Zupani  bijahu  na  celu  zupanijama  {^ounavia],  a  te  se  cesto  sa- 
stoje  od  vise  manjih  zupa  (suppa),  U  X.  i  XL  vijeku  bijahu  u  preko- 
gvozdanskoj  Hrvatskoj  ove  zupanije:  gat  ska  (»)  Toir^jpca  =  gl)tska) 
sa  sredistem  oko  danasnjega  Otocca;  lick  a  sa  sredistem  oko  da- 
nasnjega  Pocitelja ;  krbavska  sa  sredistem  u  gradu  Krbavi  (danas 
Udbina);  lucka  sa  sredistem  u  nckadasnjem  gradu  zvanom  Nunac 
[Niraj ;  sidraska  sa  sredistem  u  Belgradu  ;  n  i  n  s  k  a  sa  sredistem 
u  Ninu ;  bribirska  sa  sredistem  u  Bribiru  (kod  Skradina) ; 
k  n  i  n  s  k  a  sa  sredistem  u  Kninu ;  podmorska  ili  kliska  sa 
sredistem  u  Klisu- ;  cetinskasa  sredistem  u  Stolcu  nedaleko  iz- 
vora  Cetine ;  i  m  o  t  s  k  a  sa  sredistem  u  Imotskom ;  1  i  v  a  n  j  s  k  a  sa 
sredistem  u  Livnu  (starom  Hlijevnu)  ;plivanjska  sa  sredistem  u 
Plivskom  gradu  nad  izvorom  Plive  nedaleko  od  Jajca ;  psctska  sa 
sredistem  u  gradu  Psetu,  oko  danasnjega  Petrovca  u  sjeverozapadnoj 
Bosni ;  (pri)morska  (Maronia)  sa  sredistem  u  Makarskoj,  amo 
pripadahu  i  otoci  Vis,  Brae  i  Hvar ;  rastocka  sa  sredistem  u 
gradu  Rastokama  nedaleko  od  Imotskoga  i  d  o  I  s  k  a  (to  JaUv)  sa  sre- 
distem oko  danasnjega  hercegovackoga  Ljubuskoga.  Za  zupanije  u 
Bosni  i  u  panonskoj  Hrvatskoj  nemamo  iz  toga  vremena  nikakih 
pouzdanih  podataka,  ali  ih  je  bez  sumnje  bilo. 

Uprava.  Ban,  zupani  i  biskupi  sacinjavahu  kraljevsko  vi- 
j  e  c  e    (consilium) ;    pored    toga    jos  se  i  narod    sastajao  u  skupstine, 

'  Vijest  o  s  e  d  a  m  banova  drzavc  hrvatske  u  XI,  vijeku  izmisljotina  jc  XV. 
vijeka.  kako  su  to  dokazali  Racki  („Rad"  ..Jugosl.  akad."  knj.  56,  str.  136 — 138) 
i  Klaic,  ..Hrvatski  bani  za  narodnc  dinastijc"  (u  ,.V  j  c  s  n  i  k  u  kr.  zem.  arkiva"  I, 
»tr.  71—72). 

"i  ^  Ova  se  zupa  sterala  od  Sibcnika  do  Omisa.  P  o  1  j  i  c  k  e  zupanije  ili  knestva 
-tad  a  joi  nije  bilo:   iupanus  polsticus  je  dvorski  casnik  (postelnik). 


70 

shodove  ili  sabore  (synodus,  congregatio).  lupane  zamjenjuju  podzu- 
pani,  a  pod  njima  su  satnici  ili  stotnici,  najnizi  upravni  casnici.  U 
to  je  doba  bila  upravna,  vojnicka  i  sudbena  vlast  u  istim  rukama^ 
a  kralj  vrsio  ju  je  neposrcdno  sam,  u  prisutnosti  i  u  sporazumu. 
s  glavnim  svojim  savjetnicima,  ili  po  svojim  zamjenicima,  narocito  po- 
banu  i  zupanima.  Svi  su  se  prijepori  obicno  rjesavali  u  s  m  e  n  o- 
kratkim  putem,  nakon  sto  su  preslusani  svjedoci  i  stranke,  a  onda 
bi  se  izdavalo  pismeno  rjesenjc.  Ispravc  izdavala  je  dvorska  kance- 
larija,  kojoj  bijasc  u  docnije  doba  na  celu  k  a  n  c  e  1  a  r,  tada  biskup- 
kninski  (hrvatski),  dok  su  u  starije  doba  te  poslove  vrsili  dvorski 
svecenici.  Isprave  izdavale  su  se  ponajvise  na  latinskom  jeziku,  ali 
nije  niposto  nemoguce,  da  ih  je  bilo  izdano  i  na  hrvatskom. 

Prihodi  vladarski  i  dace.  Krunski  prihod  bila  je  u  prvom  reda 
daca  (tributum),  sto  su  je  placali  kmetovi  na  vladarskim  dobrima 
(terra  regalis,  territorium  regale),  kojih  je  bilo  veoma  mnogo,  naro- 
cito u  podmorskoj  zupaniji  izmedu  Trogira  i  Spljeta  (danas  Kastela)^ 
te  Spljeta  i  Omisa  (u  poljickom  primorju),  a  za  cijelo  i  oko  Knina.^ 
U  starije  su  doba  ovi  prihodi  bili  povjereni  brizi  zupana  komornika,. 
a  u  kraljevsko  kneza  postelnika  i  tekli  su  u  kraljevsku  blagajnu 
(regalis  f  i  s  c  u  s).  Dalji  prihod  jest  daca  od  svih  zemalja,  koje  su. 
drzali  i  uzivali  hrvatski  plemici  i  svecenstvo,  samostani  i  crkve 
(fiscale  tributum),  a  placaU  su  je  za  svoje  gospodare  zapravo 
kmetovi  ovih  plemica  ili  korporacija.  No  od  ove  su  dace  kraljcvi 
oprastali  pojedine  plemice  iU  citave  korporacije,  samostane  i  crkve^ 
tako  da  je  onda  ona  kmetska  daca  postala  prihodom  njihove  gospode, 
Tomu  nasuprot  gospoda  su  se  obavezala  kralju  sluziti  u  znak  vjer- 
nosti  s  izvjesnim  brojem  konjanika  u  navalnom  ratu.  Obje  ove  dace 
bile  su  zemljarina  (t  e  r  r  a  g  i  u  m),  kojoj  se  korijeni  nalaze  jos  u 
rimsko  doba,  Od  ove  dace  oslobodio  je  kralj  Kolo- 
man,  postavsi  zakonitim  h  r  v  a  t  s  k  o  -  d  a  I  m  a  t  i  n  s  kim 
kraljem,  onih  dvanaest  hrvatskih  piemcna  izmedu 
Gvozda  i  Neretve,  ili  bolje  reci,  Koloman  im  jc 
zapravo  samo  potvrdio  oprost  od  zemljarine,  sto 
su  ga  bez  sumnje  uzivala  jos  u  doba  narodnih 
V  1  a  d  a  r  a,  Dalji  prihod  sacinjavao  je  danak  (solitus  census),  koji  su 
kroz  citav  jedan  vijek  (otprilike  od  890.  do  996.)  placaU  Mlecani  za 
slobodnu  plovidbu  po  moru  i  bizantinski  dalmatinski  gradovi  od  vre- 
mena  cara  Vasilija  I.  (otprilike  od  882,  dalje)  „mira  radi"  [elgrjviyi&g. 
tfjv  iU£T'  avrCtv]  za  svoje   posjede    na   hrvatskom    zemljistu    (..tributum 


71 


pacis").  Novcani  prihod  sacinjavahu  globe  (mulctae),  kojc  su  sc  pla- 
cale  za  razne  krivice,    a  navlas  onda,    kad  je  koja  stranka  pogazi 
utanaceni    ugovor    ili    susjed    povrijedio    medu    zemljisnoga    posjeda, 
onda  carine    (vectigal),    osobito  dohodak  od  stranih  brodova.    Uzato 
poznat    je  i  pocasni    dar,    koji   bi    obicno    u    naravi    davali  vladaru  i 
njegovoj  pratnji  pojedini  velikasi,  kojima  bi  dolazio  u  kucu  na  svom 
putu  (ius  descensus  regii) ;    ali  i  od  ove  teske  i  tcrctne  dace  mogao 
je  vladar    oprostiti    bilo    pojedine    plemice,    bilo    citave    korporacijc. 
Svojih  novaca  nijesu  hrvatski  vladari   kovali,    jer   se  u  drzavi  trosio 
bizantinski  (byzantii,  romanati),  tada    svjetski    novae,    narocito 
zlatnici  (aurei,  solidi)  i  srebrnjaci  (argentei,  denarii);    ni  promecurna 
Venecija,    ni  Nemanjina  Srbija,    ni  Simeunova  i  Samuilova  Bugarska 
nijesu  tada  (sve  do  potkraj  XII.  vijeka)  kovale  svoga  novca,  naro- 
cito  zlatnoga  i  srebrnoga.    Inace   se   trgovalo  i  dace    placale  jos  i  u 
prirodninama    (zitu,  vinu,    ulju,    soli,    siru,   kruhu.    svinjama,   ovcama. 
kozama),    a  narocito  u  kunskim  kozama  (pelles  marturinae,    ill  mar- 
turina). 

Vojska.  Izdaci  kraljevski  poglavito  su  tekli  na  vojsku  i  morna- 
ricu.  Vladar  hrvatski  bijase  vazda  vrhovni  njczin  zapovjednik,  te  je 
navjescivao  rat  i  sklapao  mir,  Vojnicka  sila  na  kopnu  i  moru  bila  je 
veoma  znatna  vec  za  knezova  Trpimira  i  Domagoja,  kako  pokazuju 
uspjesni  rat  s  Bugarima  i  osvojenje  Barija,  a  docnijc  za  kralja  To- 
mislava  bjese  jos  jaca.  Mornaricom  hrvatskom  zapovijedao  je  u  kra- 
Ijevsko  doba  od  druge  polovice  XI.  vijeka  zamjenik  nekadanjega 
neretljanskog    kneza  (dux  Marianorum). 

Dalmatinski  gradovi.  Dalmatinski  gradovi  imali  su  kroz  cijelo 
ovo  vrijeme  svoju  samoupravu,  a  po  njihovu  uzoru  bili  su  kasnijc 
uredeni  i  oni  gradovi,  koje  su  Hrvati  sami  podigli.  tako  Belgrad  i 
Sibenik.  Na  celu  grada  stajase  prior,  izabran  od  gradskih  plemica 
(patricija),  koji  su  se  takodcr  raspadali  na  plemena  (primjerice  „Pe- 
trus  de  genere  Cacauntorum"),  a  onda  potvrden  u  ranije  doba  od 
cara  bizantinskoga,  a  u  docnije  od  hrvatskoga  kralja;  stoga  i  jest 
gradski  prior  zadarski  ili  spljetski  velikas  kraljevstva.  Zadarski  bi- 
jase najugledniji,  pace  za  porodicu  Madijevaca  znamo,  da  je  bila  u 
rodu  s  hrvatskom  kraljevskom  kucom,  jer  je  jedan  od  vladara  hrvat- 
skih  X.  vijeka  imao  za  zenu  jednu  Madijevku.  Prior  je  glava  grad- 
skoga  vijeca,  koje  se  sastojalo  od  sudaca,  tribuna  i  biljcznika.  Inace 
se    redovito    sastajase    gradska    s  k  u  p  s  t  i  n  a,    na    koju    bi    dolazili 


72 


gradski  biskup,  svecenstvo,  plemstvo  i  gradani.    U  gradovima  sudilo 
sepo    rimskom    zakonu. 

Prosvjeta.    Gradovi   su  vazni  i  kao  sredista   prosvjete  i  umjet- 
nostl  onoga  vremena,  jer  se  time  u  prvom  redu  zanimalo  svecenstvo. 
U  istoj  je  stvari  od  osobite  vaznosti  jos  i   benediktinski    red, 
buduci  da  je  svaki  samostan  imao  svoju  knjiznicu,  a  rukopisi  njegovi 
dijelili  su  se  za  posta  redovnicima  na  citanje  i  prepisivanje,  Uza  to 
jos  su  se  redovnici  bavili  odgojom  i  obucavanjem  mladezi,    ne  samo 
one,  koja  se  imala  obrazovati  za  svecenike,  nego  i  za  svjetovnjake. 
IJ    tim    skolama    bijase    glavni    predmet    latinska    gramatika.     No    u 
Hrvatskoj  nasla  je  mjesta  i  domaca  h  r  v  a  t  s  k  a  pisraenost  na  osnovi 
slovenskoga  crkvenoga  jezika  i  glagolske  azbuke.   Ovo  je  pismo  do- 
bilo  tude  svoj  posebni    oblik   (uglasti),   pa  se   stoga  i  zvalo   h  r  v  a  t- 
s  k  1  m.    Nema   sumnje,    da  je  na  njemu   bilo   napisano  vise  crkvenih 
knjiga,    a    upravo    hrvatskoga   je    podrijetla   glasoviti  rukopis,    obicno 
zvan    Glagolita    C  1  o  z  i  a  n  u  s,    iz   XI.    vijeka,    nekoc   vlasnistvo 
kneza  Ivana  Frankapana  Krckoga  (f  1482.),  docnije  grofa  Cloza,  po 
kojemu  i  dobi  ime,  a  taj  ga  ostavi  (1856)  gradskom  muzeju  u  Trentu 
(u    juznom    Tirolu).    I    graditeljstvo    razvijalo    se    u   Hrvatskoj 
prema  uzoru  u  susjednoj   Raveni  i  Akvileji;    crkve   bijahu  ponajvise 
male  okrugle  zgrade  s  kubetom,  a  oltari  i  drugi  dijelovi  crkve  bijahu 
iskiceni  osobito  znacajnom  geometrickom  ornamcntikom,  simbolickim 
pticama  i  drugim  zivotinjama,  koje  se  stereotipno  vracaju  na  vrpcastim 
dekoracijama.    Od    ovih   je   zgrada    najznatnija   crkva   sv.   Donata    u 
Zadru  (iz  pocetka  IX.  vijeka),  podignuta  na  starijim  temeljima,  danas 
gradski  muzej,  onda  sv.  Nikole  i  sv,  Kriza  kod  Nina,  sv.  Barbare  u 
Trogiru  i  sv.  Trojstva  kod  Spljeta.    Sve  su  se  ove  crkve  iz  IX.  i  X. 
vijeka  sacuvale  do  danas,  samo  su  zapustene,  a  takvih  bilo  je  veoma 
mnogo,    narocito  u  okolici  kninskoj  i  spljetskoj,    gdje    su  poglavito  u 
tursko  doba   propale.    Konacno   treba   spomenuti,    da  je  i  zlatarstvo, 
narocito   u   Spljetu,   u  XI.   vijeku   bilo  na  visokom    stupnju,    a  tako  i 
umjetni  obrt  drugih  kovina,  narocito  srebra,  kako  pokazuju  nebrojeni 
nalazi  po  otkopanim  grobovima  iz  ninske,    kninske  i  vrlicke  okolice. 
Kad  ogledamo   nutarnje   prilike  u  Hrvatskoj  do  kraja  XI.  vijeka 
te  ih  usporedimo  s  onima  u  ostaloj  Evropi,  vidimo,  da  je  stara  drzava 
hrvatska  bila  na  visini  uljudbe  svoga  vremena,    stojeci   narocito   pod 
utjecajem  susjedne  Italije. 


73 


Kronoloski  pregled  dogadaja  prvoga  doba. 


Hrvatska 


Ostale  zemlje 


Prve   provale    Slovena  u  Dalma- 
ciju. 


Pad  Salone  i  biz.  vlasti  u  Dal- 
maciji. 

Dalmatinski  se  Sloveni  oslobo- 
dise  avarske  vlasti. 

Dalmatinski  se  Sloveni  izmirise 
s  biz.  carstvom  i  priznase 
vrhovnu  mu  vlast. 

Panonski  Hrvati  priznase  vr- 
hovnu vlast  franacku. 

Dalmatinska  Hrvatska  prizna  vr- 
hovnu vlast  franacku. 

Ljudevit  knez  panon.  -  hrvatski, 
Ustanak  na  Franke. 

Borna  dalm. -hrvatski  knez. 

Ratimir  knez  panon. -hrvatski. 

Dalm.-hrv.  knez  Mislav  i  neret- 
Ijcinski  knez  Druzak  sklopise 
mir  s  Venecijom. 

Nalet  Arapa  u  Jadransko    more. 

Dalm.-hrv.  knez  Trpimir. 

Dalm.-hrv.  knez  Domagoj. 

Dalm.-hrv.  knez  Zdeslav  prizna 
biz.  vrhovnu  vlast. 

Dalm.-hrv.  knez  Branimir.  Poli- 
ticka  i  crkvena  neodvisnost 
dalm.  Hrvatske. 

Panon. -hrv.  knez   Braslav. 

Dalm.-hrv.  knez  Mutimir. 

Tomislav  najprije  knez,  onda 
kralj  hrvatski.  Sjedinjenje  pa- 
nonske  Hrvatske  s  dalmatin- 
skom.  Porazi  Madzara  i  Bugara. 


535. — 555.  Gotsko-bizantinski  rat. 

568.  Utemeljenje  avarske  drzave 
u  Ugarskoj.  Sloveni  postaju 
njihovi  podanici  i  hranitelji. 

626.  Poraz  avarsko-slovenski  pod 
Carigradom. 


796.  Pad  avarske  vlasti  u  Podu- 

navlju. 
800.    Karlo    Veliki    okrunjen     za 

rimskoga  cara. 
814.— 840,    Ludovik    Pobozni    u 

Franackoj. 


o.  840.  Knez  Vlastimir  u  Srbiji. 
863.  Sveta    braca    Ciril   i    Metod 

odlaze  u  Moravsku. 
871.  Osvojenje  Barija. 
871. — 894.    Svatopluk    knez    mo- 

ravski. 
885.  Umr'o  sv.  Metod,  nadbiskup 

moravski. 

896.  Madzari    se    nastanise 

u    Ugarskoj. 
906.  Propast  moravskc  drzave. 
917.-927.    Car    Simeun  Veliki    u 

Bugarskoj. 


74 


Kronoloski  prcglcd  dogadaja  prvoga  doba. 


Godina 


Hrvalska 


Ostale  zemlje 


925.  Hrvatska      postaje     kra- 

1  j  e  V  i  n  o  m. 
925.  I  Prvi  spljctski  sabor.  Biskup  Grgur 

I       Ninski. 
930—969.    I  Nasljednici  Tomislavljevi:  Kresi- 
!      mir     I.     (930—945),      Miroslav 
(945—949)  i  Mihajlo  Krcsimir  II. 
(949—969).    Oslabljenje  drzave 
hrvatske. 
969.-995.       Stjepan  Drzislav. 
995.-1000.  •  Svetoslav. 

1000.         !  Duzd    Petar    II.    Orscolo    uzima 
dalmatinske  gradove. 
1000.— 1030.     Kresimir    III.  (Suronja)  i  Gojslav 
(1000—1020)  njegov  suvladar. 
1019.  Hrvatska    prizna    nominalnu    vr- 

hovnu  vlast  bizantinsku. 
1030.-1058.    Stjepan   I. 

1058.-1073.  Petar  Kresimir  IV.  Preporod  dr- 
zave hrvatske.  Dalmatinski 
gradovi  i  Neretljanska  oblast 
dolaze  pod  njegovu  vlast. 
1060.  i  Spljetski  sabor.  Dvije  stranke : 
latinska  i  hrvatska. 
1074.-1075.     Slavic. 

1076. — 1089.  1  Dmitar  Zvonimir.  Premoc  latinske 
I       stranke,  Ratovanje  na  kopnu  i 
moru  za  papinske  interese, 
1089.— 1090.     Stjepan  II. 
1091.      1095.     Almos,  hrvatski  kralj. 
1091. — 1097.     Kralj    Petar.  Ladislav    prevail    u 
Hrvatsku. 
1097.        1  Pogibija  kralja   Petra  u  Petrovoj 

Gori. 
1102.  Koloman     okrunjen      Krv.  -  dalm. 

kraljem. 


940.  Caslav  knez  srpski.  Oslobo- 
denje  Srbije. 


976. — 1014.  Samuil,  car  bugarski. 

1001.      Utemeljenje      kraljevstva 
ugarskoga.    Sv.    Stjepan   I. 


1019.  Pad  Bugarskc  i  Srbije  pod 
biz.  vlast. 


1056.— 1106.    Henrik   IV.   u    Nje- 
mackoj. 


1073.— 1085.  Grgur  VII.  papa, 
1077.-1095.    Sv.    Ladislav    I.    u 
Ugarskoj. 


1095.  Koloman  kralj  ugarski. 


Drugo  dob  a, 

Od  1102.  do   1526. 

A.  Kraljevi  iz  kuce   Arpadove  (1102—1301), 

I. 
Koloman 

(1102—1116). 
auzece  dalmatinskih  gradova  (1107),  Krunisanjem  u  Bel- 
gradu  primio  je  Koloman  (1 102— 1 116)  i  duznost,  da  kao 
zakoniti  vladalac  hrvatsko-dalmatinskoga  kraljcvstva  stecc 
i'A  dalmatinske  gradove  Zadar,  Trogir  i  Spljet  te  otoke  Rab, 
Cres,  Osor  i  Krk,  No  vazno  se  ovo  djelo  nikako  nije  dale  izvesti 
bez  krvava  sukoba  s  bizantinskim  carstvom,  njihovim  tadanjim  vr- 
hovnim  gospodarom,  a  podjedno  i  s  Venccijom,  njihovom  neposred- 
nom  „zastitnicom".  Kako  se  u  prvoj  polovici  godine  1104,  ozenio 
mladi  bizantinski  carevic  Ivan  Kommen  (Kalojoannes),  sin  Alek- 
sijev,  ugarskom  princesom  Piroskom  (u  Carigradu  prozvanom  Irenom), 
kcerkom  kralja  Ladislava  Svetoga,  nastupise  ubrzo  dobri  odnosi  iz- 
medu  kralja  Kolomana  i  cara  Alcksija,  a  jer  je  njezin  otac  tada  vec 
bio  mrtav,  vrijedio  je  Koloman  u  ocima  Bizantinaca  kao  carski  tast. 
Oko  toga  vrcmena  zamisli  herccg  antiohijski  i  tarentski  Boemund, 
sin  Roberta  Guiskarda,  ponovnu  navalu  na  Drac  i  na  bizantinsko 
carstvo,  pace  u  tu  je  svrhu  stao  po  zapadnoj  Evropi  kiipiti  ..krizarc" 
protiv  „shizmatickoga"  cara,  Svc  je  to  dakle  bilo  razlogom,  da  su 
sada  car  Aleksije  i  kralj  Koloman,  ili  po  bizantinskom  shvacanju  tast 
i  svekar,  sklopili  obrambeni  i  navalni  savez  protiv  Boemunda.  Zbog 
ovako  tijesnih  rodbinskihipolitickih  sveza  izmcdu 
oba  inace  susjedna  vladara,  kao  i  s  toga,  sto  je  upravo  tada  carstvo 
bilo  zaokupljeno  zivotnim  interesima  svojim  po  obliznjem  maloazij- 
skom  Istoku,  zgodi  se,  da  je  car  Aleksije  p  r  i  v  o  1  i  o,  d  a  n  j  e- 
gov    prijatelj    i    saveznik    kralj    Koloman    zauzme 


76 

dalmatinskegradove  i  otoke.  Kako  je  opet  V  e  n  e  c  i  j  a 
iz  trgovackih  interesa  bila  vezana  uz  Bizant  i  smatrala  se  carskom 
saveznicom  protiv  i  njoj  opasnih  juznoitalskih  Normana,  to  se  repu- 
blika  sv.  Marka  morala  zadovoljiti  s  Aleksijevom  odiukom  i  primiti 
je,  ma  i  nerado,  na  znanje.  S  tim  u  svezi  duzd  Ordelafo  Faledro 
vec  se  od  godine  1107,  dalje  ne  kiti  naslovom  duzda  „Hrvatskc  i 
Dalmacije". 

Podsada  i  predaja  Zadra.  Na  proljece  1107.  zaputi  se  kralj 
Koloman  s  vojskom  svojom  na  primorje;  u  njegovoj  pratnji  bilo  je 
vise  ugarskih  biskupa  i  velikasa,  a  na  celu  im  ostrogonski  nadbiskup 
Lovro  i  palatin  Ivan.  Kralj  se  primace  najprije  pocetkom  maja 
Z  a  d  r  u,  kao  najznatnijem  i  najratobornijem  gradu  dalmatiaskom,  i 
pozove  ga  na  predaju.  Ali  gradani,  zacijelo  zeljni  potpune  samostal- 
nosti  po  uzoru  mletackom,  odluce  se  na  otpor,  Nato  uze  Koloman 
podsjedati  Zadar  opkolivsi  ga  s  kopnene  strane  i  bijuci  tvrde  mu 
zidine  iz  jakih  podsadnih  strojeva.  U  takim  prilikama  usao  je  s  morske 
strane  u  podsjednuti  grad  trogirski  biskup  Ivan  i  stade  branitelje 
nagovarati,  da  se  nagode  s  kraljem.  Malo  potom  poslje  i  Koloman 
poslanike  svoje  Zadranima  s  porukom,  da  mu  se  predadu  i  da  se 
s  njime  nagode  „uz  najbolje  uvjete".  Gradani  privoljese,  nasto  Ko- 
loman ispravom  zajamci  Zadru  i  njegovoj  crkvi  stare  privilegije,  dje- 
lomicno  jos  iz  bizantinskih  vremena,  te  ih  potkrijepi  prisegom  svojom 
i  svojih  ugarskih  crkvenih  i  svjetovnih  odlicnika  iz  pratnje.  Poslije 
toga  poloze  Zadrani  prisegu  vjernosti  novomu  svom  vladaru  i  sve- 
cano  ga  uvedu  u  grad,  Ovaki  se  slicni  prizori  odigrase  i  po  ostalim 
gradovima. 

Predaja  Trogira  i  Spljeta.  U  pratnji  biskupa  Ivana  pode  Ko- 
loman preko  Sibenika  do  Trogira,  koji  mu  otvori  vrata  bez 
otpora,  nasto  mu  kralj  izdade  25.  maja  povelju  slicnu  zadarskoj,  pa 
nagradivsi  obilno  trogirsku  crkvu  ode  do  susjednoga  Spljeta. 
Dioklecijanov  grad  se  u  prvi  kraj  neckao  da  prizna  Kolomana  svojim 
gospodarom,  no  videci,  gdje  se  kralj  ozbiljno  sprema  na  podsadu, 
predade  se  i  on  posredovanjem  svoga  nadbiskupa  Krescencija,  nasto 
je  dobio  slicnu  povelju  kao  Zadar  i  Trogir. 

Predaja  otoka.  Iza  toga  vrati  se  Koloman  pod  Zadar,  gdje  je 
medutim  hrvatski  ban  U  g  r  a  skupio  trinaest  lada  i  ukrcavsi  u  njih 
dosta  kopnene  vojske,  preveze  se  do  otoka  R  a  b  a,  a  taj  se  poslije 
neznatna  otpora  predade,  a  s  njime  zacijelo  jos  i  C  r  e  s,  O  s  o  r  i 
Krk. 


77 

Sabor  prcd  Zadrom  (1107).  Poslije  predaje  gradova  i  otoka 
Koloman  sazva  na  otvoreno  polje  ispred  Zadra 
sabor  dalmatinskoga  gradanstva  i  polozi  javno  i  glasno 
prisegu  na  evandelje,  koje  je  drzao  zadarski  biskup  Grgur:  da  cc 
vazda  on  i  njegovi  nasljednici  stititi  i  postivati  drevnu  autonomiju 
dalmatinskih  gradskih  opcina,  a  izrijekom,  da  ce  u  svako  doba  po- 
stivati slobodu  izbora  gradskih  knczova  i  biskupa,  Poslije  kralja  po- 
lozise  slicnu  prisegu  svi  ygarski  prisutni  crkveni  i  svjetovni  dosto- 
janstvenici  u  njegovoj  pratnji  i  vojsci.  Nema  sumnje,  da  su  iza  toga 
polozili  i  predstavnici  dalmatinskih  gradova  od  svoje  strane  kralju 
Kolomanu  prisegu  vjernosti, 

Hrvatsko-dalmatinski  kralj  Stjepan.  Po  svoj  je  prilici  u  z  n  a  k 
politickenezavisnosti  kraljevstva  h  r  v  a  t  s  k  o-d  a  1- 
matinskoga  proglasen  na  ovom  saboru  posebnim 
h  r  V  a  t  s  k  o-d  almatinskim  kralj  em  Kolomanov  jedi- 
nac  i  docniji  nasljednik  Stjepan,  tada  dijete  od  kakih 
sest  godina,  jer  vidimo,  gdje  ga  Zadrani  oko  toga  vremena  u  svojim 
crkvama  nazivlju  „n  a  s  i  m  k  r  a  1  j  e  m"  uz  Kolomana  „kralja  Ugarske, 
Dalmacije  i  Hrvatske."^  Dasto,  vlast  je  zapravo  bila  u  rukama  hrvat- 
skoga  bana  Ugre,  pod  kojega  su  vojnu,  sudbenu  i  upravnu  vlast 
podvrgnuti  bili  pored  Hrvatske  (sa  Slavonijom  do  Drave)  jos  i  novo- 
steceni  gradovi  i  otoci.  „Vrativsi  kopnu  i  moru  mir,  tako  da  je  svatko 
mogao  poci  za  svojim  poslom",  —  kako  kaze  u  jednoj  ispravi  opatica 
zadarskoga  samostana  sv,  Marije  Vekenega  —  Koloman  se  opet  vrati 
u  Ugarsku  (Ijeti  1107.). 

Dalmatinski  privilcgiji.  Privilegiji,  sto  ih  je  kralj  Koloman 
podijelio  dalmatinskim  gradskim  opcinama  za  sebe,  svoga  sina  i  na- 
sljednike  uopce,  bijahu  veoma  opsezni,  Prije  svega  oslobodio  ih  je 
od  placanja  svakoga  danka,  a  napose  onoga  („t  ributum  paci  s"), 
sto  su  ga  placali  jos  od  vremena  cara  Vasilija  I.  (o.  882.)  umjesto 
bizantinskom  strategu  hrvatskomu  vladaru  u  gotovom  novcu  (duka- 
tima)  i  u  prirodninama  za  mirni  uzitak  svojih  posjeda  na  teritoriju 
hrvatskomu ;  Koloman  im  je  daklc  dao  taj  „kraljevski  mir"  bezuvjetno, 
Nadalje  im  je  zajamcio  drevnu  rimsku  autonomiju  u  svim  mu- 
nicipalnim  poslovima  slobodnim  izborom  gradskoga  kneza  i  biskupa, 


'  „CoIomanno  Ungaric.  Dalmatic  et  Croatic  almifico  rcjji  vita  et  victoria- 
Stcphano  clarissimo  regi  nostro  vita  et  victoria"  (suvremcni  autcnticni 
zapis  ucinjen  u  Zadru  ;  gl.  B  i  a  n  c  h  i.  Zara  christiana  I.  (Zadar  1887),  538  i  B  r  u- 
nelli.  Storia  di  Zara  I.  (Vcnecija  1914),  275. 


78 

upolrebom  domacih  autonomnih  zakona  i  suda,  oslobodivsi  ih  tako 
od  trazenja  pravde  na  ikojem  drugom  mjestu,  pa  i  na  udaljenom 
dvoru ;  a  samo  od  prihoda  gradske  luke,  sto  je  ulazio  od  stranih 
brodova,  pridrzao  je  sebi  dvije  trecine  prepustivsi  treci  dio  gradskomu 
knezu,  nakon  sto  je  biskup  dobio  od  citave  svote  desetinu.  Napose 
jos  oslobodio  je  kralj  dalmatinske  gradane  z  a  1  a  z  n  i  n  e  („ius  des- 
census") naglasivsi  izrijekom:  „Kad  pak  k  vama  dodem,  da  sc 
krunim  ili  da  u  vasem  gradu  sazovem  sabor  kra- 
lj e  v  s  t  v  a,'  nijedan  gradanin  ne  ce  morati  da  primi  gosti  na  silu, 
fee  ce  svakomu  biti  na  volju,  da  primi  koga  hoce."  Kad  uporedimo 
ove  privilegije  s  onima  gradova  po  ostaloj  Evropi,  narocito  u  Italiji, 
Francuskoj  i  Engleskoj,  uvjerit  cemo  se,  da  su  dalmatinski  najlibe- 
ralniji  i  najopsezniji ;  jedino  oni  grada  Londona,  a  otprilike  iz  istoga 
vremena,  mogu  da  se  s  njima  takme,  ali  ipak  zaostaju, 

Ratovanje  s  normanskim  hercegom  Boemundom  (1108).  Skoro 
potom,  krajem  oktobra  1107,,  navali  feez  znacajnijega  uspjeha  nor- 
manski  herceg  Boemund  na  bizantinski  Drac  s  34  000  moraaka, 
pace  kad  ga  je  car  Aleksije  opkolio,  prisiljen  bi  u  septembru  1108. 
da  zamoli  mir.  Za  vrijeme  vojne  pod  Dracem  ukrcase  se  cete  Kolo- 
manove  (negdje  na  proljece  1108.)  u  mletacke  galije  i  prevezose  u 
Apuliju,  gdje  su  pustosile  kroz  tri  mjeseca  zemlju  hercegovu,  a  onda 
se  vratise  natrag  u  Dalmaciju.  Kod  sklapanja  raira  izmedu  cara  Alek- 
sija  i  hercega  Boemunda  u  Dracu  sudjelovala  su  i  dva  poslanika 
Kolc-manova,  zupani  Beric  i  Simon, 

Sukob  s  njemackim  carem  Henrikom  V.  (1108),  U  isto  se 
vrijeme  kralj  morao  ogledati  i  s  njemacko-rimskim  carem  Henrikom  V. 
Uspjeh  naime  Kolomanov  u  Hrvatskoj  (1102)  uznemirio  je  hercega 
Almosa  toliko,  da  je  posao  u  Njemacku  i  ondje  trazio  pomoci,  ali  ne 
dobivsi  je  morao  se  i  opet  pokoriti.  No  kad  je  Koloman  zauzeo  dal- 
matinske gradove  i  otoke,  pace  sina  Stjepana  proglasio  zasebnim 
hrvatsko-dalmatinskim  kraljem,  Almos  se  i  opet  dize  te  najprije  polj- 
skom  a  onda  njemackom  pomoci  zaprijeti  bratu,  U  Njemackoj  se 
naime  vijest  o  zauzecu  dalmatinskih  gradova  veoma  neugodno  doj- 
mila  cara  Henrika  V,,    jer   se  ondje   smatrahu   Hrvatska    i  Dalmacija 


'  „Cum  autem  ad  vos  coronandus  aut  vobiscum  regni  negocia 
tra|ctaturus  advencro"  (S  m  i  c  i  k  1  a  s,  Cod.  dipl.  II,  18);  ove  rijcci  jasno  po- 
kazuju,  da  se  kralj  Koloman  obavezao  vec  prije  na  zasebno  hrvatsko-dalmatinsko 
krunisanje  i  obdrzavanje  zasebnoga  hrvatsko-dalmatinskoga  sabora,  za  sebe  i  svoje 
nasljednike. 


79 

jos  od  vremena  Karla  Velikoga  dijclom  zapadnoga  carstva  rimskoga. 
Na  molbu  Almosevu  car  se  odista  licno  stavi  na  celo  vojskc  i  provali 
u  Ugarsku  s  razloga,  „sto  je  Koloman  napao  granice  nase  drzave  na 
primorju."  Car  Henrik  V,  podsjedne  pocetkom  oktobra  1108.  grad 
Pozun,  no  ne  opravivsi  nista  morao  se  ubrzo  vratiti  natrag.  I  tako 
je  Koloman  pod  tvrdim  zidinama  pozunskim  ne  samo  obranio  od 
Nijemaca  svoj  novosteceni  posjed  dalmatinskih  gradova  i  otoka,  nego 
i  konacno  i  trajno  odbio  njemacke  navale  na  Ugar- 
sku steznjom,  da  je  ucine  vazalnom  pokrajinom 
rimskoga    carstva,    za    cim    su   toliko    tezili   jos   Henrik   III.    i 

Henrik  IV. 

Osljcpljcnjc  Almosa  i  Bclc.  Poslije  careva  neuspjeha  Almos 
sf  i  opet  izmirio  s  bratom,  no  kao  svaki  put  tek  na  kratko  vrijeme. 
Konacno  se  Koloman,  slomljen  teskom  bolescu,  a  na  glas,  da  mu 
Almos  i  opet  radi  o  nevjeri,  odluci  na  nagovor  nekih  niskih  dusa, 
ocito  zabrinut  za  sudbinu  svoga  cetrnaestgodisnjega  sina  Stjepana, 
pred  smrt  svoju  na  veoma  okrutno  djelo:  godine  1115.  dade  iznenada 
uhvatiti  brata  i  njegova  devetgodisnjega  sina  Belu  i  lisi  ih  obojicu 
ocinjega  vida  s  teznjom,  da  ih  ukloni  s  prijestola,  odnosno  hercestva 

hrvatskoga. 

Bijeg  Almoscv  u  Bizant.  Poslije  ovoga  zlodjela  budu  otac  i 
sin  zatvoreni  u  samostan  Domos  (na  Dunavu  nedaleko  od  Vaca),  gdjc 
ostadose  do  skore  smrti  Kolomanove  (3.  februara  1116.),  nasto  Almos 
uipace  uz  pomoc  nekih  njemu  odanih  velikasa  u  Bizant,  gdje  ga  car 
Aleksije  i  sin  mu  Ivan,  muz  njegove  rodake  Piroske-Irene,  srdacno 
primise.  SUjepca  sina  Belu  ostavi  Almos  u  Pecvaradskom  (Pecsvarad) 
samostanu  nedaleko  od  Pecuha  na  brizi  nekim  povjerljivim  redovm- 
cima,  koji  ga  tako  vjesto  sakrise,  da  ni  Kolomanov  nasljednik  kralj 
Stjepan  nije  sve  do  pod  kraj  zivota  znao  za  nj. 

Boris  Kolomanovic.  No  brat  Almos  nije  bio  jedina  porodicna 
neprilika  Kolomanova.  Kralj  se  naime  dva  puta  zenio :  1097.  nor- 
manskom  princesom  Buzilom,  koja  mu  rodi  Stjepana,  a  drugi  put 
1112.  Ruskinjom  Eufemijom,  kcerkom  velikoga  kneza  Vladimira  II. 
Monomahaiz  Kijeva.  Brak  taj  medutim  nije  bio  srecan ;  sto  se  za- 
pravo  zbilo,  ne  znamo,  sigurno  je  jedino,  da  je  Koloman  vec  iza 
godine  dana  otpravio  kuci  trudnu  Eufemiju  kriveci  je  s  nevjere.  U 
Kijevu  rodi  ona  sina  B  o  r  i  s  a  K  o  1  o  m  a  n  o  V  i  c  a,  a  taj  bjese  potom 
odgojen  potpuno  po  ruskom  nacinu  i  postade  teskom  brigom  Kolo- 
manovih  nasljednika. 


80 

Vladanje  Kolomanovo  u  Hrvatskoj.  O  djelovanju  kralja  Kolo'^ 
mana  u  kraljevstvu  hrvatskome  poslije  njegova  krunisanja  u  Belgradu, 
kao  i  poslije  dalmatinske  vojne,  znamo  veoma  malo,  ali  uza  svc  to 
ipak  ne  moze  da  bude  sumnje,  da  mu  je  i  u  to  doba  posvecivao 
svoju  paznju,  Najznatnija  je  cinjenica,  da  je  Koloman  i  opct 
sjedinio  citav  hrvatski  teritorij  od  Drave  do  mora 
i  predao  ga  banu  u  upravu,  koji  odsada  "unaprijed  bjese 
poglaviti  predstavnik  kraljevskc  vlasti  u  zemlji.  Zacijelo  su  vec  sada 
ako  ne  jos  prije  u  doba  hrvatskih  kraljeva,  uredene  z  u  p  a  n  i  j  c,* 
kao  poimence  nam  poznate  zagrebacka,  varazdinska  i 
k  r  i  z  e  V  a  c  k  a,  ali  tako  da  su  i  nadalje  zivjele  male  plemenske  zupe 
sa  sredistima  u  Moravcu  (sjeveroistocno  od  Zagreba),  Rovistu  (istocno 
od  Krizevaca)  i  Garesnici  (na  istocQom  podnozju  moslavackih  brda). 
Preko  Save,  oko  danasnje  okicke  sv.  Jane,  prostirala  se  mala  ple- 
menska  zupanija  P  o  d  g  o  r  j  e,  preko  Kupc  Gorica  iGora,  oko 
Une  zupanija  D  u  b  i  c  a,  a  preko  Une  V  o  d  i  c  a  (Vodicevo) ;  nadalje 
S  a  n  s  k  a  zupanija  u  porjecju  Sane  i  V  r  b  a  s  k  a  zupanija  u  porjecju 
donjega  Vrbasa  sa  sredistem  u  Vrbaskom  gradu  (kod  danasnje  Ba- 
njaluke).  Jos  se  u  docnije  doba  pominje  u  kraju  izmedu  Koprivnice 
i  mjesta  Zacesan  (Cazma)  siroka  vojnicka  „cesta  kralja  Kolo- 
man a"  (strata  Colomani  regis),  na  kojoj  bjese  podignut  preko  neke 
vode  „most  kralja  Koloman  a"  (pons  regis  Colomani).  Sada 
zapoce  i  sporadicko  naseljavanje  madzarskoga  plem- 
s  t  V  a  u  tada  gustim  prasumama  pokritu  Slavoniju  —  kako  se  je 
stala  nazivati  zemlja  izmedu  Drave  i  Gvozda  u  ispravama  potkraj 
XII.  vijeka  —  a  i  sam  je  kralj  u  njoj  imao  prostrana  imanja  i  mno- 
gobrojne  sluzbenike  i  kmetove.  A  u  Hrvatskoj  preko  Gvozda  nema 
traga  ne  samo  u  to  doba,  nego  ni  u  docnije  sve  do  turske  najezde, 
madzarskim  naseobinama,  pace  ni  kraljevskim  darovnicama  u  korist 
kojega  ugarskoga  plemica.  Inace  imao  je  kralj  i  tude  prostrana  imanja, 
a  u  prvom  se  redu  istice  „kraljevsko  zemljiste"(1190:  „tcr- 
ritorium  regain")  Podmorje  izmedu  Trogira  i  Spljeta,  bastiaa  hrvat- 
skih Trpimirovica.  Kao  izvjesno  znamo  nadalje,  da  je  Koloman  uredio 
p  o  r  e  z  n  e  prilike  u  Slavoniji,  U  toj  se  zemlji,  zacijelo  jos  od  davnih 
vremena  (bar  franackih),  placao  porez  u  kunskim  kozama, 
daklc  u  naravi,  onako  kao  i  kod  ostalih  Slovena,  narocito  u  Rusiji. 
Koloman  sada  odredi,  da  se  on    ima  unaprijed  placati    u    novcu,  i 


'  To  je  veoma  vjerojatno,  ma  da  nemamo  za  to  potvrde  u  izvorima. 


81 

to  12  denara  srebra  (m  a  r  t  u  r  i  n  a).  Za  pobiranjc  daca  u  Hrvatskoj 
smjestio  je  kralj  u  Spljetu  u  nekoj  kuli  tik  gradskih  zidina  spram 
kopna  stalnu  vojnicku  posadu,  da  bude  u  pomoci  njegovu  „skupljacu 
kraljevskih  daca"  (exactor  regalium  tributorum),  knezu  Simonu. 

II. 

Borbe  s  Vcnecijom  i  Bizantom. 

(1115-1180). 

Stjcpan  III.  (II).  Kolomanov  sin  Stjepan  III.  (II)  (1116-1131) 
stupio  je  u  petaaestoj  godini  na  prijestolje.  Dakle  nije  vise  bio  dijete, 
da  bi  ga  trebalo  staviti  pod  skrbnistvo,  ali  nije  ni  dospio  do  onoga 
stepena  zrelosti,  koji  je  jamstvo  dobromu  vladanju,  pa  tako  se  i  zbilo, 
da  se  je  raladi  kralj  vec  u  ranoj  mladosti  bacio  u  preobilni  uzitak 
zivotnih  slasti,  sto  je  dobrza  unistilo  njegov  tjelesni  organizam,  Padao 
je  iz  jedne  bolesti  u  drugu,  dok  mu  se  konacno  nije  poremetila  i 
dusevna  harmonija.  Prorajena  na  prijestolu  u  Ugarskoj  i  Hrvatskoj 
doskora  povuce  za  sobom  ozbiljnih  promjena  u  medunarodnom  polo- 
zaju,  jer  svi  su  Stjepanovi  susjedi  pregli  za  tim,  da  iskoriste  priliku, 
sto  je  krepkoga  Koloraana  naslijedio  nestasan  djecak,  i  da  sada  dr- 
zave  svoje  prosire  na  racun  Ugarske  i  Hrvatske.  No  mladi  Stjepan 
ipak  se  znao  spretno  odrzati,  i  to  u  jednu  ruku  diplomatskim  sred- 
stvima,  a  u  drugu  oruzjem. 

Ratovanje  s  Venccijom.  Uklonivsi  opasnosti,  sto  su  mu  za- 
prijetile  iz  Austrije  i  Ceske,  Stjepan  je  posvetio  glavnu  paznju  svoju 
Hrvatskoj,  gdje  su  Venecija  i  Bizant  izazvali  ozbiljnih  zapletaja.  Znamo, 
kako  je  Venecija  teskim  srcem  snosila  gubitak  dalmatinskih  gradova 
i  otoka,  a  znamo  i  to,  da  se  do  posjeda  njihova  dolazilo  preko  bizan- 
tinskoga  carstva,  gdje  se  tada  vec  na  dvoru  nalazila  ugarska  prin- 
cesa  Piroska-Irena,  koja  je  odlucno  zagovarala  Almosa  protiv  Kolo- 
mana,  pa  tako  se  na  glas  o  osljepljenju  njegovu  kao  i  njegova  sina 
Bele  car  Aleksije  I.  uze  opet  priblizavati  Veneciji,  a  s  tim  u  svezi 
nastade  dugotrajna  borba  za  posjed  Dalmacije  i  Hr- 
vatske izmcdu  zakonitoga  kralja  njezina  s  jedne, 
a  Venecije  i  Bizanta  s  druge  strane.  U  sporazumu  s  carem 
Aleksijem  zapoce  mletacki  duzd  Ordelafo  Faledro  jos  u  augustu  1115. 
vojnu  zaplovivsi  s  ratnim  brodovljem  i  vojskom  put  Zadra  tc  ga  i 
osvoji  osim  gradskoga  kastela,  u  kojem  se  nalazila  kraljevska  hrvatska 
vojska,  zacijelo  pod  vodstvom  bana  Kledina.  U  toj  vojni  dopadose 
duzdu  pored  otoka  jos  i  Trogir  i  Spljet,  dok  je  navala  na  kraljevski 

6 


82 


Belgrad  ostala  bezuspjcsna.  Poslijc  toga  vrati  se  duzd  kuci  u  Vene- 
ciju.  Ovako  lako  mogao  jc  duzd  djelomicno  osvojiti  Dalmaciju  samo 
zato,  sto  je  kralj  Koloman,  pritisnut  teskom  bolescu  i  smetan  raz- 
miricama  s  bralom  Almosem,  zanemario  obranu  svoga  dragocjenog 
primorskoga  posjeda,  jer  osim  u  zadarskom  gradskom  kastelu  i  u 
Belgradu  nigdje  drugdje  nije  bilo  kraljevske  vojske,  U  maju  1116. 
zaplovi  duzd  i  opet  put  Dalmacije  (pomagan  taj  put  od  oba  carstva, 
bizantinskoga  i  njemackoga).  Na  Petrovo  (29.  juna)  doslo  je  pod 
Zadrom  do  velike  bitke,  u  kojoj  bjese  hrvatski  ban  K  1  e  d  i  n  po- 
tucen,  nasto  duzd  osvoji  gradski  kastel,  a  potom  i  susjedni  Belgrad. 
Osvojivsi  jos  i  Sibenik  te  razrusivsi  njegove  utvrde,  vrati  se  duzd 
slavodobitno  uVeneciju.  Godinc  1116.  dakle  imala  je  rcpu- 
blika  sv.  Marka  usvojoj  vlastinesamo  citavu  bi- 
zantinsku  Dalmaciju,  nego  i  dva  hrvatskagrada, 
Belgrad  i  Sibenik.  Kralj  Stjepan  pak  bjese  u  taj  par  zabavljen 
ceskim  i  austrijskim  poslovima,  stoga  dospje  tek  naredne  1117.  go- 
dine,  da  se  dade  na  obranu  Dalmacije  i  Hrvatske.  U  novom  ratu 
bjese  sada  duzd  Ordelafo  Faledro  ametice  potucen,  pace  on  je  ubrzo 
od  zadobivcnih  rana  i  umr'o,  nasto  novi  duzd  Dominik  Michieli 
zamoli  petgodisnje  primirje,  koje  mu  Stjepan  (1117  —  1122)  i  dopusti 
htijuci  da  medutim  dovrsi  spor  sa  Ceskom,  No  poslije  izminuca  pri- 
mirja  zapoce  kralj  Stjepan  rat  nanovo  (1124)  i  predobije  Belgrad, 
Sibenik,  Trogir  i  Spljet,  dok  otoka  i  Zadra  ne  uzmoze  da  osvoji. 
Stjepan  u  Hrvatskoj  i  Dalmaciji  (1124).  Tada  je  dosao  kralj 
Stjepan  u  Hrvatsku  i  Dalmaciju  i  potvrdio  Trogiru  i  Spljetu  Kolo- 
manov  privilegij,  a  mozda  bjese  i  okrunjen  hrvatsko-dalmatinskim 
kraljem',  Prilike  bile  su  u  taj  par  stim  povoljnije  po  ugarsko-hrvat- 
skoga  kralja,  sto  se  glavna  sila  mletacka  nalazila  jos  od  1122.  u 
Svetoj  Zemlji,  gdje  je  podsjedala  Tir,  i  sto  je  Venecija  zbog  toga 
dosla  u  sukob  s  bizantinskim  carem  Ivanom.  No  uspjeh  kralja  Stje- 
pana  bjese  ipak  samo  kratka  vijeka,  U  maju  1125,  vrati  se  duzd 
Dominik  Michieli  natrag  s  istocne  vojne  te  opet  preotme  Spljet,  Si- 
benik i  Trogir,  dok  je  Belgrad  dao  do  temelja  razvali  t  i. 
Tako  propade  vas  proslogodisnji  uspjeh,  a  to  stim  vccma,  sto  je 
u  isto  vrijeme  snagu  kralja  Stjepana  privezao  uza  se  nov  i  mnogo 
pogibeljniji  dusmanin,  —  vrsni  sin  i  nasljednik  snaznoga  Aleksija  I., 
car  Ivan  Komnen  ili  Kalojoan  (1118—1143). 

I  Izricita  dokaza   nema    za   to  u  izvorima.  ali    se  smije  nagadati    iz    prisutnosti 
kraljcvc  u  Hrvatskoj  i  po  potvrdama  privilegija  dalmatinskih  gradova. 


83 

Bizantinsko  carstvo  u  XII.  vijcku.  Bizant  bijase  u  XI,  i  XII. 
vijeku  jos  uvijek  prva  krscanska  vclcvlast  u  Evropi,  koja  je  osim  u 
Maloj  Aziji  i  na  Balkanskom  poluotoku  znala  odrzati  neke  posjede 
i  u  Italiji.  Snagu  svoju  crpala  je  iz  starodrevnoga  imucnoga  gradan- 
stva  svoga,  a  iiterarni  i  umjctnicki  zivot  stalno  je  u  njem  cvao,  dok 
su  se  vojnicke,  financijalne  i  pravne  institucije  toliko  usavrsile,  da 
ih  je  evropski  Zapad  smatrao  nedostizivim  uzorom.  Njegov  obrt,  a 
narocito  amjetni,  stajao  je  bez  premca  u  svijetu,  a  trgovina  mu  se 
prosirila  na  sva  tri  za  onda  poznata  dijela  svijeta.  Car  Ivan  naslijcdio 
je  dakle  cvatucu  i  ojacalu  drzavu  te  je  velikom  revnoscu,  ali  s  jos 
vise  razuma,  nastavio  politiku  ocevu,  Bastinivsi  punu  riznicu  i  odlicnu 
vojsku  htjede  da  ozivotvori  drevne  bizantinske  pre- 
tenzije  i  ideje  o  svjetskom  gospodstvu,  Od  toga  doba 
bizantinsko  je  carstvo  i  opet  slijedilo  politiku  impcrijalizma, 
koja  je  kroz  decenije  isto  tako  zaprijetila  Hrvatskoj,  kao  i  u  XI.  vi- 
jeku slicno  nastojanje  cara  Vasilija  II.  Bugaroubijca,  Srecom  su  za 
prvih  desetak  godina  zaokupili  cara  Ivana  drugi  poslovi,  pa  se  tako 
nije  mogao  baciti  svom  snagom  protiv  kralja  Stjepana,  No  zato  je 
stalno  podstrekavao  Veneciju  na  osvojenje  Dalmacije  i  otescavao  po- 
granicnu  trgovinu  ugarsko-bizantinsku  uz  Dunav,  Tu  je  pogibao  uve- 
cavalo,  sto  je  zena  careva  Irena  (Piroska)  stajala  na  strani  oslijep- 
Ijenoga  hercega  Almosa  i  primila  ga  na  dvor,  gdje  se  je  malo  po 
malo  okupila  oko  njega  citava  madzarska  emigrantska  kolonija.  To 
su  bill  nezadovoljnici  svake  ruke,  koji  su  se  trsili,  da  bizantinski  dvor 
predobiju  za  nasilno  uspostavljenje  Almosevo  u  Ugarskoj  i  Hrvatskoj 
na  stetu  kralja  Stjepana.  U  takim  se  prilikama  car  odlucio  posluziti 
ovim  bjeguncima  u  svoje  imperijalisticke  ciljeve,  hrabrio  ih  i  pomagao, 
ali  dok  je  na  drugom  mjestu  bio  zaokupljen  presnijim  poslovima,  nije 
raogao  da  istupi  oruzanom  rukom  protiv  kralja  Stjepana. 

Ratovanje  s  Bizantom.  Kralj  Stjepan  nije  omaljivao  bizantinske 
pogibli.  Obnovivsi  poslije  prvih  sukoba  iza  oceve  smrti  opet  dobre 
odnose  s  austrijskim  markgrafom,  ceskim  knezom  i  njemackim  carem 
Henrikom  V.,  potrazi  dodira  sa  svim  neprijateljima  bizantinskoga  car- 
stva,  narocito  sa  juzao-italskim  Normanima  i  sa  Srbima,  koji  su  takoder 
vazda  bili  u  borbama  za  svoju  nezavisnost.  Kad  se  je  kralj  Stjepan 
pobrinuo  za  vojsku  i  saveznike,  pozove  cara  Ivana,  da  protjera 
ugarske  bjegunce  s  Almosem  iz  carstva ;  a  kad  car  toga  ne  htjede 
da  ucini,  odluci  se,  da  ce  prvi  navaliti.  Rat  zapoce  1127.  prijelazom 
Stjepanove  vojske  preko  Save  i  zauzecem  Beograda  i  Bram- 


84 

ie\a.  Onda  prodre  kralj  sve  do  Nisa  i  Sofije,  ali  kod  Plovdiva  do- 
teka  ga  car  Ivan  i  prisili  na  uzmak.  Medutim  dade  kralj  Stjepan  do 
temelja  razvaliti  Beograd,  a  kamenje  njegovih  zgrada  prenijeti  na 
ladama  na  drugu  obalu,  gdjc  polozi  na  sastavcima  Save  i  Dunava 
temelj  danasnjemu  Z  c  m  u  n  u.  Tek  poslije  dvogodisnjega  ratovanja 
izmjenicnom  srecom  sklope  (1129)  oba  vladara  mir  uz  uvjet,  da  imadu 
Sava  i  Dunav  biti  granicom  izmcdu  obiju  drzava,  Kako  herceg  Almoi 
vise  nijc  bio  u  zivotu  (f  1127.),  a  za  njegova  se  sina  Belu  uopcc  nije 
znalo,  da  je  ziv,  izostase  u  torn  smjeru  ma  bilo  kaki  pregovori. 

Bcla  Slijepi  postajc  prijestolonasljcdnik.  Stjepan  vratio  se 
s  ratista  tesko  bolestan,  tako  da  se  opcenito  drzalo,  e  mu  je  smrt 
blizu.  Kako  nije  imao  djece,  zaokupi  ga  teska  briga  oko  uredenja 
nasljedstva,  koju  mu  olaksa  tek  pouzdan  glas,  da  jos  zivi  njegov  si- 
novac  slijepi  herceg  Bel  a.  Sada  ga  bolesni  kralj  uze  k  sebi  na 
dvor,  proglasi  prijestolonasljednikom  i  ozeni  (1130)  kcerkom  srpskoga 
velikoga  zupana  Urosa  J  e  1  e  n  o  m,  zenom  muzevne  duse.  Skoro 
potom  umr'o  je  kralj  Stjepan  (1.  marta  1131.)  i  bi  pokopan  u  Veli- 
kom  Varadinu. 

Boris  Kolomanovic.  Njegov  nasljednik  Bcla  I.  (II.)  Slijepi 
(1131 — 1141)  nije  zbog  tjelesne  mane  mogao  vrsiti  vece  uloge  ni  na 
vojnickom,  ni  na  politickom  polju,  vec  je  te  poslove  prepustio  dru- 
gima  narocito  zeni  Jeleni,  a  poglavita  mu  vaznost  stoji  u  tom,  sto  je 
spasao  dinastijuArpadovu  od  izumrca.  Protiv  njega 
istupi  kao  pretendent  na  prijestolje  Boris  Kolomanovic,  kome 
nijesu  na  dvoru  ostrogonskom  priznavali  arpadsko  zakonito  podrijetlo^ 
Boris  pode  najprije  u  Bizant  caru  Ivanu,  koji  ga  casno  primi  i  ozeni 
nekom  svojom  rodakinjom,  a  onda  ode  u  Poljsku,  otkuda  provali 
(1132)  preko  Karpata  s  jakom  poljskom  vojskom  u  Ugarsku,  ali  bi 
potucen  toliko,  da  se  vise  nije  dizao  protiv  Bele. 

Dalmacija  i  Bosna.  Za  Belina  vladanja  nije  bilo  sukoba 
s  Bizantom,  no  zato  je  srecni  rat  s  Venecijom  Hrvatima  opet  povratio 
Dalmaciju  osim  Zadra  i  otoka  (o.  1133,).  Malo  poslije  stece  Bela  i 
B  o  s  n  u,  koja  se  dobrovoljno  pridruzi  Ugarskoj  kao  saveznica;  od 
toga  vremena  nosili  su  ugarsko-hrvatski  kraljevi  jos  i  naslov  „rcx 
Ramae."' 


*  Po  rjecici  Rami,  pritoci  Nerctvinoj,  prozvala  je  ugarska  dvorska  kancelarija 
tim  imenom  svu  Bosnu.  Sve  do  srarti  Konstanttna  Bodina  (1101)  bjeSe  Bosna  sa- 
stavni  dio  Srbije.  no  tada  postadc,  po  rasulu  njegove  drzavc  (oko  1110,).  samostalna 
i  kao  takova  pridruzi  se  oko   1137.  Ugarskoj. 


85 

Bela  ostavi  po  smrti.  (13.  februara  1141.)  tri  sina ;  Gcjzu,  Stjc- 
pana  i  Ladislava,  od  kojih  ga  naslijedi  Gcjza  I.  (11.)  (1141  —  1162) 
kao  kralj,  S  t  j  e  p  a  n  kao  herceg  hrvatski,  a  L  a  d  i  s  1  a  v  kao  herceg 
bosanski.  Kako  su  sva  trojica  bili  jos  malodobni,  preuze  mjesto  Gejze 
i  Stjepana  vladanje  u  Ugarskoj  i  Hrvatskoj  uz  mater  Jelenu  ujak 
njihov  palatin  i  ban  B  j  e  1  o  s,  a  mjesto  Ladislava  bosanski  ban 
Boric,  Hrvat  iz  okolisa  Grabarja,  nedaleko  od  danasnjega  Broda 
na  Savi,  U  taj  cas  bile  su  prilike  po  Ugarsku  i  juznoslovenske  zemljc 
veoma  nepovoljne,  jer  se  Njemacka  i  Bizant  slozise  na  njihovu  propast. 

Car  Manuil  Komncn.  Novi  car  Manuil  Komnen  (1143— 1180) 
naime  uze  tvrditi,  da  svc  zemlje,  sto  su  nekoc  bile  unu- 
tar  granica  rimskoga  carstva,  pripadaju  njemu,  Tu 
se  radilo  o  Srbiji,  Hrvatskoj,  Dalmaciji,  Ugarskoj  (Panoniji)  i  juzno- 
italskoj  Normaniji.  Kod  toga  se  Manuil  stao  sluziti  scnioratskim  na- 
celom,  obicajnim  kod  Slovena,  koje  je  tada  bilo  poznato  i  u  Ugarskoj, 
a  po  kojemu  ne  nasljeduje  sin  oca  na  prijestolu,  nego  najstariji  clan 
kraljevske  porodice.  Da  se  tome  otme,  obnovi  ostrogonski  dvor 
obrambeni  i  navalni  savez  sa  Srbima  i  Normanima. 

Njemacki  rat  1146.  Rat  zapoce  1146.  Njemacka,  ali  joj  vojske 
budu  potucene,  pace  ban  Bjelos  provali  u  Austriju  te  pobije  Nijemce 
ametom  na  Lajti. 

Bizantinski  rat  1150.  Slijedece  godine  (1147),  kad  su  prolazilc 
Ugarskom  krizarske  cete  na  istok,  prokrade  se  s  njima  u  Bizant  i 
Boris  Kolomanovic,  gdje  ga  car  Manuil  usrdno  primi,  a  kad  se  potom 
1150.  pobune  Srbi,  kojima  pohrlise  u  pomoc  |Ugri  i  Hrvati,  'zapoce 
car  rat  i  potuce  saveznike  na  rijeci  T  a  r  i.  Za  kazan  provali  Manuil 
naredne  godine  u  Ugarsku  i  Hrvatsku,  zauzme  Zemun  i  opustosi 
Srijem,  a  onda  sklopi  1152.  s  Gejzom  ponudeni  mu  mir.  No  ved 
1154.  nastavi  se  rat,  za  kojega  pogibe  Boris  Kolomanovid,  cija  smrt 
uskori  ponovni  mir  (1156).  A  taj  bijase  po  Gejzu  tim  povoljniji,  sto 
se  doskora  i  njemacko-bizantinski  savez  raspao,  pace  Gejza  sklopi 
savez  s  carem  Fridrikom  Barbarosom.  Te  5.U  se  povoljne  prilike  iz- 
nenada  promijenile,  kad  Gejzina  braca,  najprije  S  t  j  e  p  a  n,  a  poslijc 
njega  i  L  a  d  i  s  1  a  v,  zavadivsi  se  s  njime,  pobjegnu  u  Bizant,  gdje 
ih  car  Manuil  radosno  doceka  kao  zgodno  orude,  kojim  ce  zadavati 
teskih  neprilika  Ugarskoj  i  Hrvatskoj. 

Dinastickc  smutnjc  (1162—1163).  I  odista,  kad  umre  (31.  marta 
1162.)  Gejza  I.  (IT.)  i  ostavi  prijestolje  sinu  Stjcpanu  IV.  (III.)  (1162), 
podize  se  Manuil  Komnen  s  jakom  vojskom    na    nj  zahtijevajuci,  da 


86 

se  po  senioratskom  nacelu  na  prijestolje  podigne  Ijubimac  njegov 
Stjepan,  najmladi  brat  Gejzin.  No  Ugri  ne  htjedose  da  ga  prime, 
vcc  se  vecina  njih  odluci  za  srednjega  brata  Ladislava  I.  (11.) 
(1162—1163),  a  kad  on  vec  iza  sestmjesecnoga  vladanja  umre 
(14.  januara  1163.),  priznase  konacno  ipak  Stjepana  V.  (IV.)  (1163^ 
svojim  gospodarom ;  narocito  su  H  r  v  a  t  i  podupirali  njegovo  pravo, 
ocito  jer  su  bili  prvi  Bizantu  na  udarcu.  Medutim  nevaljalo  mu  vla- 
danje  dobrza  izazove  opccnu  bunu,  koja  ga  protjera  iz  drzave, 
nasto  se  opet  vrati  na  prijestolje  Gejzin  sin  Stjepan  IV.  (III.) 
(1163  —  1172).  Poslije  kratkoga  rata  s  carem  Manuilom  doslo  je  do 
mira,  u  kojem  car  obeca,  da  ne  ce  vise  podupirati  raskralja,  strica 
kraljeva,  Stjepana  V.  (IV.) ;  a  Stjepan  IV.  (Ill)  je  opet  sa  svoje  strane 
morao  caru  ustupiti  S  r  i  j  e  m  i  obecati,  da  ce  brata  svoga  B  e  I  a 
poslati  u  Bizant  na  odgoju,  predavsi  podjedno  caru  u  upravu  B  e- 
1  i  n  u  b  a  s  t  i  n  u,  naime  Hrvatsku  Velebitu  na  jug  i  Dalmaciju. 

Stjepan  IV.  (UL)  u  Hrvatskoj  i  Dalmaciji  1163.  Stjepan  IV.  (III.) 
odista  poslje  Belu  u  Bizant,  gdje  ga  car  zaruci  svojom  kcerkom 
Marijom  i  —  ne  imajuci  sam  sina  —  proglasi  prijestolonasljednikom, 
ali  bastine  njegove  ne  htjede  kralj  Stjepan  da  predade  caru,  pace 
na  jesen  1163.  dosao  je  u  Hrvatsku  i  Dalmaciju,  gdje  je  potvrdio 
privilegije  svojih  predhodnika  dalmatinskim  gradskim  opcinama,  a 
mozda  se  i  napose  jos  okrunio  za  hrvatsko-dalmatinskoga  kralja. 
Zbog  toga  doslo  je  1164.  do  novoga  rata  s  carem,  i  Stjepan  bi  pri- 
siljen,  da  spomenute  hrvatske  zemlje  prepusti  Manuilu,  Medutim  mir 
bjese  kratkotrajan,  jer  raskralj  stric  Stjepan  V.  (IV,)  i  opet  izazva 
rat,  u  kojem  kralj  Stjepan  IV.  (III.)  otme  Bizantincima  netom  ustup- 
Ijeni  Srijem  sa  Zemunom, 

Bizantinska  prevlast  u  Hrvatskoj.  Za  vrijeme  podsade  umre 
(1165)  u  torn  gradu  od  otrova  nesrecni  Stjepan  V.  (IV,),  nasto  car 
Manuil  izide  glavom  na  celu  snazne  vojske  na  bojiste :  s  jednom 
polovicom  posao  je  sam  u  Srijem  i  zauzme  Zemun  na  juris,  dok 
drugu  polovicu  poslje  na  Bosnu,  Hrvatsku  i  Dalmaciju,  koje  je  zemlje 
carski  vojvoda  Ivan  Dukas  takoder  brzo  osvojio,  Uplasen  zamoli 
Stjepan  IV,  (III,)  mir,  kojim  se  obvezao,  da  ce  caru  ustupiti  Belinu 
bastinu,  ali  kad  nade  u  Veneciji,  koja  se  zavadila  s  carem  Manuilom, 
jakoga  saveznika,  prekine  sklopljeni  mir  i  zapoce  1166,  nov  rat,  U 
njem  lako  zauze  ustupljene  hrvatske  zemlje,  a  gradu  S  i  b  e  n  i  k  u 
podijeli  privilegij,  kakav  su  imali  Spljet  i  Trogir  jos  od  Kolomana 
s  doslovno  istom  sadrzinom.  Ovo  vjerolomstvo  kraljevo  potaknu  cara 


87 

Manuila  na  posljednji  odlucni  rat,  u  kojem  Bizantinci  konacno  za- 
vladase  1167,  Srijemom,  Bosnom,  Hrvatskom  rijeci  Krki  na  jug  i 
Dalmacijom,  osim  Zadra  i  otoka,  koji  bijahu  u  mletackoj  vlasti, 

Na  celu  uprave  u  bizantinskoj  Hrvatskoj  stajao  je  carev  rodak 
Konstantin  {..sebastos  =  princ),  a  postupao  je  veoma  blago  sa 
svojim  podanicima,  stedcci  im  imutak  i  vjeru  katolicku.  Medutim  rodi 
se  caru  Manuilu  sin  Aleksije,  nasto  je  car  hercega  Belu  ne  samo 
skinuo  s  dostojanstva  prijestolonasljednika,  vec  i  razvrgao  njegove 
zaruke  s  Marijom,  ozenivsi  ga  Agnezom,  kcerkom  antiohijskoga  kneza. 

Bcla  II.  (Ill)  (1172—1196),  Kad  malo  zatim  iznenada  umre  Stje- 
pan  IV.  (III.),  otpremi  car  hercega  u  Ugarsku,  gdje  kao  Bcla  II.  (Ill,) 
(1172—1196)  naslijedi  krunu  vladajuci  u  Ugarskoj  i  Hrvatskoj  od 
Drave  do  Krke  (bez  Srijema),  jer  vlast  bizantinska  potrajala  je  u 
preostalim  hrvatskim  zemljama  sve  do  godine  1180.,  kada  je  umr'o 
(24,  septembra)  silni  car  Manuil,  a  s  njime  utrnula  i  moc  Bizanta, 

III, 

Bela  II.  (III.),  Emerik  i  Andrija  I.  (II.). 

(1180-1235). 

Bcla  II.  (Ill,)  i  njcgova  politika.  Smrcu  cara  Manuila  nije  samo 
prestalo  bizantinsko  vladanje  u  Srijemu,  juznoj  Hrvatskoj  i  Dalmaciji, 
nego  se  tekar  odsada  unaprijed  stalno  i  trajno  utvrdi  hrvatsko-ugarski 
drzavni  savez,  kako  je  ureden  1102.  za  Kolomana.  U  svezi  s  time 
dade  Bela  II.  (Ill)  svoga  starijega  sina  E  m  e  r  i  k  a  jos  za  svoga  zi- 
vota  o  k  r  u  n  i  t  i  uz  ugarskoga  napose  josiza  hrvatsko-dal- 
matinskoga  kralja  predavsi  mu  podjedno  svu  kraljevinu  Hr- 
vatsku  od  Drave  do  mora  u  samostalnu  upravu'  ;  dok  se  u  Bosni  i 
nadalje  odrza  jos  od  cara  Manuila  postavljeni  ban  K  u  li  n  (otprilike 
od  1170.  do  1204.)  kao  vazal  Belin,  pace  i  srpski  veliki  zupan 
Stjepan  Nemanja  priblizi  se  u  prvi  kraj  ugarskomu  dvoru  kao 
stari  njegov  politicki  saveznik,  Ali  kad  zavladase  u  bizantinskom 
carstvu  poslije  Manuilove  smrti  teski  neredi,  koji  upropastise  drzavu, 
a  balkanskim  narodima,  narocito  Srbima  i  Bugarima,  omogucise  pot- 

'  Stofja  i  datiraju  u  Zadru  5.  jula  1194.:  ..regnantc  .  ,  .  Bela  ...  el  Henrico 
filio  eius  bis  coronato  Dalmatiam  et  Croaciam  felicitcr  gubernante".  a  9.  jula  1194.: 
„r  e  g  n  a  n  t  e  ...  Bela  ...  et  Almerico  filius  (I)  eius  super  Dalmatiam  et 
C  h  r  o  a  t  i  a  m"  (oba  o  r  i  g  i  n  a  1  a  u  zadarskom  namjesnickom  arhivu  :  S  m  i  c  i  k  1  a  s. 
Cod.  dipl.  U..  267.  269). 


88 

puno  oslobodenje  od  stoljetne  bizantinske  hegemonije,  pregne  Bela 
II.  (III.)  da  prenese  bivsu  ulogu  Bizanta  na  Ugarsku,  Time  je  doduse 
oznacio  ugarskoj  politic!  pravac  za  vise  vijekova,  no  zato  se  raskrsti 
sa  Srbima  i  Bugarima.  Taki  su  ncprijateljski  odnosi  i  takove  teznje 
ugarskih  kraljeva  potrajale  sve  do  osmanlijske  najczde,  iduci  nehotice 
ovoj  na  ruku  Kaostosenckoc  carManuil  slu^io  po- 
rodicnim  sporovima  u  pitanju  nasljedstva  u  Ugar- 
skoj, tako  uzese  odsadaBcla  i  njegovi  nasljednici 
iskoristavati  vjerske  prilike  na  Balkanskom  jfo- 
luotoku  u  svoje  politicke  svrhe, 

Zadar.  Radi  Zadra,  koji  se  vratio  pod  vlast  kralja  Bele  jos  1180., 
doslo  je  vec  1181.  do  rata.  Mlecani  su  kroz  desetak  godina  velikom 
silom  i  golemim  troskom  neprestano  udarali  na  nj,  ali  Zadar  se  ipak 
odrza,  odbivsi  hrabro  sve  jurise  na  kopnu  i  moru.  To  prinudi  duzda 
Henrika  Dandola,  da  sklopi  primirje,  koje  se  jednako  produljivalo, 
a  da  do  mira  nijc  doslo. 

Feudalizacija  hrvatskog  plemstva.  Cini  se,  da  se  je  u  torn  ratu  od- 
likovao  Bartol,  sin  prvoga  nam  poimence  poznatoga  Krckog  kneza 
Dujma  ;  kralj  ga  obdarill93.  modruskom  zupanijomuz  obvezu,  da 
ce  vrsiti  on  i  njegovi  bastinici  vojnu  sluzbu  u  kraljevoj  vojsci  unutar  dr- 
zavnih  granica  sa  10  oklopnika,  izvan  granica  sa  cetiri,  „a  dolazit  ce  na 
(kraljev)  poziv  onda,  kad  bude  sva  hrvatska  vojska  po  kra- 
ljevoj zapovijedi  pozvana."  Ovom  darovnicom  polozena  je  osnova  cu- 
venoj  hrvatskoj  porodici,  prozvanoj  pocetkom  XV.  vijeka  F  r  a  n  k  a- 
p  a  n  i.  Po  svoj  je  prilici  nekako  oko  istoga  vremena  kralj  Bela  po- 
tvrdio  i  bribirskomu  zupanu  M  i  r  o  s  1  a  v  u  od  plemena  Subica  posjed 
zupanije  bribirske,  a  Stjepanu  od  plemena  Babonica,  zupanu 
vodickome  i  njegovim  potomcima,  docnije  prozvanima  knezovi  B  1  a- 
g  a  j  s  k  i,  citavo  zemljiste  izmedu  Une  i  Sane  (u  danasnjoj  sjevero- 
zapadnoj  Bosni).  Ovim  darovnicama  postadose  ovi  drevni  hrvatski 
plemici  kraljevski  v  a  z  a  1  i.  I  tako  se  stao  medu  hrvatskim  plem- 
stvom  siriti  feudalizam  po  zapadno-evropskom  uzoru,  a  na  stetu 
staroga  plemenskoga  uredenja,  ili  drugim  rijecima:  hrvatsko  se 
plemstvo  pocelo  od  toga  vremena  unaprijed  sve 
to  vise  izjednacivati  s  ugarskim.      iM-A-i^  o  j)^  i  cw.^  C^ 

Reformc  Bclc  II.  (III.)  Vladanje  Bele  II.  (III.)  veoma  je  vazno 
i  znacajno  po  Ugarsku  i  Hrvatsku  ne  samo  zbog  spoljasnjih  doga- 
daja,  nego  i  radi  unutarnjih  reforma.  Od  Kolomana  dalje  on  je  bio 
prvi  kralj,  koji  bjese  naucno  odgojen,  primivsi  politicku  obrazovanost 


89 

!8voju  u  sredistu  velike  i  vrsno  upravljane  svjctske  drzave,  Uredio 
je  dakle  dvor  i  dvorske  obicaje,  podavsi  im  vanjski  sjaj.  Sada  zadobi 
krunisanje  znacaj  drzavopravnoga  akta,  to  jest,  ono  postade  stalnim 
preduvjetom  vrsenju  kraljevske  vlasti,  a  uza  to  jos  je  Bela  uveo  i 
bizantinski  krunidbeni  ceremonijel,  Nadalje  se  savjesno  brinuo  i  za 
drzavni  imutak :  u  financijalnoj  upravi  uveo  je  na  osnovi  bizantin- 
skoga  iskustva  strogi  red,  a  narocito  je  uredio  kraljevski  prihod  od 
kovnice  novca  (lucrum  camera  e),  podigao  metalurgiju  i  solane, 
ucinivsi  za  Ugarsku  i  Slavoniju  kamenu  sol  drzavnim  monopolom. 
Poradi  toga  raspolagao  je  ogromnim  godisnjim  prihodom  od  preko 
sedam  milijuna  kruna  u  gotovom  novcu.  Osim  toga  djelovao  je  na 
celu  kraljevske  kancelarije  od  1193.  stalni  kancelar,  au  parni- 
cama  valjalo  se  sluziti  p  i  s  m  e  n  i  m  podnescima,  Glede  nasljedstva 
opet  uredi  Bela  primogenituru,  ukinuvsi  zauvijek  senioratsko 
nacelo,  pace  on  ukloni  i  dojakosnju  uredbu,  po  kojoj  dobivase  kraljev 
brat  u  upravu  kraljevstvo  hrvatsko  kao  posebnu  hercegovinu  (duca- 
tus).  prenesavsi  i  to  pravo  jedino  na  prvorodena  kraljeva  sina  prije 
nastupa  na  prijesto. 

Emerik  (1196—1204),  Politiku  svoga  oca  nastavi  Emerik 
(1196  1204),  no  u  torn  ga  uze  prijeciti  mladi  mu  brat  A  n  d  r  i  j  a, 
dignuvsi  se  1197,  na  nj,  Andrija  zahtijevase,  sve  protiv  oceve  od- 
redbe,  Hrvatsku  s  Dalmacijom  kao  svoju  bastinu,  Pobijedivsi  brata 
postade  Andrija  hercegom  (dux)  hrvatskim  i  uze  upravo  kraljevskom 
moci  i  sjajem  samostalno  vladati  citavim  kraljevstvom  hrvatskim  od 
Drave  do  Neretve,  ratujuci  srecno  u  Humskoj  zemlji  i  Srbiji,  na- 
mjestavajuci  biskupe  i  nadbiskupe,  izdavajuci  darovnice,  vrseci  vr- 
hovnu  sudacku  vlast  i  okruzivsi  se  sjajnim  dvorom  i  pratnjom,  u 
kojoj  se  nalazio  i  ban,  kojega  je  bez  sumnje  on  imenovao,  U  ponov- 
nim  ratovima,  sto  ih  je  vodio  s  bratom  Emerikom,  ipak  konacno 
podleze,  ostavljen  od  svojih  privrzenika,  i  bi  stavljen  u  gradu  Kne- 
gincu  (kod  Varazdina)  pod  strazu.  Medutim  boljezljivi  kralj  Emerik, 
pun  briga  za  buducnost,  dade  jos  za  svoga  zivota  o  k  r  u  n  i  t  i  j  e- 
dinca  sina  Ladislava  po  spljetskom  nadbiskupu 
Bcrnardu  zasebnim  h  r  v  a  t  s  k  o  -  d  a  I  m  a  t  i  n  s  k  i  m  k  r  a- 
1  j  e  m,  dok  ga  je  kalocki  nadbiskup  Ivan  napose  okrunio  za  kralja 
ugarsko^a  (1204), 

Zadar  dolazi  u  mletackc  rukc  (1202).  Za  vrijeme  ovih  gra- 
danskih  ratova  slozi  se  na  zapadu  cetvrta  krizarska  vojna,  a  posto 
ucesnici    njeni    nijesu    mogli  da    plate  Vcneciji   pogodene    prevozninc 


90 


na  Istok,  prisili  ih  duzd  Henrik  Dandolo,  da  mu  pomognu  u  novembm 
1202.  osvojiti  i  razvaliti  Z  a  d  a  r,  a  onda  buduce  godine  srusiti  bi- 
zantinsko  carstvo,  na  kojega  se  razvalinama  podize  slabo  latinsko 
c  a  r  s  t  V  o.  Zadrani  obnovc  doduse  grad.  poglavito  uz  pomoc  kneza 
Domalda  od  plemcna  Svacica,  ali  videci,  da  ne  mogu  dobiti  pomoci 
ni  od  kralja  Emerika  ni  od  hercega  Andrije,  i  opet  se  pocetkom  1205. 
pokore  Veneciji  uz  veoma  teske  uvjete. 

Bosna  i  bogomilstvo.    Oko  toga  se  vremena  uplitao  Emerik  u 
srpske  i  bugarske    prilike  i  uzme    (1201)    naslov   kralja    Srbije  i  Bu- 
garske,  a  onda  obrati  paznju  na    B  o  s  n  u,    narocito  na   bogomil- 
stvo   (patarenstvo)-    Bogomilstvo  je  istocnoga  podrijetla,    i  to  ncka 
vrst  gnosticko-manihejskoga  nauka,  sto  ga  donijese   bizantinski  vojnici 
u  evropski    dio    carstva,  a  odavle    se    onda    rasiri    medu    B  u  g  a  r  e 
(oko  930.).  Tu  mu  podade  neki  pop  Jeremije,  ili  samozvani  B  ogomil, 
slovensku   spoljasnjost,    uzevsi    za    osnovu  slovenske  crkvene  knjigc. 
Bogomili  vjerovali  su  u    jednoga    boga,    pace    i    u  trojstvo,  ali   ga  ne 
drzahu  tvorcem  neba  i  zemlje,  jer  ucahu,  da    je    bog   stvorio  samo 
dusu  i  sve  nevidljivo,  a  svc  ostalo  vidljivo  i  materijalno  nccastivi 
(ili    zli    bog).    Bogomilstvo    dakle    imalo    je    dualisticki    znacaj, 
onako  kao  vjera  Zoroastrova.  Za  Hrista    su   naucali    bogomili,  da   jc 
bio    samo    najvisi   andeo    s    prividnim    tijelom,    pa  stoga  su  i  muka  i 
smrt  njegova  tek  prividne.  Zabacivali  su   sve   sakramente,    vas   start 
zavjet,  a  od  molitvi  pridrzali  su  jedini  „Ocenas".  Razvijene  hierarhijc 
nijesu  poznavali,  vec  jedino  d  j  e  d  a  (kao  biskup),  g  o  s  t  a  (kao  sve- 
cenik)  i  s  t  a  r  c  a  (kao  dakon),  dok  su  s  t  r  o  j  n  i  c  i  imali  siriti  nauk. 
Crkve  i  oltare  nijesu  gradili,  nego    su    se    na    sluzbu  bozju,  koja    se 
sastojala    u    pjevanju    i    lomljenju   kruha,  skupljali    po    sumama   ili    u. 
obicnoj  kakvoj  sobi.  Oni,  koji  strogo  ispunjavahu  propise  bogomilske, 
zvali    su    se    s  a  v  r  s  e  n  i,    dok    su   ostali    vjernici   postajali  takovima 
pred  smrt,  odrekavsi    se    svijeta    i    svega  materijalnoga,    a    u   prvom 
redu  zene.  Savrseni  su  bogomili  veci  dio  zivota  provodili  kao  samci 
u  postu  i  molitvi.    Iz   Bugarske  uvuce  se  bogomilstvo    najprije  u  Sr- 
biju,  a  onda  najkasnije  sredinom  XII.    vijeka    u    Bosnu,    gdje    mu   je 
mozda  pogodna  bila  borba  dalmatinskih  Latina  protiv  slovenske  sluzbc 
bozje    i  knjiga,    jer    je    Bosna   bar   od    sredinc    XII.    vijeka    —    daklc 
poslije  svoga  pridruzenja  ugarsko-hrvatskomu  kralju  —  pripala   spljet- 
skoj    nadbiskupiji.    Poradi    pristajanja    uz    ovu    herezu    pozove    kralj 
Emerik  na    zahtjev    pape    Inocenta  III.   bana  Kulina  na   odgovornost. 
Poslije  posebne    istrage   odreknu    se    onda   bosanski   bogomili    (1203) 


91 

krivovjerja  i  povrate  u  krilo  katolicke  crkve.  Odsada  su  kroz 
sve  vrijeme  do  propasti  bosanske  drzave  ugarsko- 
hrvatski  kraljevi  pod  izlikom  bogomilskihsmut- 
nja  oruzanom  rukom  provaljivali  uBosnu,  nasto- 
jeci,  da  je  potpuno  sjedine  sa  svojom  drzavom. 

Kralj  Emerik  umre  u  seplembru  1204.  izmirivsi  se  prijc  s  bra- 
torn  Andrijom,  a  kad  se  vec  poslije  kratkoga  vladanja  od  osam 
mjeseci  prestavi  malodobni  mu  sin  Ladislav  II.  (III.)  (1204—1205), 
stupi  na  prijesto  Andrija  I.  (II.)  (1205—1235). 

Andrija  I.  (II.)  (1205-1235).  Nastupom  kralja  Andrije  I.  (II.) 
prestale  su  doduse  mnogogodisnje  borbe  izmedu  pojedinih  clanova 
kraljevske  kuce  za  dulje  vremena,  ali  te  borbe,  cesto  u  svezi  sa 
spoljasnjim  ratovima,  duboko  su  potkopalc  ugled  i  moc  kraljevsku, 
a  podigle  onu  crkvenih  i  svjetovnih  velikasa.  No  Andrija  nije  bio 
covjek,  koji  jc  tome  mogao  pomoci,  jer  rasipan,  lakomislen,  nestalan  i 
neodlucan,  pogorsao  je  jadno  stanje  jos  i  time,  sto  je  bio  potpuno  u 
vlasti  svoje  zene,  Njemice  Gertrude  i  njezina  roda.  Brat  njezin 
B  e  r  t  o  I  d,  nesposoban  po  mladosti  i  bez  teoloskih  nauka,  postadc 
kalockim  nadbiskupom,  a  onda  josihrvatskim  banom.  Zbog 
toga  urote  se  neki  velikasi  protiv  kraljice  i  proksenog  joj  brata  te 
je  u  septembru  1213.  u  Piliskoj  sumi  kraj  Budima  poslije  dovrsena 
lova  umore,  dok  Bertold  srecno  umace.'  Kralj  Andrija  oplakivao  je 
doduse  Gertrudu,  no  dobrza  se  utjesio  ozenivsi  se  (1215)  Jolantom, 
sestrom  latinskih  careva  Balduina  i  Henrika.  Da  podigne  svoj  pali 
ugled,  odluci  se  Andrija  na  vojnu  u  Galiciju,  gdje  dadc  mladega 
sina  Kolomana  okruniti  galickim  kraljem,  ali  Rusi  ga  poslije  cetiri 
godinc  zarobe  i  prisile  na  povratak  (1121),  pa  tako  propade  sve 
nastojanje  Andrijino  onkraj  Karpata. 

Krizarska  voina  Andrijina.  Jos  se  Bela  II.  (III.)  zavjetovao, 
da  ce  poci  u  krizarsku  vojnu;  na  samrti  prenese  svoj  zavjet  na 
sina  Andriju,  Poslije  svih  onih  nesreca  i  neprilika  odluci  se  Andrija, 
da  ce  ispuniti  ocu  zadanu  rijec.  Nemajuci  potrebnoga  novca  za  pre- 
vozninu  po  moru,  odrece  se  u  korist  Venecije  svoga  kraljevskoga 
prava  na  Zadar  (1216).  Fred  polazak  na  Istok  postavi  u  Hrvatskoj 
svojim  namjesnikom  templarskoga  mestra  Poncija  de  Cruce,  a  u 
Ugarskoj  ostrogonskoga  nadbiskupa  Ivana,  a  onda  pode  Ijcti  1217. 
na  put  preko  Zagreba,    gdje    je    upravo    tada    u   njegovoj    prisutnosti 

'  Bajka  je,  da  je  kraljicu  umorio  hrvatski  ban  Benko  (ili  z.apravo  Bank  od 
plemena  Bor),  jer  da  mu  je  toboze  Bertold  obescaslio  kcer. 


92 

posvecena  nova  stolna  crkva,  kojoj  torn  prilikom  potvrdi  svc  sta- 
rije  privilegije.  Od  Hrvata  pridruzili  su  mu  se  Babonici,  a  zacijelo  i 
jos  neki  drugi  plemici,  s  kojima  se  krajem  augusta  ukrca  u  Spljctu 
u  mletacke  lade  i  preveze  do  palestinske  obalc.  Krizarska  vojna 
kralja  Andrije  samo  je  neznatna  epizoda  u  torn  orijaskom  krs<5ansko- 
muslimanskom  hrvanju,  a  svrsi  se  bez  zamasnijih  uspjeha ;  u  Evropu 
vrati  se  Andrija  kopnenim  putom  preko  Carigrada  noscci  sa  sobom 
vise  dragocjenih  relikvija,  sto  ih  je  nabavio  za  svoga  boravka  u 
Svetoj  Zemlji.' 

„Zlatiia  bula".  Po  povratku  svom  nade  Andrija  drzavu  u  tako 
zalosnom  stanju,  a  narocito  zbog  pohlepe  velikasa,  da  je  sam  pisao 
papi  Honoriju  III.,  kako  ce  trebati  „bar  petnaest  godina",  da  se  svc 
popravi.  Prije  svega  dade  okruniti  starijega  sina  B  e  1  u  „mladim 
kraljem"  ugarskim  (rex  Hungariae  iunior)  i  ucini  ga  podjedno  h  e  r- 
cegom  hrvatskim.  Potom  poce  oduzimati  nekim  plemicima  ona 
drzavna  dobra,  kojih  se  domogose  u  posljednje  vrijeme  na  ncdo- 
pusten  nacin,  ali  kad  kralj  uze  kvariti  novae,  rasipavati  drzavno 
blago  i  Zidovima  zalagati  razne  drzavne  prihode,  dize  se  protiv 
njega  i  njegovih  velikaskih  savjetnika  brojno  nize  plemstvo, 
narocito  njegovi  vojni  sluzbenici  (servientes),  pace  i  sam  mu  rodeni 
sin  Bela.  Posredovanjem  zagrebackoga  biskupa  Stjepana  izmire  se 
doduse  otac  i  sin,  no  ogorceni  ugarski  i  slavonski  kraljevi  sluzbenici 
prisile  Andriju,  da  je  izdao  1222,  „Zlatnu  b  u  I  u".^  „Zlatna  bula" 
zapravo  je  pokusaj,  da  se  u  jednu  ruku  skrsenjem  preraoci  velikasa 
i  ukinucem  financijalnih  nereda  podigne  moc  kraljevska,  a  u  drugu 
zajamce  nizemu  plemstvu  prava  i  sloboda.  Po  formi  svojoj  bjese  ona 
u  pocetku  samo  p  r  i  v  i  I  e  g  i  j,  a  tek  d  o  c  n  i  j  e  postade  najznatnijim 
drzavnim  zakonom  i  osnovkom  u  s  t  a  v  a,  pa  zato  jos  i  danas 
prisize  na  nju  ugarsko  -  hrvatski  kralj  kod  krunisanja,  „Zlatna 
bula"  sastoji  se  od  trideset  i  jednoga  clanka;  u  uvodu  istice  se 
„preobrazba  kraljevstva"  (reformatio  regni),  kojom  kralj  hoce  da 
obnovi  slobodu  plemica,  a  onda  se  redom  nizu  pojedine  ustanovc, 
Kralj  —  odnosno  kao  zamjenik  njegov  palatin  —  duzan  je  da  svake 
godine  na  dan  sv.  Stjepana  kralja  (20.  augusta)  sazove  u  Stolni  Bio- 
grad  (Alba,  Szekesfehervar)  svecani  sudski    dan  (solenniarc),  na 

*  Tako  zvano  „Crno  Dijete",  sto  ga  izlaze  jos  i  danas  crkva  zagrebacka  na 
dan  Neduzne  djece  (28.  dec),  dar  je  Andrijin  s  te  vojne, 

*  Ime  potjece  otuda,  sto  je  na  ispravu  bio  objesen  kraljcvski  pecat  u  zlatnoj 
okrugloj  kutiji. 


93 

koji  iraadu  pristupa  i  svi  nizi  plcmici  (omnes  servientes),  da  ondje 
iznesu  svoje  p  r  a  v  d  e  (causas),  Kralj  nc  moze  nijednoga  takova 
plemica  sluzbenika  zatvoriti  ili  mu  oteti  imutka  za  volju  kojega  v  e- 
1  i  k  a  s  a  (favore  alicuius  potentis),  ako  ga  nije  sud  prije  proglasio 
krivira.  Kralj  ne  moze  od  plemica  svojevoljno  uzimati  niti  poreza  u 
novcu,  niti  protiv  njihove  volje  zalaziti  u  njihova  sela  i  kuce.  Izvan 
granica  drzave  ratuje  plemstvo  samo  na  kraljev  trosak,  pace  i  veli- 
kasi  (qui  comitatus  habent)  polaze  na  kraljev  trosak  u  n  a  v  a  1  n  i 
rat;  all  za  slucaj  obrane  domovine  moraju  svi  poci  u  vojnu.  Samo 
palatin,  ban,  dvorski  sudac  kraljev  (index  curiae  regiae)  i  kraljicin 
smiju  obnasati  dvije  casti,  a  s  t  r  a  n  c  i  (hospites)  bez  privole  driav- 
noga  vijeca  nikakove.  Desetina  nema  se  biskupima  placati  u  novcu, 
ncgo  u  prirodninama  (vinu  i  zitu).  Novokovani  novae  vrijedit  ce  samo 
kroz  godinu  dana  (od  Uskrsa  do  Uskrsa),  Zidovi  ne  smiju  da  budu 
cinovnici  kod  kovnice  novca,  u  solarama  i  kod  carine,  Marturina 
(kunovina)  ima  se  placati  (u  S  1  a  v  o  n  i  j  i)  po  onom  obicaju,  kako  je 
to  ustanovio  kralj  Koloman,  to  jest  od  kmetskoga  selista  po  12  fri- 
zatika  (=  denara).'  Citave  zupanije  ne  mogu  postati  pri- 
vatnim  nasljednim  vlasnistvom,  Za  jamstvo  privoli  konacno  Andrija 
posljednjim  (31.)  clankom  „Zlatne  bule",  da  sveukupno  vise  i  nize 
plemstvo  ima  pravo  u  slucaju,  ako  bi  on  ili  koji  od  njegovih  nasljed- 
nika  radili  protiv  ovih  ustanova,  podici  se,  bilo  pojedinacki  bilo  svi 
Zajedno,  protiv  njega  rijecju  i  oruzjem  (resistendi  et  contradicendi 
facultatem  habent),  a  da  ne  potpadnu  pod  kazan  nevjere  (nota  infi- 
delitatis).  Znacajno  je,  da  su  kao  svjedoci  na  ispravi  polpisani  sami 
b  i  s  k  u  p  i,  a  medu  njima  i  zagrebacki  Stjepan.  „Z  1  a  t  n  a 
bula"  vrijedila  je  jedino  u  Ugarskoj  i  Hrvatskoj 
do  Gvozda  (u  Slavoniji),  a  ne  jos  i  u  Hrvatskoj  od 
Gvozda  do  Neretve,  Izdana  bjese  u  sedam  originalnih  primje- 
raka,  a  ipak  su  propali  svi  ;  najstariji  je  sacuvani  prijepis  od  1318. 
(u  nadbiskupskom  arhivu  u  Ostrogonu). 

Osiljenje  hrv.  yelikasa.  Kao  sto  se  u  vrijeme  ovih  trzavica 
osililo  ugarsko  plemstvo,  tako  se  osnazilo  i  hrvatsko,  narocito  ono 
izmedu  Gvozda  i  Neretve,  Tude  su  se  pojedini  rodovi  natoliko  po- 
digli,  da  su  u  svojim  zupanijama  postali  tako  reci  nezavisni  gospo- 
dari  imajuci  uza  se  citavu  vojsku  siromasnijih    plemickih    sluzbenika 


*  To  je  vrst  susjednoga  austrijskoga  novca,  koji  se  u  XII.  vijeku  Irosio  i  u 
Hrratskoj;  kovao  se  u  koruskom  mjcstu  Friesachu,  pa  otalc  mu  i  ime.  Docnije 
preilo  je  to  ime  i  na  novce  korane  u  Hrvatskoj  (Slavoniji)  po  uzoru  ovih  frizaskih- 


94 

(familiares,  servientes).  To  je  pocetak  oligarhijskoga  vla- 
danja  u  Hrvatskoj,  kojc  je  potrajalo  sve  do  1348,,  kad  jc  tek 
kralju  Ludoviku  I.  uspjelo,  da  slomi  snagu  hrvatskih  velikasa,  dok 
je  to  u  Ugarskoj  vec  prije  proveo  otac  njegov  Karlo  I,  Pored  Krckih 
knezova  (Frankapana),  koji  su  1225.  dobili  uz  modrusku  zupaniju 
jos  i  V  i  n  o  d  o  1,  isticu  se  B  r  i  b  i  r  s  k  i  knezovi  od  plemena  Subica, 
na  celu  im  knez  Gregorije,  onda  S  v  a  c  i  c  i  s  knezom  Domaldora, 
gospodari  zupanije  cetinske,  i  K  a  c  i  c  i  s  knezom  Malducom,  gospo- 
dari  Omisa  i  citavoga  primorja  od  usca  Zrnovnice  kod  Spljcta  do 
usca  Neretve.  Radi  prvenstva  u  Spljetu  doslo  je  do  krvave  borbe 
izmedu  Gregorija  i  Domalda,  u  kojoj  Domald  konacno  podleze,  dok 
je  opet  Malduc  sa  svojim  Omisanima  zadavao  tako  Ijutih  udaraca 
primorskim  gradovima,  a  narocito  Spljetu,  da  je  papinski  poslanik 
Akoncije  morao  posredovati  mir  (1221). 

Uto  se  herceg  Bela  opet  zavadi  s  ocem  i  postade  (1226)  nje- 
govim  vladarom,  dok  ga  mladi  brat  naslovni  galicki  kralj  Koloman 
zamijeni  1226.  u  hrvatskom  hercestvu.  Kralj  i  herceg  (rex  et  dux) 
Koloman  nastojase  da  primiri  Hrvate,  no  ipak  ne  postize  mnogo,  bar 
u  prvi  kraj,  ma  da  je  otac  njegov  Andrija  jos  pod  konac  Belina 
hercegovanja  imenovao  (1225)  dva  b  a  n  a,  jednoga  za  „citavu  Sla- 
voniju"  (totius  Sclavoniae)  do  Gvozda,  a  drugoga  za  Hrvatsku  i 
Dalmaciju  (banus  de  marittmis  partibus).'  Hrvatskim  nezadovoljnicima 
stade  na  celo  knez  Domald  od  plemena  Svacica  i  zapocc  na  kopnu 
i  moru  gradanski  rat,  u  kojem  konacno  podleze  (1229).  Tek  sada 
mogao  je  Koloman  da  svrne  paznju  svoju  na  Bosnu,  gdje  je  tada 
vladao  ban  Matcj  Ninoslav  (1230—1250).  Koloman  pozeli  da 
izravno  svojoj  vlasti  podvrgne  i  Bosnu  pa  stoga  se  uze  mijesati  u 
njezine  nutarnje  prilike,  sto  mu  olaksa  ponovo  procvalo  bogomilstvo, 
pace  i  sam  ban  Ninoslav  bjese  gorljiv  mu  privrzenik.  Toga  radi  prc- 
pusti  kralj  Andrija  vrhovnu  pasku  nad  Bosnom  sinu  Kolomanu,  a  tu 
odiuku  potvrdi  i  papa  Grgur  IX.,  a  onda  uze  herceg  hrvatski  u  njoj 
djelovati  krstom  i  macem.  Kad  provale  vojske  hercegove  u  Bosnu, 
ban  Ninoslav  i  bogomili  prigrle  katoHcku  vjeru,  nasto  se  Koloman 
vrati  natrag  (1234).  No  tek  sto  je  herceg  s  vojskom  ostavio  Bosnu, 
i  ban  i  njegovi  podanici  povrate  se  krivovjerju.  Od  toga  se  vremena 

'  Slavonija  se  dotada  obicno  zvala  „b  an  at  us",  kad  je  njome  upravljao  ban, 
ili  .,d  u  c  a  t  u  s",  kad  je  u  njoj  vladao  herceg  (dux) ;  sada  je  prozvana  „r  e  g  n  u  m" 
(kraljevina),  jer  joj  je  stajao  na  celu  kralj  (rex)  Koloman.  Prvi  put  nalazirao  taj 
naziv  1232.  (Smiciklas.  Cod.  dipl.  III.  369). 


95 

redovito  ponavlja  ova  slika :  dok  su  katolicke  vojske  u 
zemlji,  svi  se  toboze  priznaju  katoliciraa,  a  tck 
sto  su  je  ostavile,  svi  se  opet  vracaju  bogomilstvu. 

Posljednji  dani  Andrijini.  Medutim  se  „Zlatnom  bulom"  ne 
okrenuse  na  bolje  prilike  u  Ugarskoj.  Kralj  Andrija  ostao  je  i  dalje 
vjeran  svojem  nacelu  „vladalacke  darezljivosti",  a  Zidovi  su  opet 
dobili  u  zakup  drzavne  prihode,  Stoga  se  nanovo  dize  bura,  ali  taj 
joj  se  put  stavi  na  celo  sporazumno  visoko  crkveno  i  svjetovno 
plemstvo.  Andrija  bjese  1231,  prisiljen,  da  izdade  novu  „Zlatnu  bulu", 
koja  doduse  u  bitnosti  od  rijeci  do  rijeci  preuzima  ustanove  prve  od 
1222.,  no  ipak  ima  i  nekih  promjena,  od  kojih  je  najznatnija,  da  je 
sada  napusteno  jamstvo  „oruzana  otpora",  jer  kralj  i  njegovi  sinovi 
izjavise,  da  se  podvrgavaju  u  slucaju  nepostivanja  ustanova  presudi 
ostrogonskoga  nadbiskupa,  koji  moze  da  protiv  njih  izrece  crkvenu 
kletvu  (excommunicatio).  I  odista  vec  slijedece  godine  (1232)  dosao 
je  Andrija  u  polozaj,  da  je  nadbiskup  Robert  izopcio  njega  i 
Ugarsku  iz  crkve,  a  samo  svecana  prisega  i  tvrdo  obecanje,  da  ce 
postivati  ustanove  „Zlatne  bule",  oprostise  Andriju  i  drzavu  tc 
strasne  kazai.  Jos  pred  smrt  pocini  na  veliku  srdzbu  dvora  sudbo- 
nosnu  nesmotrenost,  kad  se  po  Jolantinovoj  smrti  (1233)  po  treci  put 
ozenio  (u  maju  1234.)  mladom  Beatricom,  necakinjom  markgrafa  Azza 
od  Este-Ferrare. 

Andrija  I.  (II,)  umr'o  je  u  septembru  1235.  ostavivsi  sasvira  iz- 
mucenu  i  istrosenu  drzavu  sinu  Beli. 

IV. 

Bcla  III.  (IV.). 

(1235—1270.) 

Poceci  vladanja  Bclc  III.  (IV.).  Beli  III.  (IV.)  bilo  je  vec  oko 
cetrdeset  godina,  kad  je  nastupio  vladanje ;  bijase  muz  promisljen  i 
energican.  On  naumi  povratiti  pali  ugled  kraljevskoga  dostojanstva, 
a  slomiti  premoc  velikasa.  Uz  Kolomana  i  Belu  II.  (III.)  on  je  bez 
sumnje  najznatniji  nas  vladar  iz  kuce  Arpadove. 

Vec  prvih  dana  zgodi  mu  se  neprilika,  koja  je  docnije  bila  od 
zamasnih  posljedica.  Udovica  je  Andrije  I.  (II.),  kraljica  Bcatrica, 
izjavila,  da  se  osjeca  majkom  i  da  je  stoga  ide  dolicno  mjesto  na 
dvoru,  jer  su  ga  inacc  kraljice  udovice  bez  djece  morale  ostaviti.  Na 
tu  izjavu  stavi  Bela  Beatricu  pod  strazu,    no  ipak  joj  je  uspjelo,    da 


96 


1 


je  umakla  u  Njemacku,  gdje  je  rodila  sina  S  t  j  e  p  a  n  a  Postuma,  oca. 
posljednjega  Arpadovca  Andrije  II.  (III.)-  Iz  Njemacke  ode  onda  u 
Veneciju,  gdje  stavi  sebe  i  sina  pod  zastitu  duzdevu,  ali  ni  Bela  ni 
Koloman  ne  priznavahu  Stjepana  svojim  bratom,  vec  ga  razglasisc 
plodom  materina  grijeha  s  bivsim  palatinom  ocevim  Dionizom. 

Treci  tjedan  po  o(5evoj  smrti  dade  se  Bela  ponovo  okruniti  u 
Stolnom  Biogradu  jednom  istom  ceremonijom  za  ugarskoga  i  hrvat- 
skoga  kralja  (14.  oktobra).  Od  toga  je  vremena  (a  mozda  jos  i  za 
Andrije  I.  (IL)  napustcno  zasebno  krunisanje  za  hrvatsko- 
dalmatinskoga  kralja;  glavni  je  razlog  tome  ustaljeni  na- 
sljedni  red  u  kraljevskoj  dinastiji  po  primogenituri,  a  uza  nj  bez 
sumnje  i  drugi,  za  koji  danas  ne  znamo.'  Uspevsi  se  na  prijestolje 
Bela  uvede  prije  svega  strogi  red  na  dvoru.  Da  na  vidljiv  nacin  po- 
kaze  svoju  neogranicenu  kraljevsku  vlast  i  da  ponizi  gordo  plemstvo, 
naredi,  da  nitko  osim  biskupa  i  glavnih  dostojanstvenika  drzavnih  ne 
smije  u  prisutnosti  kraljevoj  sjediti,  a  stolice  njihove  (koje  su  sobom 
donosili)  dade  pobacati  u  vatru.  Jos  vise  uvrijedi  Bela  (poradi  ta- 
dasnje  opcene  nepismenosti)  gospodu  uredbom,  da  nitko,  pa  i  najvisi 
velikas,  ne  smije  usmeno  kralju  podnositi  tuzbu  ili  zelju  svoju  i 
odmah  zatraziti  rjesenje,  vec  da  se  imaju  predavati  napisane 
m  o  1  b  e  n  i  c  e  kancelaru  i  c  e  k  a  t  i  na  rjesenje.  No  najtezi  udarac 
bjese,  kad  je  Bela  u  sporazumu  s  bratom  hercegom  Kolomanom 
odlucio  da  povrati  kruni  sva  ona  imanja  i  dobra,  sto  ih  je  otac  njihov 
lakoumno  razdavao,  ili  ih  se  plemici  domogose  na  nepravedan  nacin, 
Sada  izgubise  Templari  neke  posjede  u  Slavoniji,  a  podban  Jaksa  i 
braca  mu  morali  su  povratiti  gradu  (castrum)  Krizevcima  neke 
ugrabljene  posjede. 

Djelovanje  hcrcega  Kolomana.  Medutim  se  herceg  Koloman 
spremi  na  ponovni  rat  protiv  bogomila,  a  taj  svrsi  potpunom  pobje- 
dom  njegovom,  jer  ne  samo  da  je  skucio  Bosnu  i  prisilio  bana  Nino- 
slava  na  pokornost,  vec  je  provalio  i  u  Humsku  zemlju,  kojom  je 
tada  vladao  knez  Toljen  (1237).  Poslije  ovih  pobjeda  pristupi  Ko- 
loman uredenju  bosanskih  crkvenih  prilika.  Novoimenovanomu  biskupif 
bosanskomu,  dominikancu  Pozi  (Pousa),  podigao  je  (1238)  u  zupi 
Vrhbosni,  u  mjestu  Brdu  (danas  Blazuj  nedaleko  od  Sarajeva)  stolna 
crkvu  sv.  Petra  s  kaptolom  i  obdari  je  suvise  jos  desctinom  u  Usori^ 

>  Uporedi  o  torn  T  o  m  a  §  i  <5.  ..Temelji  drzavnoga  prava  kraljcvstva  hrvatskoga", 
Drugo  izdanje.  Zagreb   1915..  str.   120—124  i  moj  „P  r  i  r  u  a  n  i  k"  I.,  str.  545—547. 


97 

Solima  i  Donjim  Krajima'  te  Dakovom  i  njegovom  okolicom  sve 
do  Save  u  vukovskoj  zupaniji,  Kako  su  bogomili  dobrza  opet  stall 
biskupov  polozaj  ugrozavati,  prcnese  Poza  svoje  sijelo  iz  Broda  u 
Dakovo,  koje  tako  postade  redovito  srediste  bosanske  crkve  (izmedu 
1242.  i  1252.).  Ali  pored  bosanskih  crkvenih  prilika  zanimao  se  herceg 
Koloman  i  hrvatskima.  Buduci  da  je  spljetska  nadbiskupija  u  po- 
sljednje  doba  veoma  osiromasila,  zamisli  herceg  (oko  1240.)  u  spora- 
zumu  sa  spljetskim  nadbiskupom  Guncelom  sjediniti  je  sa  z  a  g  r  e- 
b  a  c  k  o  m  biskiipijom,  dakle  ovu  iskinuti  iz  kalocke  nadbiskupskc 
jurisdikcije  i  povratiti  stanje,  kakovo  je  bilo  u  Hrvatskoj  u  X[.  vijeku 
prije  osnutka  zagrebacke  biskupije.^  No  do  toga  nije  doslo,  jedno 
sto  se  papa  Grgur  IX.  skanjivao  da  odmah  rijesi  ovo  pitanje,  a 
drugo,  sto  su  oko  toga  vremena  zaprijetili  i  Ugarskoj  i  Hrvatskoj 
T  a  t  a  r  i. 

Tatarska  najezda.  Pocetkom  X[ll.  vijeka  ujedini  mongolski 
glavar  T  e  m  u  d  z  i  n  razna  plemena  na  sjeveru  danasnje  Kine  i  pro- 
zvavsi  se  Dzingis-kanom,  to  jest  „najmocnijim  kanom",  pokori 
doskora  Kinu,  srednju  Aziju  i  Perziju.  Neke  su  njegove  cete  upale 
i  u  istocnu  Evropu,  gdje  su  (oko  1224.)  potukle  na  rijeci  Kalki,  neda- 
leko  od  Azovskoga  mora,  sjedinjene  Kumane  i  Ruse,  Po  smrti  Dzingis- 
kanovoj  (1227)  naslijedi  ga  kao  vrhovni  kan  Tatar  a  sin  Ogotaj, 
dok  je  u  evrops'<om  istoku  preuzeo  vlast  s  teznjom,  da  prosiri  osva- 
janja  prema  zapadu,  Ogotajev  necak  Batu-kan,  a  pomagao  mu  je 
rodak  K  a  d  a  n.  Pred  Tatarima  uzmakne  potom  jedan  dio  Kumana 
(40.000  vojnika)  s  kanom  svojim  Kutenom  (zapravo  Kotony)  dalje  na 
zapad  i  zamoli  (1239)  kralja  Belu,  da  ih  primi  u  Ugarsku,  sto  on  i 
ucini,  kad  su  obecali,  da  ce  se  pokrstiti.  Saznavsi  Tatari  za  to,  za- 
traze  od  Bele,  da  im  vrati  „podanike"  Kumane,  a  kad  kralj  toga  ne 
htjede  uciniti,  odluce  da  ce  provaliti  u  Ugarsku.  Ovdje  se  opcenito 
omaljivala  tatarska  opasnost,  pace  na  zboru  ugarskoga  plemstva,  sto 
se  sastao  u  februaru   1241.  u  Budimu,  digose  svi  prisutni  razne  tuzbe 


'  Ovi  su  krajevi,  narocito  Usora,  nekoc  bill  dijelovi  panonske  Hrvatskc,  dok 
•u  „Donji  Kraji"  bili  dio  Hrvatske.  Pod  Bosnu  dosli  su  djclomicno  tek  u  doba  Bo- 
ri£a  ill  Kulina  bana. 

'  Ova  osobito  znatna  dinjenica,  koja  dokazuje,  da  je  tada  bila  u  Spljetu  jo§ 
lira,  svijest  o  nekadanjem  prostiranju  spljetskc  nadbiskupijc  do  Zagrcba,  zajamfena 
nam  je  pismom  papc  Grgura  IX.  od  6.  juna  1240.  u  rcgistru  (vidi  S  m  i  c  i  k  1  a  s, 
Cod.  dipl.  IV.,  114  —  15).  Nadbiskup  Guncel  (—  GSnczfll)  bio  je  rodom  Madiar 
od  plemena  Kin. 

7 


98 


na  Kumane,  zahtijevajuci,  da  se  oni  uklone  \z  Ugarske,  kuda  su 
samo  zato  dosli,  da  se  kralj  uzmogne  s  njima  posluziti  na  stetu 
plemstva.  Medutim  navali  ogorcena  svjetina,  sumnjajuci  da  su  Kumani 
polajne  uhode  latarske,  na  kucu  njihova  kana  Kutena  u  Pesti  i  ubijc 
ga,  a  nato  se  znatan  dio  Kumana,  pustoseci  i  harajuci.  povrati  za- 
padnom  Ugarskom,  Slavonijom,  Srijemom,  Srbijom  i  Bugarskom  preko 
donjega  Dunava  u  staru  domovinu. 

Bitka  na  Saju.  Uto  skupi  Batu-kan  oko  Kijeva  golemu  vojsku 
od  150.000  Ijudi  i  spusti  se  preko  Karpata  u  sjevernu  Ugarsku,  dok 
je  rodak  njegov  Kadan  provalio  s  drugoga  kraja  u  Erdelj.  Sabravsi 
teskom  mukom  oko  60.000  momaka,  medu  kojima  se  narocito  isticahu 
hrvatske  cete  hercega  Kolomana,  pode  Bela  neprijatelju  ususret, 
Na  rijeci  Saju,  kod  mjesta  M  o  h  i  (nedaleko  od  Miskolca)  doslo  je 
11.  aprila  1241.  do  krvava  boja,  u  kojem  bude  kraljeva  vojska  ame- 
tice  potucena  i  na  sve  strane  rasprsena.  Kralj  srecno  umace  kroz 
Karpate,  pa  preko  Njitre  i  Pozuna  u  Austriju  hercegu  Fridriku  11. 
Babenbergovcu,  no  brat  mu  herceg  Koloman,  u  boju  tesko  ranjen, 
tek  sto  stize  u  Cazmu,  umrije.  Protiv  svakoga  iscekivanja  iskoristi 
sada  austrijski  herceg  kraljevu  nevolju,  prisilivsi  ga,  da  mu  odstupi 
Iri  susjedne  zupanije,  nasto  Bela  s  porodicom  svojom  ode  u  Zagreb, 
otkuda  je  od  raznih  vladara  krscanskih  moUo  pomoci,  all  uzalud, 

Tatari  u  Hrvatskoj.  Za  to  vrijeme  opustosise  Tatari  citavu 
Ugarsku  s  lijeve  obale  Dunava,  ubijajuci  sve,  sto  im  je  dopalo  ruku, 
a  kad  se  zimi  cvrsto  slede  sve  rijeke,  prijedu  pocetkom  februara  1242, 
preko  Dunava  i  razdijele  se  u  dvije  cete :  jednu  je  vodio  Kadan, 
a  posla  je  na  jug  za  kraljem  Belom,  dok  jc  druga  pod  vodstvom 
Batu-kanovim  udarila  na  Ostrogon,  Stolni  Biograd,  Vesprim,  Dur  i 
druga  ugarska  mjesta.  Presavsi  Kadan  Dravu  i  opustosivsi  sav  kraj, 
kojim  je  prolazio,  na  daleko  i  siroko,  a  narocito  Zagreb,  gdjc 
Ijuto  postrada  nedavno  dovrsena  stolna  crkva  sv.  Stjepana  kralja, 
uze  se  primicati  primorju,  jer  su  kralj  Bela,  njegova  porodica  i  mnogi 
velikasi,  ostavivsi  Zagreb,  potrazili  izmjenice  zaklonista  u  tvrdom 
Klisu,  Spljetu,  Trogiru  i  po  susjednim  otocima.  U  taj  je  cas  branio 
Trogir  Bribirski  knez  S  t  j  e  p  k  o,  sin  Gregorijev,  ali  su  kralja  poma- 
gali  i  drugi  narocito  Krcki  knezovi.  Na  primorje  sasao  je  i  Kadan, 
no  svi  mu  napori,  da  osvoji  tvrd6  gradove  i  uhvati  kralja,  ostadose 
iza  raznih  bojeva  i  sukoba  po  raznim  stranama  Hrvatske  bezuspjesni. 
Kad  krajem  marta  1242.  stize  u  tatarski  tabor  vijest,  da  je  u  Aziji 
(u  Karakorumu)  umr'o  vrhovni  kan  Ogotaj,  uzese  se  Tatari  sa  svojim 


99 

vodama,  zabrinutima  za  pitanje  nasljedstva  na  stolici  vrhovnoga  kana, 
naglo  vracati  na  istok,  i  to  u  isto  vrijeme  iz  Ugarske  i  Hrvatske, 
Jedna  ceta  skrcne  pustoseci  i  paleci  kroz  Bosnu,  Srbiju  i  Bugarsku 
u  juznu  Rusiju,  a  druga  opustosi  okolis  dubrovacki  i  popali  Kotor 
le  se  konacno  probije  kroz  Bugarsku  do  donjega  Dunava,  gdje  se 
idruzi  s  Batu-kanom,  koji  je  takoder  sasao  preko  Erdelja  u  Moldavsku,' 
Obnova  drzavc.  Strahovita  najezda  tatarska  unistila  je  u  jednoj 
^odini  sloljetno  kulturno  nastojanje  u  Ugarskoj  i  Hrvatskoj.  Sva  je 
zemlja  bila  opustosena,  pucanstvo  rastjerano  u  sume  i  planine,  tako 
da  nigdje  nije  bilo  vidjeti  na  daleko  i  siroko  covjeka,  a  drzavna  or- 
^anizacija  iz  temelja  pokolebana,  Kako  zemlja  nije  bila  obradena, 
zavlada  strasna  glad,  a  s  njome  i  kuga,  koja  pomori  mnostvo  svijeta, 
pace  nevolju  uvecase  i  cete  drskih  razbojnika  i  rulje  gladnih  vukova, 
koji  su  Ijude  napadali  ca  i  u  njihovim  stanovima,  kako  to  pripovijeda 
spljetski  arhidjakon  Toma.  Primivsi  sigurnih  vijesti  o  odlasku  Tatara, 
ostavi  Bela  u  drugoj  polovici  maja  1242.  Dalmaciju  te  se  u  pratnji 
Krckih  knezova,  koji  mu  uzajmise  golemu  svotu  gotova  novca,  svrati 
najprije  u  Zagreb,  a  onda  pode  u  Ugarsku,  Kralj  se  ubrzo  mogao  uvjeriti, 
da  mu  valja  iz  temelja  zapoceti  rad,  koji  se  vec  lijepo  bio  razvio. 
Prije  svega  opet  je  uskrisio  upravu,  a  onda  je  uspostavio  sigurnost 
iicnu  i  imutka,  da  ublazi  nevolje  pucanstva,  koje  je  pocelo  pomalo 
ostavljati  svoje  zbjegove.  Potom  je  najvecu  brigu  i  paznju  posvetio 
o  b  r  a  n  i  z  e  m  1  j  e,  jer  se  bilo  bojati,  da  ce  Tatari,  u  kojih  vlasti 
ostade  i  dalje  sva  zemlja  u  istocnoj  Evropi  onkraj  Karpata,  obnoviti 
provalu.  Kako  je  netom  minula  strasna  godina  pokazala,  da  su  jedino 
tvrdi  g  r  a  d  o  V  i  (castra)  pruzali  narodu  dovoljno  i  sigurno  zakloniste, 
osnovao  je  sada  kralj  Bela  na  tom  iskustvu  svoj  obrambeni  sustav, 
Tada  je  bilo  samo  malo  gradova  u  zemlji,  a  svakako  vise  njih  u 
krsnoj  Hrvatskoj  negoli  u  zemljovitoj  Slavoniji,  pa  stoga  je  Bela  na 
zgodnim  mjestima  dao    zidati  gradove  i  potaknuo  prelate  i  velikase, 


'  Bitka  na  Grobnickom  polju,  sudjelovanje  srijemske  brace  K  r  c  s  a,  K  u- 
pi§c  i  R  a  k  a,  kao  i  pomorski  boj  kod  otoka  Paga,  kasnije  su  i  z  m  i  s  I  j  o- 
t  i  n  e,  a  nalaze  se  u  nekim  ocevidno  falsificiranim  frankapanskim  i  paskim  listi- 
nama,  kako  se  to  vidi  iz  Sraiciklasova  komentara  ovim  listinama  u  „C  o  d. 
<i  i  p  1.  IV,  222  i  V,  175,  180,  311.  Kod  tih  je  falsifikacija  sudjclovao  i  poznata  va- 
ralica  Pavao  Skalic  (iz  XVf.  vijeka).  Suvremeni  spljetski  arhidjakon  Toma 
(t  1268.),  koji  opsirno  govori  o  tatarskoj  najezdi,  niposto  nc  bi  prcsutio  i  zatajio 
tako  krupnih  dogadaja,  tada  s  v  a  k  o  m  u  citatelju  poznatih.  Prvi  govori  o  bitki  na 
Grobnickom  polju  tek  fra  Ivan  Tomasid  (t  poslije  1562.),  bez  sumnje  na  osnovi 
irankapanskih  falsifikata. 

B 


100 

da  ih  takoder  zidu,  dok  su  stariji  popravljeni  i  pojacani.  U  to  doba 
dakle  dade  kralj  sagraditi  Budim,  a  kraljica  Viscgrad  nedaleko  Ostro- 
gona,  dok  su  u  Hrvatskoj  podignuti :  Kalnik  (kod  Krizevaca),  Med- 
vedg'rad  (kraj  Zagreba),  Garic  (u  Moslavini),  Lipovac  (kraj  Samobora), 
Okie  (nedaleko  od  Samobora)  i  drugi. 

Postanak  kraljevskih  slobodnih  gradova.  Da  napuci  opustjelu 
zemlju,  odluci  je  naseliti  strancima,  poglavito  Nijemcima,  primamivsi 
ih  velikim  phvilegijima.  Ti  strand,  obicno  zvani  gosti  (hospites), 
bill  su  upravo  o  b  r  t  n  i  c  i,  a  napucili  su  samo  gradove  (varosi)  i 
trgovista.  Iz  toga  se  dakle  razvise  kraljevski  slobodni  gra- 
d  o  V  i.  kojih  su  gradani  imali  redovito  gradsku  upravu  u  svojim  ru- 
kama,  slobodno  birajuci  sebi  suca  (koji  bjese  sve  do  polovice  XIX.  vi- 
jeka  kao  danas  nacelnik),  njegove  pomagace  i  zupnika,  a  u  parbenim 
poslovima  mogli  su  prizive  slati  ravno  na  kraljevski  sud,  Vazno  je 
jos  i  to,  da  su  „ gosti"  mogli  slobodno  raspolagati  svojom  imovinom 
u  oporuci,  Ove  su  povlastice  privukle  u  gradove  i  mnoge  nize  pie- 
mice  i  slobodne  seljake,  koji  su  onda  sa  starijim  ziteljstvom  stvarali 
h  r  V  a  t  s  k  i  gradski  elemenat-  No  gradani  sudjelovali  su  i  u  obrani 
zemlje,  djelomicno  tako,  sto  su  uzdrzavali  svoje  gradove,  utvrdene 
jakim  i  visokim  kamenim  zidinama  i  tornjevima,  a  djelomicno  kaa 
vojnici,  odnosno  konjanici  u  kraljcvskoj  ceti,  Jos  krajem  iste  godine 
1242,  bi  osnovana  na  brdu  kraljcvska  slobodna  opcina  Grade  c 
tik  Zagreba  (Mons  Graecensis  iuxta  Zagrabiam),  pod  kojim  se  ime- 
nom  u  to  doba  razumijevao  samo  Kaptol  s  danasnjim  istocnim  di- 
jelom  donjega  grada.  Kasnije  jos  su  postale  slobodne  opcine :  Samo- 
bor  (1242),  Krizevci  (1252)  i  Jastrebarsko  (1257), 

Mletacki  rat.  Ma  da  je  zemlja  bila  tesko  izmucena,  ipak  nije 
Bela  mogao  mirovati,  Prvo  mu  je  bilo,  da  je  jos  iste  godine  1242. 
prisilio  oruzanom  rukom  austrijskoga  hercega  Fridrika  Babenbergovca, 
da  mu  povrati  otete  tri  zupanije,  a  onda  se  zarati  i  s  Venecijom  radi 
Zadra,  koji  se  jos  pocetkom  1242,,  odmah  po  dolasku  kraljevu  na 
primorje,  pobunio  protiv  republike.  No  vojska  hrvatskoga  hercega  i 
bana  Dionizija  bude  Ijeti  1243.  pod  Zadrom  potucena,  nasto  grad 
opet  pade  u  mletacke  ruke,  posto  se  vecina  Zadrana  odseHla  u  Nin, 
otkud  je  zadavala  Ijutih  nevolja  Mlecanima,  Videci  Bela  taj  neuspjeh 
sklopi  Ijeti  1244.  na  slavonskom  gradu  Glazu,  na  podnozju  Borje 
planine  (u  danasnjoj  bosanskoj  Posavini),  s  repubUkom  mletackoro 
mir  odrekavsi  se  Zadra,  a  duzd  se  opet  obavezao,  da  ne  ce  podu- 
pirati  „nekoga  Lombarda"  Stjepana,  „toboznjega  sina  kralja  Andrije", 


101 

koji  je  tada  zivio  u  Veneciji  i  za  koga  je  mati  mu  kraljica  Beatrica 
trazila  poslije  Kolomanove  smrti  hercestvo  hrvatsko,  Sada  ne  pre- 
ostade  ni  Zadranima  drugo,  nego  izmiriti  se  kako  tako  s  Venecijom, 
sto  oni  i  urade  1247,,  razumije  se,  pod  veoma  tcskim  uvjetima,  jer 
su  odsada  imali  primati  gradskoga  kneza,  koga  im  duzd  poslje,  ni- 
jcsu  se  smjeli  zeniti  iz  Hrvatske,  a  suvise  jos  preuzese  Mlecani  upravu 
svih  gradskih  prihoda  i  stadose  po  volji  raspolagati  zadarskim  bro- 
dovljera  i  momcima  sposobnima  za  oruzje. 

Gradanski  rat  u  Hrvatskoj.  Glavni  razlog,  s  kojega  je  Bela 
tako  brzo  i  u  tolikoj  mjeri  popustio  Veneciji,  ima  se  traziti  u  isto- 
vremenom  gradanskom  ratu  u  Hrvatskoj,  jer  je  trebalo  osujetiti, 
da  se  Venecija  u  nj  ne  uplete.  Povod  je  dala  slara  prepirka  izraedu 
Trogira  i  Spljeta  poradi  sela  Ostroga,  koje  su  Spljecani  smatrali 
svojim  uza  sve  to,  sto  je  Trogiranima  uspjelo,  da  su  kralja  Belu  na- 
govorili,  da  im  ga  je  potvrdio  posebnom  ispravom,  u  kojoj  su  bila 
izbrojena  njihova  prava  i  posjedi  (16,  maja  1242).  Rat  je  medu  obje 
opdne  planuo  odmah  po  kraljevu  odlasku  u  Ugarsku,  a  dobrza  okupe 
se  oko  njih  i  razni  velikasi,  tako  da  se  slozise  dvije  stranke :  trogirska 
ili  kraljevska  (na  celu  joj  Bribirski  knez  Stjepko)  i  spljetska  ili 
protukraljevska.  Odmah  se  u  pocetku  pokazalo,  da  je  tro- 
girska stranka  jaca,  narocito  na  moru,  pa  stoga  Spljecani  potraze  i 
nadu  saveznike  u  omiskih  Kacica,  Poljicana,  humskoga  kneza  Andrijc 
i  bosanskoga  bana  Matije  Ninoslava,  koji  odluci  slabost  Ugarske 
i  Hrvatske  po  tatarskoj  najezdi  iskoristiti  sto  bolje  moze,  Vojna  bo- 
sanskoga bana  bjese  najbolje  svjedocanstvo  o  ozbiljnosti  hrvatskih 
<logadaja,  pa  stoga  povjeri  Bela  jednu  cetu  hercegu  i  banu  Dionizi  ju 
(od  plemena  Tiirje),  svomu  drugu  iz  djetinjstva,  da  ukroti  Spljet,  dok 
je  s  drugom  sam  posao  protiv  bosanskoga  bana  Ninoslava.  Kraljevske 
su  vojske  Ijeti  1244,  postigle  potpuni  uspjeh  na  oba  kraja,  Herceg  i 
ban  Dionizije  prisili  oruzjem  u  ruci  Spljet,  da  mu  se  predao  i  onda 
sklopio  mir  s  Trogirom,  odrekavsi  se  Ostroga.  Osim  toga  Spljet  se 
obveze,  da  ce  birati  gradskim  knezom  kraljevskoga  covjeka,  predati 
sest  talaca  i  poloziti  ponovo  prisegu  vjernosti.  Kralj  Bela  opet  na- 
Ijerao  je  bana  Ninoslava  na  pokornost  i  sada  potvrdio  darovnicu 
svoga  brata  Kolomana  bosanskoj  crkvi  na  Dakovo  i  desetinu  u  Usori, 
Solima  i  Donjim  Krajima,  a  za  izvrsenje  toga  morao  je  jamciti  baa 
Ninoslav  sa  svojim  velikasima.  Od  tada  vladao  je  u  Bosni  do  banove 
smrti  (oko  1250.)  mir,  a  medutim  dade  Bela  na  sudskom  danu  u 
Stolnom  Biogradu  (20,  aug,   1245.)    okruniti  svoga  petgodisnjega  sina 


102 


S  t  j  e  p  a  n  a  ..mladim  kraljem"  ugarskim  i  podjedno  ucini  bana  Dio- 
nizija  palatinom. 

Rat  za  babcnbersku  bastinu.    Uto  se   Bela  ponovo   zaplete  u 
rat  s  austrijskim  hercegom  Fridrikom  Babenbergovcem,  Nedaleko  od 
Wiener-Neustadta  doslo  je  do  boja,  u  kojem  pogibe  Fridrik  kao  p  o- 
sljednji    muski    potomak    svoga    rod  a.    Sva    zemlja    od 
Ceske    do    hrvatske    granice    (to   jest   Austrija   i    Stajerska)   ostadose 
bez  zakonita  vladara.  Sada  se  uzmu  otimati  za  babenbersku  bastinu 
oba  susjeda,  kralj  Bela  i  ceski   kralj    Otokar  Pfemysl  II,    Poslije  po- 
duljega  bezuspjesnoga  ratovanja  uplete  se  u  borbu  papa  Inocent  iV,, 
a  njegovim  nastojanjem  dode   do  mira  u  Pozunu  (1254),  po   kojemu. 
dobije    ceski    kralj    Austriju,    a    ugarsko-hrvatski    svu    Stajersku    (od 
Seraeringa  na  jug).  Potom  poslje  Bela  u  Stajersku   svoga  sina  „mla- 
dega    kralja"    S  t  j  e  p  a  n  a,    a   kao    glavnoga    mu    savjetnika    dodijeli 
bana  i  hercega  hrvatskoga  S  t  j  e  p  a  n  a  (od  plemena  Gut-Keled).  No- 
Stajercima  ubrzo  otesca  ugarsko  gospodstvo,  pa  stoga  plane  u  zcmlji 
buna.  Buntovnici  prisile  mladoga  Stjepana  i  njegova  istoimena  savjet- 
nika na  odlazak  iz  Stajerske  i  proglase  svojim  gospodarom  ceskoga. 
kralja  Otokara  Pfemysla  (1259).    Zbog  toga  doslo  je  do   cesko-ugar- 
skoga  rata,  u  kojem    ceske  vojske    pobijede    ugarske   kod    Kroissen- 
brunna  na  rijeci  Moravi  (1260),  nasto  se  Bela  morao  odreci  Stajerske. 
Kao  jamstvo  za  trajni  mir   bilo  je   uglavljeno,  da   ce  se   Belin   mladi 
sin  Bela  ozeniti  Otokarovom  necakinjom  Kunigundom,  sto  se   doc- 
nije  i  zbilo,  pa  tako  nastupise    porodicne  sveze    izmedu   Arpadovica 
i  Pi'emyslovica.  Uza  sve  to  ipak  nije  bilo  trajna  mira,  pace  pod  kraj 
Belina    zivota   ceski    je    kralj    —   ovladavsi  i  Kranjskom  i  Koruskom 
—  gledao,  kako  bi  dobio  u  svoju  vlast  i  zapadnu  Slavoniju.  I  odista 
bilo  je  u  njegovim  rukama    u  doba  Beline    smrti   hrvatsko    Zagorje  i 
sav  kraj  oko  S  a  m  o  b  o  r  a,  gdje  su  privrzenici  ceskoga  kralja  i  po- 
digli  cvrst  grad   nad   trgovistem   na   obranu  juznih   meda    Otokarovc 
drzave  (oko   1279). 

Ojacanje  vclikasa.  Tatarska  je  najezda  odvrnula  kralja  Belu 
s  onoga  puta,  kojim  je  posao  u  pocetku  vladanja.  Do  toga  vremena 
naime  kralj  je  svom  snagom  radio  protiv  osiljenja  velikasa,  a  odsada 
dalje  i  sam  ih  je  podupirao  imajuci  kod  toga  pred  ocima  ojacanje 
svoje  vojne  snage.  Darivao  je  dakle  uz  obavezu  vojne  sluzbe  svojim 
vjernim  privrzenicima  ne  samo  pojedina  zemljista,  nego  i  citave  zu- 
panije,  a  uza  to  bi  ih  ovlastio,  da  grade  na  svojim  dobrima  tvrde 
gradove.    Na   taj    je   nacin   Bela  doduse  postigao  svoju  svrhu,    ali   jc 


103 


ujedno  i  porasla  moc  vclikasa,  jer  oni  su  odsada  u  svojim  gradovima 
drzali  stalne  oruzane  cete,  koje  nijesu  bile  samo  u  kraljevoj  sluzbi 
na  obranu  zemlje,  nego  su  velikasima  sluzile  i  u  njihove  licne  ci- 
Ijeve.  Da  oslabi  ovako  poraslu  moc  velikasa,  kralj  je  nastojao,  da 
sebi  jace  sveze  gradanski  stalez,  dok  je  izravne  svoje  sluzbe- 
nike  u  kraljevskim  gradovima  podigao  sve  na  plemice  (nobiles ...  qui 
servientes  regales  dicuntur),  davsi  im  u  potpuno  vlasnistvo  onaj 
kraljevski  zemljisni  posjed,  koji  su  dotle  obradivali.  Pored  toga  kralj 
je  zamjenjivao  s  velikasima  neke  njihove  gradove  za  druge  posjede, 
zcleci  da  dobije  u  svoje  ruke  kao  „kraljevske  gradove"  (castra 
regia)  sve  znatnije  tocke  u  zemlji.  Ali  se  vec  dobrza  pokazalo,  da 
sve  ove  kraljeve  mjere  nijesu  bile  dostatne  i  da  nijesu  mogle  spri- 
jeciti  presizanja  velikasa,  jer  ona  gospodarska  i  vojna  snaga,  do  koje 
sc  oni  uspese,  ucinila  ih  je  tako  preuzetnima,  da  su  stali  sve  to  jace 
potiskivati  nize  plemstvo  u  dohvatu  svoga  ogromnoga  posjeda  zahti- 
jevajuci  od  njih  razne  vazalne  duznosti.  Pace  gdjekoji  se  od  njihovih 
tvrdih  gradova  pretvorio  u  pravo  razbojnicko  gnijezdo,  iz  kojega  je 
ovaj  ili  onaj  velikas  uspjesno  prkosio  i  kraljevskoj  vlasti.  Ovu  preu- 
zetnost  velikasa  uvelike  je  ojacala  razmirica  izmedu  oca  Bele  i  sina 
Stjepana,  a  svrsi  (1265)  konacno  tako,  da  je  Stjepan  kao  „mladi 
kralj"  sebi  izvojevao  neogranicena  kraljevska  prava.  Odsele  imala 
je  Ugarska  dva  kralja,  dva  dvora  i  dvijc  centralne  vlade,  dok  je  u 
Hrvatskoj  preko  Drave  vladao  kraljevskim  sjajem  i  punom  samostal- 
noscu  mladi  sin  Bel  a  kao  herceg  hrvatski  (od  1261.  do  smrti  1269.). 
„Zlatna  bula"  je  sasvim  zaboravljena,  a  oba  su  se  kralja  jagmila, 
tko  cc  sebi  steci  vise  privrzenika  darivanjem  zemljista  i  na  njima  na- 
seljenih  kmetova.  Sada  potvrdi  kralj  Bela  —  uz  koga  je  listom  pri- 
stajala  sva  Hrvatska  —  medu  ostalima  Krckim  knezovima  zupanijc 
Modrusku  i  Vinodol  (1251),  Bribirskim  zupaniju  Bribirsku  (1251),  a 
Babonicima  Vodicevo  (1256).  Ovo  jacanje  velikasa  nagna  nize  plem- 
stvo (servientes  regales),  da  su  se  obratili  na  kralja  Belu  i  njegove 
sinove,  da  im  zajamce  i  potvrdc  temeljna  prava  plemstva  i  slobo- 
stinc.  Otac  i  sinovi  izdadu  potom  1267,  ispravu,  kojom  im  udovoljise 
molbi  u  deset  tocaka.  Ova  isprava  —  odnoseci  se  kao  i  „Zlatna 
bula"  (od  1222.)  samo  na  Ugarsku  i  Slavoniju,  ili  na  Hrvatsku  do 
Gvozda,  —  treca  je  promjena  ..Zlatne  bule",  ali  ojacanja  velikasa  i 
postepenoga  padanja  kraljevske  moci  nije  ni  ona  mogla  da  sprijeci. 
Upravnc  promicnc.  U  to  doba  (oko  1260.)  ucini  kralj  Bela  neke 
veoma    zamasne    promjene    u    upravi   hrvatskih    zemalja.    Prije  svega 


104 

uredi,  da  citavim  kraljevstvom  hrvatskim  vlada  h  e  r  c  e  g  od  kraljev- 
skoga  roda  (dux  totius  Sclavoniae,  Croatiae  et  Dalmatiae),  kojemu 
dodijeli  d  v  a  b  a  n  a  :  slavonskoga  i  hrvatsko-dalmatinskoga.  Kad  nije 
bilo  hercega  od  kraljevskoga  roda  (sto  je  obicno  i  bivalo),  onda 
vrsi  vrhovnu  upravu  nad  citavim  kraljevstvom  hrvatskim  slavonski 
ban  s  naslovom  „cijele  Slavonije"  (totius  Sclavoniae);  njemu  se  imao 
pokoravati  hrvatsko- dalmatinski  ban,  koji  nosi  kadikad  i  naslov 
„primorskoga"  bana  (banus  maritimus).  Ovom  je  razdiobom  polozena 
osnova  razdiobi  sve  dotle  jedinstvenoga  upravnoga  i  politickoga 
kraljevstva  hrvatskoga  u  dva  zasebna  politicka  i  upravna 
t  e  r  i  t  o  r  i  j  a,  u  kraljevinu  Hrvatsku  i  Dalmaciju  i  u  kraljevinu  Sla- 
voniju,  a  odrzat  ce  se  sve  do  XVI.  vijeka, 

Radi  obrane  ugarske  i  hrvatske  granice  od  Srba  osnova  Bela 
pod  kraj  svoga  vladanja  banovinu  Macvu  (banatus  de  Machow), 
koja  se  prostirala  u  danasnjoj  sjeverozapadnoj  Srbiji,  Savi  na  jugu 
izmedu  donje  Drine  i  Kolubare,  a  sa  sredistem  (castrum  Machow) 
nedaleko  od  danasnjega  mjesta  Valjeva.  Ovoj  banovini  bisc  u  docnija 
vremena,  narocito  u  XIV.  vijeku,  pridruzene  zbog  vecega  dohotka 
banova  i  u  vojnicke  svrhe  srijemska  i  vukovska  zupanija, 
dok  je  pozeska  u  ime  prihoda  postala  (od  1264.  dalje)  redovitim 
vlasnistvom  kraljicinim.'  Na  taj  sc  nacin  zgodi,  da  su  pomenuti  od 
starine  hrvatski  krajevi  bili  vremenom  izuzeti  sasvim 
ispod  banske  vlasti,  a  to  je  opet  urodilo  posljedicom,  da 
su  se  stah  ubrajati  medu  ugarske,  narocito  u  XV.  i  XVI.  vijeku 
do  mohacke  bitke.  Kao  kraljevstvo  hrvatsko  tako  je  Bela  ras- 
cjepkao  i  B  o  s  n  u  poslije  smrti  bana  Mateja  Ninoslava  (oko  1250.), 
kad  u  njoj  buknuse  prijestolne  borbe  medu  njegovim  potomcima. 
Oko  1254.  dakle  Bela  razdijeli  Bosnu  na  tri  dijela:  od  porjecja  gor- 
njega  Vrbasa  i  Bosnc  slozi  banovinu  Bosnu,  u  kojoj  ostavi 
potomke  Mateja  Ninoslava  da  vladaju,  dok  od  porjecja  Usore  (oko 
Doboja  i  Tesnja)  sklopi  usorsku  banovinu,  aod  predjela 
oko  Soli  (danas  Tuzla)  ucini  banovinu  Soli,  u  kojima  je  namje- 
stao  svoje  pouzdane  velikase.  Tada  je  vladao  kraljevstvom  hrvatskim 
herceg  Bela  (1261  —  1269),  a  kako  bjese  jos  malodoban,  stajala  je 
na  celu  hrvatske  uprave  sama  kraljica  mati  Marija.  Herceg  Bela 
stolovao  je  s  majkom  u  Zagrebu  i  Kninu  okruzen  sjajnom  pratnjom. 

•  Za  pozeski  zupanijski  grad  i  za  svu  zupaniju  prema  tome  kazc  se  izrijekom 
u  ispravi  od  15.  jula  1264.,  da  je  „in  ducatu  Sclavonie  constitutum" 
(Smiclklas,  Cod.  dipl.  V.  302). 


105 

f*od  tim  skrbnistvom  materinim  ostade  herceg  Bela  do  1268,,  kad 
zace  samostalno  vladati,  no  vec  slijedece  godine  1269.  pokosi  ga 
ncnadano  smrt.  Bas  tada  udao  je  „mladi  kralj"  Stjepan  kcer  svoju 
Mariju  za  napuljskoga  kraljevica  Karla,  dok  je  napuljska  princesa 
Jelisaveta  docnije  posla  za  Stjepanova  prvorodenca  i  prijestolona- 
sljednika  Ladislava,  Ovim  zenidbama  nastupise  najtjes- 
nji  rodbinski  odnosi  izmedu  Arpadovica  i  napulj- 
«kih  Anzuvinaca, 

Kralj  Bela  III.  (IV.)  umr'o  je  3.  maja   1270. 

V. 

Posljcdnji  Arpadovici. 

(1270—1301). 

Stjepan  VI.  (V.)  (1270—1272)  bijase  covjek  zcstoke  cudi  i  tvrda 
srca.  Odmah  u  pocetku  svoga  vladanja  zametne  sa  ceskim  kraljem 
Otokarom  Pfemyslom  II.  rat,  jer  nije  mogao  da  mirno  gleda,  kako 
iaj  mocni  vladalac  osvaja  Korusku  i  Kranjsku.  Ratovalo  se  promjen- 
Ijivom  srecom  sve  do  maja  1271,,  kad  je  doslo  do  boja  izmedu  grada 
Mosona  i  rjecice  Rapce  (zapadno  od  Dura),  u  kojem  bi  Otokar  do- 
duse  suzbit,  ali  ne  porazen.  Nato  sklope  oba  vladara  mir :  kralj 
Stjepan  odrece  se  svakoga  zahtjeva  na  Austriju,  Stajersku,  Korusku 
i  Kranjsku,  a  Otokar  opet  obeca,  da  ce  se  okaniti  svake  sveze  sa 
Stjepanom  Postumom,  sinom  kralja  Andrije  I.  (II.),  koji  i  malo  potom 
umrc  u  Veneciji  ostavivsi  udovicu  MIecanku  Tomasinu  Morosini  i 
sina  A  n  d  r  i  j  u  „Mlecanina". 

Za  Stjepanova  vladanja  stekose  Krcki  knezovi  grad  Senj  (1271), 
a  banovao  je  Joakim  Pektar  od  plemena  Gut-Keled.  Ljeti  1272. 
odluci  se  Stjepan  da  ce  poci  u  goste  u  Napulj  preko  Dalmacije.  Na  put 
povede  i  desetogodisnjega  starijega  sina  Ladislava,  no  dosavsi  do 
cistercitske  opatije  u  Topuskomu,  ostavi  ga  ovdje,  a  sam  pode  s  ve- 
likom  pratnjom  dalje  na  jug.  Kad  kralj  stize  u  Bihac  na  Uni,  dode 
mu  glas,  da  je  mladoga  prijestolonasljednika  Ladislava  nekud  iz  to- 
puskoga  samostana  nestalo.  Tako  je  i  bilo,  jer  je  mladica  potajno 
ugrabio  ban  Joakim  Pektar,  bez  sumnje  u  sporazumu  s  kraljicom 
Jelisavetom,  rodenom  Kumankom.  Na  taj  se  uzasni  glas  kralj  Stjepan 
jako  uzrujao  i  odmah  krenuo  natrag,  da  trazi  sina.  ali  uzalud,  jer 
ga  dobrza  skrha  teska  bolest,  koja  ga  prisili  na  povratak  u  Budim. 
Kralj    je    morao    trazenje    prepustiti    drugima,    a  ovi  su  i  saznali,  da 


106 

se  kraljevic  nalazi    u    gradu   Koprivnici,    ali  dok  su  grad  podsjedali^ 
umre  kralj  Stjepan  (6.  augusta   1272.). 

Ladislav  III.  (IV.)  (1272—1290).  Smrcu  kraljevom  prestade  pod- 
sada  Koprivnice,  a  ban  Joakim  Pektar  pozuri  se  s  prijestolonasljed- 
nikom  u  Stolni  Biograd,  gdje  ga  doceka  mati  kraljica  Jelisaveta ;. 
nato  bi  okrunjen  kao  Ladislav  III.  (IV.)  (1272-1290).  Obicno  mu 
se  daje  pridjev  ..Kumanac",  jer  su  ga  tako  zvali  po  materi.  Do  Stje- 
pana  VI.  (V.)  jos  se  nekako  odrzao  kraljevski  ugled  u  Hrvatskoj,  no 
poslije  njegove  smrti  nastupi  opceno  rasulo,  jer  kako  jc  Ladislav 
isprva  bio  malodoban,  a  poslije  lakomislen  i  proksen,  uzdigose  se 
velikasi  jos  i  vise  otimajuci  se  izmedu  sebe  za  bansku  cast  i  imanja. 
U  taj  mah  bile  su  glavne  velikaske  porodice  u  Hrvatskoj :  doseljeni 
G  i  s  i  n  g  o  V  c  i  (Nemetujvarijevci),  koji  su  gospodovali  na  osnovi 
kraijevskih  darovnica  poglavito  u  krizevackoj  zupaniji;  onda  G  u  t- 
Keledi,  takoder  njemackoga  podrijetla,  kojih  su  posjedi  bili  u  za- 
grebackoj  i  krizevackoj  zupaniji  oko  Koprivnice,  zatim  domaci  B  a- 
b  o  n  i  c  i  knezovi  Vodicki  (kasnije  Blagajski),  kojima  su  se  imanja 
protezala  od  Kranjske  mede  do  Vrbasa  s  gradovima  Stenicnjakom 
blizu  Kupe  i  Blagajem  na  Sani;  pa  knezovi  Krcki  u  primorju  od 
Trsata  do  Senja  i  do  pDdnozja  Gvozda  (Kapele),  te  knezovi  B  r  i- 
b  i  r  s  k  i  od  plemena  Subica,  gospcdari  bribirske  zupanije  i  knezovi 
po  dalmatinskim  gradovima  osim  u  mletackom  Zadru. 

Hrvatskc  prilikc.  Mjesto  nedorasloga  kralja  Ladislava  preuze 
vladanje  mati  mu  Jelisaveta,  a  glavni  joj  savjetnik  bjese  slavonski 
ban  Joakim  Pektar,  docnije  kraljevski  blagajnik.  Joakima  zamijeni 
na  banskoj  stolici  M  a  t  i  j  a  od  plemena  Caka  Trencinskih,  koji  sazva 
dne  20.  aprila  1273.  prvi  nam  poznati  slavonski  sabor 
(congregatio  generalis  regni  Sclavoniae),  na  kojem  se  raspravljalo  o 
sudstvu  i  sudenju,  vojnim  duznostima  i  porezima.  U  Hrvatskoj  i 
Dalmaciji  opet  postade  banom  „primorskim"  Bribirski  knez  P  a  v  a  o, 
sin  kneza  Stjepka.  No  Matiju  Caka  zamijeni  jos  iste  godine  u  Sla- 
voniji  H  e  n  r  i  k  Gisingovac,  a  taj  podize  vec  slijedece  godine  bunu 
protiv  kralja  Ladislava  i  njegove  matere,  za  koje  i  pogibe.  Sada  bi 
imenovan  mladi  kraljev  brat  A  n  d  r  i  j  a  hercegom  hrvatskim,  a  kako 
je  bio  jos  dijete,  preuze  vladanje  mati  mu  Jelisaveta.  Sve  to  ipak 
ne  sprijeci  velike  bune  hrvatske  pod  vodstvom  knezova 
Babonica  protiv  kraljice  i  glavnog  joj  savjetnika  Joakima  Pektara,  u 
kojoj  ovaj  siloviti  covjek  i  pogibe  (1277),  Njegovom  smrcu  dobrza. 
nestade  porodice  Gut-Keled  iz  Slavonije. 


107 

Bitka  na  Moravskom  polju.  Medutim  se  zbise  vazne  promjene 
u  susjednoj  Austriji.  Godine  1273.  izabran  hi  njemackim  kraljera 
Rudolf  Habsburski,  a  taj  odmah  pozove  ceskoga  kralja  Oto- 
kara,  da  povrati  Njemackoj  bastinu  Babenbergovaca.  Buduci  da  se 
ceski  kralj  ne  htjede  odazvati  torn  pozivu,  doslo  je  do  rata,  koji 
konacno  svrsi  bitkom  na  Moravskom  polju  (26.  augusta  1278.), 
u  kojoj  Rudolf  pobijedi  poglavito  ugarskom  pomoci,  dok  je  sam 
Otokar  poginuo  kao  junak  na  razbojistu.  Ovora  su  bitkom  Habsbur- 
govci  postal!  gospodari  bivsih  babenberskih  zemalja,  odnosno  nepo- 
sredni  susjedi  ceskoga,  ugarskoga  i  hrvatskoga  kraljevstva ;  odsada 
unaprijed  oni  se  sve  to  vecma  uplicu  u  poslove  ovih  drzava  s  jasnom 
teznjom,  da  ih  skupe  u  jednu  cjelinu  u  svojoj  ruci,  sto  im  je  ko- 
nacno i  uspjelo. 

U  Hrvatskoj  i  Dalmaciji  nije  ni  poslije  smrti  Joakima  Pektara 
bilo  mira,  a  prilike  se  jos  vecma  zamutise,  kad  umre  hrvatski  herceg 
Andrija  (Ijeti  1278.).  U  taj  cas  bijase  kralj  Ladislav  jedini  zakonom 
priznati  Arpadovic,  jer  dvor  nikad  ne  htjede  da  takim  uzme  Andriju 
..Mlecanina",  sina  Stjepana  Postuma,  Medutim  bijahu  Gisingovci  i 
Babonici,  kojima  se  pridruzise  i  Krcki  knezovi,  u  neprekidnim  sva- 
dama,  a  u  Dalmaciji  navalise  Mlecani  na  omiske  Kacice  i  potpuno 
ih  uniste;  ipak  je  ban  Pavao  Bribirski  znao  sebi  sacuvati  sam  grad 
Omis  (1280).  U  takim  dakle  prilikama  pregauo  je  Andrija  Mlccanin, 
da  ozivotvori  svoje  pravo  na  hrvatsko  hercestvo,  a  kad  se  Gisingovci 

1289.  podignu  na  kralja  Ladislava,  pozovu  Andriju  u  Hrvatsku.  U 
pratnji  svoga  ujaka  Alberta  Morozinija    iskrca    se  Andrija  pocetkom 

1290.  u  mletackom  Zadru  i  pode  na  sjever  ;  no  u  Strigovu,  u  Medu- 
murju,  zarobi  ga  neki  velikas  i  potom  predade  na  cuvanje  austrij- 
skom  hercegu  Albrehtu  I.,  sinu  Rudolfa  Habsburskoga.  Kad  bi 
skoro  potom  kralj  Ladislav  ubijen  od  nekih  Kumana,  pozovu  ugarska 
gospoda  iz  Beca  Andriju  na  prijesto. 

Andrija  11.  (III.)  (1290-1301).  Protiv  Andrijc  II.  (III.)  Mle- 
canina odmah  se  podigose  tri  mocna  protivnika,  slozno  mu  pori- 
cuci  zakonito  arpadovsko  podrijetlo.  Rudolf  Habsburski  uze 
tvrditi,  da  je  kralj  Bela  III.  (IV.)  predao  Ugarsku  i  Hrvatsku  u  za- 
stitu  njemackomu  caru  Fridriku  II.  za  tatarskc  provale  (1241),  pa 
stoga  predade  oba  kraljevstva  sinu  svomu  austrijskom  hercegu  Al- 
brehtu (u  augustu  1290.).  Papa  Nikola  IV.  opet  stade  isticati,  da 
su  oba  kraljevstva  leno  svete  stolice  i  da  je  sada  samo  on  vlastan 
da  njima  raspolaze.    Napuljska  kraljica    M  a  r  i  j  a,    sestra  kralja   La- 


108 

dislava  III.  (IV. )t  izjavi,  da  je  jedino  ona  zakonita  bastinica,  odnosno 
njezin  sin  Karlo  Martel,  na  koga  prencse  svoje  pravo.  Njoj  se 
pridruzi  i  papa,  a  nato  bude  Karlo  Martel  u  Napulju  po  papinskom 
legatu  okrunjen  (1292)  nekom  onamosnjom  krunom  za  ugarsko-hrvat- 
skoga  kralja.  Ali  Andrija,  zakonito  okrunjen  u  Stolnom  Biogradu  i 
imajuci  na  svojoj  strani  najveci  dio  Ugarske,  brzo  se  snasao  u  torn 
nezgodnom  polozaju.  Prije  svega  obracuna  s  Albrehtom  austrijskim 
kao  najopasnijim  protivnikom.  On  mu  navijesti  rat  i  pobijedi  ga, 
nasto  se  Albreht  odrece  svih  svojih  prava  mirom  u  Hainburgu.  Teze 
je  bilo  s  napuljskim  dvorom,  jer  mu  se  pridruzila  malo  ne  sva  Hr- 
vatska  od  Drave  do  Neretve,  pace  i  isti  Gisingovci,  na  celu  im  Hen- 
rikov  sin  Ivan,  ban  slavonski.  Stoga  prijede  Andrija  oruzanom  rukom 
preko  Drave,  ali  vracajuci  se  poslije  uspjesne  vojne  natrag  bi  od 
Ivana  Gisingovca  izdajnicki  uhvacen  i  zatvoren.  Plativsi  golemu  svotu 
^otova  novca  dobavi  se  Andrija  opet  slobodc  (krajem  1292.).  Sada 
se  pridruze  kralju  Babonici  i  dovedu  srecno  u  Ugarsku  kraljevu 
majku  Tomasinu  Morosini,  koju  sin  imenova    hercegicom  hrvatskom. 

Bribirski  knezovi.  I  napuljskomu  dvoru  i  Andriji  IL  (III.)  bilo 
je  osobito  stalo  do  Bribirskih  knezova,  narocito  do  baaa  Pavla.  Da 
ga  predobije  za  sebe,  darova  mu  napuljski  kralj  Karlo  II.  u  ime 
svoga  sina  Karla  Martela  citavu  Hrvatsku  od  Modrusa  (to  jest  od 
Gvozda)  do  Huma  (to  jest  do  Neretve)  s  nasljednim  pravom  i  to  tako, 
da  su  svi  oni  hrvatski  plemici,  koji  su  na  tom  zemljistu  stanovali, 
postali  tom  darovnicom  v  a  z  a  I  i  bana  Pavla  i  njegovih  bastinika  (u 
augustu  1292.).  Odmah  slijedece  godine  ucini  isto  i  kralj  Andrija, 
darovavsi  Pavlu  i  njegovu  rodu  hrvatsko-dalmatinsku  banovinu  i 
bansko  dostojanstvo  s  nasljednim  pravom  (1293).  Ovim  darovnicama 
postadose  knezovi  Bribirski  prvi  velikasi  u  Hrvatskoj,  a  banska  cast 
postade  u  njihovoj  porodici  nasljedna,  prelazeci  od  oca  na  sina  bez 
kraljevskoga  utjecanja  ili  bar  potvrde.  U  Slavoniji  opet  pokusase 
Babonici,  da  se  ucine  nasljednim  banovima  (Radoslav  i  Stjepan),  a 
u  Bosni  Kotromanici  (Prijezda  i  sin  mu  Stjepan  Kotroman),  bez  sumnje 
potomci  bana  Borica. 

Konac  Andrijina  vladanja.  Iza  kratkoga  mira  doslo  je  1295. 
opet  do  krvavih  domacih  borba,  narocito  je  u  Zagrebu  poteklo  mnogo 
krvi,  gdje  je  Gradec   bio    uz    Andriju,    a   Kaptol    uz  Karla  Martela.* 


'  Da  je  od  toga  vremcna  ime  zagrebackomu  „Krvavom  mostu",  to  je  bajka. 
Most  se  sve  do  novijih  vremcna  zvao  „pisani",  a  po  crvenoj  boji,  kojom  je 
bio  olicen,  postade  s  vremenom  toboze  „krvavi",a  onda  je  fantazija  brzo  nasla  povod. 


109 

No  iste  tc  godine  urarc  Karlo  Martcl,  a  prava  njegova  prijedu  na 
sina  mu  Karla  Roberta.  Smrt  napuljskoga  kraljevica  primiri 
jedno  vrijerae  Hrvatsku  i  Ugarsku ;  ali  kad  Andrija  naumi  1299.  ujaka 
svoga  Alberta  Morosinija  —  ne  imajuci  sam  sina  —  proglasiti  svojim 
nasljednikom,  bukne  opca  buna  protiv  njega,  a  u  korist  Karla  Ro- 
berta. Bribirski  knez  Juraj,  brat  bana  Pavla,  pode  u  Napulj  te  u 
augustu  1300.  dovcde  mladoga  kraljevica  u  Hrvatsku.  Posred  ovih 
nemira  umre  ncnadano  Andrija  II.  (III.)  (14.  januara  1301.);  s  njime 
izumre  rod  Arpadovica.  Na  glas  o  njegovoj  smrti  dovede  ban  Pavao 
kraljevica  Karla  Roberta  u  Zagreb,  gdje  ga  doceka  zupan  Ugrin  od 
plcmena  Caka  Ilockih  i  odvede  u  Ostrogon.  Tude  ga  onda  u  martu 
1301.  prvi  put  okruni  nadbiskup  ostrogonski  Grgur  za  ugarsko-hr- 
vatskoga  kralja  kao  Karla  I.' 


B.  Kraljevi  iz  kuce  Anzuvinske  (1301.   do 
1395.,  odnosno   1409.). 

VI. 
Karlo  I. 

(1301—1342), 

orba  s  protukraljcvima.  Karlo  I.'  (1301 — 1342)  bijasc  jos 

mladic  od  dvanaest  godina,  kad  je  postao  ugarsko-hrvat- 
skim  kraljem.  Hrvati  su  ga  gotovo  svi  priznali,  no  Ugarska 
razdijeli  se  u  stranke.  Po  zenidbenim  vezama  s  Arpado- 
vicima  imala  su  tri  pretendenta  pravo  na  prijestolje :  napuljski  Karlo  II., 
onda  ceski  kralj  Veceslav  II.,  sin  nesrecnoga  Otokara  Pfemysla  II. 
i  Kunigunde.  unuke  Bele  III.  (IV.),  koji  ustupi  svoje  pravo  sinu  Ve- 
ceslavu,  te  Oton  Bavarski,  sin  Belinc  kceri  Jelisavete.  Vecina 
ugarskih  velikasa,  a  na  celu  im  palatin  M  a  t  i  j  a  C  a  k  Trencinski, 
odlucise  se  za  ceskoga  kraljevica  Veceslava,  dovedu  ga  u  Stolni 
Biograd,  gdje  bi  onda  okrunjen  kao  Ladislav  V.  (1301  — 1304) 
ugarskim  kraljem.  Sada  plane  krvav  gradanski  rat  izmedu  oba  kralja, 


'  Zajjrebackc  krunidbe  od  1300.  nijc  bilo.  To  je  neosnovana  kombinacija 
nckih  pisaca  XVII.  i  XVIII.  rijcka,  koju  potom  prihvatise  i  neki  pisci  XIX.  vijcka. 
Dokaze  (^ledaj  u  ..Vjesniku  kr.  zem.  arkiva"  III.  (1901),  br.   1. 

*  Kao  kraljevica  zvali  su  ga  u  Napulju  Karlom  Robertora,  ali  kao  kralja  zovu 
ga  t  kryatskim  jezikom  pisani  spomenici  samo  Karlo. 


no 

u  koji  se  uplete  papa  Bonifacije  VIII,  tako  odlucno,  da  je  Ladislav  V. 
Ijeti  1304.  sramotno  ostavio  Ugarsku,  nasto  ugarska  gospoda  proglase 
i  okrune  kraljem  Otona  Bavarskoga  (1304- 1308).  Njegova  je 
stranka  bila  slaba ;  najjaca  potpora  bio  mu  je  Erdelj,  pa  stoga  pode 
onamo  k  vojvodi  Ladislavu  Aporu,  cijom  se  kcerkom  mislio  vjencati. 
All  taj  mu  obijesni  velikas  otme  krunu  sv.  Stjepana,  koju  je  vazda 
sa  sobom  nosio,  a  njega  baci  u  tamnicu.  Tek  1308.  oslobodi  se  i 
vrati  kuci  napustivsi  svako  pravo  na  Ugarsku  i  Hrvatsku.  Sada  se 
podize  treci  suparnik  Karlov :  srpski  raskralj  Stjepan  Dragutin, 
po  zeni  Katarini,  kceri  kralja  Stjepana  VI.  (V.)  rodak  Arpadovica. 
On  se  slozi  s  erdeljskim  vojvodom  Ladislavom  Aporom  i  utanaci 
s  njime  ugovor,  prema  kojemu  ce  sin  njegov  Vladislav  uzeti 
vojvodinu  kcer,  primiti  krunu  sv,  Stjepana  i  postati  ugarskim  kraljem. 
No  srecna  vojna  Karlova  u  Srijemu,  u  kojoj  se  osobito  odlikova 
Pavao  Gorjanski',  ucini  i  toj  epizodi  ubrzo  kraj. 

Uplitanje  papino.  Medutim  poslje  papa  kardinala  Gentilisa 
u  Hrvatsku  i  Ugarsku,  da  utre  put  miru  i  redu-  Pocetkom  noverabra 
1308.  stize  u  Budim  i  dobrza  predobi  mudrim  postupanjem  glavne 
dusmane  Karlove,  a  onda  sazove  sabor  u  Budim,  gdje  uze  razlagati 
pravo  papinske  stolice  na  ugarsko-hrvatski  prijesto.  AH  kad  ga  kod 
ioga  razlaganja  uze  prekidati  glasno  mrmljanje  i  klicanje,  priznade 
konacno  prisutnomu  plemstvu  pravo  slobodnoga  izbora,  nasto 
bi  Karlo  opcenito  priznat  „izabranim  i  nasljednim  kraljem  i  prirod- 
nim  gospodarom",  a  o  papinskom  pravu  vise  nije  bilo  ni  govora. 
Buduci  da  se  kruna  sv.  Stjepana  nalazila  u  rukama  erdeljskoga  voj- 
vode  Ladislava  Apora,  kardinal  Gentilis  posveti  sada  n  o  v  u,  pro- 
glasivsi  prije  staru  nistetnom,  i  njome  bi  Karlo  okrunjen  po  d  r  u  g  i 
put  (15.  juna  1309.)  u  Budimu  od  ostrogonskoga  nadbiskupa  Tome, 
Kod  krunisanja  zastupao  je  spljetski  nadbiskup  Petar  bana  Pavla 
Bribirskoga,  a  zastupnike  svoje  poslali  su  i  slavonski  ban  Henrik 
Gisingovac  te  braca  Stjepan,  Ivan  i  Radoslav  Babonici,  Ali  u  ocima 
naroda  ipak  nije  ovo  krunisanje  bilo  pravovaljano,  jer  se  za  to  trazilo 
troje  :  prvo,  krunom  sv.  Stjepana,  drugo,  u  Stolnom  Biogradu,  i  trece, 
da  ga  ovrsi  ostrogonski  nadbiskup,  Stoga  bi  Karlo,  kad  konacno  iz- 


*  Porodica  knezova  Gorjanskih  madzarskoga  je  podrijetla :  de  genere  Drusma; 
Dorozma  je  mjesto  jos  i  danas  kod  Segedina.  Gorjan  (Gara)  kraj  Dakova  prvi  je 
ilobio  od  kralja  Bele  III.  (IV.)  godine  1269.  comes  Ivan  de  gen.  Drusma,  a  sin  njegov 
Stjepan  postade  docnije  banom  macvanskim.  Pavao  je  Stjcpanov  sin. 


HI 

Tuci  iza  poduzega  cjenjkanja  erdeljski  vojvoda  Ladislav  krunu  svetog 
Stjepana,  t  r  e  c  i  put  krunjen  u  Stolnom  Biogradu  ovom  krunom  i 
od  ostrogonskoga  nadbiskupa  Tome  (27,  augusta  1310.),  Sada  tek  pri- 
znade  Ugarska  Karla  I.  svojim  kraljeoi  okanivsi  se  postavljanja  pro- 
iukraljeva.  No  mira  ipak  nijc  bilo.  Ponosni  M  a  t  i  j  a  C  a  k  Trencinski 
nikako  ne  htjede  da  se  pokori  mladomu  kralju,  prkoseci  punih  deset 
godina,  Vojske,  sto  ih  je  Karlo  protiv  njega  slao,  ne  opravise  nista; 
tek  smrt  Matijina  oprosti  kralja  toga  silnika,  koji  umre  nepobijeden 
(u  martu  1321.),  AH  nemiri  potrajali  su  jos  i  dalje,  pace  nekadasnji 
palatin  Matije  Caka,  ugarski  velikas  Felicijan  Zah,  pokusa  (u 
aprilu  1330.)  pogubiti  macem  kralja,  sto  mu  nije  uspjelo,  Smrcu  toga 
velikasa  umiri  se  Ugarska,  a  Karlo  postade  u  njoj  tek  sada  potpuni 
gospodar. 

Ban  Pavao  i  Zadar.  Medutim  se  sasvim  drukcije  razvise  stvari 
u  Hrvatskoj,  gdje  Karlo  I.  nikad  nije  uzmogao  da  p  o  t  p  u  n  o  utvrdi 
svoju  vlast,  Hrvatski  su  ga  velikasi  i  plemstvo  doduse  priznavali 
svojim  kraljem,  all  su  inace  gotovo  sasvim  nezavisno  vladali  u  svojim 
prostranim  oblastima.  Na  celu  im  bijahu  knezovi  Bribirski,  narocito 
starjesina  njihov  ban  Hrvata  (banus  Chroatorum)  Pavao,  od  1299. 
jos  i  „gospodar  Bosne"  (dominus  Bosnae),  otkad  mu  se  kao  vrhov- 
nomu  gospodaru  pokloni  Stjepan  Kotroman,  ban  bosanski.  Vlast  bana 
Pavla  sezala  je  pocetkom  XIV.  vijeka  od  Gvozda  do  Neretve  i  od 
mora  do  blizu  Drine,  a  jedini  je  mletacki  Zadar  bio  izvan  njegove 
vlasti,  Ali  kad  je  papa  Klement  V,  prokleo  Mlecane,  jer  su  mu  oteli 
Ferraru,  i  podjedno  rijesio  sve  mletacke  podanike  njihove  zakletve 
vjernosti,  uspjelo  je  banu,  da  je  nagovorio  ovaj  otporni  grad  na  bunu 
(1311).  Medutim  posred  rata,  koji  potraja  tri  godine,  umre  ban  Pavao 
(u  maju  1312.),  ostavivsi  sinu  Mladenu  bansku  cast  i  prostrano 
vladanje.  Ban  Pavao  ide  medu  najznatnije  muzcve  hrvatske  proslosti; 
mudar,  odlucan,  promisljen,  on  je  tako  reci  obnovio  doba  na- 
Todnih  hrvatskih  vladara,  skupivsi  u  svojim  snaznim  ru- 
kama  najveci  dio  drzavc  hrvatske.  Jos  u  XVI.  vijeku  drzali  su  njega 
i  sina  mu  Mladena  neki  pisci  (tako  Dubrovcanin  Orbini)  samostalnim 
hrvatskim  vladarima.  Smrcu  Pavlovom  pocinje  se  i  postepeni  pad 
knezova  Bribirskih.  Sin  i  nasljednik  mu  M  1  a  d  e  n  (1312—1322)  bjesc 
doduse  obrazovan  i  hrabar  covjek,  ali  zestok  i  nepromisljen.  Rat 
s  Mlecanima  iiije  umio  da  uspjesno  dovrsi,  tako  da  se  Zadar  morao 
opet  predati  Veneciji,  no  ipak  uz  povoljnije  uvjete  od  dojakosnjih 
(u  septembru   1313.). 


112 

Pad  bana  Mladcna.  Neuspjch  Mladenov  pod  Zadrom  odlucr 
Venecija  upotrijcbiti  na  njegovu  propast.  Ubrzo  nade  republika 
zgodnih  Ijudi  po  ^ibeniku  i  Trogiru,  koji  pobunise  oba  grada  protiv 
Mladena,  tako  da  su  se  njoj  predali  „u  zastitu"  (pocetkom  1322.). 
Onda  oni  zametnu  neslogu  medu  hrvatskom  gospodom,  kojima  stupi 
na  celo  vojvoda  Nelipic  od  plemena  Svacic,  a  njemu  se  pridruzi 
i  sam  brat  Mladenov  Pavao,  jer  mu  bjese  obecana  b  a  n  s  k  a  cast. 
Sada  se  razbjesni  po  Hrvatskoj  gradanski  rat,  a  taj  odluci  kralj 
Karlo  I.  iskoristiti,  Poslavsi  protivnicima  Mladeaovim  u  pomoc  slavon- 
skoga  bana  Ivana  Babonica,  pode  onda  i  sam  za  njime  u  Hr-^ 
vatsku.  U  jesen  1322.  doslo  je  kod  Bliske  nedaleko  Trogira  do  boja, 
u  kojem  porazise  Mladena  njegovi  protivnici,  Kako  je  malo  potont 
sam  Karlo  stigao  u  Knin  i  ondje  sazvao  s  a  b  o  r,  na  koji  je  dosao  i 
Mladen,  kad  mu  je  kralj  obecao  svoju  zastitu,  potuze  se  na  nj  sa- 
brana  hrvatska  gospoda  kao  na  silnika.  Da  povrati  Hrvatskoj  mir^ 
povede  Karlo  potom  Mladena  sa  sobom  u  Ugarsku,  a  banom  hrvatsko- 
dalmatinskim  imenova  dosadasnjega  slavonskoga  bana  Ivana  Babo- 
nica, dok  je  Stjepan  Kotromanic  postao  izravnim  kraljevin* 
vazalom  kao  bosanski  ban.^ 

Vojvoda  Nelipic.  Imenovavsi  Karlo  Ivana  Babonica  j  e  d  i  n  i  m 
banom  u  hrvatskoj  zemlji,  zapovjedi  mu,  da  sada  obnovi  u  njoj  kra- 
Ijevsku  vlast.  Ali  banu  ne  samo  da  to  nije  uspjelo,  nego  gospoda  se 
hrvatska  sloze  u  obrambeni  savez  protiv  kraljevske  premoci,  spora-^ 
zumiju  se  s  Venecijom  i  uzmu  kraljevski  grad  Knin  u  svoje  ruke, 
Voda  bijase  im  bastinik  Mladenove  politicke  moci  vojvoda  Nelipic, 
Premda  je  zbog  neuspjeha  Karlo  skinuo  Ivana  Babonica  s  banske 
casti,  ipak  nasljednici  njegovi  Nikola  Omodejev  (1323  —  1325) 
iMikac  Mihaljevic  od  plemena  Akos  ne  uzmogose  takoder 
nista  da  ucine,  pace  na  kraljevo  pismo  (od  1325.),  kojim  htjede  da 
povrati  pali  sjaj  i  ugled  banskoj  casti  time,  da  je  hrvatske  velikase, 
dotada  izuzete  od  banskoga  suda,  opet  njemu  podvrgao,  odgovori 
vojvoda  Nelipic  tako,  da  je  sa  svojim  saveznicima  ametice  potukao 
bana  Mikca,  kad  je  usao  s  kraljevskom  i  banskom  vojskom  u  Hrvat- 
sku  (1326).  Posljedica  toga  poraza  bijase,  da  je  sva  juzna  hr- 
vatska zemlja  od  Like  i  Krbave  dalje  do  Cetine 
ostala    izvan    domasaja    kraljevske    vlast  i,    a    samo 


'  U  Ugarskoj  zivio  jc  Mladen  kao  Slobodan  velikas  ;  god.  1326.  udao  je  k<5cr 
Katarinu  za  vratislavskoga  hercega  Boljeslava.  Umr'o  je  nesto  prije  1343,,  a  nije 
nemoguce,  da  je  vec  on  dobio  od  kralja  Zrinj   u  Slavoniji. 


^  113 

Krcki  knezovi,  kojima  Karlo  potvrdi  darovnice  svojih  predhodnika, 
a  napose  ih  jos  obdari  zupanijom  gatskom  s  Otoccem  i  Dreznickom 
sa  Slunjem,  Cetinom  i  Trscem  (1323),  pa  Slavonija  i  njezin  ban  Mikac 
pokoravahu  se  Karlu.  No  dalja  posljedica  bjese  i  to,  da  se  tim  smut- 
njama  znala  okoristiti  Venecija,  jer  njezini  su  Ijudi  medutim  nago- 
vorili  Spljet  i  Nin,  da  joj  se  predadu  „u  zastitu"  (1327,  i  1329,).  Tako 
zavlada  rcpublika  mlctacka  citavom  hrvatskom 
obalom  od  Zrmanje  do  usca  Cetine;  jedino  Skradin  i 
Omis  ostadose  u  vlasti  knczova  Bribirskih,  Istodobno  otkinuo  je  bo- 
sanski  ban  Stjepan  Kotromanic  Hrvatskoj  sav  kraj  izmedu  Cetine  i 
Neretve,  onda  Imotski,  Dumno,  Livno  i  Glamoc  nacinivsi  od  ovih 
hrvatskih  zupanija  oblast  zvanu  „Zapadne  strane"  ili  „Zavrsje", 
Nad  preostalim  dijelom  Hrvatske  vladao  je  potpuno  samostalno  vojvoda 
Nelipic  stolujuci  u  tvrdom  Kninu  i  ratujuci  cas  s  dusmanima  svojim, 
narocito  knezovima  Bribirskim,  cas  napastujuci  dalmatinske  gradove 
sve  do  svoje  smrti  (1344), 

Konac  vladanja  Karla  I.  Za  to  vrijeme  vladao  je  Karlo  I.  mirno 
u  Ugarskoj  i  Slavoniji  razvijajuci  jos  neviden  sjaj  na  svojim  dvoro- 
vima  u  Temisvaru  i  Visegradu,  pace  sagradi  sebi  i  u  Zagrebu 
palacu.'  U  Slavoniji  banovao  je  Mikac  Mihaljevic  (1325—1343) 
krepkom  rukom,  narocito  otkad  je  slomio  otpor  snaznih  Babonica 
oduzevsi  im  za  kralja  grad  Stenicnjak  (1327).  Medutim  je  kralj  Karlo 
pregnuo  i  za  tim,  da  svome  rodu  stece  nove  krune,  narocito  na- 
puljsku  i  poljsku,  I  odista,  kad  je  stric  njegov,  napuljski  kralj  Ro- 
bert, ostao  bez  sina,  bude  Karlov  mladi  sin  A  n  d  r  i  j  a  zarucen  Ro- 
bertovom  unukom  Ivanom  i  poslan  u  Napulj  na  odgoju  kao  buduci 
vladar;  dok  je  stariji  sin  Ludovik  imao  osim  ugarsko-hrvatskoga 
prijestola  nastupiti  jos  i  poljski,  jer  Karlova  zena  Jelisaveta  bjese 
sestra  poljskoga  kralja  Kazimira,  a  taj  ne  imajuci  sam  djece  pred- 
lozi  njega  poljskim  stalezima  za  buducega  vladara,  sto  oni  i  obecaSe 
uciniti  (1339),  I  na  jugu  postize  Karlo  znatan  uspjeh  osvojenjem  Beo- 
grada  (1319),  koji  ostade  odsada  trajno  u  ugarskoj  vlasti,  Karlo  umr'o 
je    16,    jula   1342,    ostavivsi    tri   sina:    Ludovika,    Andriju    i    Stjepana. 


Ondje,    gdjc    je    danas    palaca    grofice    Burati  na    Strossmaycrovu     ietaltStu. 


114 

VII. 
Ludovik  L 

(1342-1382). 
Pad  hrvatskih  vclikasa.  Pun  poleta,  odlucnosti  i  svijesti  o  svom 
kraljevskom  dostojanstvu  naslijedi  Karla  sedamnaestgodisnji  sin  Lu- 
dovik L'  (1342—1382),  a  taj  pribavi  poslije  mnogih  ratova  svojoj 
drzavi  opseg  i  znamenitost,  kakove  nije  nikad  prijc  imala ;  stoga  ga 
historic!  obicno  nazivlju  Velikim.  Mladi  kralj  odmah  odluci  urediti 
zamrsenc  hrvatske  prilike,  cim  je  saznao  za  smrt  jakoga  vojvodc 
Nelipica  (1344),  koji  ostavi  udovicu  Vladislavu  od  plemena  Gu- 
sica  kao  skrbnicu  malodobnom  sinu  Ivanu  Nelipicu.  I  odista  ban 
Nikola  od  plemena  Hahold  provali  jos  iste  godine  1344.  u  Hrvatsku, 
dopre  do  Knina  i  uze  ga  jurisati ;  ali  junacka  Vladislava  „poput  la- 
vice"  suzbije  bana.  Videci  ipak,  da  se  trajno  ne  ce  odrzati,  upusti  se 
s  njime  u  pregovore,  nasto  ban  ostavi  Hrvatsku.  Potom  pode  sam 
kralj  Ludovik  na  jug,  a  kad  stize  s  30.000  vojske  do  Bihaca  naUni, 
dode  preda  nj  Vladislava  sa  sinom  Ivanom  Nelipicem,  pokloni  mu  se 
i  predade  grad  Knin.  Sada  oprosti  Ludovik  „dugotrajnu  nevjeru" 
njezina  muza  i  potvrdi  Ivanu  Nelipicu  sva  pradjedovska  imanja  nje- 
gova,  narocito  Sinj  s  cetinskom  zupanijom.  Time  bjese  snaga  Nelipica 
slomljena;  oni  su  odsada  vjerni  vazali  kraljevi  (1345). 

Zadar  i  napuljski  ratovi.  Na  glas  o  kraljevu  dolasku  pobuni  sc 
Z  a  d  a  r  protiv  Mlecana,  a  kralj  ga  pun  zanosa  primi  u  zastitu  i  obeca 
odaslanstvu,  koje  mu  se  poklonilo,  da  ce  sam  doci  gradu  u  pomoc 
s  golemom  vojskom.  To  on  i  izvrsi,  jer  Ijeti  1346.  stize  pred  Zadar 
sa  100.000  momaka.  Ali  kad  bude  u  neopreznom  boju  potucen,  ostavi 
Ijutit  grad,  a  taj  se  onda  poslije  dvogodisnje  junacke  obrane  vec  sa- 
svim  iznemogao  od  gladi  i  bolesti  predade  Veneciji  uz  teske  uvjete. 
Potom  utanaci  Ludovik  s  republikom  osamgodisnje  primirje  (1348). 
Medutim  uspjelo  je  kralju  za  vrijeme  borba  pod  Zadrom,  da  se  je 
nagodio  s  Bribirskim  knezovima  (1347).  Knez  Juraj,  sin  Pavla,  brata 
bana  Mladena,  predade  Ludoviku  tvrdi  i  vazni  grad  O  s  t  r  o  v  i  c  u 
(nedaleko    od  Bribira),    a  on  ga  opet    obdari   gradom    Z  r  i  n  j  e  m    u 

1  Suvremeni  h  r  v  a  t  s  k  i  m  jezikom  pisani  spomenici  zovu  kralja  Ludovik. 
tako  bosanski  ban  Tvrtko  u  ispravi  od  11.  augusta  1366.:  ..Kbda  se  podvize  na  me 
ugrbski  kralb  u  ime  L  u  d  o  vik-h"  (Murrain.  Acta  croatica  I.  83).  Tek  su  ..Iliri"  u  XIX. 
vijeku  od  Ludovika  ili  Ludviga  ucinili  Ljudcvita.  koje  je  prastaro  narodno  ime.  a 
znaci:  ..ad  homines  sermonem  habens"  (Rad  81.  121.).  dok  je  Ludwig  ..eine  Neben- 
form  zu  Chlodwig  (=  Ruhm-Kampfer).  Bass.  Deutsche  Vornamen  str.  80.). 


115 

"Slavoniji.  Knez  Juraj  praotac  je  cuvene  hrvatske  porodicc  grofova 
Zrinskih.  Ovim  cinom  spade  moc  knezova  Bribirskib,  pafe  ona  grana, 
«to  je  ostala  u  Hrvatskoj,  dobrza  izumre  izgubivsi  nekadasnji  ugled  i 
znamcnovanje.  Oslabljcnjem  knezova  Nelipica  i  Bri- 
birskih  prcstadc  oligarhiia  brvatskih  velika§a, 
pa  tako  uspostavi  Ludovik  opet  kraljcvsku  vlast  u  Hrvatskoj,  gdje  je 
■nije  bilo  jos  od  vremena  Ladislava  HI.  (IV.)   Kumanca. 

Glavni  razlog,  s  kojega  je  Ludovik  napustio  Zadar  i  sklopio  s  Ve- 
tiecijom  osamgodisnje  primirje,  bjese  umorstvo  njegova  brata  Andrije 
u  Aversi  (kod  Napulja).  Kad  je  vidio,  da  pregovaranjem  ne  ce  postici 
zatrazene  zadovoljstine,  pode  sam  s  vojskom  u  Napulj  te  dobrza 
osvoji  citavo  kraljevstvo,  osvetivsi  se  na  grozan  nacin  krivcima  bra- 
tove  smrti;  jedina  kraljica  Ivana  umace  srecno  (1348),  Ali  kad  se 
Ludovik  povratio  u  Ugarsku,  pokazala  se  potreba  nove  vojne,  a  ta 
kralja  doskora  uvjeri,  da  ce  morati  istrositi  svu  snagu  Ugarske  i  Hr- 
vatske, ako  hoce  da  trajno  zavlada  Napuljem.  Stoga  napusti  daljc 
vojevanje  ustupivsi  kraljici  Ivani  osvojeno  kraljevstvo  (1352). 

Srbija  i  Bosna.  Dok  su  se  vodile  borbe  oko  Zadra  i  u  Napulju, 
podize  srpski  kralj  Stjepan  Dusan  drzavu  svoju,  poglavito  na 
stetu  Bizanta.  do  toUke  visine  i  moci,  da  se  pocetkom  1346.  proglasio 
c  a  r  e  m  „Srbima  i  Grcima"  pa  stao  raditi  oko  toga,  da  osvoji 
Humsku  zemlju,  koju  je  drzao  bosanski  ban  Stjepan  Kotromanic, 
vazal  Ludovika  L  Dok  je  kralj  boravio  u  Napulju,  provali  car  Stjepan 
Dusan  u  Bosnu,  no  ne  postigavsi  konacna  uspjeha  zbog  istupa  bi- 
zantinskoga  carstva,  vrati  se  natrag  (1350).  Malo  potom  (1353)  ozeni 
se  kralj  Ludovik  Jelisavetora,  kcerkom  bosanskoga  bana  Stjc- 
pana  Kotromanica.  ali  taj  doskora  umre,  ostavivsi  banovinu  svomu 
darovitom  sinovcu  petnaestgodisnjem  Tvrtku  (1354  —  1391),  a  do 
godine  pokosi  smrt  i  cara  Stjepana  Dusana  (20.  decembra  1355). 
Sada  uze  naglo  padati  jaka  srpska  drzava,  a  time  se  Ludovik  oslo- 
bodi  opasna  takmaca  na  jugu. 

Mlctacki  rat  i  zadarski  mir-  Medutim  istece  osamgodisnje  pri- 
mirje s  Venecijom.  koja  se  za  to  vrijeme  prijevarom  domogla  grada 
Skradina  a  podjedno  stala  raditi,  kako  da  se  jos  docepa  Klisa  i 
Omisa.  To  nagna  Ludovika,  da  se  je  rijesio  konacno  obracunati  s  re- 
publikom,  zapoccvsi  veliki  rat  za  citavu  Dalmaciju,  naimc  za  otoke  i 
gradove.  Rat  pak  imao  se  voditi  ne  samo  u  Dalmaciji  i  Hrvatskoj, 
nego  i  na  njezinu  talijanskom  zemljistu,  gdje  su  kraljevske  vo)ske 
imale  zadacu,  da  sto  jace  pritisnu  same  Mletkc.  Stoga  uze  krab  sa- 

B 


116 

kupljati  u  Zagrebu  veliku  vojsku  proglasivsi  svagdje,  da  ide  u  rat 
protiv  Srba,  kad  ali  iznenada  okrene  na  zapad  navijestivsi  republici 
rat  (1356).  Na  taj  nenadaai  preokret  Venecija  se  veoma  uplasi  i  po- 
nudi  odmah  mir  uz  uvjet,  da  ce  Ludoviku  predati  sve  gradove  dal- 
matinske  osim  Zadra.  No  kralj  ne  htjede  nista  da  zna  o  torn.  Rat  se 
vodio  dvije  godine,  U  Hrvatskoj  i  Dalmaciji  vodio  je  vojsku  hrvatsko- 
dalmatinski  ban  Ivan  Cuz  od  Ludbrega;  Spljet  i  Trogir  predadu  mu 
se  skoro,  a  za  njima  se  onda  povedu  i  ostali  gradovi  osim  Zadra, 
oko  kojega  je  bilo  krvavih  borba.  Kako  je  u  isto  vrijeme  Ludovik 
srecno  ratovao  i  u  sjevernoj  Italiji,  pristade  republika  konacno  na 
mir  u  Zadru  (18.  februara  1358.),  po  kojem  se  odrece  svih  dal- 
matinskih  gradova  i  otoka  „od  polovice  Kvarnera  do  medasa  grada 
Draca",  dakle  i  Dubrovnika  i  Kotora,  a  duzd  naslova  „vojvoda  Dal- 
macije  i  Hrvatske",  kojim  se  ponosio  jos  od  godine  1000.'  Ovim  s  u. 
slavnim  mirom  dalmatinski  gradovi  i  otoci  povra- 
cenizakonitomkralju  i  kraljevstvuhrvatskomu, 
a  republika  mletacka  bjese  istisnuta  s  hrvatskih  obala  za  dulje  vremena. 
Balkanski  poluotok.  Pobijedivsi  Veneciju  i  stekavsi  dalmatinske 
gradove  okrene  Ludovik  I.  na  jug  s  namjerom,  da  ostvari  na  Balkan- 
skom  poluotoku  ciljeve  Bele  II,  (HI).  Na  proljece  1359.  zapoce  rat  na 
Srbe,  koji  se  po  smrti  cara  Stjepana  Dusana  ubrzo  raspadose  na  vise 
manjih  oblasti,  tako  da  je  sin  i  nasljednik  njegov  Stjepan  Uros 
(1355—1371)  bio  samo  po  naslovu  „car  Srba  i  Grka".  Ovim  ratom, 
za  kojega  Ludovik  provali  sve  do  Rudnika  planine,  osigura  kralj 
banovinu  macvansku  ;  no  inace  ne  postize  nikakih  znatnijih  uspjeha. 
Dobrza  dosao  je  Ludovik  u  sukob  s  bosanskim  banom  Tvrtkom.  Jos 
1357.  prisilio  je  kralj  mladoga  bana,  da  mu  preda  u  ime  miraza 
banovne  Jelisavete  svu  sjevernu  Humsku  zemiju  izmedu  Neretve  i 
Cetine.  Zacijelo  je  Tvrtko  tesko  osjecao  taj  gubitak,  pa  zato  se  i 
odmetne  od  kralja  (1363).  Sada  provali  kralj  Ludovik  u  Bosnu  i  dopre 
do  Sokol-grada  iznad  izvora  Plive  (nedaleko  od  Jajca).  No  ban  ga 
suzbije  i  prisili  na  povratak,  pace  i  druga  kraljeva  vojska,  koja  je 
polazila  na  Srebrenik  (nedaleko  od  Brckoga  na  Savi)  pod  vodstvom 
palatina  Nikole  Konta,  bjese  takoder  ametice  porazena.  Ali  kad  potom 
bukne  u  Bosni  buna  protiv  Tvrtka,  a  na  celu  joj  brat  mu  Vuk,  morao  se 
Tvrtko  konacno  pokloniti  kralju,  priznavsi  ga  svojim  vrhovnim  gospoda- 
rom,  a  brata  Vuka  suvladarom  (1366).  Ovaj  preokret  u  Bosni  omoguci 


'  Izuzetak  cini  samo  vrijeme  od   1107.  do   1115. 


117 

Ludoviku  navalu  na  Bugarsku,  u  kojoj  su  po  smrti  cara  Aleksandra 
zavladala  oba  njegova  sina  SiSman  i  Sracimir,  prvi  s  prijcstolnicom 
u  Trnovu,  a  drugi  u  Vidinu.  Kako  su  braca  bila  u  zavadi,  lako  uspjc 
Ludoviku  pokoriti  vidinsku  carevinu  zarobivsi  i  samoga  cara  Sraci- 
mira  (1365),'  Nato  osnova  Ludovik  bugarsku  banovinu  izmedu 
Dunava  i  Balkana  na  zapadu  s  Vidinom  kao  glavnim  mjestom,  ali 
izmirivsi  sc  poslijc  cetiri  godine  sa  Sracimirom,  povrati  mu  drzavu 
kao  svome  v  a  z  a  1  u  (u  drugoj  polovici   1369.). 

Uto  umre  ujak  Ludovikov,  poljski  kralj  Kazimir  (1370),  a  Poljaci 
nato  bez  otpora  prihvate  —  prema  ugovoru  od  1339.  —  Ludovika 
za  svoga  kralja  okrunivsi  ga  svecano  u  Krakovu.  Tako  postade  Lu- 
dovik gotovo  najmocnijim  vladarom  u  Evropi.  Vlast  njegova  sezala 
je  od  donje  Visle  sve  do  Kotora  na  Jadranskom  moru,  a  osim  maloga 
broja  Madzara  i  Nijemaca  svi  su  mu  ostali  podan'ci  bill  Slovcni,  u 
prvom  redu  Hrvati,  Srbi,  Slovaci,  Malorusi  i  Poljaci.  Medutim  dok 
je  kralj  Ludovik  ovako  sirio  granicc  svojoj  vlasti,  pojavi  se  na  Bal- 
kanskom  poluotoku  nova  sila  i  postade  ubrzo  najopasnijim  dusma- 
ninorn  Ugarske  i  Hrvatske.  To  su  Osmanlije  ili  Turci. 

Turci.  Kaspijskom  moru  na  istok  siri  sc  golemo  nizozcmlje  Turan 
(Turkestan),  gdje  su  kroz  mnoge  vijekove  zivjela  razna  nomadska 
plemena  prozvana  jednim  imenom  Turci.  Kad  Dzingiskan  (Temudzin) 
utemelji  svoju  prostranu  mongolsku  drzavu,  ostavi  pocetkom  XIII. 
vijeka  jedan  dio  Turaka  svoju  domovinu  i  preseli  se  u  Malu  Aziju, 
gdje  se  voda  njihov  O  s  m  a  n  uoci  XIV,  vijeka  proglasi  nezavis- 
nim  s  u  1 1  a  n  o  m,  primivsi  sa  svojim  narodom  islam;  po  njemu  sc 
onda  oni  prozvase  Osmanlije.  Sin  Osmanov  O  r  h  a  n  ucini  Brusu 
prijcstolnicom  i  primace  sc  Mramorskom  moru  (1326).  Vcc  sada  bili 
su  Osmanlije  na  glasu  sa  svoje  hrabrosti,  pa  stoga  ih  jc  bizantinski 
dvor  cesto  zvao  u  pomoc  protiv  cara  Stjepana  Dusana  i  domacih 
suparnika.  Godine  1352,  prijede  Orhanov  sin  Sulejman  s  malom  cetom 
Dardancle  pa  iznenada  osvoji  utvrdu  Z  i  m  p  i  nedaleko  od  Galipolja, 
prvo  evropsko  mjesto,  sto  su  ga  Turci  dobili.  Odsada  ih  vise  nitko 
nije  mogao  odavle  istjerati,  pace  'doskora  zauzmu  oni  jos  i  samo 
Galipolje  (1354).  Uredivsi  stalnu  pjcsacku  vojsku,  zvanu  j  a  n  j  i  c  a  r  i, 
koja  bjese  u  pocetku  sastavljcna  samo  od  zarobljene  krscanskc  djecc, 
ostavi  Orhan  sinu  Muratu  I.  (1362  —  1389)  mocnu  drzavu.  U  taj  je 
cas  bizantinsko  carstvo  bilo  najslabija  vlast  na  Balkanskom  poluotoku, 


'  Poslijc  toga  zivio  je  car  Sracimir  negdje  u  Slavoniji. 


118 

pa  stoga  sultan  Murat  lako  osvoji  Drenopoljc  (1363)  i  ucini  ga  prvom 
evropskom  turskom  prijestolnicom.  Oviin  se  cinom  Turci  oglasise  kaa 
nova  drzava  u  Evropi,  a  podjedno  je  iznesena  na  vidik  njihova  na- 
mjera,  da  zele  osvojiti  ostatke  bizantinskoga  carstva  i  Balkanski  po- 
luotok.  Kako  su  toj  teznji  najvise  mogli  smetati  Srbi  i  Bugari  kao- 
jaci  od  Bizanlinaca,  sasvim  je  prirodno,  da  je  sultan  morao  najprije 
s  njima  doci  u  sukob.  I  odista,  kad  vidje  srpski  kralj  V  u  k  a  s  i  n  — 
suvladar  cara  Stjepana  Urosa  od  1366.  —  kolika  mu  pogibao  prijeti 
od  Turaka,  digne  se  prvi  na  njih  s  teznjom,  da  ih  istjera  iz  Tracije,. 
ali  bude  kod  Crnomena  na  Marici  (26.  septembra  1371,]  ametom 
potucen,  pace  zajedno  s  bratom  despotom  Ugljescm  pogibe  u  boju. 
Bitkom  na  Marici  zacinje  se  tursko  gospodstvo  nad  Juzniro  Slove- 
nima.  Sada  padnu  sve  srpske  zemlje  juzno  od  Kosova  polja  pod  vlast 
osmanlijsku,  a  sin  Vukasinov  Marko  (Kraljevic  Marko  narodne 
pjesme)  postade  turskim  vazalom.  Jos  iste  godine  umre  (4.  decembra 
1371.)  car  Stjepan  Uros  kao  posljednji  clan  dinastije  Nemanjica  i  go- 
spodar  sjevernoga  dijela  Srbije/  gdje  onda  preuzme  vlast  vise  velikasa,. 
no  najznatniji  medu  njima  bjese  knez  Lazar  Hrebeljanovic 
(1371  —  1389). 

Ban  Tvrtko  postajc  kralj.  Izumrce  dinastije  Nemanjica  i  rasulo- 
jos  nedavno  tako  mocnoga  srpskoga  carstva  snazno  se  dojmi  bosan- 
skoga  bana  Tvrtka.  Djed  njegov,  ban  Stjepan  Kotroman  (f  1313.), 
imao  je  za  zenu  Jelisavetu,  kcerku  srpskoga  kralja  Stjepana  Dragu- 
tina,  sina  Stjepana  Urosa,  Prema  tome  dakle  bjese  Tvrtko  u  rodu 
po  tankoj  krvi  s  Nemanjicima,  a  on  ne  samo  da  je  to  stao  isticati, 
nego  se  uze  i  otimati  za  posjede  iste  porodice.  U  slozi  s  knezom 
Lazarom  Hrebeljanovicem  osvoji  godine  1374.  svu  Humsku  zemlju  i 
onu  oko  gornje  Drine  („Podrinje"),  a  sam  zauze  (oko  1376.)  Travunju 
(Trebinjsku  oblast),  tako  da  mu  je  vlast  tada  sezala  na  jugu  preko 
Huma  i  Travunje  do  Kotora  i  Onogosta  (danas  Niksici),  dok  je  na. 
istoku  drzao  u  svojim  rukama  jedan  dio  Rase  do  Sjenice,  gdje  se  ta- 
koder  nalazilo  Milesevo  s  grobom  sv.  Save  Nemanjica.  Osilivsi  se 
tako  odluci,  da  na  osnovi  bastinskoga  prava  obnovi  kraljevstvo  Ne- 
manjica. Ljeti  1377.  dade  se  na    grobu    sv.    Save   okruniti    ..sugubim 

•  Buduci  da  je  danas  na  osnovi  posve  pouzdanih  suvrcmenih  dubrovackih 
spomenika  dokazano.  da  je  car  Stjepan  Uros  prezivio  kralja  Vukasina  za  puna  dva 
mjeseca.  sasvim  je  prirodno.  da  je  samo  docnije  izmisljena  bajka.  e  je  kralj  Vukasia 
ubio  cara  Uro§a  u  lovu.  Smrtni  dan  carev  je  cetvrtak  4.  decembra,  a  ne  2.  decembra^ 
(kad  je  bio  utorak). 


119 

vijencem",  kako  ga  sam  zove,  to  jest  dvostrukom  krunom  u  znak 
srpske  i  bosanske  zemljc  i  prozva  se  :  ..Stefan  Tvrtko  po  milosti 
gospoda  Boga  kralj  Srbljem,  Bosni,  Primorju,  Humskoj  zemlji,  Donjim 
Krajem,  Zapadnim  Stranama,  Usori,  Soli  i  Podrinju  i  k  tomu."  Tim 
su  krunisanjem,  koje  su  Dubrovcani  i  Mlecani  odmah  priznali,  a  kralj 
mu  se  Ludovik  bar  nije  protivio,  presla  i  sva  prava  Ncmanjica  na 
njega  i  njegove  bastinikc, 

Ponovni  mlctacki  rat.  Medutim  se  zaplete  kralj  Ludovik  po- 
novo  urats  republikom  mletackom.  God.  1378.  planula  je 
borba  imedu  Venecije  i  Genove  zbog  njihovih  zajednickih  interesa 
na  istoku.  Na  poziv  Genove,  da  joj  dode  u  pomoc,  Ludovik  se  rado 
odazove,  zeleci  da  sto  vecma  oslabi  staru  suparnicu  ugarsko-hrvat- 
skih  kraljeva  na  Jadranskom  moru.  Ratovalo  se  i  opet  poglavito  na 
sjeveroitalskom  kopnu,  dok  se  mletacko  brodovlje  ogranicilo  na 
pustosenje  dalmatinske  obale.  Konacno  je  doslo  1381.  do  mira  u 
Turinu,  u  kojem  republika  priznade  sve  tocke  zadarskoga  mira 
(od  1358.),  a  suvise  jos  se  obaveza  svake  godine  placati  ugarsko- 
hrvatskomu  kralju  danak  od  7000  dukata.  Sto  Ludovik  nije  jace  skucio 
Veneciju,  i  opet  su  krive  napuljske  prilike.  Ne  htijuci  Ivana  priznati 
rimskoga  papu  Urbana  VL,  nego  avignonskoga  protupapu  Klementa 
VIL,  Urban  VL  izopci  kraljicu  Ivanu  iz  crkve  i  lisi  prijestola.  Kako 
kraljica  nije  imala  djece,  otpremi  Ludovik  u  Napulj  s  vojskom  svcga 
rodaka  Karla  Drackoga,  hercega  hrvatskoga  (izmedu  1369.  i 
1376.),  a  taj  ukloni  Ivanu  i  postade  kraljem  u  svojoj  otadzbini  (1381). 
Malo  potom  umre  kralj  Ludovik  (11.  sept.  1382.)  ostavivsi  dvije 
maloskrbne  kceri,  stariju  Mariju,  vjerenicu  ceskoga  kraljevica 
2igmunda  Luksenburgovca,  sina  cara  i  kralja  Karla  IV.,  i  mladu 
H  e  d vigu, 

VIII. 
Dinasticki  zapletaji  u  porodici  Anzuvinskoj. 

(1382—1409). 
Marija  (1382—1385).  Odmah  sjutradan  poslije  ukopa  Ludovika  L 
okrunise    velikasi    stariju   mu  kcer  Mariju  (1382-1385)  za    kralja, 
kao  da  bi  mu  bila  sin.'    Kako  joj  je  onda  bilo  tek  dvanaest  godina, 

•  Marija  sama  kaze  u  vise  isprava.  da  je  stupila  na  prijesto  ..iure  gcniture... 
uti  filius  masculinus".  a  i  suvrcmeni  Zadranin  Pavao  Pavlovi<5  pise,  da 
Marija   17.  sept.   1382.   ..coronata  fuit  in  r  e  g  e  m". 


120 

to  je  vladanje  preuzela  kao  regentkinja  mati  joj  Jelisaveta  Kotroma- 
nicka,  zena  vladohlepna,  nepromisljena  i  sklona  spletkama,  Glavni 
joj  savjetnik  bjese  ugarski  palatia  Nikola  Gorjanski,  muz 
razborit,  ali  sebican.  Prvo  je  bile  kraljici  matcri,  da  je  gledala,  kako 
bi  svojoj  starijoj  kceri  pribavila  uz  ugarsko-hrvatski  jos  i  poljski 
prijesto.  No  poljski  se  velikasi  tome  odlucno  oprijese,  jer  nijesu  vise 
htjeli  da  njihov  vladar  stoluje  u  Ugarskoj  i  odavle  vlada  Poljskom. 
Poslije  poduljih  pregovora  okrunise  oni  mladu  kcer  Ludovikovu, 
H  e  d  V  i  g  u,  za  poljsku  kraljicu  odruzivsi  se  tako  od  Ugarske,  a 
kad  se  druge  godine  iza  toga  Hedviga  udala  za  litvanskoga  kneza 
Vladislava  Jagela,  osnovana  bi  poljska  kraljevska  dinastija 
Jagelovica  (1386). 

Hrvatski  zapletaji.  Medutim  uzese  se  spremati  kud  i  kamo 
ozbiljnije  promjene  u  Hrvatskoj,  gdje  je  vladalo  veliko  nezadovoljstvo 
i  zbog  centralizatorne  politikc  obaju  kraljeva  iz  kuce  Anzuvinskc,  a 
i  radi  toga,  sto  je  zena  sjela  na  prijestolje.  Ovo  nezadovoljstvo 
naumi  iskoristiti  bosanski  kralj  Stjepan  Tvrtko  pregnuvsi  za  tim,  da 
prosiri  granice  svoje  na  Jadransko  more  i  do  Drave,  tako  da  bi  Za- 
jedno s  onim,  sto  je  vec  imao,  u  svoje  ruke  dobio  vlast  nad  citavom 
zemljom,  u  kojoj  stanuje  narod  hrvatski  i  srpski.  Cim  je  dakle  do- 
znao  za  promjenu  prijestolja  u  Ugarskoj,  poslje  u  neke  dalmatinske 
gradove  i  k  nekim  hrvatskim  velikasima  svoje  vjeste  Jjude  mameci 
ih,  da  se  odruze  od  ugarske  krune.  Njemu  se  kao  prvi  odazva 
vranski  prior  Ivan  od  Palizne  (iz  krizevacke  zupanije),  ali  dal- 
matinski  gradovi  i  vecina  hrvatske  gospode  u  taj  mu  se  par  ogluse. 
Kad  su  saznali  u  Budimu  za  namjere  Stjepana  Tvrtka,  zamisli  pa- 
latin  Nikola  Gorjanski,  poglavito  zbog  obrane  dalmatinskih  gradova, 
sklopiti  obrambeni  savez  s  republikom  mletackom ;  no  ona  ga  ne 
prihvati,  Sada  se  rijesi  kraljica  Jelisaveta,  da  licno  pode  u  Hrvatsku 
i  ondje  primiri  nezadovoljnike.  Na  glas  o  njezinu  dolasku  podize 
Ivan  od  Palizne  javno  bunu  u  Vrani,  ali  kad  obje  kraljice,  Marija  i 
Jelisaveta,  stigose  u  sjajnoj  pratnji  u  Zadar,  a  bosanska  pomoc  izosta, 
morala  se  Vrana  predati,  dok  Ivan  od  Palizne  umace  jos  za  vremena 
u  Bosnu.  Sada  se  Hrvati  opet  na  oko  primire  (krajem  novembra 
1383.).  Potom  udesi  palalin  Nikola  Gorjanski  izmirenje  s  bosanskim 
kraljem  prepustivsi  mu  grad  „njegovih  predaka"  Kotor  (1385). 

Buna  brace  Horvata.  Ubrzo  prouzroci  cudljivo  i  nesigurno 
zensko  vladanje  veliko  nezadovoljstvo  ne  samo  medu  velikasima  u 
Slavoniji,  nego  i  medu  onima  u  Ugarskoj,  Na  celo  ovim  nezadovolj- 


121 

nicima  stane  porodica  Horvata  (iz  vukovske  zupanije),  poimencc 
braca  P  a  v  a  o  biskup  zagrebacki,  I  v  a  n  i  s  jos  nedavno  macvanski 
ban  i  L  a  d  i  s  1  a  v.'  Njima  se  pridruzise  i  mnogi  ugarski  velikasi,  a 
medu  njima  dvorski  sudac  Nikola  Szechy,  nekoc  ban  hrvatski,  i 
dvorski  blagajnik  Nikola  Zambo.  Kad  je  dvor  saznao  za  „ligu"  ne- 
zadovoljnih  slavonskih  i  ugarskih  velikasa,  posegne  u  prvi  kraj  na 
prijedlog  palatina  Nikole  Gorjanskoga  za  izmirenjem,  koje  bi  uistinu 
utanaceno  u  naaju  1385.  u  Pozegi,  Ali  kad  se  nezadovoljnici  uvjcrisc 
o  neiskrenosti  kraljice  Jelisavete  i  palatina,  odluce  potraziti  sebi  i 
drzavi  vladara  u  napuljskom  kralju  Karlu  Drackorau,  tada  je- 
dinom  muskom  punoljetnom  clanu  dinastije  anzuvinskc,  koji  je  po- 
znavao  zakone  i  uredbe  Ugarske  i  Hrvatske.  Bas  u  taj  cas  provali 
vjerenik  kraljice  Marije  Luksenburgovac  Z  i  g  m  u  n  d  oruzanom  ru- 
kom  u  Ugarsku  i  prisili  dvor,  da  ga  vjenca  s  Marijora,  a  onda  se 
opet  povrati  u  Cesku,  Medutim  je  biskup  Pavao  Horvat  posao  u 
Napulj  i  pozvao  Karla  Drackoga  u  Ugarsku  i  Hrvatsku,  da  tude 
preuzme  vladanje.  Karlo  se  odazva  pozivu  i  kad  ga  je  sabor  u  Bu- 
dimu  izabrao  za  kralja,  a  Marija  se  odrekla  krune,  bude  na 
statu  godinu  1385.  okrunjen  u  Stolnom  Biogradu  ugarsko-hrvatskim 
kraljem  kao  Karlo  II. 

Karlo  II.  (1385  —  1386)  i  Marija  (1386—1395).  Karlo  II.  vladao 
je  samo  malo  dana,  jer  ga  u  februaru  1386.  dadose  kraljica  Jelisa- 
veta  i  Nikola  Gorjanski,  koji  bjese  skinut  s  palatinske  casti,  muckc 
i  izdajnicki  pogubiti  od  ugarskoga  velikasa  Blaza  Forgaca  u  jednoj 
sobi  u  budimskom  dvoru,  kuda  ga  pozvase  toboze  na  dogovor.  Sada 
postade  opet  vladarom  Marija  (1386  —  1395),  a  braca  Horvati  i  nji- 
hovi  privrzenici  zdruze  se  s  Ivanom  Paliznom  i  Stjepanom  Tvrtkom 
te  zacnu  gradanski  rat  proglasivsi  kraljem  malodobnoga  sina  Karlova 
Ladislava  Napuljskoga  (1386  —  1409).  U  takim  prilikama  podu 
obje  kraljice  s  palatinom  Nikolom  Gorjanskim,  koji  se  dasto  vratio 
na  svoje  mjesto,  Blazom  Forgacem  i  drugim  nekim  odlicnicima  na 
jug,  da  posjete  palatina  u  njegovu  gradu  Gorjanu  ;  ali  rano  jutrora 
25.  jula  1386.,  kad  vec  ostavise  susjedno  Dakovo,  napadnu  ih  braca 
Horvati  sa  cetom  oruzanih  Ijudi  na  otvorenoj  cesti.  U  zestokom  su- 
kobu  bise  pogubljeni  palatin  Nikola  Gorjanski,  ubojica  Karla  II.  Blaz 
Forgac  i  jos  neki  drugi,    dok  obje  kraljice    proglasise    nezadovoljnici 

'  Ova  jc  porodica  bila  podrijetlom  iz  Ugarske.  a  od  plcmcna  B  a  n  d  a  :  Hor- 
vati prozvali  su  se  po  gradu  H  o  r  v  a  I  u.  koji  jc  nekoc  stajao  blizu  danasnjih  Mi- 
kanovaca  (nedaleko  od  Vinkovaca). 


122 

zarobljenima.  Potom  otpreme  obje  kraljicc  u  Novigrad  na  moru  (nc- 
daleko  od  Nina),  Ovdje  dade  cuvar  njihov  Ivan  od  Palizne,  jos  odi 
kralja  Karla  II,  imenovani  ban  hrvatski,  oko  polovice  januara  1387, 
kraljicu  Jelisavetu  naoci  njezine  kceri  Marije  udaviti,  bez  sumnjc 
na  zelju  napuljskoga  dvora,  dok  Mariji  kao  neduznoj  mladoj  zeni 
postedise  zivot, 

Zigmund  (1387  —  1437).  Kad  je  muz  kraljice  Marije  saznao  za 
gorjanske  dogadaje,  pohita  u  Ugarsku,  gdje  ga  neki  dvoru  odani 
velikasi  izaberu  kraljem  i  odmah  okrune  u  Stolnom  Biogradu,  Novi 
kralj  Zigmund'  (1387—1437)  uze  prije  svega  nastojati,  kako  bi  oslo- 
bodio  zenu  kraljicu  Mariju  novigradske  tamnice.  U  tu  svrhu  slozi  se- 
s  republikom  mletackom,  a  ta  mu  poslje  dosta  lada  u  pomoc,  da 
s  mora  zatvore  Novigrad,  dok  je  s  kopna  na  nj  udario  Krcki  knez 
Ivan  sa  svojom  i  kraljevskom  vojskom,  Poslije  podulje  podsade  prc- 
dao  je  zbog  oskudice  hrane  ban  Ivan  od  Palizne  kraljicu  Mariju,  alt 
uz  uvjet,  da  sam  moze  sa  svojim  Ijudima  poci  kuda  hoce  (pocetkom 
juna  1387.).  U  isto  vrijeme  ratovale  su  Zigmundove  vojske,  na  celu 
im  Nikola  Gorjanski,  sin  poginula  palatina,  s  tolikom  srecom  u  juznoj 
Ugarskoj  i  Slavoniji,  da  su  se  braca  Horvati,  koje  su  pomagali  bo- 
sanski  kralj  Sljepan  Tvrtko  i  srpski  knez  Lazar,  morali  skloniti  u- 
Bosnu,  pace  tom  prigodom  pogibe  Ladislav  Horvat. 

Bitka  na  Kosovu.  Ove  borbe  prekide  za  neko  vrijeme  napre- 
dovanje  tursko,  jer  kad  sultan  Murat  I,  godine  1389.  povede  golemu 
vojsku  na  Srbiju,  poslje  i  Stjepan  Tvrtko  knezu  Lazaru  pomoci.  Na 
Kosovu  polju  doslo  je  na  Vidov-dan  15.  juna  do  krvava  boja, 
u  kojem  doduse  pogibe  sultan  Murat  od  noza  srpskoga  viteza  M  i  I  o  s  a- 
K  o  b  i  1  i  c  a',  ali  Turci  ipak  ametom  potuku  pod  vodstvom  Muratova 
sina  i  nasljednika  Bajazida  I,  (1389-1403)  Srbe,  pace  i  sam. 
knez  Lazar  izgubi  glavu.  Sada  postadose  Srbi  na  sjeveru  od  Kosova 
sultanovim  vazalima,  no  srpske  drzavne  organizacije  jos  nije  nestalo, 
jer  joj  stade  na  celo  sin  Lazarov  Stjepan  Lazarevic  kao- 
despot,    a    u    krajevima    oko   Kosova    vladao    je    surjak  njegov  V  u  k 


'  Suvremcni  hrvatskim  jezikom  pisani  spomenici  vazda  zovu  kralja  Z  i  g- 
muud  (Surmin.  Acta  Croat,  113,  146,  281.  432).  a  tako  se  pise  i  knez  Zigmund 
Frankapan  izmedu  1444.  i  1493.  (ibidem).  N  j  e  m  a  c  k  a  je  forma  Sigismund  ili  Sig- 
mund,  a  po  njoj  onda  i  latinska. 

-'  Pravo  ime  je  K  o  b  i  1  i  c,  kako  ga  biljeze  svi  stariji  izvori.  Forma  Ob  ill  6 
dolazi  prvi  put  tek  u  knjizi  Pavla  Julinca  (1765).  Up.  o  tom  PyBapau.  O  KHeay 
Jlaaapy  str.  319.-327, 


123 

Brankovic.  Buduci  da  su  oni  bili  u  vjecnim  zadjevicama,  izmisli 
docnijc  narod,  da  jc  Vuk  Brankovic  izdao  Srbc  na  Kosovu,  u  cerau 
nema  ni  zrna  istine,  Pobjedom  Kosovskom  bijase  Turcima  otvoren 
put  u  Bosnu,  Bugarsku  i  Podunavlje,  a  sukob  izmedu  ugarsko-hrvat- 
skoga  kralja  i  sultana  vec  u  najkrace  vriieme  neizbjeziv. 

Stjepan  Tvrtko  i  Stjcpan  Dabisa.  Uspjesi  Zigmundovi  i  pro- 
vala  turska  ne  sprijeci  bosanskoga  kralja  Stjepana  Tvrtka  u  srecnom 
napredovanju  u  Hrvatskoj  i  u  Dalmaciji,  jer  on  okupi  doskora  oko 
sebe  svu  Hrvatsku  juzno  od  Velebita  s  gradom  Kninom,  Ostrovicom 
i  Klisom,  stece  gradove  Omis,  Spljet,  Trogir  i  Sibenik  pa  se  godinc 
1390.  —  ravno  trista  godina  poslije  smrti  posljednjega  Trpimirovica 
Stjepana  II.  —  prozove  jos  i  kraljcm  Hrvatske  i  Dalma- 
c  i  j  e.  Stjepan  Tvrtko  jedini  je  vladar  poslije  izumrca  hrvatske  na- 
rodne  dinastije,  ma  da  i  nije  vladao  citavim  narodom  hrvatskim,  koji 
bijase  hrvatske  krvi  i  koji  je  okupio  u  svojoj  ruci  vecinu  Hrvata 
i  Srba.'  No  slavni  kralj  ne  dospje  da  utvrdi  svoje  vlasti,  jer  vec  u 
februaru  1391.  umre  u  pedesetoj  godini,  a  malo  potom  izmijeni  svi- 
jetom  i  njegov  vjerni  privrzenik  Ivan  od  Palizne, 

Stjepana  Tvrtka  naslijedi  brat  mu  Stjepan  Dabisa 
(1391  —  1395),  muz  neodlucan  i  povodljiv,  koji  nije  znao  odrzati  tece- 
vine  Tvrtkove.  Sa  Zigmundom  sklopi  u  Dakovu  mir  (1393),  kojim  sc 
obaveza,  da  ce  drzavu  svoju  po  smrti  njemu  ostaviti,  a  onda  se 
s  njime  slozi  na  propast  brace  Horvata  otevsi  im  od  Stjepana  Tvrtka 
darovani  grad  Omis.  Ivanis  i  Pavao  Horvat  pobjegnu  sada  u  Dobor 
grad  na  donjoj  Bosni,  gdje  ih  Zigmund  opkoli  i  uhvati.  Nato  povede 
Zigmund  oba  brata  u  Ugarsku  i  dade  u  Pecuhu  Ivanisa  kao  izdajicu 
domovine  privezati  konjma  za  repove,  dok  je  biskup  Pavao  valjada 
u  nekom  samostanu  dokrajcio  svoje  dane  (1394).  Tim  dogadajem 
svrsio  se  hrvatski  ustanak  pod  vodstvom  brace  Horvata,  nasto  Stje- 
pan Dabisa,  zaplasen  srecom  Zigmundovom,  povrati  kralju  onaj  dio 
Hrvatske  i  Dalmacije,  sto  ga  je  bastinio  od  Stjepana  Tvrtka.  odre- 
kavsi  se  podjedno  i  naslova  kralja  hrvatsko-dalmatinskoga.  Iduce 
godine  umru  kraljica  Marija  i  Stjepan  Dabisa,  no  bosanska  gospoda 
ipak  ne  uzmu  2igmundd  za  svoga  kralja,  vec  poslije  kratkovremena 
vladanja    Dabisine    udovice    Jelene    Grube  (1395-1398)  izaberu 

»  Kotromanici  bili  su  podrijetlom  iz  okolice  danasnjcga  Broda  na  Savi.  a  od 
plemcna  Borica  bana.  Kralj  Stjepan  Tvrtko  bijase  kroz  cijeli  zivot  k  a  t  o  1  i  k  (kako 
je  to  dokazao  Ruvarac  u  ..Glasniku  bos.  here,  muzeja"  1894.  619—620).  a  mati 
bila  mu  je  Jelena.  kneginja  Bribirska  od  plemcna  Subida. 


124 

Stjepana  Ostoju  (1398 — 1404),  nezakonita  sina  Stjepana  Tvrtka, 
za  koga  preuzesc  vladanje  bosanski  velikasi  Hrvoje  Vukcic  Hrva- 
tinic',   Sandal)  Hranic  i  Pavao  Radinovic. 

Bitka  kod  Nikopolja.  Oko  toga  vremena  zanemario  je  Zigmund 
bosanske  prilike  zbog  golemih  priprava  za  turski  rat,  U  tu  jc  svrhu 
zatrazio  pomoc  cijele  zapadne  Evrope,  a  dobi  je  najvise,  pored  Ni- 
jemaca,  Engleza  i  Poljaka,  od  Francuza.  S  vojskom  od  kakih  9000 
momaka  krene  protiv  sultana  Bajazida  (koji  se  tada  upravo  bavio 
oko  priprava,  da  podsjedne  Carigrad)  s  teznjom,  da  unisti  tursko 
carstvo  u  Evropi.  Presavsi  kod  Orsave  Dunav  dode  pod  Nikopolje 
na  Dunavu  tc  ga  stade  podsjedati,  ali  uto  doleti  sultan  s  kakih 
20.000  momaka  i  potuce  ametom  krscansku  vojsku  (25,  sept,  1396,), 
Sam  Zigmund  nekako  se  srecno  spasao  na  ladi  otplovivsi  Dunavom 
u  Crno  more,  a  onda  se  pocetkom  slijedece  godine  preko  Carigrada 
i  Dubrovnika  vrati  u  svoju  drzavu.  Pobjeda  kod  Nikopolja  utvrdila 
je  vlast  osmanlijsku  na  Balkanskom  poluotoku  za  sve  daljc  vijekove, 
a  povrh  toga  izazvala  je  Turke  na  vojnu  protiv  Ugarske  i  Hrvatske. 

Stjepan  Lackovic  i  vojvoda  Hrvoje.  Buduci  da  se  poslije 
nikopoljske  bitke  nije  kroz  vise  mjeseci  nista  znalo  ni  u  Ugarskoj 
ni  u  Hrvatskoj,  sto  se  je  zbilo  sa  Zigmundom  i  da  li  je  uopce  jos  ziv, 
slozi  se  doskora  stranka,  na  celu  joj  bivsi  ban,  onda  palatin  Stjepan 
Lackovic  od  Cakovca,  a  ta  ponovo  istace  Ladislava  Napulj- 
skoga,  sina  Karla  IL,  ugarskohrvatskim  kraljem,  Uto  stize  Zigmund 
u  Dalmaciju  i  Hrvatsku  i  saznavsi  za  to  pozove  Stjepana  Lackovica 
i  njegove  drugove  toboze  izmirenja  radi  u  Krizevcc  na  sabor,  davsi 
im  podjedno  pismeno  jamstvo,  da  im  se  ne  ce  nista  zla  dogoditi 
(,,salvus  conductus").  Medjutim  na  saboru  ubrzo  je  doslo  do  ostre 
kavge,  u  kojoj  Zigmundovi  privrzenici  sasijeku  Stjepana  Lackovica  i 
njegove  drugove  pobacavsi  im  tjelesa  kroz  prozor  sabornice  (u  fc- 
bruaru   1397.) 

Na  glas  o  ..krvavom"  krizevackom  saboru  opet  bukne  u  Hrvat- 
skoj opcena  buna,  kojoj  se  odlucno  pridruzi  i  Bosna,  na  celu  joj 
vojvoda  Hrvoje  Vukcic,  gospodar  Donjih  Kraja,  to  jest  porjecja 
rijeke  Vrbasa  od  Jajca  do  Banjaluke.  Vojna,  sto  ju  je  Zigmund  sli- 
jedece godine  poveo  na  Bosnu,  svrsi  neuspjehom,  pace  Hrvoje  pri- 
druzi svojim  Donjim  Krajima  sav  kraj  od  Banjaluke  do  Une  i  Save. 


'  Vojvoda  Hrvoje  Vukcic  potomak  je  porodice  Hrvatinica,  koji  su  imali  svoje 
posjede  u  Donjim  Krajima.  Ova  je  porodica  ogranak  hrvatskoga  plemena  Svaci^ 
(kao  i  Nelipici).  Ime  Hrvoje  jc  hipokoristik  od  Hrvat,  Hrvo. 


125 

Kako  je  Zigmund  jos  i  inace  bio  raskalasea,  rasipan  i  lakomislen, 
brzo  je  dodijao  i  vecini  ugarske  gospode,  pa  stoga  ga  (u  aprilu  1401.) 
uhvate  u  Visegradu,  skinu  s  prijestola  i  zatvore  u  juznougarskom 
gradu  ^iklosu.  No  posredovanjem  hrvatskoga  bana  Nikole  Gorjan- 
skoga  ugarski  se  velikasi  dobrza  izmire  s  njime,  ali  ne  svi,  jer  mnogi 
su  pristali  s  Hrvatima  uz  Ladislava  Napuljskoga,  koga  i  pozvase,  da 
dodje  da  se  kruni,  Ladislav  Napuljski  uzdajuci  se  poglavito  u  voj- 
vodu  Hrvoja,  odista  dode  Ijeti  1403.  u  Zadar,  gdje  bude  (5.  aug.) 
okrunjen  od  ostrogonskoga  nadbiskupa  ugarsko-hrvatskim  kraljem, 
inace  nepoznatom  krunom' ;  to  je  posljednja  krunidba  na  hrvatskom 
zemljistu.  Imajuci  pred  ocima  sudbinu  ocevu,  Ladislav  Napuljski  nije 
htio  da  se  odazove  pozivu  ugarske  prisutne  gospode,  da  podc 
s  njima  u  Ugarsku,  pace  vec  treci  mjesec  vrati  se  u  Napulj  imeno- 
vavsi  prije  vojvodu  Hrvoja  hercegom  spljetskim  i  svojim 
namjesnikom  u  Hrvatskoj  i  Dalmaciji.  Ladislavu  ostade  i  nadaljc 
vjerna  sva  Hrvatska  na  jugu  Velebita  i  svi  dalmatinski  gradovi. 

Konac  hrvatskoga  ustanka.  Herceg  Hrvoje  bjese  sada  na 
vrhuncu  moci  i  slave.  Zbog  toga  zamrzi  na  nj  bosanski  kralj  Stjepan 
Ostoja,  ali  ga  nato  Hrvoje  svrze  i  proglasi  bosanskim  kraljem  zako- 
nitoga  sina  Stjepana  Tvrtka,  mladoga  Stjepana  Tvrtka  II.  Tvrt- 
kovica  (1404  —  1408).  Sada  zaredase  tri  vojne  2igmundove  protiv 
Bosne  (1405.,  1406.,  1407.);  ali  sve  tri  ostadose  bezuspjesne.  Za  tih 
vojna  ozeni  se  (1405)  2igmund  u  Krapini  Barbarom,  kcerkom 
Celjskoga  grofa  Hermana,  u  cijoj  je  vlasti  tada  bio  Varazdin  i  veci 
dio  Zagorja.  Videci  Zigmund,  da  ne  moze  sam  svladati  otpornc 
Bosne  i  Hrvatske,  pozove  sav  zapadni  svijet  uz  pomoc  pape 
Grgura  XII.  na  „krizarsku  vojnu"  toboze  protiv  ,,bogomila  i  drugih 
heretika  u  Bosni,  Dalmaciji  i  Hrvatskoj".  Skupivsi  tako  veliku  vojsku 
provali  Ijeti  1 108.  duboko  u  Bosnu,  zarobi  izdajom  kralja  Stjepana 
Tvrtka  II.  i  do  stotinu  i  sedamdeset  bosanskih  velikasa  i  plemica,  pa 
ih  sve  osim  kralja  dade  na  povratku  pod  Dobor  gradom  nesmiljeno 
pogubiti.  Na  glas  o  toj  nesreci  pokloni  se  herceg  Hrvoje  kralju 
2igmundu,  pa  tako  bi  konacno  poslije  25  godisnje  borbe  svladan 
hrvatski  ustanak,  a  Zigmund  opceno  od  svih  Hrvata  priznat  kraljem. 

Videci  Ladislav  Napuljski,  da  se  u  takim    prilikama  ne  cc  moci 

'  Buduci  da  je  tada  kruna  sv.  Stjepana  bila  u  lukama  Zigmundovim,  a  La- 
dislav nije  nikakove  sobom  donio  iz  Napulja.  pa  i  sam  cin  obavljcn  je  naglo.  vcoma 
je  vjerojatno,  da  je  krunisanje  izvrscno  starom  hrvatskom  krunom.  koja  se  tada  jo* 
tnogla  negdje  cuvati. 


126 

odrzati  na  ugarsko-hrvatskom  prijcstolu,  odluci  se  na  podlo  djelo. 
Poslije  duljih  pregovora  i  sramotnog  cjenjkanja  prodade  u  julu  1409.  za 
100.000  dukata  grad  Zadar,  Novigrad,  Vranu  i  otok  Pag,  kao  i  sva 
svoja  prava  na  citavu  Dalmaciju  republici  mletackoj.  I  tako  se  eto 
Venecija,  koja  se  za  citave  borbe  tnudro  drzala  na  strani,  najvecma 
okoristi  dugotrajnim  gradanskim  ratovima  u  Hrvatskoj  i  Ugarskoj, 
ugnijezdivsi  se  taj  put  stalno    do    svoje  propasti  (1797)   u    Dalmaciji. 

C.  Kraljevi  iz  raznih  kuca  (1409-1526). 

IX. 
Zigmund  Luksenburgovac  sam  i  Albert  Habsburgovac, 

(1409—1439). 

^ubitak  Dalmacije.  Prodaja  Dalmacijc  djelovase  upravo 
porazno  ne  samo  na  budimski  dvor,  nego  i  na  Zadar.  U 
gradu  sve  se  uzbunilo,  napuljska  posada  bi  protjerana,  a 
uz  urnebesno  klicanje  „Zivio  Sv.  Marko"  razapet  na  od- 
redenom  mjestu  mletacki  barjak.  Zadrani  su  time  htjeli  da  pokazu, 
€  su  od  svoje  volje  dosli  pod  vlast  mletacku,  a  ne  kao  prodano 
roblje.  Duzd  potvrdi  gradsku  autonomiju,  imenova  sve  plemice  Za- 
drane  mletackim  gradanima,  a  podjedno  i  naseli  vise  mletackih  po- 
rodica  u  gradu  (u  septembru  1409,).  Ovim  dogadajem  polozena  je 
osnova  potalijancenju  nekoc  hrvatstvu  toliko  odana  Zadra.  Za  Zadrom 
povedu  se  svi  sjeverni  otoci,  narocito  Rab  i  Osor  (ositn  Frankapan- 
skoga  Krka)  i  grad  Nin,  dozvavsi  s  a  m  i  Mlecane  k  sebi,  da  ih  uzmu 
pod  svoju  vlast,  Sada  se  pojagmi  duzd  za  Trogirom  i  Sibenikom,  po- 
zvavsi  oba  grada  na  dobrovoljnu  predaju,  jer  da  ih  je  toboze  kupio 
od  „zakonitoga  kralja"  Ladislava  Napuljskoga.  No  ovi  gradovi  odbisc 
poziv,  a  nato  podsjedne  mletacko  brodovlje  Sibenik. 

Gubitak  Dalmacije  najkriticniji  j.e  cas  sredovjecne  hrvatskc  histo- 
rije  poslije  godine  1 102.  Njime  je  oduzeta  hrvatskomu  narodaom  d  r- 
i  a  V  n  o  m  organizmu  ona  osnova,  na  kojoj  je  pocivala  sva  njegova 
vaznost  i  politicko-narodna  bitnost.  Nije  ga  doduse  nestalo  poslije 
toga  sudbonosnog  casa,  ali  on  odsada  dalje  samo  zivotari  sve  to  vise 
pod  tudim  utjecajem  ne  ziveci  vise  onim  zivotom,  koji  je  snagu  i 
svijest  svoju  crpao  iz  vremena  prije  1102.,  a  kojega  se  teziste  sve 
to  vecma  pomicalo  na  sjever;  jon  se  prometnuo  u  sokola  polomlje- 
nih  krila. 


127 

Prvi  mletacki  rat  (1411  — 1413),  U  isto  vrijeme,  kad  su  se  dal- 
matinskc  opcine  redom  predavale  Veneciji,  otegnuse  se  prcgovori  iz- 
medu  2igmunda  i  duzda,  kojega  je  kralj  pozvao  na  odgovornost,  Ali 
oni  ostadose  bezuspjesni,  i  tako  plane  Zigmundov  prvi  mletacki 
rat  (1411  — 1413).  Vodio  se  u  sjevernoj  Italiji,  gdje  je  bio  kraljcv 
vojskovoda  temesvarski  zupan  Pipo  od  Ozore',  iu  Dalmaciji,  koju 
su  branili  najprije  Ceh  Petar  z  Myslina,  a  onda  ban  Petar  Alben. 
2igmundovo  oruzje  nije  bilo  srecno ;  poslije  bezuspjesna  vojevanja  u 
sjevernoj  Italiji  i  gubitka  Skradina,  Ostrovice  i  Sibenika,  koji  se  prc- 
dade  Veneciji  krajem  oktobra  1412.,  bjese  konacno  u  Trstu  sklopljeno 
petgodisnje  primirje,  po  kojem  pridrza  svaka  stranka,  sto  je  u  taj 
cas  imala  (u  aprilu  1413,). 

Bosanski  zapletaji.  Medutim  zgodise  se  u  Bosni  vazne  promjcne. 
Poslije  poraza  i  zarobljenja  kralja  Stjepana  Tvrtka  II.  (1408)  ostadc 
bosansko  prijestolje  neko  vrijeme  nepopunjeno,  jer  je  Zigmund  naumio 
Bosnu  sasvim  pridruziti  svojoj  drzavi,  pace  nesto  docnije  bavio  se 
mislju,  da  se  zajedno  sa  zenom  Barbarom  dade  okruniti  za 
b  o  s  a  n  s  k  o  g  a  kralja.'  No  njegove  ciljeve  ometu  neki  bosanski 
veiikasi.kad  su  i  opet  uzdigli  na  prijestolje  StjepanaOstoju  (1408  — 1418), 
a  dobrza  ga  priznadu  i  ostala  bosanska  gospoda  osim  hercega  Hrvoja, 
koji  je  —  priznavajuci  se  doduse  vjernim  vazalom  Zigmundovim  — 
inace  samostalno  vladao  Spljetom,  Omisem  i  citavom  Krajinom  izmedu 
Cetine  i  Neretve,  pa  otocima  Korculom,  Bracem,  Hvarom  i  bastinom 
svojom  Donjim  Krajima.  Ti  dogadaji  prisile  (1410)  Zigmunda  na  novu 
vojnu,  nakon  sto  je  proglasio,  da  Stjepan  Ostoja  nije  zakoniti  bo- 
sanski kralj.  Rat,  koji  potraja  gotovo  citavu  godinu,  a  u  kojem  jc 
ucestvovao  na  kraljevoj  strani  i  herceg  Hrvoje,  svrsio  se  tako,  da  je 
2igmund  ipak  konacno  priznao  Stjepana  Ostoju  bosanskim  kraljem, 
okanivsi  se  misli  o  svome  krunisanju,  a  taj  opet  Zigmunda  svojira 
vrhovnim  gospodarom.  Zbog  toga  pobune  se  po  kraljevu  povratku  u 
Ugarsku  ponovo  neki  bosanski  velikasi,  na  celu  im  vojvoda  Sandalj 
Hranic,  Stoga  nastavi  2igmund  slijedece  godine  (1411)  ratovanje  i 
skrsi  konacno  dugotrajni   zilavi    bosanski    otpor;  ustupivsi  2igmundu 


'  Florcntinac  Filipo  de  Scolaribus.  Filip  Madzarin  narodne  pjcsme. 
Ozora,  mjesto  kraj  Temisvara,  bjese  njegovo  imanje. 

"  Dne  20.  i  21.  oktobra  1410.  zakljucuje  Dubrovacko  vcliko  vijcec  i  ono  „umo- 
Ijenih"  (rogati).  da  se  na  dar  dade  1500  dukata  ..domino  nostro  screnissimo  (Sigis- 
mundo)  et  domine  rcgine  (Barbarac)  in  ista  sua  coronationc  rcgni 
Bossine"  (donosi  Jorga.  Notes  ct  cxtrails  vol,  II.    Paris   1899..  str.   126  nota  4) 


128 

Usoru  i  Soli,  Stjepanu  Ostoji  ostade   kao    vazalu  samo  prava  Bosna 
i  Humska  zemlja. 

Pad  hcrcega  Hb^oja.  I  tako  ostade  jos  jedini  herceg  H  r  v  o  j  e 
na  visini,  Ali  velika  moc  njegova  i  tako  reci  vladarski  mu  polozaj. 
bill  su  veoraa  zazorni  ugarskim  i  zavidnim  bosanskim  velikasima, 
onda  kralju  Stjepanu  Ostoji,  a  mozda  najvise  Spljecanima,  koji  ga 
nijesu  voljeli  ne  samo  sto  je  bio  b  o  g  o  m  i  I,  nego  poglavito  s  toga,, 
sto  im  nije  postivao  autonomije.  Svi  su  ga  ti  brojni  dusmani  svako- 
jako  opadali  pred  kraljem  Zigmundom,  no  ovaj  ipak  ne  htjede  da  dira 
u  svoga  „kuma"  i  „starca"  hercega.  Ali  kad  je  Hrvojc  (Ijeti  1413.) 
mucke  provalio  u  zeralju  vojvode  Sandalja  Hranica,  dok  je  taj  u 
Srbiji  vojevao  protiv  Turaka  na  strani  Zigmundovoj,  onda  se  kralj 
toliko  razgnjevi,  da  ga  je  zrtvovao  zavisti  i  mrznji  licnih  protivnika: 
herceg  Hrvoje  bi  proglasen  buntovnikom  i  nevjernikom  i  lisen  svega 
posjeda.  Sada  sc  Hrvoje  povuce  u  Donjc  Kraje,  narocito  u  grad  Jajce, 
sto  ga  je  sam  dao  sagraditi  i  uze  se  spremati  na  obranu,  ali  videci, 
da  je  preslab,  pozove  Turke  u  pomoc.  U  augustu  1415.  doslo 
je  u  Usori,  negdje  oko  Doboja,  do  krvava  sukoba  izmedu  hercega 
Hrvoja  i  Turaka  te  ugarsko-slavonske  vojske,  koju  je  vodio  ban  Pavao 
Cupor  Moslavacki.  Ugarsko-slavoaska  vojska  bi  ametom  potucena, 
pace  sam  ban  uz  mnoge  druge  velikase  uhvacen  i  pogubljen.  Potom 
provale  turske  savezne  cete  Hrvojeve  u  Hrvatsku  i  Stajersku  sve  do 
Celja ;  to  je  prva  provala  Turaka  u  Hrvatsku  (1415). 
Usorskom  pobjedom  postade  Hrvoje  i  opet  neogranicen  gospodar  u 
^apadnoj  Bosni,  dok  je  ostaU  dio  zemlje  sve  to  vecma  dolazio  u  po- 
danstvo  tursko,  pak  tako  bi  ugarski  upliv  potpuno  istisnut  iz  Bosne 
i  izgubljeno  jednim  udarcem  za  Zigmunda  sve  ono,  sto  je  istom  ne- 
davno  steceno  posUje  toliko  godina  i  uz  gubitak  tolike  krvi,  Od  toga 
vremena  kralj  Zigmund  nije  vise  prelazio  Save.  Vojvoda  Hrvoje  me- 
dutim  ne  prezivi  dugo  slave  i  pobjede  svoje.  U  aprilu  1416.  umrc 
s  nasladom  u  srcu,  da  se  citav  svoj  vijek  odrzao  u  vlasti  i  ostao 
nepobijeden,  Njega  valja  ubrajati  medu  najcuvenije  Hcnosti  sredovjecne 
hrvatske  historije' :  u  njegovoj  su  se  ruci  za  punih  dvadesetak  godina 
sastajale  sve  niti  bosanske  spoljasnje  i  unutarnje  politike,  a  po  tome 


'  Hrvatsko  podrijetlo  hercega  Hrvoja  isticc  i  madzarski  historik  T  h  a  1 1  6  c  z  y 
(Codex  Blagay,  u  uvodu  str.  129.)  kazujuci  za  nj.  da  potjece  od  hrvatskoga 
plemena  Hrvatinica  i  da  je  bio  u  rodu  s  hrvatskim  porodicama  („0  maga  a  H  r  v  a- 
tinicsok  horvat  nemzctsegebfil  szarmazvan.  alyafisagban  allot  a 
horvat  csaladokkal  .  .  ."). 


129 

bjese  i  jedan  od  glavnih  faktora  u  udesu  susjedne  Hrvatske  i  Dal- 
macije,  Po  smrti  njegovoj  rasturise  mu  se  posjedi  na  svc  strane ;  bo- 
sanska  mu  imanja  naslijedi  sin  Baosa  Hercegovic,  inace  neznatan  i 
neugledan  covjek ;  Omis  s  Krajinom  dobije  knez  Ivanis  Nelipic,  brat 
Hrvojeve  zene  Jelene,  a  otoke  Korculu,  Brae  i  Hvar  uze  kralj  2ig- 
mund  sebi,  ali  samo  za  kratak  cas,  jer  doskora  prijedose  i  oni  u 
mletacku  vlast. 

Drugi  mletacki  rat  (1418 — 1420),  Dok  se  Zigmund,  koji  postade 
jos  1411.  njemackitn  kraljem,  boraveci  vise  godina  u  tudini,  zanimao 
zamrsenim  husitskim  poslovima  i  velikim  crkvenim  raskolom,  istece 
petgodisnje  primirje  s  Venecijom.  Nato  zapoce  republika  prva 
drugi  mletacki  rat  (1418 — 1420)  istodobno  u  Furlanskoj  i  u 
Dalmaciji  te  odrza  konacno  pobjedu  na  oba  bojista,  Tecajem  godine 
1420.  predadose  joj  se  poslije  dugotrajne  i  junacke  obrane  Trogir  i 
Spljet,  a  onda  pored  grada  Kotora  jos  i  otoci  Korcula,  Brae  i  Hvar, 
Rat  se  svrsio  bez  ikakva  mira  ili  primirja,  i  tako  ostadose  hrvatskorau 
kraljevstvu  od  citavoga  jadranskoga  primorja  jedino  frankapanski 
Sen)  i  Krk  na  sjevcru,  a  Omis  s  Krajinom  i  Poljieima  na  jugu.  Tude 
je  vladao  mocni  knez  Ivanis  Nelipic,  drzeci  u  svojoj  vlasti  jos  i  citavu 
Hrvatsku  Velebitu  na  jugu  osim  kraljevskih  gradova  Knina,  Ostrovice 
i  Bribira. 

Bosanske  i  srpske  prilike.  Medutim  umre  u  Bosni  kralj  Stje- 
pan  Ostoja,  ostavivsi  prijestolje  sinu  Stjepanu  Ostojicu 
(1418  — 1421),  no  njega  skoro  zamijeni  bivsi  kralj  Stjepan  Tvrtko 
II,  Tvrtkovic  (1421  — 1443),  Sada  sklopi  Venecija  s  njime  savez  protiv 
kneza  Ivanisa  Nelipica,  nudeci  mu  sav  posjed  knezev  osim  grada 
Klisa;  no  upravo  onda,  kad  se  Stjepan  Tvrtko  II.  spremao  na  rat 
protiv  kneza  Nelipica,  provale  Turei  u  Bosnu,  a  to  ga  prinudi,  da 
se  je  priblizio  Zigmundu,  Provale  turske  isto  tako  prinudise  srpskoga 
despota  Stjepana  Lazarevica,  da  se  je  utekao  pod  okrilje  Zigmun- 
dovo,  pace  se  obavezao,  da  ce  mu  po  smrti  ustupiti  uz  Beograd 
(koji  je  od  1403,  imao  u  upravi  kao  v  a  z  a  1  ugarsko-hrvatskoga  kralja) 
jos  i  Golubac  na  Dunavu,  Stjepan  Lazarevic  umr'o  je  1427.,  a 
naslijedi  ga  necak  njegov  Dorde  Brankovic  (1427  —  1456),  sin 
kosovskoga  Vuka  Brankovica ;  a  taj  odmah  i  ispuni  obavezu  ujakovu, 
Tako  prijede  sad  Beograd  ponovo  u  izravnu  vlast 
u  g  a  r  s  k  o-h  rvatskoga  kralja,  pod  kojom  ostade  sve  do  1521. 
No  na  glas  o  smrti  despotovoj  provali  sultan  Murat  II.  (1421  —  1451) 
u  Srbiju,  osvoji    Krusevac    (tadanju    srpsku    prijeslolnieu)    oruijem,  a 

9 


130 


Golubac  izdajom.  Nato  zapocc  2igmund  rat  i  podsjedne  Golubac,  ah 
sultan  pohrli  gradu  u  pomoc  i  pobije  2igmunda,  tako  da  sc  )e  kral) 
morao  uz  teske  gubitke  povratiti  u  Ugarsku  (1428). 

Nchai  Zigmundov  za  Ugarsku  i  Hrvatsku.  Poslije  toga  ostavi 
nemirni  kralj  i  opet  svoju  drzavu,  prcdavsi  upravu  u  ruke  svoje  zenc 
Barbarc'.    tasta   bana    Hermana    Celjskoga    i    surjaka  palatma  Nikolc 
Gorjaaskoga.  Za  to    je  vrijeme  postigao  Zigmund  davnu   svo,u  zelju. 
da  ga  je  papa  Eugcn  IV.  (1433)    okrunio    u  Rimu   carskom   krunom, 
dok  je  s  Mlecanima  utanacio  primirjc,  koje  je  jos  jednom  pred  smrt 
svoju  produzio.  Ovako  se  konacno  rijesilo  nemarom   i  nehajem  kra- 
Ijevim  pitanje  Dalmacije  u   mletacku  korist   za   vise    vijekova.  ,cr  sc 
ona  otada  vise  nikad  ne  sjedini  s  Hrvatskom.  U  to  je  doba  bio  hrvat- 
skim   banom   Nikola    Frankapan    (1426-1432),    prvi   od  svoga 
roda    koji  je  uzeo  ovo  u  hrvatskoj  proslosti    toliko  proslavljeno  ime. 
Jos  prije  negoli  je  postao  banom  posjedovao  je,  kao  jedini  clan  svoga 
roda.  Krcki  otok,  Vinodol.  Modruse,  Senj.  Gatsku  i  Liku  u  Hrvatskoj 
a  Cetin,  Slunj  i  Ozalj  u  Slavoniji.  Kad  je  postao  banom,  kral)  Zigmund 
zalozio  mu  je  za  28.000  dukata  jos  i  Bihac  na  Uni,  Knin,  Lapac-grad, 
Vrliku,    Ostrovicu    (kod    Bribira),    Skradin,    lucku    zupani)U    izmedu 
Zrmanje  i  Krke  te  Poljica.  Tako  je  dakle  ban  Nikola  Frankapan  po- 
sjedovao gotovo  citavu  Hrvatsku.  U  Slavoniji  opet  bjese  banom  Cel,ski 
knez  Herman  (1423—1435),  tast  kralja  Zigmunda,  u  cijim  je  rukama 
bio  velik  dio  Slavonije.  Zbog  nekih  obiteljskih  razmirica  doslo  je  sada 
do  sukoba  izmedu  oba  ova  mocna  roda,  oko  kojih  se  okupise  i  ostah 
plemici;  tako  su  nastale  dvije  stranke.  Sada  su  Celjski  pregli  za  tim, 
da  ovladaju   i    u   Hrvatskoj,    a    zatru    Frankapane ;    no    uto    se    vrati 
Zigmund  iz  tudine  i  tako  sprijeci  gradanski  rat.  Skoro  potom  umr  o 
je  ban  Nikola  Frankapan  (26.  juna  1432.)  i  ostavi  devet  sinova,  ko,i 
osnovase  one  grane  frankapanske  porodice,  sto  cc  sve  do  druge  pole 
XVII.  vijeka  igrati  odlucnu  ulogu  u  hrvatskoj  povijesti. 

Obrambcni  sustav.  Oko  toga  vremena  (1433-1434)  pada  Zig- 
mundova  osnova  na  obranu  hrvatskoga  i  ugarskoga  kraljevstva  i  to 
protiv  Mlecana,  Turaka  i  Husita.  Svaki  je  imucniji  plemic  i  velikas 
morao  sa  svojim  podanicima  i  sluzbenicima  ici  u  rat  na  kraljev  poziv, 
dok    je    vise    siromasnijih    imalo  po  jednoga  opremiti.  Hrvatska  bude 

'  Kraljica  Barbara  voljela  je  oblaciti  crno  odijelo  ;  otale  joj  do  danas  spomcn 
u  hrvatskom  narodu  (oko  Zagreba  i  u  Zagorju)  kao  .,c  r  n  a  kraljica".  Cesto  ,e 
boravila  i  na  Medvedgradu.  a  spomcn  na  to  poznati  jc  ..Kral,icin  zdenac  pod 
gradom. 


131 

razdijeljena  na  tri  vojnicka  tabora:  prvi  je  hrvatski  prcma  Jadran- 
skome  moru  i  Dalmaciji,  a  sacinjavahu  ga  ban  hrvatski,  grad  Du- 
brovnik,  knezovi  Krbavski,  Cetinski,  Senjski  i  citavo  hrvatsko  malo 
plemstvo ;  drugi  je  slavonski  prema  rijeci  Uni  sa  slavonskim 
banom,  knezovima  Blagajskim,  priorom  vranskim,  biskupom  zagre- 
backim  i  susjedgradskim  vlastelinom  ;  treci  je  usorski  s  velikasima 
i  pleraicima  donje  Slavonije  i  juzne  Ugarske.  Po  ovoj  osnovi  ne  samo 
da  je  odsad  udesena  obrana  Hrvatske,  nego  je  ona  u  neku  ruku  i 
zametak  docnije  Vojne  Krajine. 

Konac  Zigmundova  vladanja.  Posljednji  dani  Zigmundova  50- 
godisnjega  vladanja  bijahu  u  Hrvatskoj  ispunjeni  teskim  nemirima  i 
sukobima.  Kad  je  Ijeti  1434.  umr'o  knez  Ivanis  Nelipic  kao  posljednji 
muski  clan  svoje  cuvene  porodice,  imala  je  naslijediti  sve  njegove 
prostrane  posjede  od  Velebita  do  Cetine  njegova  kci  jedinica  Katarina, 
odnosno  njezin  muz  knez  Ivan  (Anz)  F  r  a  n  k  a  p  a  n,  sin  Nikole 
Frankapana  i  ban  hrvatski  po  ocevoj  smrti  (1432 — 1436).  No  Zigmund 
—  ma  da  je  jos  za  zivota  Nelipiceva  privolio  na  to  —  uze  se  sada 
tome  opirati  zahtijevajuci  od  Ivana  Frankapana,  da  mu  predade  svu 
ostavstinu  kneza  Ivanisa;  a  kad  taj  ne  htjede  da  to  ucini,  proglasi 
^a  buntovnikom,  lisi  svih  casti  i  posjeda  te  nalozi  slavonskom 
banu  Matku  Talovcu  (1435  —  1444)',  da  ga  silom  pokori.  Tako 
planu  1436.  u  Hrvatskoj  gradanski  rat,  a  taj  se  svrsi  nakon  nenadane 
smrti  bana  Ivana  Frankapana  pobjedom  kraljevskom.  Imanja  kneza 
Ivanisa  Nelipica  darova  sada  Zigmund  banu  Matku  Talovcu  i  njegovoj 
braci  Petru,  Franku  i  Ivanu,  Malo  poslije,  dne  9.  decembra  1437., 
umre  kralj  Zigmund  u  Znojmu  (u  Moravskoj),  poslije  vladanja  od  po 
stoljeca,  koje  nije  bilo  srecno  ni  po  Ugarsku  ni  po  Hrvatsku.  Lako- 
timan,  rasipan  i  nestalan,  niti  je  umio  obraniti  Hrvatskoj  Dalmaciju, 
niti  je  znao  da  valjano  zastiti  granice  svoje  drzave  protiv  provala 
iurskih.  Sve  su  to  tesko  imali  osjetiti  nasljednici  njegovi, 

Albert  Habsburgovac  (1438—1439).    Po  zelji  Zigmundovoj  iza- 
beru    ugarski    i    hrvatski    veUkasi    njegovim    nasljednikom    zeta    mu 


'  Ova  je  porodica  bila  starinom  iz  Korcule,  no  onda  joj  neki  clanovi  posta- 
-dose  gradani  dubrovaaki.  Kako  se  tada  zvala,  nije  sigurno.  jcr  imc  Lukarcvici 
tLuccari)  nije  nam  nicim  zajamccno.  Stupivsi  u  sluibu  kralja  Zigmunda  dobi  posjcd 
Topolovicu  izmedu  Viroviticc  i  Grdevca  u  tadanjoj  krizevaekoj  zupaniji.  koji 
se  u  sluzbenim  spisima  zove  Thallowch.  Tallocz;  otale  njihovo  latinsko-ugar- 
ako  ime  d  e  T  h  a  1 1  o  w  c  z.  Hrvati  su  po    svoj  prilici  govorili  Talovac  ili  Talcvaeki, 


132 

Alberta'  Habsburgovca  (1438—1439),  koji  se  jos  1422.  vjencao 
njegovom  jedinicom  Jelisavetom.  Kako  Albert  postade  jo§  i  kralj 
ceski  i  njemacki,  to  je  on  prvi  Habsburgovac,  koji  jc  okupio  u  svojoj 
ruci  sve  one  zemlje,  kojima  su  potomci  njegovi  kasnije  stalno  zavla- 
dali.  Kralj  Albert  naslijedio  je  od  tasta  svoga  jos  i  rat  s  Turcima 
zbog  srpskih  prilika.  Tude  se  radi  neprekidnih  navala  sultana  Mu- 
rata  despot  Dorde  Brankovic  nalazio  u  ocajnom  polozaju.  Premda 
mu  je  dao  kcer  Maru  za  zenu  (u  augustu  1436.),  ipak  ne  uzmoie 
sprijeciti  Murata,  da  ne  navali  krajem  1438.  na  njegovu  zemlju  i 
podsjedne  novu  mu  prijestolnicu  Smederevo,  koju  i  osvoji.  Ne- 
srecni  despot  srpski  pobjeze  u  Ugarsku  i  zamoli  pomoci.  Ovdjc  se 
upravo  sastao  sabor  u  Budimu.  Ovaj  stvori  takove  zakljucke,  kojima 
bi  gotovo  sasvim  oslabljena  kraljevska  vlast,  a  pojacana  vlast  sabora, 
bez  kojega  vladari  vise  nijesu  nista  mogli  da  cine.  To  je  zacetak 
svim  daljim  smutnjama  u  Ugarskoj.  Zeleci  sto  prije  pomoci  despotu 
Dordu  Brankovicu,  kralj  Albert  pristade  na  sve  i  zapoce  privolom 
sabora  vojnu.  No  kralj  ne  dopre  dalje  od  Slankamena  i  Titela 
zbog  nemarnosti  ugarskih  velikasa,  koji  ga  nijesu  poduprli  dovoljnim 
brojem  vojskc,  Medutim  pade  Smederevo  u  turske  ruke  (u  augustu 
1439.),  a  ugarsku  vojsku  uhvati  neka  kuzna  bolest,  od  koje  um.re  i 
sam  kralj  Albert  na  povratku  u  Bee  (u  mjestancu  Neszmelju  neda- 
leko  od  Dura  27.  oktobra  1439.).  Jedino  znatnije  mu  je  djelo,  sto  je 
obnovio  Severinsku  banovinu  (u  jugoistocnoj  Ugarskoj  oko  Or- 
save)  i  u  njoj  postavio  banom  cuvenoga  junaka  podrijetlom  Rumunja 
Janka  Hunyadyja',  ili  Sibinjanin  Janka  nase  narodne  pjesme. 
Smrcu  Alberta  Habsburgovca  nastadose  prijestolonasljedne  borbe 
u  Ugarskoj  i  Hrvatskoj,  koje  oslabise  oba  kraljevstva  u  tolikoj  mjeri,. 
da  se  vise  nijesu  mogla  valjano  braniti  od  turske  premoci. 


*  Svi  suvremeni  h  rvatskim  jezikom  pisani  spomenici  zovu  kralja  A  1  b  c  r- 
t  o  m  (lat.  Albertus) ;  njemacka  jc  forma  Albrecht. 

'  Svi  na§i  stari  izvori  vazda  pisu  vojvoda  Janko  (nikad  Ivan),  a  gdjekad  i 
J  a  n  k  u  1,  kako  su  ga  i  Turci  zvali.  Rumunjsko  podrijetlo  njegovo  danas  je 
sasvim  sigurno  utvrdeno,  ali  i  to,  da  je  tada  ova  vec  otprije  nobilizirana 
porodica  bila  jako  poraadzarena.  Sam  Janko  znao  je  samo  traljavo  latinski,  a  u 
saboriraa  govorio  je  ponajvise  madzarskim  jezikom.  Najveca  svoja  v  o  j  n  i  t  k  a 
djela  stekao  je  na  srpskoj  zemlji.  Tako  je  vojvoda  Janko  narodni  junak  Rumunja, 
Madzara  i  Srba  te  Hrvata. 


133 

X. 
Vladislav  I.  i  Ladislav  IV.  (V.). 

(1440—1457). 

Pitanje    o    nasljcdstvu.    Albert    Habsburgovac    ostavi    iza    sebe 

<dvije  kceri'  i  udovicu  Jelisavetu  u  blagoslovenom  stanju.  U  prvi  cas 

preuze  ona  samovlasno  po  smrti    muzevljevoj    vladanje  u  Ugarskoj  i 

Hrvatskoj,    isticuci    sebc    kao    glavnu    bastinicu    kralja    Zigmunda.    U 

cvrstoj  nadi,  da  ce  roditi  sina  nasljednika,    mjesto  koga  ce  ona  pre- 

uzeti  vladanje,   pobrine  se,   da  sto  prije  dobije    u    svoje    ruke    krunu 

sv,    Stjepana.     To   joj    i   uspje    uz    pomoc  neke   njemacke    dvorkinje ; 

ova    je    potajno    otpremila    svctu    krunu    iz    Visegrada    u    Komarom, 

gdje    se    nalazila    kraljica    Jelisaveta,    Oko    Jelisavete    okupili    su    sc 

samo  neki  njezini  rodaci,    narocito   knezovi    Celjski    Fridrik    i   Ulrik, 

neki    Frankapani    i    knez    Nikola    Ilocki^;    dok    su    vecina    velikasa    i 

plemstva   ugarskoga    i    hrvatskoga,    pace    i    rodak    njezin    macvanski 

ban  Ladislav  Gorjanski,    sin  palatina  Nikole,    zeljeli,    da  se  u  to  po- 

gibeljno  doba  izabere  za  kralja  covjek  podoban,    da  obrani  Ugarsku 

i  Hrvatsku  od  spoljasnjih  neprijatelja,  a  narocito  od  sultana  Murata  II. 

Jedni   su  htjeli,    da  se  izabere  sin  srpskoga  despota  Dorda  Branko- 

vica  Lazar,  no  velika  se  vecina  konacno  odluci  na  saboru  u  Budimu 

(pocetkom    januara    1440.)    za    sesnaestgodisnjega    viteskog    poljskog 

kralja  Vladislava  Jagelovica,  koga  je  upravo  u  taj  cas  mamio  sultan 

Murat  II.  u  savez  protiv  Ugarske.  No  dok  je  sjajno  poslanstvo  ugar- 

skih  i  hrvatskih  velikasa,    a  medu  njima  i  ban  Matko  Talovac,  poslo 

u  Krakov  po  novoodabranog  kralja,  rodi  Jelisaveta  sina  Ladislav  a 

Postuma    (22,  febr.   1440.),    koga    doskora    dade    okruniti    u    Stolnom 

Biogradu  krunom  sv.  Stjepana  po  ostrogonskom  nadbiskupu  Dioniziju 

Szechyju  (15.  maja),  Medutim  ostavi  Vladislav  Poljsku  i  stize  s  nesto 

vojske    u    Budim.    Sada  ostave  svi  velikasi,    osim    knezova    Celjskih, 

Jelisavetu  i  njezina    sina  te  se  poklone  Vladislavu,    koga    sabor    po- 

novo  jednoglasno  izabere  kraljem  ugarsko-hrvatskim,  proglasivsi  pod- 

jedno  krunisanje    djeteta    Ladislava   nistetnim.    Potom  ga  okrum  (17. 

jula)  isti  ostrogonski  nadbiskup  Dionizije  Szechy  u  Stolnom  Biogradu, 


'  Anu  i  Jelisavetu;  Jelisaveta  je  mati  ugar.  hrv.  kralja  Vladislava  II.  ( 1490— 1516). 

'  IloCki.  potomci  palatina  Konta.  bili  su  bez  sumnje  S  I  o  v  c  n  i.  a  nc  Madiari. 
Buduci  da  ih  suvrcmcni  talijanski  i  latinski  dubrovacki  spisi  nazivlju  Iloiki 
<Illozchi  ill  d  c  II  o  c  h).  kako  to  dokazujc  zbirka  ThalUczy-Gelcich.  Raguia 
^s  Magyarorszag  (Bdpst  1887.).  str.  450.  481.  581.  597.  607.  vidimo.  da  su  ih  Hrvat. 
t  a  d  a  zvali  I  1  o  c  k  i ;  Madiari  zvali  su  ih  U  j  1  a  k  y. 


134 

ali  ne  krunom  sv,  Stjepana,  jer  ta  je  bila  u  rukama  kraljice  Jelisa- 
vcte,  nego  nekom  krunom  iz  grobnice  sv.  Stjepana,  kao  Vladislava  I- 
(1440-1444). 

Prva  podsada  Bcograda  (1440)  i  gradanski  rat.  Te  veli- 
ka§ke  borbe  za  prijestoljc  upotrijebi  sultan  Murat  II,  pak  podsjednc 
Beograd,  koji  je  branio  junacki  prior  vranski  Ivan  Talovac, 
brat  slavonskoga  bana  Matka  i  hrvatskoga  bana  Petra  (ili  Perka) 
(1438  —  1453),  Sultan  opkoli  grad  s  kopna  i  sa  savske  i  dunavske 
stranc  te  ga  uze  biti  iz  velikih  podsadnih  strojeva  i  t  o  p  o  v  a  (prvi 
put),  koji  su  izbacivali  okrugla  k  a  m  e  n  a  taneta.  No  svi  mu  jurisi 
kroz  citavih  sest  mjeseci  (od  maja  do  oktobra  1440.)  bijahu  uzaludni: 
Ivan  Talovac  ravnao  je  obranom  grada,  posluzivsi  se  takoder  (prvi 
put)  ognjenim  oruzjem,  tolikom  vjestinom,  da  se  sultan,  izgubivsi 
oko  17.000  Ijudi,  konacno  morao  pred  zimu  sramotno  povratiti  u 
Drenopolje, 

Uzmak  sultanov  pod  Beogradom  omoguci  kralju  Vladislavu  I,, 
da  rijesi  pitanje  nasljedstva  na  ugarsko-hrvatskom  prijestolu,  to  jest 
da  obracuna  s  Jelisavetom  i  njezinom  strankom,  Na  celu  joj  bijahu 
kapetan  ceskih  placenika  Jan  Jiskra  od  Brandisa,  koji  je  imao  u 
svojoj  vlasti  sjeverozapadnu  Ugarsku,  onda  Fridrik  i  Ulrik  Celjski, 
gospodari  znatnoga  dijela  Slavonije,  te  neki  Frankapani  u  Slavoniji, 
Sva  ostala  Hrvatska  i  Ugarska  bila  je  uz  Vladislava  I,  Osjccajuci  se 
preslabom,  da  se  sama  bije  s  kraljem,  pozove  Jelisaveta  u  pomoc 
rodaka  i  skrbnika  malodobnoga  svoga  sina  Ladislava,  njemackoga 
kralja  Fridrika  III,  Habsburgovca.  Taj  se  odsada  kroz  vise  od  p6 
stoljeca  jednako  uplitao  u  poslove  Ugarske  i  Hrvatske  nastojeci,  da 
svome  rodu  definitivno  stece  vladanje  u  oba  kraljevstva,  Jelisaveta 
predade  mu  (krajem  augusta  1440.  u  Hainburgu)  s  krunom  sv,  Stje- 
pana jos  i  sina  Ladislava  na  odgajanje,  nasto  joj  on  uzajmi  5000 
dukata,  da  uzmogne  placati  vojsku.  Sada  plane  krvav  gradanski 
rat  u  Ugarskoj  i  Hrvatskoj,  za  kojega  je  narocito  Zagreb  Ijuto 
stradao  od  nasilja  Ulrika  Celjskoga  i  njegovih  njemackih  sluzbenika, 
kojima  je  zapovijedao  Ceh  Jan  Vitovec.  Konacno  je  ipak  prevagnula 
stranka  kralja  Vladislava  I.,  pa  tako  bude,  poglavito  nastojanjem 
papinskoga  kardinala  Julijana  Cesarinija,  sklopljen  mir  (16,  decembra 
1442.  u  Duru),  Utanaceno  bjese,  da  kralj  Vladislav  I,  ima  vladati  do 
svoje  smrti,  a  onda  da  ga  ima  naslijediti  Ladislav  Postumus.  Mir 
bjese  stim  sigurniji  za  Vladislava,  sto  je  vec  treci  dan  poslije  nje- 
gova  proglasenja   (19.  dec.)    iznenada    umrla    kraljica    Jelisaveta,    Za. 


135 


vrijemc  toga  gradanskoga  rata  ote  hrvatskorau  kraljcvstvu  bosanski 
vojvoda  Stjepan  Vukcic  Kosaca,  sinovac  i  bastinik  vojvode  Sandalja 
Hranica,  gospodara  gotovo  citave  Humske  zemlje,  Krajinu  izmedu 
Cetine  i  Neretve  s  Omisem  i  poljickom  zupom ;  no  malo  potom  (po- 
cetkom  1444.)  ugrabi  mu  mlctacka  republika  Omis  i  Poljica  ostavivsi 
mu  same  Krajinu.  Tako  bi  Hrvatska  na  jugu  konacno  potpuno  otis- 
nuta  od  mora,  dok  su  joj  zupanije  u  nutrasnjosti  pomalo  preoteli 
bosanski  kralj  i  njegove  vojvode. 

Veliki    turski    rat    (1443—1444).    Kralj  Vladislav  I.    nije  mogao 
da  to  sprijeci,  jcr  je  u  isto  vrijeme  ratovao  s  Turcima,  Jos  u  godini 
1441.  vojcvao  je  novoimenovani  erdeljski  vojvoda,  glavni  kraljev  sa- 
vjetnik  i  vojskovoda  Janko  Hunyady   u  Erdelju    tolikom    srecom,   da 
se  je  stalo  pomisljati  na  opcu  vojnu  protiv  Turaka     a    sa    ciljem,    da 
se  oni  izbace  iz  Evrope.    To  su  misljenje  zastupali    zivim  rijecima  u 
prvom  redu  papinski  poslanik  kardinal  Julijan  Cesarini,  pa  bosanski 
kralj  Stjepan  Tvrtko  11.  i  protjerani  despot  srpski   Dorde  Brankovic. 
I    odista    zakljuci   ugarski    sabor    (u  januaru   1443.  u  Budimu)    rat,    u 
kojem  prodre  kralj  s  vojvodom  Jankom   Hunyadyjem  na  celu  vojske 
sve  do  Zlatice   nedaleko    SoBje    na    podnozju    Balkana    (na    Badnjak 
1443.),  pobijedivsi  u  nekoliko  odlucnih  bitaka  Turke.  Ali  sada  pr)sili 
velika  studen    i    oskudica    hrane    kralja  Vladislava    na    povratak,    za 
kojega  bjehu  Turci  kod  Kunovice  nedaleko  od  Nisa  (pocetkom  1444.) 
ponovo  tako  snazno    porazeni,    da  se  jos  za  same  bitke  od  njih  od- 
metnuse  pokoreni  Arbanasi  sa  svojim  vodom  Dordem  Skender- 
begom    Kastrioticem.  Nato  ponudi  sultan  Murat  11.  mir,  koji 
bi  sklopljen  (13.  jula  1444.)  u    Segcdinu    na    deset    godina.    Sada    se 
Srbija  oslobodi  turske  vlasti,  a  despot    Dorde    Brankovic    povrati    u 
svoju   zemlju. 

Ali  tek  sto  je  mir  bio  potpisan,  uze  kardinal  Julijan  Cesarini 
nagovarati  velikase  na  nov  rat  tvrdeci,  da  prisege  dane  ..nevjerni- 
cima"  ne  vrijede.  Tako  je  i  opet  doslo  do  rata,  sve  protiv  savjcta 
despota  Dorda  Brankovica,  koji  se  ne  htjede  da  pridruzi  Vladislavu 
na  veliku  srdzbu  Janka  Hunyadyja.  Da  se  obide  Srbija  i  tesko  pro- 
hodni  Balkan,  a  i  opet  s  namjerom,  da  se  Turci  istjeraju  iz  Evrope, 
krenulo  je  pod  vodstvom  kralja  Vladislava  i  Janka  Hunyadyia  oko 
16  000  vojske  niz  Dunav  desnom  obalom,  pa  onda  skrene  do  V  a  me 
na  Crnom  moru.  No  oVdje  joj  dne  10.  novembra  1444.  zakrci  dalje 
napredovanje  sultan  Murat  s  40.000  momaka,    a  kako  ju  je  zatckao 


136 

nepripravnu,  potucc  je  ametom.  Sam  kralj  Vladislav  pogibc  u  boju', 
a  s  njime  uz  mnogc  svjetovne  i  crkvene  dostojanstvenike  i  kardinal 
Julijan  Cesarini,  Samo  vojvoda  Janko  i  ban  Franko  Talovac  spasu 
se  s  nesto  vojske,  Tom  pobjedom  turskom  prestaju  navalni  ratovi 
ugarsko-hrvatskih  kraljeva  protiv  Turaka;  oni  se  odsada  dalje  nalaze 
sve  do  pod  kraj  XVII.  vijeka  u  defenzivi, 

Ladislav  IV.   (V.)  (1445 — 1457)   i  gubernator  Janko  Hunyady 

(1446  —  1452),  Kad  se  u  Ugarskoj  saznalo  za  pogibiju  kraljevu,  sa- 
stanu  se  velikasi,  pleraici  i  zastupnici  kr,  slob,  gradova  koncem 
aprila  1445,  u  Pesti  na  saber,  na  kojem  izaberu  Ladislava  IV.  (V.) 
(1445 — 1457)  ugarsko-hrvatskim  kraljem.  No  kad  skrbnik  njegov,  nje- 
macki  kralj  Fridrik  III,,  ne  htjede  da  gospodi  izruci  petgodisnje  di- 
jete  s  krunom  sv.  Stjepana,  izaberu  oni  na  novosazvanom  saboru  na 
polju  Rakosu  kod  Peste  (5.  juna  1441,)  najpopularnijega  covjeka  ovoga 
vremena  vojvodu  Janka  Hunyadyja  gubernatorom  (1446 — 1452), 
predavsi  mu  svu  vlast  u  ruke,  Odmah  potom  pozove  gubernator 
kralja  Fridrika,  da  izruci  kralja  Ladislava  zajedno  s  krunom  sv,  Stje- 
pana, a  kad  on  to  odbije,  zace  Janko  Hunyady  rat ;  no  svrsi  ga  brzo, 
jer  zeleci,  da  se  sto  duze  odrzi  u  vlasti,  nije  mu  bilo  bas  toliko  stalo, 
da  natjera  Fridrika  na  ispunjenje  zahtjeva.  Potom  okrene  Hunyady 
na  Turke,  da  osveti  poraz  kod  Varne,  jer  mir  sa  sultanom  jos  nije 
bio  obnovljen,  Na  polju  K  o  s  o  v  u  doslo  je  do  trodnevnoga  boja  (18,, 
19,  i  20.  oktobra  1448,),  ali  se  svrsi  potpunim  porazom  ugarske  i 
hrvatske  vojske,  U  boju  pogibose  hrvatski  ban  Franko  (Franjo)  Ta- 
lovac, suban  brata  Petra  (Perka)  i  sestric  gubernatorov  slavonski  ban 
Ivan  Szekely.*  Poslije  boja  dade  srpski  despot  Dorde  Brankovic  uhva- 
titi  Janka  Hunyadyja  i  baci  ga  u  Sraederevu  u  tamnicu,  Razlog  bjese, 
sto  je  gubernator  prolazeci  Srbijom  u  turski  rat  Ijuto  opustosio  des- 
potovu  zemlju,  buduci  da  mu  se  despot  ni  taj  put  ne  htjede  da  pri- 
druzi,  Istom  poslije  dvomjesecnoga  tamnovanja  domogne  se  Janko 
Hunyady  nastojanjem  ugarskih  velikasa  slobode,  nasto  sklopi  s  novim 
sultanom  Mehmedom  11.  (1451  — 1481),  sinom  Muratovim,  primirje 
na  tri  godine,  Ujedno  utanaci  gubernator  i  s  kraljem  Fridrikom  III. 
tajni  ugovor,  po  kojemu  mu  bud*  gubernatorstvo  zajamceno  sve  do 
osamnaeste  godine  kralja  Ladislava  (to  jest  do  1458),  No  dobrza  po- 
dignu  austrijski  stalezi  bunu   protiv   Fridrika  III,  i  prisile    ga,  da    im 


'  Otale  ga  Poljaci  prozvaSe   „Varnencik". 
*    BanovicSekula  narodne  pjesme. 


137 

izruci  dvanaestgodisnjcga  Ladislava  (1452),  Ladislav  nastani  se  potom 
u  Becu  i  preuze  vladanje  u  Austriji,  Ceskoj,  Ugarskoj  i  Hrvatskoj, 
no  tako,  da  je  u  Austriji  umjesto  njega  vodio  drzavne  poslove  kao 
upravitelj  Ulrik  Eizinger,  u  Ceskoj  Duro  Podjebradski, 
a  u  Ugarskoj  i  Hrvatskoj  Janko  Hunyady,  dok  je  vlast  Fri- 
drika  III.  stegnuta  na  Stajersku,  Korusku  i  Kranjsku.  Odgojiteljem 
mladoga  kralja  opet  bi  postavljen  opaki  mu  rodak  knez  Ulrik  Celjski. 
Sada  se  Janko  Hunyady  odrece  casti  gubernatora,  a  mladi  ga  kralj 
imenova  (1453)  vrhovnim  vojskovodom  i  upraviteljem  financija  u 
Ugarskoj  i  Hrvatskoj  te  podjedno  ga  obdari  naslovom  kneza  Bistric- 
koga'  (perpetuus  comes  Bistriciensis  necnon  regni  Hungariae  capi- 
taneus  generalis). 

Hrvatske  priiike.  Za  sve  vrijeme  tih  krupnih  spoljasnjih  doga- 
daja,  koji  cine  i  dio  hrvatske  historije,  imao  je  narod  hrvatski  unutar 
svojih  granica  propatiti  mnogo  teskih  dana.   Po  smrti  Matka  Talovca 
(pocetkom    1445.)    ugrabe    sebi    slavonsko  banstvo    knezovi   Fridrik    i 
Ulrik  Celjski,   zet  srpskoga    despota    Dorda    Brankovica,  i  uzmu    oti- 
mati  imanja  braci  Talovcima  i  biskupiji   zagrebackoj.  Za  tih  domacih 
bojeva    pogibe    prior    vranski    i    nekada    junacki    branitelj    Beograda 
(1440J  Ivan  Talovac.  Nasiija  knezova  Celjskih  izazvase  srdzbu  ostalih 
velikasa ;    stoga    nalozi    stolno-biogradski    sabor    gubernatoru    Janku 
Hunyadyju  (1446),  da  ih  silom  pokori.     Gubernator    uzme   Durdevac, 
popali  varos  Varazdin  i  udari  na  Stajersku,  a  odavle  onda  preko  Medu- 
murja  na  Koprivnicu,     Celjski  knezovi    predadu    oteta  imanja    i    gra- 
dove,  no  slavonska    im  banska  cast  ostade,  ali    ipak   tako,  da    su  se 
i  oni  i  hrvatsko-dalmatinski  ban  Petar  Talovac  imali  pokoravati    gu- 
bernatorovu  scstricu  Ivanu  Szekelyju,  koji  bi  imenovan  uz  upravitelja 
vranskoga  priorata  ne  samo  hrvatsko-dalmatinsko-slavonskim  banom, 
nego    jos    i    vicegubernatorom    hrvatskim    (vicegubernator    in 
regno  Sclavonic  constitutus).    Uza  sve   to  imao    je    ban    i    viceguber- 
nator Ivan   Szekely  teskih  borba  s  Celjskima,  dok   je  Petar  Talovac, 
vladajuci  citavom  zemljom  na    jugu  Velebita,  imao   pune    ruke    posla 
s  Mlecanima,  bosanskim    kraljem     Stjepanom    Tomom    (1444— 
1461),  nasljednikom  Stjepana  Tvrtka  II,,  i  Stjepanom  Vukcicem 
K  o  s  a  c  o  m,  koji  se  sam  prozva  kao  gospodar  Humske   zcmlje    (oko 
1448.)  hercegom    sv.   Save,  a    otale  ma  otada  i  zemlji   ime    H  e  r- 
cegovina.  U  isto  su  vrijeme  vladali  knezovi  Frankapani  sjevernom 


Bistrica,  madz.   Beszterczc.  u  Erdclju. 


138 

Hrvatskom  kao  samostalni  gospodari  ne  mareci  ni  za  malodobna 
kralja,  ni  za  gubernatora,  ni  za  banove.  Godine  1449.  razdijele  on* 
izmedu  sebe  golemi  zemljisni  posjed  svoga  roda  u  o  s  a  m  dijelova, 
i  tako  bi  osnovano  osam  grana  porodicc  Frankapanske,  od  kojih 
neke  brzo  izumrijese,  a  ostadose  Trzacka',  Ozaljska,  Slunjska  i  Ce- 
tinska.  Uto  umre  ban  Petar  Talovac,  a  hrvatsko-dalmatinskim  banom 
postade  stariji  sin  gubernatorov  Ladislav  Hunyady  (1453).  Ali 
on  nikad  ne  vidje  svoje  banovine  prepustivsi  je  domacim  nemirima  i 
borbama,  dok  su  u  Slavoniji  po  pogibiji  Ivana  Szekelyja  na  Kosovu 
(1448)  ostali  kao  banovi  sami  knezovi  Celjski,  Fridrik  (do  1454.)  i 
Ulrik  (do   1456,). 

Druga  podsada  Bcograda  (1456),  Medutim  osvoji  29.  maja  1453^ 
sultan  Mehmed  II.  C  a  r  i  g  r  a  d  (otale  mu  pridjev  F  a  t  i  h,  osvojitelj). 
Tako  pade  posljcdnji  ostatak  tisucljetnoga  bizantinskoga  carstva. 
Dojam  te  katastrofe,  koja  nije  dosla  nenadano,  bijase  ipak  ncobicno 
jak  ne  samo  u  Hrvatskoj  i  Ugarskoj,  nego  i  po  citavoj  zapadnoj  Evropi. 
Vec  1454.  zametne  Janko  Hunyady  rat  s  Turcima,  ali  s  malo  uspjeha»- 
Stoga  se  odlucio  povesti  „krizarsku"  vojnu  uz  pomoc  citave  zapadnc: 
Evrope.  Papa  Nikola  V.  poslje  cuvenoga  redovnika  Talijana  I  v  a  n  eb. 
Kapistrana,  da  svojom  neodoljivom  besjedotn  okupi  oko  sebe^ 
sto  vise  krizara  u  Austriji,  Ceskoj  i  Ugarskoj.  I  odista,  kad  sultan.- 
Mehmed  Fatih  1456,  udari  sa  150.000  momaka  na  Beograd,  taj  „kljuc 
Ugarske",  bude  on  od  ceta  Kapistranovih  i  Hunyadyjevih  pod  vod- 
stvom  Jankovim  araetice  porazen,  naiprije  na  Savi  i  Dunavu,  a  ondai 
na  kopnu  (u  julu  1456.).  To  je  bilo  najslavnije  djelo  „Sibinjanina» 
Janka",  ali  i  posljedaje,  jer  nekoliko  nedjelja  poslije  te  pobjedc  umre- 
od  kuge  slavljeni  junak  u  Zemunu  (11.  augusta),  a  dobrza  za  njirtt 
i  drug  mu  Ivan  Kapistran  u  Iloku  (23.  oktobra),  gdje  bi  i  sahranjenV 

Sukob  izmedu  Hunyadyjevaca  i  Celjskih.  Za  vrijeme  tih  tur- 
skih  ratova  Ijuto  se  zavadise  Janko  Hunyady  i  knez  Ulrik  Celjski,  a 
cijoj  je  vlasti  bio  mladi  kralj  Ladislav  IV.  (V.),  Po  smrti  hrvatskoga. 
bana  Petra  Talovca  naime  prisvoji  Ulrik  Celjski  nasilnim  nacinom  i 
hrvatsko-dalmatinsku  banovinu,  pace  se  pojagmi  i  za  imanjima  Ta- 
lovcevim  pa  ugrabi  ubrzo  i  svu  Hrvatsku  osim  Klisa  i  Frankapanskih. 
posjeda.  Kod    toga    ga   je  izdasno  pomagao    herceg    Stjepan  Vukcic. 

'  Trzac  je  danas  tik  hrvatske  granice  u  sjeverozapadnoj  Bosni  nedaleko 
od  Cetina. 

''  Janko  Hunyady  sahranjen  je  u  erdeljskomu  Gyulafehervaru  (u   stolnoj  crkvi)^ 
gdje  mu  se  grob  saduvao  do  danas. 


139 

AH  kako  je  jos  prije  toga  imenovan  hrvatskim  banom  Ladislav  Hu- 
nyady,  doslo  je  do  teskoga  sukoba  medu  njima.  Ovaj  se  konacno  svrSi 
tako,  da  je  Ladislav  Hunyady  dao  pogubiti  Ulrika  Celjskoga  (9.  no- 
vembra  1456.)  u  Beogradu,  kamo  je  stigao  s  kraljem  Ladislavom 
poslije  srecne  obrane  grada.  Ulrik  Celjski  bijase  posljednji  clan  svoga 
nasilnoga  roda,  koji  je  Hrvalskoj,  napose  gradu  Zagrebu  i  njegovoj 
biskupiji,  nanio  mnogo  teskih  udaraca  i  uvreda.  Nesto  kasnije,  na 
Badnjak  iste  godine,  umre  i  tast  njegov  srpski  despot  Dorde  Brankovi<5. 
Prijeku  smrt  svoga  rodaka  i  odgojitelja  dobrza  osveti  kralj  La- 
dislav, ma  da  se  zakleo  udovici  Janka  Hunyadyja,  Jelisaveti  Szilagyi, 
da  to  ne  ce  uciniti.  Kralj  je  naime  dao  Ladislava  Hunyadya 
nenadano  u  Budimu,  kad  ga  je  zajedno  s  mladim  bratom  Matijasem 
pozvao  na  dogovor,  uhvatiti  i  pogubiti  (16.  marta  1457.),  Poslije  toga 
zurno  ostavi  Buditn  i  povede  sobom  kao  suznja  mladega  sina  Janka 
Hunyadyja  Matijasa  u  Frag.  Osam  mjeseci  docnije  umre  iznenada 
scdamnaestgodisnji  Ladislav  IV.  (V.)  u  Pragu  (23.  novembra  1457.). 
Smrcu  njegovom  raspade  se  u  cas  personalna  unija  izmedu  Austrije, 
Ceske  i  Ugarske  s  Hrvatskom,  a  kako  kralj  nije  ostavio  potomka, 
imale  su  Ugarska  i  Hrvatska  sada  izabrati  sebi  novoga  vladara.  Poslije 
poduzeg  raspravljanja  odluce  se  velikasi,  poglavito  pod  pritiskora 
nizega  plemstva,  koje  je  listom  bilo  na  strani  Hunyadyjevaca,  na  sa- 
boru  u  Budimu  pocetkom  1458.  za  mladega  sina  Jankova  Matijasa', 
koji  se  obicno  zove  K  o  r  v  i  n  po  gavranu,  sto  ga  je  jos  otac  njegov 
nosio  u  grbu. 

XL 
Matijas  I.  Korvin. 

(1458-1490). 
Ucvrsccnjc  vlasti.  Matijas  L  Korvin  bjese  jos  uvijek  u  zatvoru, 
kad  je  umr'o  Ladislav  IV.  (V.),  no  odmah  sjutradan  pusti  ga  na  slo- 
bodu  ceski  upravitelj,  a  malo  potom  i  kralj  Duro  Podjebradskt 
(1458—1471),  zarucivsi  ga  torn  prilikom  sa  svojom  kcerkom  Katarinora. 
Buduci  da  je  Matijasu  Korvinu  tada,  kad  je  izabran  kraljem.  bilo 
jedva  15  godina,  izaberu  velikasi  njegova  ujaka  Mihajla  Szila- 
g  y  i  j  a'  gubernatorom  na  pet  godina.  No  mladi  Matijas  pokaza  odmah 

•  Svi  suvrcmeni  hrvatskim  jezikom  pisani  izvori  zovu  kralja  M  a  t  i  j  a  S.  a  Uko 
narodna  pjesma  jos  i  danas. 

•'  S  V  i  1  o  j  e  V  i  c  starijc  narodne  pjesme  (bugarstica). 


140 

u  pocetku    toliko    energije  i  samosvijesti,  da  se    je  ubrzo  rijesio  uja- 
kova  skrbnistva  i  preuzeo  vladu  satn, 

Prvo  mu  je  bilo,  da  je  povratio  ugled  kraljevskoj  vlasti  u  Hrvat- 
skoj,  gdje  je  vec  dulje  vremena  vladala  prosta  sila,  narocito  netom 
izumrlih  knezova  Celjskih,  i  gdje  su  se  bosanski  kralj  Stjepan  Toma, 
herceg  Stjepan  Vukcic  i  Venecija  otimali  za  pojedine  gradove.  Sad 
imenova  kralj  hrvatsko-dalmatinskim  banom  Pavla  opirancica 
(1459—1463),  a  taj  samo  teskom  mukom  odrza  Klis.  No  istodobno 
urote  se  protiv  kralja  Matijasa  glavni  drzavni  velikasi:  Ladislav  Gor- 
janski,  Nikola  Ilocki  i  sam  ujak  njegov  Mihajlo  Szilagyi,  i  ponude 
Ugarsku  i  Hrvatsku  njemackomu  kralju  Fridriku  III,  Kako  mlitavac 
Fridrik  ne  poduze  nista  odlucno,  da  ostvari  te  ponude,  uspje  Mati- 
jasu  doskora,  da  se  izmirio  s  nezadovoljnicima,  a  konacno  i  s  Fridri- 
kom.  Njemacki  kralj  povrati  uz  odstetu  od  80,000  dukata  krunu  sv. 
Stjepana  i  zadovolji  se  naslovom  ugarskoga  i  hrvatskoga  kralja,  a 
Matijas  primi  obavezu  u  ime  drzave,  da  ce  ga  u  Ugarskoj  i  Hrvatskoj, 
ako  ne  ostavi  zakonita  sina,  naslijediti  Fridrik  ili  koji  od  njegovih 
sinova  (24,  jula  1463,).  Iza  toga  bi  Matijas  poslije  sestgodisnjega  vla- 
danja  (29,  marta  1464.)  svecano  okrunjen  za  kralja,  povrativsi  podjedno 
obadvjema  kraljevstvima  snagu  i  unutarnji  mir,  kakvog  ona  nijesu 
uzivala  tamo  od  smrti  Ludovika  I, 

Pad  Bosne.  Medutim  se  zgodise  znatne  promjene  na  jugu.  Po- 
najprije  je  propala  sasvim  poslije  pada  Smedcreva  Srbija,  postavsi 
turskim  pasalukom  (1459),  a  onda  dode  red  na  B  o  s  n  u,  Ovdje  je 
vladao  po  smrti  Stjepana  Tome  njegov  sin  Stjepan  Tomasevic 
(1461 — 1463)  bez  ugleda  i  potrebne  snage,  da  se  obrani  od  velike 
sile  turske,  pouzdavajuci  se  jedino  u  pomoc  papinsku  i  kralja  Mati- 
jasa, No  dok  je  Matijas  bio  zabavljen  pregovorima  s  njemackim  kra- 
Ijem  Fridrikom  III,,  provali  u  maju  1463.  sultan  Mehmed  II,  sa  150,000 
momaka  u  Bosnu  i  pokori  je  za  malo  dana,  Nesrecni  kralj  Stjepan 
Tomasevic  pobjeze  iz  Bobovca,  prijestolnice  svoje,  u  Jajce,  a  odavle 
u  tvrdi  Kljuc  na  Sani.  Izdajom  vojvode  Radaka  pade  Bobovac  Tur- 
cima  u  ruke,  dok  se  Jajce  predade  bez  borbe,  a  Kljuc  iza  ocajne 
obrane,  nakon  sto  su  Turci  prisegom  obrekli  kralju  stedjeti  zivot. 
Ipak  ga  sultan  dade  pogubiti  u  svom  taboru  pred  Jajcem,  Take 
propade  kraljevstvo  bosansko.  Jedino  Hercegovina,  gdje 
je  nezavisno  vladao  Stjepan  Vukcic,  ostade  slobodna,  odbivsi  u  svojira 
krsnim  planinama  tursku  vojsku,  Kad  je  kralj  Matijas  saznao  za 
propast  Bosne,  odluci  se  jos  iste  godine  pred  zimu  na  vojnu  za  nje- 


141 

zino  oslobodenje.  Na  sam  Bozic  uzme  Jajce,  a  iducih  godina  jos  i 
svu  sjevernu  Bosnu  te  osnova  dvije  banovine :  J  a  j  a  c  k  u  u  po- 
rjecju  Vrbasa  sa  sredistem  u  Jajcu  iSrebrenicku  izmedu  donjc 
Bosne  i  Drine,  pa  Save  i  Majevice  planine,  sa  sredistem  u  gradu 
Srebrniku.  Od  ovih  imala  je  prva  da  brani  Turciraa  ulaz  u  Hrvatsku, 
a  druga  u  Slavoniju  i  juznu  Ugarsku. 

Ceski  zapletaji  i  austrijski  rat.  Uto    se    zaplete    kralj    Matijas 
u  ceske  poslove.  Kad  je  papa  Pio  II.  zbog  zasticivanja  Husila  izopcio 
i   lisio    krune    ceskoga    kralja   Duru    Podjebradskoga,  provali  MatijaS 
kao  papinski  saveznik  s  vojskom  svojom  u    Moravsku  i  Cesku,  gdje 
ga  katolici  izaberu  svojim    kraljem  (1469).  Ali  zemlje  ne  uzmoze  uz- 
drzati,    jer  je  vecina  ceskih  velikasa  po  smrti  Dure    Podjebradskoga 
izabrala  i  okrunila  kraljem    poijskoga    kraljevica  V  1  a  d  i  s  1  a  v  a    Ja- 
gelovica.    Radi   tih   zalisnih    ratova,  a    i    prekomjerne  strogosti  Mati- 
jaseve,  podize  se  u  Ugarskoj  i  Hrvatskoj  protiv  njega   buna    s  na- 
mjerom,  da  ga  skine  s  prijestola  i  da  uzme  poijskoga  kraljevica  Ka- 
zimira  Jagelovica  za  kralja.  No    energicni  Matijas    ugusi  tu  bunu  jos 
u  njezinu  zametku,  kaznivsi    tesko  njezine  kolovode,  a  onda  okrene 
Opel  paznju  svoju  ceskim  zapletajima  ;  ali  uvjerivsi  se,  da  ne  ce  pot- 
puno  uspjeti,  sklopi    s    kraljem    Vladislavom   mir    u    Olomucu  (1479). 
Matijas    priznade    Vladislava    Jagelovica    kraljem    ceskim    i    dobi    uz 
naslov  ceskoga  kralja  (rex  Bohemiae)  u  dozivotnu  upravu  Mo- 
ravsku, Slesku  i  Luzicu  ;  po  smrti  Matijasevoj  mogu  Cesi  iskupiti  ove 
pokrajine    za   400.000    dukata.  Jos  prije  izmirenja  sa  ceskim  kraljem 
navijestio  je  kralj  Matijas  rat  njemackomu  kralju  Fridriku  III.,  s  kojim 
je    vec    dulje    vremena    bio  u  zavadi.  Dvanaest    godina    (1477—1488) 
udarahu  Ugri  na  Austriju,  pace   1485.  osvoje  i  Bee,  gdje  kralj  Matijas 
uredi    sebi   dvor.    No    dok  je  kralj  Matijas  ovako  sirio  granice  svojc 
drzave  na  sjeveru,  Ijuto  je    stradala   Hrvatska    ne    samo   od   Turaka, 
nego  i  od  njegove  samosile. 

Hrvatskc  prilikc.  Otkako  je  pala  Bosna,  Turci  su  jednako  pro- 
valjivali  u  Hrvatsku,  a  narocito  su  Ijuto  postradale  Lika  s  Krbavom 
i  danasnja  sjeverna  Dalmacija,  pace  pojedini  odredi  turski  doprli  su 
gdjekad  sve  do  Senja  i  juzne  Kranjske.  Vracajuci  se  natrag  Turci 
su  vazda  sobom  vodili  mnogo  hiljada  krscanskoga  roblja.  koje  bi  ili 
naseljavali  po  Bosni  po  svojim  posjedima  kao  ..raju".  ili  prodavali 
daljc  na  islok.  Godine  1469.  bijase  nevolja  vec  toliko  teska,  da  su 
se  pojedini  hrvatski  velikasi,  a  narocito  knezovi  Frankapani,  stali 
obracati  za  pomoc  Veneciji  i  njemackomu  kralju  Fridriku  III.,  jer  i 


m 


142 

Matijas  —  zaokupljen  ceskim  ratom  —  ne  uzmoze  nista  uciniti.  Kad 
to  sazna  kralj  Matijas,  uplasi  se,  da  se  ne  bi  Venecija,  pomazuci 
toboze  Frankapane,  ugnijezdila  u  Senju,  i  stoga  poslje  u  Hrvatsku 
kapetana  Blaza  Podmanickoga>  s  kraljevskom  vojskom,  a  taj  onda 
otme  Frankapanima  Senj.  Tako  postadc  Senj  kraljcvskim  gradom,  a 
doskora  bi  u  njem  uredena  na  obranu  njegovu  od  Mlecana  i  Turaka 
kapetanija,  obuhvatajuci  docnije  citavo  primorje  i  Otocac.  Gubitak 
Senja  bijase  tezak  udarac  za  porodicu  Frankapana,  pa  stoga  i  na- 
stade  neprijateljstvo  izmedu  nje  i  kralja  Matijasa,  a  pogotovo  otkad 
jpj  kralj  otc  jos  i  citavo  primorje  od  Trsata  do  Senja  i  Vinodol.  Kako 
su  se  Frankapani  utjecali  Veneciji  u  zastitu,  navali  Krcki  knez  Ivan 
na  sucelne  gradove  Novi  i  Bribir;  no  time  je  izazvao  kapetana  Blaza 
Podmanickoga,  da  je  udario  na  Krcki  otok.  Ali  jos  prije  negoli  je 
otok  mogao  doci  u  vlast  kraljevu,  predade  ga  Ivan  Frankapan  Ve- 
neciji (1480).  Time  bi  rod  Frankapana  sasvim  potisnut  od  mora,  a 
Hrvatska  izgubi  i  posljednji  svoj  otok.  U  vrijeme  ovih 
smutnja  podijeli  kralj  Matijas  (1477)  kraljevstvu  hrvatskomu  znatno 
pravo,  da  sebi  samo  birana  saboru  posebnoga  zemalj- 
skoga  glavara  vojske  (capitaneus  regni),  koji  ne  mora  da 
bude  ban. 

Bosanski  poslovi.  Medutim  je  kralj  Matijas  ratovao  i  s  Tur- 
cima.  Godine  1471.  pade  Pocitelj  na  Nerctvi  u  turske  ruke,  a  s  njimc 
i  citava  zemlja  izmedu  Cetine  i  Neretve  osim  primorja.  Iduce  godine 
uskrisi  kralj  Matijas  dostojanstvo  bosanskoga  kralja,  imenovavsi  i 
okrunivsi  bosanskim  kraljem  Nikolullockoga  (1472 — 1477), 
a  onda  ga  ucini  jos  i  banom  hrvatskim  i  slavonskim,  pace  i  upravi- 
teljem  vranskoga  priorata.  Ovaj  primjer,  da  su  Hrvatska,  Slavonija, 
Dalmacija  i  Bosna  cinile  jednu  administrativnu  cjelinu, 
nije  osamljen  u  ovo  doba,  sto  je  zacijelo  veoma  poucna  cinjenica  iz 
vremena  najslavnijega  ugarskoga  kralja.-  Zadaca  Nikole  Ilockoga  bjese, 
da  Turcima  otme  preostali  dio  Bosne ;  no  on  je  nije  ispunio.  Po  nje- 
govoj  smrti  odluci  se  sam  kralj  Matijas  na  provalu  u  Bosnu  i  odista 
dopre  do  Sarajeva  (Vrhbosne)    (1480) ;    ali  uspjch   kraljev  bjese  ipak 

'  Majer  (=  Madzar)  Blaz  hrvatskih  suvremenih  Ijetopisa. 

'  Jos  1464.  je  slavonski  velikas  Emcrik  Zapoljskl  „gubernator  Bosnae,  ac  Dal- 
matiae  ct  Croatiae  nccnon  Sclavoniae  banus",  a  tako  isto  i  njegovi  nasljednici  Ladislav 
Disznosi  i  Pctar  Szobi  (1465.  1466),  Ivan  Thuz  od  Laka  (1466)  i  Blaz  Podmanicki 
(1470 — 1478),  Prvi  jajacki  ban  Petar  D6czi  spominje  se  tek  1480.  (Gl.  T  h  a  1- 
1  6  c  z  y,  A  Jajczai  bansag  tortenete,  Budapest  1915..  str.  272 — 273.) 


143 

«amo  privremen,  pace  dvije  godine  docnije  (1482)  pokore  Turci  Her- 
cegovinu.  Dalje  mu  vojevanje  s  Turcima  prekine  rat  s  njemackim 
kraljem  Fridrikom  III.,  za  kojega  umre  kralj  Matijas  u  Becu  6.  aprila 
1490.,  navrsivsi  istom  47  godina. 

Licnost  kraljeva.  Kralj  Matijas  bijasc  nesumnjivo  najznatniji 
vladar  svoga  vremena.  Potpuno  samostalan,  energican,  nepopustljiv 
prema  svojim  protivnicima,  gospodar  svakom  oligarhijskom  pokretu, 
a  seljaku  i  gradaninu  pravi  zastitnik',  to  su  kreposti,  sto  su  ga  resile. 
Osvajaaja  njegova  proslavise  doduse  ime  njegovo,  ali  i  nanesose  teskih 
udaraca  narocito  Hrvatskoj,  Inace  bijase  kralj  Matijas  osobito  da- 
rovit  muz  rijetke  naobrazbe,  duhovit  i  vjest  govornik,  velik  i  iskren 
prijatelj  znanosti  i  umjetnosti,  skupljajuci  oko  sebe  pjesnike  i  pisce. 
Drzavu  podigao  je  do  zamjerne  snage  i  sjaja  ;  mogao  je  postavili  na 
noge  do  150,000  moraaka  na  kopau  i  330  ratnih  lada,  koje  po  moru, 
a  koje  po  Dunavu,  Dravi  i  Savi,  Tada  bjese  srediste  dunavskog  bro- 
dovlja  Petrovaradin,  a  zapovjednikom  neko  vrijeme  Petar  Doczy 
(Dojcin  Petar  narodne  pjesme),  nekoc  ban  jajacki.  Za  vladanja  Ma- 
tijaseva  pojavile  su  se  i  prve  stamparije  u  Ugarskoj,  a  1483.  stam- 
pana  je  i  prva  hrvatska  knjiga  (misal  nepoznata  redaktora,  mozda  u 
Veneciji). 

Kralj  Matijas  bijase  tri  puta  ozenjen,  ali  ni  jcdna  mu  zcna  nc 
rodi  djece,  vec  je  jedino  imao  nezakonita  sina  I  v  a  n  i  s  a"  (roden 
1473.  u  Vratislavi  u  Sleskoj).  Potkraj  zivota  stao  je  kralj  Matijas 
svakojako  nastojati,  da  mu  osigura  nasljedstvo,  davsi  mu  ime  „Kor- 
vin"  i  mnogobrojna  imanja,  pace  i  cast  kraljevskoga  princa  na  dvoru. 
Medutim  kad  umre  kralj  Matijas,  sve  je  poslo  drugim  putem,  ma  da 
su  velikasi  i  kr.  slob,  gradovi  polozili  kralju  Matijasu  prisegu,  da  ce 
po  njegovoj  smrti  sina  mu  Ivanisa  izabrati  kraljem. 

XII. 
Vladislav  II.  i  Ludovik  II. 

(1490—1526). 

Izbor  kralja  Vladislava  XL  Nasljedstvu  Ivanisa  Korvina  najvisc 
]e  smetalo,  pored  njegova  nezakonitog  poroda,  ncprijateljsko  raspolo- 
icnje  glavnih  ugarskih  velikasa  protiv  strogoga  kralja  Matijasa:  jedmo 

'  Otale  drcvna  hrvatska  reCcnica :  ..Pokle  kralj  Matijas  spi.  nikakve  pravicc  ni." 
'  Hrvatski  spomenici  toga  vremena,  tako  kamcni  natpis  glagolskim  pismenima 
u  nar.  arh.  muzeju  u  Zagrebu.  zovu  ga  vazda  I  v  a  n  i  s. 


144 

slavonski  velikasi,  narocito  knez  Lovro  Ilocki,  sin  nekadasnjega  bo- 
sanskoga  kralja,  bili  su  listom  za  Ivanisa  Korvina,  No  pored  njega 
jos  su  se  javila  tri  kandidata  za  ispraznjeni  ugarsko-hrvatski  prijesto  : 
ceski  kralj  Vladislav  Jagelovic  i  mladi  mu  brat  poljski  kraljevic  Ivan. 
Albert  te  njemacki  kralj  Maksimilijan,  sin  Fridrika  III.  Dok  su  oba 
Jagelovica  temeljila  svoje  pravo  na  rodbinskim  vezama  s  bivsim 
ugarsko-hrvatskim  kraljevima,  pozivao  se  Maksimilijan  Habsburgovac 
na  ugovor  izmedu  kralja  Matijasa  i  Fridrika  III.  od  1463.  Ali  nasto- 
janjem  sepeskoga  (Zips)  kneza  Stjepana  Zapoljskoga'  bi 
konacno  izabran  na  saboru  u  Pesti  (15.  jula  1490.)  dobrocudni  i 
slabi  ceski  kralj  Vladislav  II.  Jagelovic  (1490—1516).  Ivanis  Korvin 
zadovolji  se  cascu  nasljednoga  slavonskoga  h  e  r  c  e  g  a  (dux)^ 
a  onda  i  bana  hrvatsko-dalmatinskoga,  pace  mu  bude  obecano,  da 
ce  ga  novi  kralj  okruniti  jos  i  bosanskim  kraljem;  no  do  toga 
ipak  nije  doslo.  Kad  je  na  ugarsko-moravskoj  granici  novoizabrani 
kralj  polozio  prisegu  na  krunidbenu  zavjernicu  („izbornu  kapitula- 
ciju"),  kojom  postade  sasvim  odvisan  od  velikasa,  stono  se  po  smrti 
kralja  Matijasa  opet  domogose  predasnje  prevlasti  u  drzavi,  ude 
svecano  docekan  u  Budim,  a  malo  poslije  i  u  Stolni  Biograd,  gdje 
ga  je  okrunio  zagrebacki  biskup  Osvald  Thuz  od  Laka  (18. 
sept.  1490.). 

Borbc  sa  suparnicima.  Prvo  je  bilo  kralju  Vladislavu  II.,  da 
odbije  svoje  suparnike :  brata  Ivana  Alberta  i  kralja  Maksimilijana. 
S  Ivanom  Albertom  bjese  lak  posao,  jer  poslije  izgubljene  bitke  kod 
Kosica  okani  se  svojih  teznja.  Teze  je  bilo  s  Maksimilijanom,  Istje- 
ravsi  ugarske  posade  iz  Austrije,  narocito  iz  Beca,  provali  Maksi- 
milijan sve  do  Stolnoga  Biograda  i  Budima  te  se  onda  samovlasna 
prozva  kraljem  Ugarske  i  Hrvatske.  Od  hrvatskih  i  slavonskih  veli- 
kasa bili  su  uza  nj  knez  Lovro  Ilocki,  Ivan  Frankapan  Cetinski,  Ni- 
kola Frankapan  Trzacki,  potomci  banova  Talovaca,  pace  i  zagrebacka 
opcina  Gradec,  dok  je  Kaptol  bio  uz  Vladislava  II.  Kako  su  herceg 
Ivanis  Korvin  i  knez  Bernardin  Frankapan  Ozaljski  ostali  vjerni 
kralju  Vladislavu,  nije  citavo  hrvatsko  kraljevstvo  pristajalo  uz  Ma- 
ksimilijana. Medutim  prisili  oskudica  novca  Maksimilijana  na  uzmak 
u  Austriju,  nasto  Ugri  opet  uzmu  osvojene  gradove.  Kad  Maksimi- 
lijan vidje,    da  ne  moze  uspjeti,  sklopi  s  kraljem  Vladislavom   mir  u 

*  Porodica  knezova  Zapoljskih  hrvatskoga  je  podrijetla  ;  ona  polazi  iz  mjcsta 
Z  a  p  o  1  j  e  u  pozeskoj  iupaniji  nedaleko  od  Nove  Gradiske  (danas  je  tamo  zaselak. 
G  o  d  i  D  j  a  k). 


145 

Pozunu  (7.  nov.  1491,),  po  kojemu  bjese  Habsburgovcima 
zajamcen  po  drugi  put  ugarsko-hrvatski  prijesto 
poslije  izumrca  muske  loze  kralja  Vladislav  a. 
Osim  toga  odrekose  se  Ugri  Beca  i  donje  Austrije,  a  hrvatskim  bi 
pristasama  Maksimilijanovim  zajamcena  amnestija,  Sada  je  trebalo 
da  i  ugarski  i  hrvatski  velikasi  i  plemici  prihvate  pogodbe  mira,  a 
narocito  ustanovu  o  buducem  nasljedstvu  Habsburgovaca,  pa  stoga 
sazva  kralj  Vladislav  II.  sabor  u  Budim  (za  2.  februara  1492.).  Na 
taj  su  vazni  sabor  dosli,  uz  mnostvo  nizega  plemstva,  jos  i  svi  veli- 
kasi, svjetovni  i  crkveni,  iz  Ugarske  i  Hrvatske,  Odmah  se  pokazalo, 
da  medu  stalezima  vlada  veliko  ogorcenjc  protiv  pozunskoga  mira  i 
da  njegove  ustanove  ne  ce  biti  uzakonjene  (inartikulirane),  kako 
su  to  zeljeli  Maksimilijan  i  Vladislav.  Zadovoljise  se  dakle  poslije 
burnoga  saborskoga  raspravljanja  od  preko  mjesec  dana  time,  da  su 
napose  ugarski,  a  napose  hrvatski  velikasi  i  neki  plemici  (ba- 
rones,  proceres  et  nobiles  regnorum  Croacie  et  Sclavonie)  ispravom 
zajamcili  Maksimilijanu  pravo  nasljedstva  za  slucaj,  ako  kralj  Vladi- 
slav II,  ne  ostavi  zakonita  sina  nasljednika  (7,  marta   1492,).' 

Siabost  Vladislava  II.  Tako  bijase  Vladislav  doduse  opcenito 
priznat  ugarsko-hrvatskim  kraljem,  ali  siabost  njegova  vladanja  i 
nazadak  drzave  doskora  se  pokazase.  Prvi  znak  jesu  zakonski  clanci, 
sto  ih  stvorio  isti  budimski  sabor,  a  Vladislav  ih  onda  potvrdio.  Sada 
su  sve  ustanove  kralja  Matijasa  glede  vojske  i  poreza  dokinute 
i  vraceno  ono  stanje,  kako  je  bilo  za  2igmunda  i  Alberta,  pace 
kralju  je  oduzeto  pravo,  da  sam  po  svojoj  volji  polazi  u  ofenzivni 
(navalni)  rat.  Napose  jos  se  kralj  zakonskim  clankom  obavezao,  da 
ce  uzdrzati  u  starim  pravima  „kraljevinu  Ugarsku  s  drugim  kralje- 
vinama,  naime  Dalmacijom,  Hrvatskom  i  Slavonijom",  a  slavonskim 
plemicima  uzakonjena  su  u  jedanaest  clanaka  (articuli  nobilium 
regni  Sclavoniae)  stara  prava  i  obicaji  kraljevine,  od  kojih  je 
najznatnije,  da  Slavonija  placa  od  poreza,  sto  ga  daje 
Ugarska,  samo  polovicu.  Glede  palatina  je  uredeno,  da  ga 
ima  odabrati  kralj  „po  savjetu  prelata  i  baruna,  a  s  privolom 
plemica  kraljevstva".  Nato  postade  palatinom  onaj,  koji  je  Vladislavu 
pribavio    krunu    sv,   Stjepana,  sepcski    (Zips)    knez    Stjepan    Za- 

•  Ovu  ispravu.  koja  sc  u  originalu  cuva  u  driavnom  arhivu  u  Beiu,  izdaju 
63  velikasa  i  plemica.  na  Cclu  im  hrv.  dalm.  slav,  ban  Ladislav  od  Egcrvar* 
(ncdaleko  od  Kanize).  a  ovjerovljena  je  njihovim  visccim  pefatima  (Gl.  sliku  u  knjizi 
Klaid.  Povj.  Hrvata  IV.   185). 

10 


146 

poljski.  Posljedice  oslabljenja  kraljevskc  vlasti  pokazase  sc  do- 
skora,  a  poglavito  u  necuvenoj  financijalnoj  bijedi,  u  kojoj 
treba  traziti  glavni  uzrok  opcemu  rasulu. 

Slabost  nove  vladavine  odmah  odluce  iskoristiti    knezovi    Fran- 
kapani  tako,  da  se  opet  domognu  od  kralja  Matijasa    oteta    im    pri- 
morja,  a  narocito  Senja.  Zbog  ovih  smutnja  odrece  se  herceg  Ivanis 
Korvin  svoje  casti,  a  banom  hrvatskim  postade  Emerik  Derencin^  Novi 
ban  i  knez  Bernardin  Frankapan  povedose  Ijutu  borbu  za  Senj,  ali  uto 
provali  bosanski  pasa  Jakub  s  jakom  vojskom  u  Hrvatsku,  a  odavlc 
u   Kranjsku    i   Korusku.    Na  taj  glas  izmire  se  s  banom  Frankapani, 
okanivsi  se  borbe  za  Senj,  te  svi  slozno  docekaju  na  Krbavskom 
polju  pod  gradom  Krbavom  (danas  Udbina)  Turke,    kad  se  vracahu. 
Dne    9.    septembra    1493.    doslo    je    do   uzasna   boja,    u    kojem   bude 
hrvatska  plemicka  vojska  krivnjom  banovom  ametice  potucena  i  naj- 
vecim   dijelom   ili   pogubljena   ili    zarobljena.    Sam   ban   Derencin   bi 
uhvacen  i  odveden  u  Tursku,  gdjc  je  i  umr'o  poslije  nekoga  vremena. 
Porazom  na  Krbavskom  polju  pocinje  se  onaj  dugi 
niz    godina,    za   kojih    se   hrvatski   narod   nalazio   u 
neprekidnom    i    ocajnom    boju.s    Turcima    braneci 
o  t  a  d  z  b  i  n  u    s  v  o  j  u.'  Sada  se  pocelo  pomicanje  Hrvata  iz  preko- 
gvozdanskih  strana  u  Slavoniju  i  dalje  u  Ugarsku,  a  time  se  ujedno 
stalo  i  geografsko  ime  hrvatsko  siriti  na  sjever  do  Drave,  dok  ga  je 
u  isto  vrijeme  sve  to  vise  nestajalo  iz  porjecja  Vrbasa,  Sane  i  Une. 
Odmah    poslije    Krbavskoga    boja    uzmu    se    Hrvati    ogledati    za 
pomoc.  Znajuci,  da  im  kralj  Vladislav  ne  moze  pomoci,  obrate  se  na 
kralja  Maksimilijana  i  papu    Aleksandra  VI.    Maksimilijan   im   odista 
stavi  na  raspolaganje  neke  kranjske  cete,  a  papa  poslje  im  novcane 
pomoci,  hrane  i  zaire.    No    sve    to    bjese   i    suvise    malo    spram   jake 
turske   silc,   jer   kad   opet   uzese    bosanski   muslimani   provaljivati   u 
Hrvatsku    i    Slavoniju,   obavezase  im  se  neki  hrvatski  velikasi  i  ple- 
mici    na    placanje    godisnjega    danka   i   nesmetano    propustanje    ceta 

1  Ban  Imre  Dercncscnyi  bijase  Madzar  od  plemena  Balog.  Ime  mu  je  od  grada 
Derencscnyi  (slovenski  Drjencane)  u  gomorskoj  zupaniji.  Hrvati  su  ga  zvali  D  e- 
r  c  n  c  i  n.  kako  to  dokazuju  suvremeni  hrvatskim  jezikom  pisani  izvori, 

-  Suvremeni  pop  glagolas  M  a  r  t  i  n  a  c  upisa  u  svoj  molitvenik  poslije  boja 
ovo:  „I  tagda  nacese  cviliti  rodivsije  i  vdovi  mnoge  i  proci  ini.  i  bist  skrb  velija 
na  vsch  zivucih  v  stranah  sih,  jakoze  nc  bist  od  vremena  Tatarov  i  Gotov  i  Ateljc 
(=  Atile)  necastivih".  Sabor  hrvatski.  koji  se  je  sastao  17.  jula  1558.  u  Stenicnjaku. 
kaze  kralju  Ferdinandu.  da  sc  zbog  teskih  bojcva  Krbavsko  polje  „in  vulgari  Ker- 
wawo  polye  nominator"   (§  i  s  i  c,  Sab.  spisi  III,  22). 


147 

Icroz  svoje  zemljiste,  kao  uzvrat  za  licnu  i  imovinsku  sigurnost. 
Na  torn  nije  se  nista  promijenilo  ni  onda,  kad  jc  kralju  Vladislavu 
uspjelo,  da  je  kod  novoga  sultana  Bajazida  11.  (1481  1512) 
teskom  mukom  ishodio  trogodisnje  primirje  (krajem  marta   1495.), 

Prilike  u  Ugarskoj.  Medutim  se  sloze  u  Ugarskoj  dvije  strankc  ; 
jedna  dvorska,  na  celu  joj  ostrogonski  nadbiskup  i  kancelar  T  o  m  a 
Erdody',  i  druga  opozicionalna  s  Lovrom  Ilockim  tezeci  zbaciti 
Vladislava  s  prijestola.  Zbog  toga  povede  Vladislav  vojnu  na  hercega 
Lovru  Ilockoga,  tada  gospodara  citavoga  Srijema  i  gotovo  cijele  vu- 
kovske  zupanije,  te  ga  konacno  prisili  na  pokornost.  Poslije  te  vojne 
sastane  se  sabor  ugarski  u  Budimu  i  stvori  zakljucak,  kojim  bjese 
za  sva  dalja  vremena  zajamcena  vecina  nizemu  plemstvu,  jer  je  od- 
sada  mogao  svaki  plemic  doci  na  sabor-  Taj  je  zakljucak  djelo  pala- 
tina  Stjepana  Zapoljskoga,  koji  zamisli  svoga  sina  Ivana  uciniti  kra- 
Ijem  poslije  Vladislava,  i  to  bas  s  pomocu  nizega  plemstva,  koje  je 
bilo  listom  za  njega  sa  svojim  vodom,  rjecitim  pravnikom  S  t  j  e  p  a- 
nom  Verboczyjem  na  celu.  No  Stjepan  Zapoljski  umre  vec 
1499.,  nasto  preuze  sve  oceve  casti,  osim  palatinske,  stariji  mu  sin 
Ivan.  Nastojanjem  Ivana  Zapoljskoga  stvori  onda  sabor  na  Rako- 
skom  polju  (12.  okt.  1505.)  zamasni  zakljucak,  koji  postade  poslije 
kraljeve  sankcije  i  zakonom,  da  odsada  pod  prijetnjom  kazni 
radi  veleizdaje  nitko  vise  ne  smije  predlagati 
tudinca  na  ugarsko-hrvatski  prijesto.  Taj  je  zakljucak 
ocito  naperen  bio  protiv  kuce  Habsburske,  pa  stoga  se  uze  kralj 
Maksimilijan,  tek  sto  je  za  nj  saznao,  spremati,  da  makar  oruzanom 
rukom  sacuva  svoje  pravo.  Uto  se  rodi  kralju  Vladislavu  sin  L  u- 
d  o  V  i  k,  i  time  postade  svaka  raspra  o  torn  pitanju  izlisna.  No  za 
vecu  sigurnost  obnove  oba  vladara  ugovor,  po  kojem  bi  kuci  Habs- 
burskoj  po  treci  put  zajamceno  pravo  nasljedstva  poslije  izumrca 
Jagelovica  u  Ugarskoj  i  Hrvatskoj  (19,  jula  1506.  u  Becu). 

Ivanis  Korvin  i  zadnje  godine  Vladislava  II.  Za  vrijeme  tih 
nereda  u  Ugarskoj  opet  se  vrati  u  Hrvatsku  kao  herceg  Ivanis 
Korvin,  On  se  ozeni  Beatricom,  kcerkom  kneza  Bernardina  Fran- 
kapana,  te  stolovase  izmjenice  u  Bihacu  na  Uni  ili  u  Krapini  u  hrvat- 
skom  Zagorju.  Glavna  mu  je  zadaca  bila  braniti  zemlju  hrvatsku  od 
neprekidnih  turskih  navala,  a  narocito  zastititi  Jajce  s  banovinom. 
Tu  je  zadacu  veoma  savjesno  vrsio  pobivsi    Turke  oko  Knina  i  pod 


'  Sin  kolara  B  a  k  o  I  c  a  (otale  hrvatsko  Bakac)   iz  sela   ErdOda  kraj  Szatmara 
tj  sjcv.  Ugarskoj. 


148 

Jajcem,  nasto  sultan  sklopi  s  Vladislavom  II.  sedmogodisnje  primirjc. 
No  odmah  potora  (12.  okt.  1504.)  umre  herceg  Ivanis  Korvin  u  Kra- 
pini  na  tesku  zalost  citave  hrvatske  zemlje.  Prema  njegovoj  naro- 
citoj  zelji  bi  pokopan  u  crkvi  pavlinskoga  samostana  u  Lepoglavi^ 
gdje  mu  se  jos  i  danas  vidi  nadgrobna  ploca.  Udovica  njegova  Bca- 
Irica  Frankapanka  preudala  se  doskora  za  Jurja  Brandenburskoga 
od  danasnje  carske  njemacke  porodice  HohenzoUern, 

Domala  uplete  se  Vladislav  u  rat  s  Venecijom  kao  saveznik 
kralja  Maksimilijana,  a  za  nagradu  imao  je  dobiti  davno  vec  otetu 
Dalmaciju.  No  buduci  da  je  nadbiskup  i  kancelar  Toma  Erdody  bio 
potajai  privrzenik  mletacki,  znao  je  vazda  vjesto  osujctiti  sve  udarcc 
uperene  protiv  republike,  i  tako  ostadc  Dalmacija  i  dalje  u  mletackoj 
vlasti  (1512).  Potom  bjese  imenovan  hrvatskim  banom  vesprimski 
biskup  Trogiranin  Petar  Berislavic,  koji  uze  hrabro  odbijati 
turske  navale;  osobito  se  ban  proslavio  slavnom  pobjedom  kod  Du- 
bicc  na  Uni  (15.  aug.  1513.).  U  isto  se  vrijeme  spremi  i  Ugarska  na 
rat  protiv  Turaka,  no  vojska,  vecim  dijelom  seljaci,  ujedared  okrenu 
pod  vodstvom  Jurja  Doze  mjesto  na  Turke  na  velikase  i  plemstvo. 
Od  te  nevolje  spase  Ugarsku  erdeljski  vojvoda  Ivan  Zapoljski  pora- 
zivsi  Jurja  Dozu  kod  Temisvara  (1514),  nasto  mu  i  onako  veliki 
ugled  jos  vecma  poskoci.  Te  prilike  prisilise  slabica  Vladislava,  da 
se  sto  tjesnje  zdruzi  s  Maksimilijanom.  Oba  se  vladara  sastanu  1515, 
u  Pozunu  i  Becu  i  ponovo  sklope  (22.  jula)  nasljedni  ugovor:  kuci 
Habsburskoj  bipo  cetvrti  put  zajamceno  pravo  nasljedstva  na 
ugarsko-hrvatskom  prijestolu  u  slucaju  izumrca  Vladislavljeva  koljena^ 
a  za  vece  jamstvo  zaruci  se  Ludovik  s  Marijom  Habsburskom,  unu- 
kom  Maksimilijanovom,  a  Ana,  kci  Vladislava  IL,  s  Marijinim  bratom 
Ferdinandom  Habsburgovcem,' 

Ludovik  II.  Malo  zatim  umre  (13.  marta  1516.)  kralj  Vladislav, 
a  naslijedi  ga  u  Ceskoj,  Ugarskoj  i  Hrvatskoj  jedinac  sin  Ludovik  II. 
(1516—1526),  okrunjen  jos  1508.  Kako  mu  je  bilo  tek  daset  go- 
dina,  budu  mu  odredeni  skrbnici  i  odgojitelji,  ali  nazalost  sami  ne- 
valjali  i  moralno  iskvareni  Ijudi.  Zbog  toga  spade  drzava  na  jos  nize 
grane;  niti  su  se  postivali  saborski  zakljucci,  niti  slusali  vladini  na- 
lozi,    a    izmedu    dvorske    stranke,    kojoj    je    stajao    na    celu    palatin 


'  Za  razumijevanjc  daljih  dogadaja  treba  istaknuti,  da  svi  ovi  p  o  r  o  d  i  c  n  i 
ugovori  nijcsu  nikad  bili  uzakonjeni  na  saboriraa,  dok  je  saborski  zakljucak  od 
1505..  kojim  su  stranci  iskljuceni  od  ugarsko-hrvatskoga  prijestola,  sankcijom  kralja. 
Vladislava  II.  postao  zakonom. 


149 

Stjepan  Bathory,  i  narodne  s  vodom  Ivanom  Zapoljskini  bjes- 
nile  su  strastvene  borbe.  Drzavni  su  se  prihodi  gubili  u  rukama  la- 
komih  velikasa,  a  financijalnu  nevolju  poveca  jos  kvarenje  novca. 
Opreka  izmedu  rasipnoga  zivota  velikasa  i  nevjerojatnc  bijede  se- 
Ijaka  i  gradana,  pace  i  oskudice  dvorske,  bila  je  svakomu  zazoma  ; 
no  pomoci  joj  nitko  nije  znao  ni  mo^ao,  niti  onda,  kad  kralj  Ludovik  11. 
postade  punoljetnim  te  se  ozeni  Marijom  Austrijskom  (1522), 

Ban  Petar  Bcrislavic.  Te  su  nevoljne  prilike  iskoristili  Turci 
za  odlucne  navale  na  Hrvatsku  i  Ugarsku.  Ban  Petar  Berislavid  su- 
zbijao  je  neprekidno  njihove  nadmocne  navale  i  to  poglavito  novcem, 
sto  su  ga  Hrvati  sami  na  svom  saboru  dozvolili  u  tu  svrhu.  Ali  uza 
sve  to  ban  je  Turcima  samo  tesko  odolijevao,  narocito  otkad  oni 
osvojise  sav  kraj  do  blizu  Une,  tako  da  je  jedino  Jajce  s  obliznjira 
okolisem  ostalo  slobodno  kao  kakova  oaza  u  turskom  vladanju. 
Stoga  je  u  Jajce  vazda  trebalo  s  i  1  o  m  unositi  hrane  i  oruzja,  da 
uzmognc  i  dalje  odbijati  navale.  Pocetkom  1518.  opskrbi  tako  Petar 
Berislavic  Jajce  porazivsi  torn  prilikom  Turke  negdje  blizu  grada. 
Pc^ed  svega  primirja  provale  Turci  nanovo  1520.  kroz  Hrvatsku  do 
Istre.  Ban  Petar  Berislavic  pode  im  ususret.  U  planini  Pljesivici  iz- 
medu Korenice  i  Bihaca  na  Uni  doslo  je  (20.  maja)  do  zestokoga 
boja,  u  kojem  ban  pogibe,  Tijelo  banovo  bi  odneseno  u  Vesprim  i 
ondje  svecano  sahraajeno,  dok  opca  zalost  zavlada  za  njim  ne  samo 
u  Hrvatskoj,  nego  i  na  dvoru  pape  Lava  X,,  kralja  Ludovika  II.  i 
cara  Karla  V, 

Sultan  Sulejman  II.  Upravo  iste  godine  sjede  na  prijesto  sultan 
Sulejman  II.  (1520 — 1566),  za  kojega  se  tursko  carstvo  uspelo  na 
vrhunac  slave  i  moci.  Odmah  u  pocetku  svoga  vladanja  zauze  otok 
Kod,  a  onda  (29,  aug.  1521.)  vazni  Beograd,  ..zlatni  kljuc"  Ugarske 
i  Slavonije,  na  koji  su  dosada  tolike  turske  vojske  bezuspjesoo  uda- 
rale,  Poslije  pada  Beograda  bijase  ocito,  da  ce  doskora  dod  do  od- 
lucnog  sukoba  izmedu  Ugarske  i  Turske,  a  i  Hrvatskoj  zaprijeti  teSka 
pogibao,  jer  unatoc  hrabrosti  novoga  bana  Ivana  Karlovicaod 
plemena  Gusica  (1521  —  1524)  osvoje  Turci  Knin  i  Skradin  (1522), 
a  onda  Ostrovicu  (1523);  jedino  Klis  obrani  slijedece  godine  Petar 
K  r  u  z  i  c.  U  toj  se  nevolji  Hrvati  potpuno  priklone  Habsburgovcu 
Ferdinandu,  koji  ih  je  zbog  sigurnosti  Koruske,  Kranjske  i  Stajerskc 
pomagao  i  novcem  i  vojskom,  brineci  se  tako  vi§e  za  Hrvatsku  od 
kralja  Ludovika.  Uto  nade  se  Jajce  u  krajnjoj  nevolji  ne  imajuci 
hrane  i  dovoljno  vojske,    Hrabri  Krsto   Frankapan,    sin  kneza 


150 

Bernardina,  odluci  da  mu  pomogne.  Na  udivljenje  cijeloga  krscan- 
skoga  svijeta  izvede  Krsto  (Ijeti  1525.)  svoju  nakanu  tolikom  vje- 
Stinom,  da  je  uz  neprekidne  bojeve  kroz  vise  dana  izgubio  samo 
tridesetak  Ijudi,  dok  je  Turaka  poginulo  mnogo  stotina. 

No  ni  tim  junackim  djclom  nije  bilo  Hrvatima  pomozeno.  Stoga 
se  oni  pocetkom  1526.  sastanu  u  Krizevcima  na  sabor,  gdje  su  neki 
velikasi,  na  celu  im  Krsto  Frankapan,  odlucno  zahtijevali,  da  se  Hr- 
vatska  odcijepi  od  kralja  Ludovika,  dakle  od  Ugarske,  i  da  scbi  po- 
trazi  drugoga  gospodara  (trovarsi  altro  signore),  koji  ce  je 
braniti  i  stititi,  a  to  da  je  Ferdinand  Habsburski,  Tom  se  prilikom 
izjavi  Krsto  Frankapan  spremnim  osvojiti  B  o  s  n  u,  a  onda  da  ce  se 
Ferdinand  proglasiti  i  kraljem  Bosne,  „buduci  da  Bosna  pri- 
pada  Hrvatskoj"  (appartenendo  la  Bossina  a  la  Croatia).'  Neki 
drugi  velikasi  bill  su  opet  za  pokroviteljstvo  Venecije,  i  tako  se  sabor 
razide  ne  stvorivsi  pravoga  zakljucka  glede  novoga  gospodara. 

U  isto  se  vrijeme  nalazila  Ugarska  na  pragu  gradanskoga  rata. 
Plemstvu  je  uspjelo  zbaciti  Stjepana  Bathoryja,  a  nato  bi  palatinoni 
izabran  popularni  Stjepan  V  e  r  b  6  c  z  y,  no  vec  za  kratko  vrijeme 
i  opet  ga  zamijeni  Stjepan  Bathory.  U  taj  cas,  Ijeti  1526.,  spremi  se 
sultan  Sulejman  s  200,000  momaka  na  odlucan  boj  protiv  Ugarske, 
u  kojoj  nije  bilo  na  okupu  ni  vojske  ni  novaca.  U  zadnji  cas  preuze 
kalocki  nadbiskup  Pavao  Tomory  vrhovno  zapovjednistvo  nad  vojskom 
od  kakih  30.000  momaka,  u  kojoj  se  nalazilo  i  nesto  Hrvata  s  banom 
Franjom  Batthyanyjem  (1525—1531).  Ne  cekajuci  glavne 
hrvatske  vojske  pod  Krstom  Frankapanom  niti  erdeljske  pod  Ivanom 
Zapoljskim,  zametnu  Ugri  29,  augusta  1526,  kod  Mohaca  bitku  i  buda 
poslije  kratkoga  boja  ametom  potuceni.  Najveei  dio  vojske,  do  22.000'j 
boraca,  medu  njima  mnogo  biskupa  i  velikasa,  pa  i  sam  Pavao  To- 
mory, pokrise  bojno  polje,  dok  se  mladi  kralj  Ludovik  II.  na  bijegu 
utopi  u  nabujalom  potoku  Celeju.  Na  Mohackom  bi  polju  zakopana 
potpuna  samostalnost  ugarske  drzave,  a  podjedno  i  ispraznjen  ugarsko- 
hrvatski  prijesto. 


I 


*  Tc  podatke  daje  u  svojim  sasvim  pouzdanim  izvjestajima  tadanji  papinski 
poslanik  na  budimskom  dvoru  barun  Burgio  (Gl.  Monumenta  Hungariae  Vaticana, 
ser.  II.  torn.   1.  str.  324.) 


151 


XIII. 
Nutarnje  stanje  kraljevstva  hrvatskoga 

(od  1102.  do  1526.). 
Ime.  Diplomatsko  ime  kraljevstva  hrvatskoga  ostade  i  dalje  reg- 
num  Croatiae  et  Dalmatiae\  koje  vazda  i  stalno  oznacuje  poli- 
tick! teritorij  od  Drave  do  mora,  a  i  sam  se  vladar  naziva  uz  „rex 
Hungariae'^  jos  i  „Croatiae  et  Dalmatiae".  No  pored  ovoga  imena  zivi 
i  ono  S  1  a  V  o  n  i  j  e,  kojim  se  od  kraja  XII.  vijeka  dalje  rado  nazivala 
ne  samo  u  Ugarskoj,  nego  i  u  dalmatinskim  gradovima  sva  hrvatska 
zemlja  od  Neretve  i  mora  do  Drave.  U  ovom  znacenju  poznaju  tada 
ime  Slavonije  (Sclavonia)  takoder  u  Veneciji,  Napulju  i  Rimu.  Medutim 
naslova  ..kralja  Slavonije"  (rex  Sclavoniae)  nijesu  kraljevi  u  sve  vri- 
jeme  do  1526,  nikad  uzimali,  dok  su  ga  hercezi  i  bani  redovito 
nosili  (prvi  put  1184.  „dux  Sclavoniae",  a  1215.  „banus  Sclavoniae"). 
Ocito  su  kraljevi  ostali  vjerni  naslovu,  kako  ga  je  primio  kralj  Ko- 
loman  poslije  svoga  krunisanja  u  Belgradu,  a  osim  toga  zacijelo  su 
u  kraljevskoj  kancelariji  dobro  znali,  da  je  pojam  Slavonije  vec  sa- 
drzan  u  naslovu  Croatia  et  Dalmatia.  To  je  stim  znatnije,  sto  se 
znade,  da  su  se  Arpadovici  voljeli  kititi  naslovima  pa  i  takovih  ze- 
malja,  od  kojih  su  imali  tek  mali  komad,  a  cesto  ni  toliko.' 

Teritorij alnc  promjcnc  i  granicc.  U  to  se  doba  nekoc  jedin- 
stveno  kraljevstvo  hrvatsko  raspade  u  dva  posebna  teritorija:  na 
Hrvatsku  s  Dalmacijom  i  na  Slavoniju.  D  a  1  m  a  c  i  j  u  cinili  su  u  po- 
cetku  poznati  nam  otoci  i  primorski  gradovi,  a  Hrvatsku  sva 
zemlja  izmedu  Neretve,  Vrbasa,  Gvozda  (Kapele),  Kupe  i  mora  po- 
cevsi  od  Trsata  do  usca  Neretve  ;  pod  S  1  a  v  o  n  i  j  o  m  opet  poceo 
se  od  prve  polovice  XIII.  vijeka  razumijevati  samo  onaj  dio  hrvatske 
zemlje,  koji  se  nalazio  izmedu  Gvozda  (Kapele),  Drave,  porjecja 
donje  Une,  Vrbasa  i  Bosne,  nazivajuci  se  najprije  banovinom 
(banatus),  onda  hercegovinom  (ducatus)  i  konacno  od  vremena 
naslovnoga  galickoga  kralja  Kolomana  (prvi  put  1240.)  kraljevi- 
nom    (regnum).    Teritorijalnu  rascjepkanost  sve   dotle  jedinstvenoga 

.  Ne  regna  Croatiae  et  Dalmatiae";  ovaj  se  pluralni  oblik  javlja  prvi  put 
tek   1359..  dakle  poslije  zadarskoga  mira.  kad  je  Ludovik  I.  stekao  citavu  Dalmacju. 

'  Veliki  se  ugarski  kraljevski  naslov  razvio  ovako:  najprije  rex  Pannomorutn 
ili  Hungarorum.  onda  Hungariae  (do  1102.);  Dalmatiae  el  Croatiae  (od  1 102.) ;  Raniae 
(od  1137.);  Serviae  (od  1201.);  Galliciae  et  Lodomeriac  (od  1206);  Cumaniae  (od 
1236.);  Bulgariac  (od   1271.) 


152 

politickoga  teritorija  hrvatskoga  proveo  je  konacno  Bela  III,  {IV. ), 
kad  je  (oko  1260,)  predao  Slavoniju  u  upravu  jednomu,  a  Hrvatsku 
i  Dalmaciju  drugomu  banu.  I  tako  se  od  druge  polovice  XIIL  vijeka 
stao  razumijevati  posebni  geografsko-politicki  teritorij  pod  svakim 
od  ona  tri  imena,  a  ta  su  nekoc  znacila  zapravo  jedno  isto,  naimc 
drzavu  hrvatsku.  Podjedno  uzeli  su  se  Dalmaciji  pribrajati  stari  cisto 
hrvatski  gradovi  Sibenik  (od  1166.)  i  Nin  (od  1205.),  kad  su  dobili 
od  ugarsko-hrvatskih  kraljeva  Stjepana  IV.  (III.)  i  Andrije  I.  (II.)  pri- 
vilegije  slicne  onima,  sto  ih  je  1107.  dao  Koloman  tadasnjim  dalma- 
tinskim  gradovima  Zadru,  Trogiru  i  Spljetu.  Isto  su  se  tako  uzeli 
racunati  kao  Dalmacija  otoci  Brae  i  Hvar,  otkad  dodose  pod  vlast 
mletacku  (1278),  a  ojacanjem  ove  uopce  se  siri  i  ime  Dalmacije  na 
stetu  Hrvatske.  Ali  jacanje  mletacke,  bosansko-humske,  a  narocito 
turske  vlasti  na  juznim  granicama  Hrvatske,  dalo  je  povoda,  da  sc 
uporedo  s  doseljenjem  mnogobrojnoga  hrvatskoga  plemstva  i  puka 
uzelo  siriti  i  hrvatsko  geografsko-politicko  ime  na 
sjevcr  Gvozda  prema  Kupi,  Savi  i  donjoj  Uni.  U  drugoj  polovici 
XV,  vijeka  i  pocetkom  XVI.  vec  se  nazivlje  Hrvatskom  (Croatia) 
onaj  dio  zagrebacke  zupanije,  koji  se  sterao  na  jugu  Kupe  i  Save 
izmedu  danasnjega  Karlovca,  Siska  i  Jasenovca.  Sada  su  gradovi  i 
mjesta  Bihac,  Krupa  (na  Uni),  Kostajnica,  Zrinj,  Topusko,  Stenicnjak 
i  Dubica,  jos  u  prvoj  polovini  XV.  vijeka  u  Slavoniji,  krajem  istoga 
vijeka  u  Hrvatskoj. 

Granice  politickoga  teritorija  hrvatskoga  mijenjale  su  se,  kako 
vidjesmo,  veoma  cesto.  Tecajem  XV.  vijeka  izgubi  Hrvatska  u  korist 
Venecije  citavo  primorje  osim  onoga  dijela,  sto  se  pruza  od  Trsata 
do  Baga,  a  tako  isto  i  sve  otoke,  Na  kopnu  opet  otese  Turci  do 
Mohackoga  boja  sav  Srijem  i  ravnu  Slavoniju  do  Dakova  i  Osijeka, 
juznu  Hrvatsku  gotovo  do  Gvozda  osim  Klisa  i  Obrovca  te  Pounja. 
Jajacka  je  banovina  bila  dakle  kao  otok  u  turskom  moru,  koji  sc 
najblize  primicao  hrvatskoj  zemlji  kod  Gradiske  na  Savi,  nedaleko 
od  usca  Vrbasova.  Sada  se  vec  i  sastajemo  prvi  put  (1525)  s  nazi- 
vom  za  nekoc  prostranu  Hrvatsku:  „Knezovi  i  ostaci  plemica 
kraljevine  nase  Hrvatske"  (comites  et  reliquiae  nobilium  regni 
nostri  Croatiae). 

Zitelji.  Inace  bijahu  i  sada  glavni  elemenat  pucanstva  u  citavoj 
zemlji  od  Drave  do  mora  H  r  v  a  t  i  (Croatae,  Sclavi).  Uz  njih  zivjeli 
su  od  starine  po  dalmatinskim  gradovima  i  otocima  L  a  t  i  n  i  (Ro- 
mani),    koji   se   konacno  sasvim  potalijancise,    kad  su   dospjeU  trajno 


153 

pod  mletacku  vlast.  Po  nekim  gradovima  u  Slavoniji,  narocito  u  Za- 
grebu,  Virovitici   i    Vukovaru,    uzese    se    od    XIII.    vijeka    naseljavati 
N  i  j  e  m  c  i    (Teutonici),  najvecim  dijelom  obrtnici,  dok  su    Madzari 
(Hungari)  sjedili  poglavito  uz  donju  Dravu  i  uz  desnu  obalu  Dunava 
pod  Fruskom  gorom,    a    S  r  b  i    (Rasciani,  Traces)  od  kraja  XIV,  vi- 
jeka   dalje    u    juznom  Srijemu,    kamo   su   uzmakli    ispred    Turaka.    U 
nekim   slavonskim    gradovima   bilo   je    i    T  a  1  i  i  a  n  a    (Italici),    pace    i 
Francuza    (Gallici),  ponajvise   trgovaca  i  Ijekara.    Mnozinom  nat- 
kriljuju    sve    strane   zitelje,    narocito  u  XV.  vijeku,    V  I  a  s  i    (Valachi, 
Vlachi,  Olahi)  ili  po  nosnji  zvani  i  Maurovlachi,  odnosno  Morovlachi 
{Morlachi   ili    Mrtvovlasi  i  Nigri  Latini),    a  u  nekim  predjclima,    tako 
u  srednjem  Pounju,  C  i  c  i,  Nema  sumnje,  da  su  oni  podrijellom  bili  Ro- 
mani,  i  to  kojc  izravni  potomci  rimskih  naseljenika,  koje  poromanjeni 
Tracani,  i  da   su   postali    negdje    juzno    planini  Balkanu  u   danasnjim 
makedonskim    i    tesalskim     planinama,    Otale    su    se    sve    vise    sirili 
prema  sjeveru  i  tako  usli  u  cisto  slovenske  oblasti,    gdje  su  najprijc 
govorili  oba  jezika,  svoj  i  slovenski,  a  onda  su  se  vremenom  —  u  XIV. 
i  XV,  vijeku  -  sasvim  poslovenili,  i  to  neke  skupine  prije,  a  neke  doc- 
nije.  Car  Dusan  jasno  ih  razlikuje  u  „Zakoniku"  od  Srba,  Arbanasa 
i  Grka,  a  u  Hrvatskoj  pominju  se  prvi  put  u  prvoj  polovici  XIV,  vi- 
jeka (upravo  1322,).    Vlasi   su   se   bavili    poglavito  prenosenjem  robe 
na  konjima  i  mazgama  (turma  i  turmari,  u  dubrovackim  spomenicima 
..ponosnici")  te  stocarstvom  provodeci  nestalan  zivot,  Ijeti  na  planin- 
skim  pasistima  po  katunima,  a  zimi  blize  prisojnoj  obali  morskoj.  Pro- 
izvodili  su  sir  u  pogacama  (caseus  vlachescus),  maslac  i  ovcju  vunu, 
Stoga  je  ime    VI  ah    od    XIV.  do  XVI.  vijeka  u  prvom    redu  znacilo 
s  t  o  c  a  r  a  ,    dakle    je    ono    obiljezavalo  u  prvom   redu    zanimanjc    ili 
socijalni    polozaj,    a  ne  tudu    narodnost.    Hrvatska   bjese  puna  Vlaha 
od  Neretve  do  Gvozda,  narocito  oko  Cetine,  Zrmanje  i  Like,  a  vjerc 
bijahu  najvecim  dijelom  katolicke,'   a  tek  iznimno  grckoistocne  (Vlachi 
schismatici).     ..Hrvatski  Vlasi"    ili  ..Vlasi   v    Hrvatih",    kako    se    sami 
nazivlju,  govorili  su,  otkad  se  pohrvatise,  cakavskim  narjecjem,  kako 
to  dokazuju  njihove  sacuvane  isprave,  a  imena  im  takoder  poprimise 
hrvatske  oblike,'    Gdje  ih  je  vise  bilo,  stvaraH  su  opcine  (universitas 
Valachorum),  a  glavari  se  njihovi  zovu  u  hrvatskim  ispravama:  knezi, 

'   Godinc   1433.  daruju   franjevaeku  crkvu  sv.  Ivana  iznad  Metka  u  Lici. 

•  Tako:  Viganj  Dubravcic,  Toma  RoScvid.  Matijas  Vukid,  Blaz  Kopeid.  Mi- 
klouS  Dobojcvic.  Antun  Tukovic.  Ivan  Hcrcndid,  Franko  Danilovid.  —  Ima  viie 
hrvalskih  plemickih  porodica  vlaskoga  podrijella. 


154 

vladiki  (to  nijesu  biskupi),  vojvode,  suci  i  pristavi;  oni  su  u  prvonii 
redu  dijelili  pravdu  kao  prisjednici  „vlaskoga  stola",  naime  suda,  a 
onda  bijahu  i  njihovi  vojnicki  zapovjednici.' 

Drustvo  se  i  u  ovo  doba  raspadalo  na  slobodne  i  ncslobodnc 
Ijude,  naime  na  vclikase  crkvene  (prelati)  i  svjetovne  (barones,  mag- 
nates), nizc  plemstvo  (najprije  servientes,  onda  nobiles),  gradanc 
(cives),  slobodne  seljake  (liberi),  slobodnjake  (libertini),  kmetove  (co- 
loni)  i  robove  (servi,  hrv.  sebri,  mancipia).  Prema  prije  za  doba  na- 
rodnih  vladara  samo  je  ta  razlika,  sto  je  u  Slavoniji  preoteo  maha 
zapadnoevropski  feudalizam  i  njegove  uredbe,  a  sve  se  vecma  gu- 
bilo  plemensko  slovensko  uredenje,  S  tim  u  svezi  naselise  se  sada 
u  Slavoniji  brojne  plemicke  porodice  iz  Ugarske,  koje  su  mnogo  pri- 
donijele,  da  je  ta  zemlja  u  srednjem  vijeku  na  oko  pokazivala  to- 
boze  „ugarski"  znacaj,  da  se  naime  drzalo,  e  je  u  tjesnjoj  svezi 
s  Ugarskom,  nego  li  s  Hrvatskom.  U  Hrvatskoj  od  Gvozda  do  Nc- 
retve  vladala  su  i  dalje  citavim  zemljistem  jedino  hrvatska  plemena, 
i  nema  primjera,  da  bi  ikoji  ugarski  plemic  dobio  posjeda  ma  igdje 
u  njoj.  Glavni  rodovi  velikasa  i  plemica  u  Slavoniji  vec  su  nam  po- 
znati,  pa  ih  stoga  ne  cemo  ovdje  ponavljati.  Isto  su  nam  tako  poznati 
i  gradani  i  njihovi  privilegiji,  dok  su  od  podanika  u  d  v  o  r  n  i  c  i  sje- 
dili  na  kraljevskim  posjedima,  predijalisti  na  biskupskim  i  crkve- 
nim,  a  k  m  e  t  o  v  i  na  plemickim  ;  robovi  ili  sebri  nijesu  toliko 
obradivali  zemlju  svojih  gospodara,  koliko  su  im  bili  radnici  i  obrtnici; 
oslobodeni  kmetovi,  koje  bi  gospodari  oslobodili  s  kakvih  god  za- 
sluga,  zvali  su  se  s  I  o  b  o  d  n  j  a  c  i. 

Crkva  hrvatska.  Kao  u  politickom  tako  je  i  u  crkvenom  obziru 
kraljevstvo  hrvatsko  bilo  rastrojeno.  Hrvatska  je  citava  pripadala 
nadbiskupiji  spljetskoj,  u  kojoj  su  se  nalazile  ove  biskupije : 
kninska,  dopiruci  do  Bihaca  na  Uni,  trogirska,  ninska  sa  zapad- 
nom  polovicom  Like,  Krbavska  (od  1185.)  s  istocnom  polovicom 
Like  i  sijelom  u  gradu  Krbavi  (danas  Udbina'),  skradinska,  sibe- 
nicka  (od  1298.),  senjska  (od  1185,),  makarska  (od  1330.),  duvanjska 
(od  1330.)  sa  sijelom  u  Lijevnu  i  hvarska  (od  1185.)  s  juznim  otocjem. 
Godine   1154.  podigli  su   Mlecani    nadbiskupiju   u  svome    Zadru  sa 


'  Te  Vlahe  valja  razlikovati  od  grckoistocnih  Srba-Vlaha  za  turskoga  vla- 
danja  od  XVI.  i  XVII.  vijeka  naprijcd. 

-  Iz  Krbave  (Udbine)  prcneseno  bi  1460.  biskupsko  sijelo  u  Modrusc,  a  onda 
zbog  Turaka  1493.  u  Novi  na  moru.  Oko  1461.  bijase  i  Otocac  sijelo  biskupa, 
ali  to  je  pravo  brzo  utrnulo. 


155 


sufraganim  biskupima  krckim,  rapskim  i  osorskim.  Slavomja  opet 
bijase  podiieljena  medu  tri  biskupijc  :  zagrcbacku  s  ,os  )cdnim 
kaptolom  u  Cazmi  (od  1232.),  a  sezala  je  na  istok  sve  do  Slabnc, 
Vocina  i  Pakraca,  onda  p  e  c  u  j  s  k  u,  koja  je  obuhvatala  najveci  dio 
danasnje  Slavonije  sve  do  pravca  povucena  od  Iloka  (ah  bez  njega) 
na  usee  Bosuta  u  Savu  s  drugim  kaptolom  sv.  Petra  u  Pozeg.,  i 
srijemsku  (od  1229.)  sa  sijelom  u  Banostoru  izmedu  Dunava  i 
Save,  a  pecujskoj  biskupiji  na  istok.  Izuzetak  cini  jos  i  D  a  k  o  v  o 
kao  sijelo  bosanskoga  biskupa.  Sve  tri  slavonske  biskupije,  a  onda 
i  bosanska  (od   1264.)  pripadale  su  pod  nadbiskupiju  kalocku. 

Nadbiskupije  i  biskupije  bile  su   razdijeljene    u    arhidjakonate,  a 
ovi  opet  u  zupe.  Za  kulturni  zivot  u  srednjem  vijeku  od   osobite  su 
vaznosti   k  a  p  t  o  I  i   kao  sredista    svega  dusevnoga  zivota,  a  naposc 
skola  za  obrazovanje  svecenickoga  podmlatka.  Uza  to  bijahu  kaptoli 
od    pocetka    Xlll.    vijeka   tako    zvana    mjesta    vjerodostojnosti    (locus 
credibilis),  vrseci  razne  pravne  poslove,  koje  su  u  nekim  dalmatinskim 
gradovima   obavljali    javni    biljeznici    (notarii   publici).    Om    su  cuvali 
originale  isprava,    izdavali   vjerodostojne    prijepise   i    sud,elovali   kod 
uvadanja  u  posjed.  U  Hrvatskoj  i  Dalmaciji  vrsili  su  takove  poslove 
kaptoli    u    Spljetu,    Ninu,    Kninu    i   Senju,    a   u  Slavoniji  u  Zagrebu, 
Cazmi,  Pozegi  i  Dakovu.  Osim  prihoda  od  svojih  imanja  imali  su  bi- 
skupi  i  kaptoli  dohodak  od  crkvene  desetine,  koju    je  morao  svatko 
placati.    plemic    ili   neplemic,    i   to  u  prirodninama  i  zivotmjama    Ud 
tih  su  prihoda  uzdrzavah  kaptoli  zajedno  s  biskupom  svoje  skole.  U 
Dalmaciji  su  se  popunjavale  biskupske  stolice  i  u  ovo  doba  ponajvisc 
izborom  klera  i  laika  doticnoga  grada ;    no    u  XIV.  vijeku  veoma  sc 
cesto  zbivalo,  da  su  pape  izravno  imenovah  biskupe.  narocito  u  sla- 
vonskim    biskupijama.    Tek   u  XV.  vijeku  stekose  kraljevi    pravo  po- 
punjavanja  biskupskih  stohca.  a  pape    bi  ih    onda  potvrdivah.  Pored 
sve    borbe    Latina    protiv  slovenske    sluzbe    bozje    i  glagohce  ona  se 
ipak  odrza  u  biskupiji  senjskoj,  krckoj  i  krbavskoj.  pace  mnogo  gla- 
golasa  nalazimo  ne  samo  po  citavom  podrucju  spljetske  nadb.skup.)e. 
nego  od  druge  polovice  XV.  vijeka  dalje  i  po  zagrebackoj.  Medut.m 
ovi  su  glagolasi  u  zagrebackoj  biskupiji  poglavito  bjegunci  iz  Hrvatske 
ispred  Turaka.  Iz  Hrvatske    presadena   je    slovenska  sluzba    bozja  u 
XIV.  vijeku  u  neke  samostane  po  Ceskoj  i  Poljskoj. 

Uz  brojno  svecenstvo  bilo  je  u  kraljcvstvu  hrvatskom  i  mnogo 
samo  St  an  a.  Poslije  starih  Bcnediktinaca  uze  se  pocetkom  Xlll. 
vijeka  siriti  po  Hrvatskoj  red  Cistercita.  kojemu  sagradi  herceg  Andnja 


156 

oko  1200.  krasnu  gotsku  crkvu  sv.  Marije  sa  samostanom  ti  Topu- 
skom,  Iza  njih  nastanise  se  Dominikanci  i  Franjevci,  narocito  u  juznoj 
Hrvatskoj  i  Bosni,  gdje  im  je  glavna  zadaca  bilo  suzbijanje  bogo- 
milstva.  Onda  dodose  Templari  (Bozjaci)  i  Pavlini,  Templarima  darova 
papa  svoj  posjed  u  Vrani,  ali  su  dobrza  i  sami  stekli  golema  imanja. 
Kad  bi  taj  red  dokinut  (1312),  zapade  sav  imutak  njegov  Ivanovce 
ili  Krizare  (Cruciferi),  pa  stoga  se  i  njihov  prior  prozva  priorom 
vranskim.  Pavlini  bili  su  rasireni  u  Hrvatskoj  i  Slavoniji,  a  narocito 
bijahu  im  na  glasu  samostani  Remete  kod  Zagreba  i  Lcpoglava  u 
Zagorju  (osnovan  oko   1400.). 

Pripadnika  grckoistocne  vjeroispovijesti  bjese  sve  do  1526.  veoma 
malo  u  Hrvatskoj,  jos  najvise  u  Srijemu,  gdje  su  to  bili  doseljeni  Srbi 
po  imanjima  porodice  Brankovica,  a  onda  u  Huraskoj  zemlji.  Bogomili 
su  se  prosirili  mjestimice  i  u  juznu  Hrvatsku,  pace  i  u  vukovsku  i 
pozesku  zupaniju,  dok  je  kroz  neko  vrijeme  bilo  u  XV.  vijeku  u 
Srijemu  i  Husita. 

Ustav  i  sudbenost.  Od  godine  1102,  bijase  ugarski  kralj  pod- 
jedno  i  hrvatsko-dalmatinski,  ali  Ugarska  i  Hrvatska  nijesu  stoga  cinile 
jedinstvenu  drzavu  u  nutarnjoj  upravi,  vec  je  svako  kraljevstvo  ostalo 
i  dalje  za  sebe  politicka,  teritorijalna  i  narodna  jedinica.  Jedino  spo- 
Ijasnja  politika,  kojom  je  ravnao  samo  kralj,  bijase  im  zajednicka,  a 
to  je  bio  i  razlog,  zasto  stranci  nijesu  vazda  marili  za  nutarnju  razliku. 
Krunisanje  za  zasebnoga  hrvatsko-dalmatinskoga  kralja  obavljalo  se 
sve  do  Andrije  I.  (II.),  odnosno  Bele  III,  (IV,),  no  otada  bjese  vazda 
zajednicko,  samo  sto  su  kraljevi  bez  sumnje  izdavali  zasebne  zavjernice 
hrvatskim,  a  zasebne  ugarskim  stalezima. 

Kralja  je  u  Hrvatskoj  zamjenjivao,  kad  god  je  to  bilo  mozno, 
samostalan  i  kralju  jednakopravan  herceg  (dux),  redovito  clan 
kraljevske  porodice  (sin  ili  brat  kraljev).  Stoga  se  on  i  pise  „bo- 
zjom  miloscu"  (dei  gratia),  a  njega  zovu  „hercesko  velicanstvo" 
(ducalis  maiestas).  Herceg  stolovao  je  obicno  u  Zagrebu,  Kninu  i 
Zadru,  a  docnije  i  u  Bihacu  na  Uni,  Godine  svoga  vladanja  brojio 
je  kao  kralj,  a  imao  je  na  svom  sjajnom  dvoru  zasebnu  dvorsku 
kancelariju  s  kancelarom  na  celu,  Herceg  vrsio  je  nadalje  vazna 
kraljevska  prava  u  Hrvatskoj,  namjestavajuci  banove,  sazivajuci  sa- 
bore,  dijeleci  plemstvo  za  zasluge  hrabromu  vojniku,  vodeci  vojsku 
u  rat,  potvrdujuci  stare  kraljevske  privilegije  pojedinim  gradovima  i 
plemicima  i  kujuci  svoje  zasebne  novce. 


157 


Kad  nijc  bilo  hercega,  onda  su  kraljevstvom  upravljali  bani 
gotovo  istom  vlasti.  U  prvo  vrijeme  bio  je  samo  jedan  ban,  no  od 
Bele  III  (IV, )  nalazimo  ih  stalno  po  dva,  i  to  napose  za  Hrvatsku  i 
Dalmaciju,  a  napose  za  Slavoniju.  Od  Matijasa  Korvina,  kad  je  vec 
bila  izgubljena  Dalmacija  s  juznom  Hrvatskom,  ima  ili  samo  jedan 
hrvatsko-dalmatinsko-slavonski  ban,  ili  dva  ista.  Taj  je  naslov  onda 
ostao  u  stalnoj  upotrebi  sve  do  danas.  Banovi  su  redovito  bili  ili 
domaci  plcmici,  ili  su  imali  posjeda  u  Slavoniji.  Svaki  je  ban  sebi 
na  saboru  sam  imenovao  izmedu  domacega  plemstva  banovca 
(vicebanus);  slavonski  banovac  bijase  redovito  zupan  zagrebacki  ili 
krizevacki,  a  hrvatski  zupan  kninski,  Uz  bana  i  banovca  javlja  se 
samo  u  Slavoniji  jos  i  pro  to  no  tar,  izabran  na  saboru  od  plemstva, 
koji  je  cuvao  pecat  kraljevstva,  kao  sto  je  to  cinio  kancelar  u  Ugar- 
skoj,  a  u  docnije  doba  bio  i  banov  zamjenik  kod  sudovanja. 

Herceg    ili    ban    sazivali  su    po    kraljevu   nalogu    sab  ore.    Bu- 
duci   da   je    kraljevstvo    od    druge   polovice    XIII.  vijeka  bilo  razdije- 
Ijeno  na  dvije  upravne  jedinice,  sastajali    su   se    napose   slavonski,    a 
napose    hrvatski    sabori    (generalis    congregatio    regni    Sclavoniae  ili 
regnorum  Dalmatiae  et  Croatiae),  i  to  prvi  ponajvise    u  Krizevcima, 
onda  u  Zagrebu  i  Cazmi,  a  drugi  u  Kninu,  Ninu  i  Bihacu  na  Uni,  a 
docnije     u    Topuskom    i    u    Ripcu    (kraj    Bihaca).    Sabori   su    trajali 
redovito  po  vise    dana,    a   dolazili    su    na  nj    svi   crkveni  i  svjetovni 
velikasi,  nize    plemstvo  i  zastupnici    gradova,  pa  i  dalmatinskih    (na 
hrvatski    sabor).   Samo  u  osobito    vaznim    priUkama    vijecala    su  oba 
sabora,    hrvatski    i    slavonski,    zajedno.    Predsjedao    im    je    redovito 
herceg  ili  ban,    a   u   prilikama    i    sam    kralj    (tako    2igmund    1397.    u 
Krizevcima,   Matijas  Korvin  1466.    u    Krizevcima   a    1481.  u   Zagrebu 
i  Vladislav  II.   1495.  u  Virovitici).  Na  ove  sabore,  kojima  je  predsjedao 
ban     siljao    je    kralj    pocetkom    XVI.  vijeka    u  vaznim  prigodama  po 
jediioga  ili  po  dva    svoja   poslanika    (oratores).  da    priopce  stalezima 
njegove    predloge   i    zelje    (propositiones    regiae),   o    kojima    se    tada 
raspravljalo   i   stvarao    zakljucak.    Na    ovim    se    saborima    v,)ecalo    o 
svemu,    sto   se   ticalo    uprave,  poreza.    obrane    kraljevstva.  vo)nickih 
posala   i   unutarnje    politike    Hrvatske,    odnosno    Slavoni)e;    no   ipak 
najodlicnija    je    strana    ovih    sabora,    narocito  u  starije   vnieme.  bilo 
rjesavanje    zapletenih    parnica,    dakle    sudovanje.    U  XV.    vijeku  (od 
1442.   dal.e)  poceo  je  slavonski  sabor  redovito  siljati  svoje  zastupn.ke 
ili  pouzdanike  na  ugarske  sabore  (nuncii  regni  Sclavoniae  ili  oratores 
regni  Sclavoniae).  dok  hrvatski  sabori  ne  samo  da  toga  nijesu  cmili. 


158 

nego  nijesu  ni  na  kraljev  poziv  htjeli  polaziti  ugarske  sabore,  Razlog, 
sto  su  slavonski  saborski  zastupnici  stall  redovito  polaziti  ugarske 
sabore,  bijase  u  torn,  sto  su  drzali,  da  ce  ondje  i  za  sebe  steci 
povlasti  i  prava  ugarskih  staleza,  a  uz  njih  obraaiti  svoja  z  a- 
sebna.  Osim  toga  vidimo,  da  su  oni  ondje  sudjelovali  kod  naj- 
znatnijih  pitanja  spoljasnje  politike. 

I  Slavonija  i  Hrvatska  su  se  raspadalc  na  zupanije  (comitatus). 
Sada  nastadose  u  zupanijskom  uredenju  vazne  promjene,  jer  je  starih 
plemenskih  zupa  sve  to  vise  nestajalo,  sjedinjujuci  se  u  zupanije  po 
ugarskom  kalupu,  a  zupane  nije  vise  birao  narod,  nego  ih  je  ime- 
novao  sam  kralj  po  svojoj  volji.  Ovaj  proces  razvijao  se  u  Slavoniji 
mnogo  brze  negoli  u  Hrvatskoj,  gdje  su  se  stare  hrvatske  plemenske 
zupe  djelomicno  sacuvale  do  XIV,  vijeka.  U  Slavoniji  bile  su  prije 
dolaska  Turaka  ove  zupanije:  glaska  s  obiju  obala  savske  pritoke 
Ukrine  pa  izmedu  donje  Bosne,  Save  i  Borje  planine  s  gradom  Glazom ; 
sanska  s  obiju  obala  srednje  i  donje  Sane  s  gradom  Kljucem;  du- 
bicka  na  jugu  donje  Une  s  gradom  i  trgom  Dubicom  (danasnja  Bo- 
sanska  Dubica);  vrbaska  s  obiju  obala  donjega  Vrbasa  s  Vrba- 
skim  gradom  (nedaleko  od  danasnje  Banjaluke).  Do  XV,  vijeka  dosle 
su  ove  zupanije  u  vlast  bosansku,  ali  su  se  ipak  jos  i  pocetkom  XVI, 
vijeka  nalazile  u  crkvenim  poslovima  u  biskupiji  zagrebackoj  (du- 
bicki  arhidjakonat),  Dalje  na  zapadu  sterala  se  izmedu  srednje  Une  i 
Sane  (oko  Grmec  planine)  zupanija  psetska  s  gradom  Psetom 
(danas  Petrovac) ;  s  lijeve  obale  Une  zapocinje  se  zagrebacka 
zupanija,  sastavljena  od  vise  bivsih  plemenskih  zupa^;  uz  nju  sirila 
se  zagorska  s  gradom  Krapinom,  no  krajem  XV,  vijeka  bi  do- 
kinuta  i  sjedinjena  poglavito  sa  varazdinskom,  a  djelomicno  sa 
zagrebackom;  najznatnija  sredovjecna  slavonska  zupanija  bila  je  kri- 
z  e  V  a  c  k  a,  takoder  sjedinjena  od  vise  manjih  plemenskih  zupa*,  a 
prostirala  se  u  XV.  i  pocetkom  XVI,  vijeka  duboko  u  danasnju  Sla- 

^Tosu:goricka  s  gradom  Goricom,  Cetinom  i  Klokocem;  gajska  s  Gaj 
gradom  (danas  Mala  Kladusa  u  sjev,  zap.  Bosni);  novigradska  s  Novigradom 
(danas  Todorovo)  ;  gorska  sa  Stenicnjakom,  Topuskom  i  .Zrinjem;  podgorska 
s  gradom  Podgorjcm  nad  Jastrebarskira  (danas  sv.  Jana) ;  okicka  s  gradom  Oki- 
cem  i  Samoborom;  sisacka;  turopoljska  (Campus  Zagrabiensis)  s  Lukavcem; 
zagrebacka  s  Gracem  (gornji  grad  Zagreb);  ivanicka  s  gradom  Ivanicem; 
moravedka  s  gradom  Moravde  (kraj  Zagreba).  Sve  su  ove  zupe,  osim  Turo- 
polja,  do  XV.  vijeka  bile  sasvim  ujedinjene   u  zagrebacku  zupaniju. 

*  To  su:  cazmanska,  garicka,  garesnicka,  grdevacka,  kalnicka,  moslavacka  i 
roviScanska. 


159 


voniju,  sve  do    Orahovice    i    Donjega    Miholjca.  Krizcvacka  zupanija 
opkoljavala  je  sa  zapadne,  istocne  i  juzne  strane  zupaniju  v  i  r  o  v  i- 
iicku,  u  XV,  i  XVI.  vijeku    samo    okolis    danasnjega    mjesta    Viro- 
viticc  do  Dravc.  Na  danasnjoj  hrvatskoj  zemlji  dalje  na  istok  prosti- 
rale    su    se     zupanija    pozeska    s    gradom    Pozegom    i    mjestima 
Kutjevom,    Brodom    i    Zapoljem,    onda    vukovska     sa    sredistem 
u  Vukovu    ili    u   danasnjem    Vukovaru,    a    s  mjestima:    Gorjan,    Da- 
kovo,    Horvat-grad,   Berkasovo,    Morovic    (Marot)    i  Ilok  (Ujlak),    pa 
konacno    srijemska  sa    sredistem    u  Banostoru  (Ko  ili  Bani  mo- 
nasterium)  i  mjestima  Mitrovicom  i  Zemunom,  Treba  jos  napomenuti, 
da  je  baranjska  zupanija  (kojoj    inace  bijase    srediste    u  Pecuhu) 
dopirala  —  prclazeci  Dravu  —  jos    u    XV.    vijeku    sve    do  Papuka, 
tako  da  su  u  njoj  bila  mjesta  Valpovo,    Nasice,    a  gdjekad  i  Osijek. 
XJ  Hrvatskoj  opet  su  bile  mnogobrojne  zupe  i  zupanije,  tako    morska 
(Maronia)  izmedu  usca  Neretve  i   Cetine,  sa    Omisem   i  Makarskom, 
a  inace  postojbina  snaznoga  hrvatskoga  plemena  Kacica,  pa  duvanj- 
ska,  hlijevanjska  i  dlamocka ;  ove  zupanije  dospjese  oko  1325,  u  vlast 
bosansku.  Dalje  su  zupanije  bile:  imotska,  poljicka  (od  XIV.  stoljeca 
dalje,  cetinska,  kliska,  kninska,  bribirska,  lucka  (izmedu  mora,  Zrmanjc 
i  Krke),  najveca  i  glavna  sredovjecna    zupanija   s    one    strane   Vele- 
bita',    sidraska     s    Belgradom,     ninska,    licka    s    gradom    Pociteljem, 
buska  s  Bocae  gradom  (kod  danasnjega  Kosinja),    gatska  s  Otoccem, 
krbavska  s  Krbavskim  gradom  ili  danasnjom  Udbinom,  unska  s  mje- 
tom    Srb   (od    sebar),    unacka    s    gradom    Uncem,    lapacka    s    Lapac- 
^radom    (po    svoj    pnlici    na    danasnjem  brdu    Obljaju    kod  Donjega 
Lapca),    nebljuska    s    Nebljusima,    humska    s  Hum-gradom  i  Ripcem, 
onda  brinjska,  modruska,  dreznicka,  senjska  i  vinodolska  u  primorju. 
Medutim  vec  u  pocetku  XV,   vijeka    racunali    su    se    krajevi  na  jugu 
Kupe   u  Hrvatsku,  a  ne  u  Slavoniju,  i  tako  zace   postepeno  stapanjc 
obiju  upravnih  jedinica  u  jednu, 

Srediste  svake  zupanije  hrvatske  i  slavonske  bijase  utvrden 
grad,  po  kojem  se  obicno  prozvala  i  citava  zupanija;  njime  ;c 
tipravljao  najprije  zupan  a  uza  nj  kaslelan  ili  gradscik,  koji  je  zapo- 
vijedao  cetom  kraljevskih  sluzbenika  (castrenses,  ili  sevientes).  Uz 
ove  tvrde  gradove  nastajali  su  vremenom  na  njihovu  podnozju  va- 
rosi  (suburbia),  iz  kojih  se  docnije  razvise  kr.  slob,  gradovi  s  gra- 
danstvom.  No  vec  krajem  XII.  vijeka  uzeli  su  kraljevi  dijeliti  nckim 
'  '  U  XIV.  vijeku  sjedinile  su  se  u  luckoj  zupaniji  stara  lucka.  pa  sidraJka.  ninska 
i  bribirska;  srediste  bijaJc  Ostrovica  kod   Bribira. 


160 

velikasima  citave  zupanije  (tako  Krckim  knezovima :  Modrus,  Vinodol 
i  gatsku  zupaniju,  Bribirskima  bribirsku,  Nelipicima  cetinsku),  koje 
tako  postadose  njihove  gospostije  (dominium,  (v)ladanje),  a  oni  njihovi 
ne  zupani,  nego  knezovi  ili  grofovi.  Inace  je  zupanijom  upravljao- 
z  u  p  a  n,  a  zamjenjivao  ga  je  p  o  d  z  u  p  a  n,  ali  od  XIV,  vijeka  daljc 
bill  su  kraljevski  gradovi  u  upravi  kastelana  (gradscika),  kojima  su 
se  morali  pokoravati  svi  plemeniti  i  neplemeniti  sluzbenici  ili  podanici 
ovih  gradova.  Oni,  koji  su  bili  oprosteni  od  te  sluzbe,  dakle  koji  su 
bili  pravi  plemici,  imali  su  svoje  plemenske  zupane  (comes  terrestris), 
koji  se  pokoravahu  samo  banu.  Zupanijsko  plemstvo  sastajalo  se  na 
skupstinc,  kojima  je  predsjedao  zupan,  a  cesto  i  ban.  One  su  se 
bavile  svim  zupanijskim  upravnim  poslovima,  utjeravanjem  poreza  i 
uvodenjem  vojnih  odjeljenja  u  smislu  kraljevskih  zapovijedi,  a  i  su- 
dovanjem. 

Sudbenost  bijasc  u  glavnom  ista  u  Hrvatskoj  i  u  Slavoniji.  Vrhovni 
sudac  bjese  herceg  ili  ban,  kojega  je  zamjenjivao  banovac,  a  u 
Slavoniji  docnije  jos  i  protonotar,  U  Slavoniji  bili  su  za  redoviti 
banski  sud  odredeni  stanoviti  rokovi,  najprije  dva  puta,  onda  i 
cetiri  puta  u  godini,  i  to  vazda  osmi  dan  poslije  ovih  blagdana:  Bo- 
gojavljenja  (6.  Jan.),  Durdeva  (24.  apr.),  Jakovljeva  (25,  Jul.)  i  Mihaj- 
lova  (29.  sept.);  otale  su  se  ovi  redoviti  banski  sudovi  i  zvali  okta- 
V  a  1  n  i  (indicia  octavalia).  Ovim  je  banskim  sudovima  predsjedao  ban 
(ili  njegov  zamjenik),  a  uza  nj  su  bili  prisutni  na  saboru  izabrani 
prisjednici  (assessores),  O  odluci  se  izdavala  vazda  pismena  odluka 
pod  banskim  pecatom,  koji  jc  cuvao  protonotar.  Od  banskoga  suda 
moglo  se  i  u  Hrvatskoj  i  u  Slavoniji  prizivati  na  kraljevski  sud, 
odnosno  na  suca  na  kraljevskom  dvoru  (iudex  curiae  regiae).  Banski 
se  sud  u  Hrvatskoj  redovito  sastajao  u  Kninu,  a  u  Slavoniji  u  Kri- 
zevcima  ili  u  Zagrebu,  no  nijesu  rijetki  primjeri,  da  su  sam  ban  ili 
banovac  putovali  po  banovini  i  dijelili  pravdu,  Nizi  sudovi  bili  su 
zupanijski  sudbeni  stolovi,  jeruto  doba  bijase  uprava 
u  najtjesnjoj  svezi  sa  sudovanjem.  Zupanijskomu  sudu  stajao  je  na 
celu  zupan  (ili  podzupan),  a  uza  nj  bili  su  kao  prisjednici  po  cetiri 
(gdjekad  i  po  vise  ili  manje)  plemicka  suca  (indices  nobilium),  odabrani 
iz  poiedinih  kotara  zupanije,  dok  su  odluke  zupanijskoga  suda  izvrsa- 
vala  dva  pristava  (pristaldi).  Jos  nizi  sudovi  bili  su  u  Hrvatskoj 
plemenski  stolovi  za  pojedina  plemena  (tako  za  Mogorovice, 
Subice  i  druge),  koja  su  zivjela  unutar  novostvorenih  zupanija,  s  posve 
slicnim  uredenjem  kao    sto    su    ga   imali    zupanijski   sudovi,    U  kralj. 


161 

slobodnim  gradovima  sudio  je  u  prvoj  molbi  sam  gradski  sudac  (iudex) 
sa  svojim  izabranim  gradanskim  prisjednicima,  a  visa  im  molba  bijasc 
tavernikalni  stol  na  kraljevskom  dvoru/  Banovi  nijesu  nikad  sudili  u 
gradovima,  osim  ako  ih  je  kralj  za  to  izrijekom  odredio.  Podanicima 
su  opet  sudila  bez  priziva  njihova  gospoda,  U  Hrvatskoj  se  sudilo 
redovito  po  obicajnom  pravu  (iuxta  consuetudinem  regni  Croatiae, 
ili  hrvatski :  pravda  i  zakon  hrvatski),  a  u  Slavoniji  jos  i  po  ugarskim 
zakonima  i  obicajima.'  Primorski  gradovi  pocese  od  XIII,  vijeka  daljc 
uvoditi  pisane  statute,  u  glavnom  po  uzoru  mletackom,  i  to 
Spljet  oko  1240.,  Dubrovnik  1272.,  Trogir  1291.,  Zadar  1305.  Gotovo 
u  isto  vrijeme  povedose  se  za  njima  i  privatne  gospostije  ;  tako  na- 
stade  Vinodolski  zakonik  od  1288.,  najstariji  pravni  hrvatski 
spomenik.  I  kaptoli  su  sastavljali  svojc  statute  u  zbornik ;  tako  je 
zagrebacki  kanonik  Ivan  arhidjakon  goricki  sastavio  (izmedu  1334,  i 
1354.)  znameniti  zbornik  „Statuta  capituli  Zagrabiensis",  koji  se  sve 
do  danas  sacuvao  u  originalu, 

Novcarstvo  i  grbovi.  Hercezi  ili  banovi  kovali  su  i  svoje 
n  o  V  c  e.  Prvi  je  to  ucinio  herceg  Andrija  (1197 — 1203),  a  odrzalo  sc 
to  pravo  sve  do  vladanja  kraljice  Marije  potkraj  XIV,  vijeka.  Novae 
se  obicno  zvao  moneta  banalis  (banovac,  banica),'  a  kovala  ga 
herceska  ili  banska  kovnica,  zvana  camera.  Najstarija  kovnica 
bila  je  u  Pakracu,  a  onda  sve  do  konca  opstanka  njezina  (potkraj 
XIV,  vijeka)  u  Zagrcbu  (odatle  denarii  Zagrabienses).  Kovnica  davala 
je  hercegu  (ili  banu)  velike  prihode.  Vrsti  novca  bijahu  dinari, 
oboli  (ili  po  dinara)  i  bagatin  (najsitniji  novae);  novci  bili  su  kovani 
jedino  od  srebra  pomijesana  s  bakrom.  Dvjesta  dinara  cinilo  je  jednu 
marku;  cetvrtina  marke  zvala  se  ferto  (odatle  jos  i  danas  fertalj), 
petina  pensa,  a  osmina  libra.  Na  nalicju  banskoga  novca  nalazila  se 
kuna  u  bijegu  izmedu  dviju  sestokrakih  zvijezda,  to  jest  g  r  b  stare 
Slavonije,  docnije  od  Vladislava  II.  (1496)  napose  dopusten  kraljevini 
Slavoniji.    Ujedno    se    nalazi    na    nalicju    jos    i    polumjesec    nasuprot 


»  Svi  kr.  slob,  gradovi  u  Ugarskoj  i  Slavoniji  potpadali  su  pod  dvorskojja 
meSlra  blagajnika  (magister  tavcrnicus). 

»  .,Dc  iure  el  consuctudine  regni  Hungariae  et  per  conscquens  regni  Sclavoniac, 
quod  eisdem  iuribus  et  consuetudinibus.  quibus  rcgnum  Hungariae  utitur,  gaudere 
•olet",  kaic  u  jcdnoj  sudbenoj  ispravi  izdanoj  u  Krizevcima  13.  januara  1517.  ban 
Petar  Berislavid  (Original  u  nadbiskupskora  arhivu  u  Zagrebu ;  Juridica  143,  2.  U 
regcstu  §tampao  ga  Mesid  u  „Starinama"  vol.  V,.  str.   172 — 173.). 

*  Jos  i  danas  zovc  se  u  Bosni  i  u  Dalmaciji  sitan  srebrni  novae  banovac. 
Danica. 

11 


162 


zvijezdi,  a  to  je  zacijelo  drcvni  grb  Dalmacije  ili  Hrvatske.  Na  oblicju 
novca    nalaze    se    dvije    okrunjene    glave,    mozda    kralj    i    kraljica, 
ili  kralj  i  njegov  sin/  te  natpis  :   ..Moneta  regis  per  Sclav  o- 
niam"  ili  „Moneta    due  is    per    Sclavoniam",  to  jest  kra- 
Ijcvski  ili  herceski    novae  za  Hrvatsku.    Tek    u   drugoj    poloviei   XV. 
vijeka  na   nekim    slikama,    a    onda    u    XVI.    vijeku    na  kolajni    kralja 
Ludovikall.  javlja  se  (1525)  prvi  put  grb  Hrvatske  :  naimc  u  pet  redova 
po  pet  izmjenicnih  srebrnih  i  crvenih  koeaka,  dok  se  grb  Dalmaeije, 
to  jest  tri  leopardskc  glave,  prvi  put  javlja  na  jednom  pecatu  jos  1406. 
Porczi.  U  placanju  poreza  bijase  velika  razlika  izmedu  Hrvatske 
i    Slavonije.    Buduci    da  je   kralj   Koloman    1102.    oslobodio   hrvatsko 
plemstvo  od  placanja  zemljarine  ili  k  u  n  o  v  i  n  e  (marturina)-,  bijase 
ona  jedino  slavonski  porez,  a  iznosio  je  najprije  12  dinara  na  godinu. 
Od    njega    su    kraljevi    oslobodili  tecajem   stoljeca    mnoge    velikase    i 
citave  korporacije  (tako  kralj  Andrija  I.  {II.)  kaptol  zagrebacki  1217.). 
Uz  kunovinu  placala  je  Slavonija  porez  zvan  ..lucrum  camerae" 
(dobit  kovnice).  U  starije    se    naime    doba  kovao   novi   novae    svake 
godine,  kojim  je  valjalo  izmijeniti  stari,  ali  tako.  da  je  vlasnik  dobio 
za  tri  stara  dva    nova    komada    doticnoga  novea.   Za    Bele    III.  (IV,) 
pretvoren  bi  taj  neizravni  porez  u  stalni  u  iznosu  od  sedam  dinara ; 
ali   Ludovik   I.    pokusao   je    da  ga  dokine  (1351)  i  da  uvede  godisnji 
porez  od  18  dinara  od  svakih  vrata  (porta),  kroz  koja  mogu  proci 
natovarena  kola  zetve,  a  imali  su  ga  placati  u  kraljevsku  blagajnu.  a  ne 
vise  u  bansku,  svi  plemici  bez  izuzetka.  No  kralj  nije  mogao  provesti 
svoje  volje,  jer  se  marturina  i  ..dobit    komore"    placala  u  Slavoniji  i 
dalje  sve  doklegod  je  postojala  zasebna  slavonska  kovnica  novca.  pa 
jos  i  poslije  toga.  Ni  kralj  Matijas  Korvin  nije  mogao  uspjeti  sa  svojim 
poreznim  reformama,  pa  tako  je  Slavonija    placala    sve  do    mohacke 
bitke  kunovinu,  naime  po  20  dinara  od  kmetskoga  selista,  ili  po  dukat 
od  pet  kmetskih  ognjista  (dimnjaka).  Medutim  neprekidni  i  teski  bojevi 
s  Turcima  u  XV.  vijeku  ipak  su  sobom  donijeli  znatnu  poreznu  pre- 
inaku  uvcdenjem  izvanredne  ratne  dace  (hrv.  riz.  lat.  taxa,  contributio, 
dica).  Ali  ova  se  daca  nije  mogla  rasporezovati  ni  pobirati  bez  posebne 
privole    sabora    ugarskoga    ili    slavonskoga,    i    to    samo    onda,    kad 
su  to  stalezi  drzali  nuznim,  pace    stalezi    su   sami    odredivali,    kolika 


'   Objc  tc  glave  se  nalaze    i    na    cisto    ugarskom    novcu    kovanom  u  Ugarskoj. 
Znaccnje  jos  nije  objasnjeno. 

'  Glcdaj  gore  str.  64.  i  70. 


163 

ce  ona  biti  u  pojedinim  prigodama,  Ovu  je  izvanrednu  dacu  prinosila 
uz  Slavoniju  i  Hrvatska,  dok  je  nije  kralj  Vladislav  II,  od  toga  sasvim 
oprostio.  All  je  nesto  prije  Slavonija  stekla  (1472)  privilegij,  da  placa 
samo  p  o  1  o  V  i  c  u  one  ratne  dace,  koja  se  pla^ala  u  Ugarskoj,  to  jest 
od  svakoga  kmetskoga  selista    (porta,    fumus)    samo    pel  dukata,  ako 
se  je  u  Ugarskoj  imao  placati  citav  dukat.  Ovu  je  ratnu  dacu  vazda 
samo  slavonski  sabor  dozvoljavao,  a  ubirao  ju  je  ban  po  zupanijskira 
organima  (dikatorima).  No  dobrza  bise  od  te  dace  oprostcni  ne  samo 
svi  crkveni    posjedi    (biskupa,   kaptola,  samostana    i  zupnika),  nego  i 
oni  glavne  svjetovne  gospode  (hercega,  bana,  banovca,  zupana  i  ple- 
mickih  sudaca),    pace  i  pojedinih  velikasa.  Tako  je  sav  teret  pao  na 
manje  posjednike  ili  njihove  kmetove,    a    sam    prihod    dace    postajao 
je   sve  manji,    Uz    ove    su    se    glavne    dace    placale    u    Hrvatskoj    i 
Slavoniji  jos  i  neke  druge,  tako  trgovina  u  lukama,  a  tridesetina  od 
strane  robe  na  granici,    Jos    su  vazan   prihod    davale    mitnice    i    so- 
lane.  Osim  poreza  morao  se    davati    ..pocasni    dar".    Kad    su    naime 
kralj    ill    zamjenici    njegovi    ban    i    herceg    bili    na   putu,    trebalo    je 
plerastvo  i  gradanstvo  da  ih  doceka  i  pogosti;    to  se  zvalo    z  a  1  a  z- 
n  i  n  a  (descensus),    a   bio    je  jedan    od   najncugodnijih  poreza,  jer  su 
kraljevi  i  banovi,  a  narocito  njihovi  cinovnici,    na   koje    se   to    pravo 
takoder  proteglo,  vazda  bili  na  putu,  Razumije  se,  kraljevi  su  mogli 
i  od  toga  oprastati  ne  samo  pojedine  velikase  i  plemice,  nego  i  crkvene 
korporacije  i  kr,  slob,  gradove,    i   to   budi    sasvim,    budi    djelomicno, 
n.  pr.  ograniciti  samo  na  konak  (stan)  ili  samo  na  hranu. 

Vojska  i  mornarica.  U  hrvatskoj  vojsci  (exercitus  chroaticus) 
nastadose  u  to  doba  znatne  promjene,  Dok  je  ona  za  prvih  Kolo- 
manovih  nasljednika  bila  plemenska  kao  za  narodne  dinastije.  stali  su 
kraljevi  iz  kuce  Anzuvinske  uvoditi  strogo  feudalno  uredenje,  Tako  za- 
mijenise  stare  plemenske  cete  nove  velikaske  ili  banderiji,  a  ban  i 
plemstvo  bili  su  ih  duzai  podrzavati,  I  crkveni  dostojanstvenici  i  kor- 
poracije (kaptoli  i  opatije)  biU  su  takoder  kao  vlasnici  prostranih 
iraanja  duzni  podrzavati  konjanickih  i  pjesackih  ceta,  a  tako  i  kr. 
slob,  gradovi;  stoga  i  vidimo,  gdje  se  u  doba  turskih  ratova  postavljaju 
biskupi  i  opati  na  celo  vojske.  Pored  banderija  javljaju  se  kasnije 
i  placenicke  cete,  koje  su  takoder  podrzavali  stalezi.  Hrvatskoj  vojsci 
bijase  redovito  na  celu  ban  kao  vrhovni  vojvoda  (capitaneus),  izabran 
napose  za  to  od  sabora,  ali  stalezi  mogli  su  po  privilegiju  kralja 
Matijasa  (1477)  izabrati  i  koga  drugoga,  ako  su  za  nj  znali,  da  je 
sposobniji,    a    narocito,    ako  je  banska  stolica  bila  ispraznjena.  Mor- 


164 

narica  je  znatno  spala,  otkad  je  Dalmacija  dosla  u  mletacke  ruke; 
najjaca  bila  je  za  kralja  Ludovika  I.,  koji  je  imenovao  posebnoga 
hrvatskoga  admirala  (admiratus  regnorum  Dalmatiae  et 
Croatiae).  Radi  obrane  od  Turaka,  narocito  u  doba  Matijasa  I,  Korvina, 
podize  se  jos  i  brodarstvo  na  rijekama  (sajkasi,  nasadi),  kod  kojega 
su  sluzili  poglavito  doseljeni  Srbi.    Srediste  bio    im   je    Petrovaradin. 

Gradovi  imali  su  dvojaku  vrst  uprave.  Dalmatinski  su  gradovi 
zivjeli  i  nadalje  starim  autonomnim  zivotom  po  uzoru  mletackom,  dok 
su  slavonski  gradovi  Varazdin  (1209),  Zagreb  (1242),  Krizevci  (1252) 
i  drugi  bili  uredeni  po  uzoru  njeraackora  kao  kr.  slob,  gradovi.  Na 
celu  uprave  bijase  sudac,  a  uza  nj  izabrano  gradsko  vijecc,  koje  je 
sebi  slobodno  biralo  suca  i  zupnika  i  budno  pazilo  na  gradske  interesc, 
narocito  obrtnicke  i  trgovacke. 

Trgovina  bila  je  nutarnja  i  vanjska,  Slavonija  je  trgovala  s  Ugar- 
skom,  Stajerskom,  Kranjskora,  Hrvatskom  i  Bosnom,  a  Hrvatska  i 
Dalmacija  s  Bosnom  i  Srbijom  na  kopnu,  a  s  Italijom,  narocito  Vc- 
necijom  po  moru.  Pomorsku  je  trgovinu  podupirala  brojna  trgovacka 
mornarica  dalmatinskih  gradova,  dok  su  kopnenu  trgovinu  pomagali 
rijecni  putovi  i  ceste.  Najvaznija  cesta,  koja  je  spajala  Slavoniju 
s  Hrvatskom,  bila  je  ona,  koja  se  pocinjala  kod  Vaske  na  Dravi,  na- 
dovezujuci  se  na  ugarsku  cestu,  te  isla  preko  Virovitice,  Varazdina, 
Zagorja  do  Zagreba,  a  onda  preko  Turopolja  na  Kupu,  Topusko,  Bihac, 
Knin  i  dalje  na  more.  Kod  Topuskoga  odvajala  se  druga  cesta  na 
Modrus  vodeci  preko  Brinja  i  Vratnika  u  Senj.  Kako  je  onom  prvom 
cestom  redovno  prolazila  vojska,  zvala  se  obicno  „vojnickom"  (via 
exercitualis),  Obrt  unapredivali  su  cehovi,  u  koje  se  slozise  majstori 
istih  zanata,  a  kraljevi  znali  su  im  davati  i  raznih  povlastica,  samu 
pak  trgovinu  opet  sajmovi,  koje  su  kraljevi  posebnim  privilcgijima 
dopustali  gradovima. 

Graditcljstvo  takoder  se  sada  podize  opcim  blagostanjem  i  na- 
pretkom  kulture,  U  Dalmaciji  prevladao  je  vise  romanski  slog,  a  kasnije 
i  sama  renesansa,  a  u  Slavoniji  gotski.  Tako  je  u  Zadru  izgradena  u 
romanskom  slogu  stolna  crkva  sv,  Stosije  (u  Xlll,  vijeku),  a  u  Sibe- 
niku  stolna  crkva  sv,  Jakova  u  slogu  rane  renesanse  (u  XV.  vijeku), 
dok  su  zagrebacka  i  topuska  crkva  (iz  XIII.  vijeka)  bili  uzori  gotike. 
Isto  se  tako  gojilo,  a  narocito  u  Dalmaciji,  zlatarstvo,  kiparstvo  L 
slikarstvo. 


165 


Kronoloski  pregled  dogadaja  drugoga  doba. 


Hrratska 


Ostale  zemlje 


1102.  Ugar.    kralj    Koloman     okrunjen 

hrv.-dalm.  kraljem. 
1107.  Koloman  predobio  dalm.  gradove. 

1115.— 1117.     Mlet.  rat.  Koloman  umrc   1116. 
1124.  Stjepan  III.  (II.)  u  Dalmaciji. 

oko   1137.       Bosna  sa  pridruzujc  Ugarskoj. 
1150.        I  Emanuelova  pobjeda  na  Tari. 
1167. — 1180.1  Bizantinci   vladaju   u   juznoj   Hr- 
vatskoj  i  Dalmaciji, 
1193.  Bartol,    kncz    modruski.     Poccci 

feudalizma  u  Hrvatskoj. 
1197.— 1203.     Hcrceg  Andrija. 

1202.  Zadar  osvojili  Mlecani  s  pomodu 

krizara. 
1222.  ..Zlatna  bula"  Andrijc  I.  (II.). 

1242.  Tatari  u  Hrvatskoj. 

1247.  Zadar  se  predaje  Veneciji. 

oko  1260.       Bela   III.  (IV.)   razdvojio  kraljev- 
stvo  hrvatsko. 


1293.  Knezovi    Bribirski     postaju     na- 

sljedni  banovi  hrvatski. 

1301.  Andrijom    II.    (III.)    izumrc     rod 

Arpadovida. 

1311. — 1313.  '  Ban  Pavao  Bribirski  ratuje  s  Vc- 
necijom  radi  Zadra. 
1322.  Padom    bana    Mladena    prestaje 

hrv.  nasljedno  banstvo  Bribir- 
skih  knezova, 

1346.  I  Zadar  sc  predaje  Veneciji. 

1347.  1  Ludovik  1.  uspostavlja  kraljcvsku 
j       vlast  u  Hrvatskoj. 

1358.  Ludovik     I.    sjedinio     Dalmaciju 

s  Hrvatskom. 


Aleksije  Komncn  1081.— 1118. 


Ivan  Komnen   1118.-1143. 


Emanuel  Komnen   1143. — 1180. 


Cetvrta    krizarska  vojna    1202. — 

1204. 
„Magna      charta"      u      Engleskoj 

1215. 
Bitka  kod  Mohija  na  §aju   1241. 
Pogibija  Fridrika,  posljednjeg  Ba- 

benbergovca   1246. 
Stajerska  u  vlasti  ug.-hrv.  kralja 

1254. 
Rudolf  HabsburSki  1273.-1291. 
Bitka   na   Moravskom  po- 
Iju    1278. 


Vedeslavom  III.  izumre  rod  Pfe- 

myslovida   1306. 
1310.  Luksemburgovci  u  Ceikoj. 


1346.  Du§an  postaje  car  srpski. 

1348.   Karlo    IV.    osniva    sveudi- 

liste  u  Pragu. 
1355.  Umr'o  DuSan,  car  srpski. 
1370.    Ludovik    I.    postaje    kralj 

poljski. 


166 


Kronoloski  preglcd  dogadaja  drugoga  doba. 


Godina 


1377. 

1383. 
1386. 
1386, 

1394. 

1403. 

1409, 

1415. 

1444. 
1448. 

1463, 

1464. 
1469. 
1480. 
1482. 
1493, 


1520. 
1525. 
1526. 

1526. 

(29.  kol. 


Hrvatska 


Ostale  lemlje 


Tvrtko  podize    Bosnu  na  kralje- 

Ijcvinu, 
Buna  Ivana  od  Palizne. 
Pogibija  Karla  II.  Drackoga. 
Pokolj  kod  Gorjana,    zarobljcnje 

kraljice  Marije  i  Jelisavete, 
2igmund  privremeno  uspostavlja 

svoju  vlast  u  Hrvatskoj. 
Ladislav   Napuljski    okrunjen    za 

ug.-hrv.   kralja  u  Zadru, 
Ladislav  Napuljski  prodao 

Dalmaciju   Veneciji. 
Ugarski  upliv  istisnut  iz  Bosne, 

Hrvatska  gubi  Omis  i  Poljica, 
Stjcpan    Vukcic    postajc    herceg 
sv.  Save, 

Propast    bosanskoga    kra- 

1  j  c  V  s  t  V  a. 
Osnutak  jajacke  banovine. 
Osnutak  senjske  kapetanije. 
Gubitak  Krka, 
Pad  Hercegovine, 
Bitka  na  Krbavskom  polju. 


Pogibija  bana  Petra  Berislavica. 

Krsto  Frankapan  opskrbio  Jajce. 

Hrvati  hoce  sebi  da  biraju  dru- 
gog  vladara. 

Bitka  na  Mohackom  polju, 
pogibija  Ludovika  II., 
Hrvatska    bez    kralja. 


1371,  Bitka  na  Marici.  Pad  juzne 
Srbije. 


1389.  Bitka    na   Kosovu  po- 
lju. 
1396.  Bitka  kod  Nikopolja. 


1427,  Ugarska  dobiva  Beograd, 
1440.  Prva  podsada  Beograda. 
1444.  Bitka  kod  Varne. 
1453,  Pad    Carigrada. 
1456.  Druga  podsada  Beograda. 
1459.  Srbija  postaje  turski  pafialuk, 
1463.  Prvi   nasljedni    ugovor   iz- 

medu   MalijaSa  Korvina  i  Fri- 

drika  III, 

1491.  Drugi  nasljedni  ugovor  iz- 
mcdu  Vladislava  II,  i  Maksi- 
milijana. 

1505.  Ugarski  sabor  iskljucuje 
sve  strance  od  prava  na  ug.- 
hrv.  krunu. 

1506.  Treci  nasljedni  ugovor  iz- 
medu  Vladislava  II.  i  Maksi- 
milijana,  a  1515.  cetvrti  na- 
sljedni ugovor. 

1521,  Sulejman  II.  osvojio  Beo- 
grad. 


1526.  Bitkom  na  Mohackom 
polju  i  pogibijom  Ludo- 
vika II.  ostaju  Ugarska  i 
Ceska   bez   kralja. 


Trece  doba 

od  1526.  do   1790. 

Kraljevi  iz  kucc   Habsburske   i  Habsbursko- 

Lotarinskc. 

I. 
Dva  kralja:  Ferdinand  I.  i  Ivan  Zapoljski. 

(1527-1564). 
zbor  dvaiu  kraljcva.  Katastrofa  na  Mohackom  polju  bjcsc 
sama  o  sebi    tek   izgubljena    bitka,    manje  krvava    od  to- 
likih   prije    i  poslije  nje ;  ali  prijeka    smrt  mladoga  kralja 
^^^  Ludovika  II.,  koji  ne    ostavi    zakonita    potomka,    ucini   jc 

osobito  pogibeljnom.    Uza   sve   to    nijesu    prestala    stranacka   trvenja, 
pace  stranke  umjesto  da  su  potrazile  u  slozi  i  u  zajedmci  spas  svof 
i    svojc    domovine,    jos    su  vecim    ogorcenjcm   -    prosudujuci    kobni 
mohacki   dan    sa  stajalista  svojih    stranackih  interesa  -    stale    jedna 
na  drugu  udarati.  Narodna  stranka,  koja  je  sa  svojim  vodama  Ivanora 
Zapoljskim  i  Stjepanom  Verboczyjem    najvecim    dijelom  izb)egla  mo- 
hackomu    pokolju,    gledala   je    naime    u    njemu    samo    poraz    dvorske 
stranke  i  njezine  politike  naslanjanja  na  inozemstvo,  pa  se  sada  svom 
snagom  zalozila,  da  provede  saborski    zakljucak  od   1505.,  po  ko,em 
bjese  svaki    stranac  iskljucen  od  ugarsko-hrvatskoga  pn,estoia. 
Dvorska  je  stranka  opet  gledala  u  Turcinu  pogibeljna  dusmanina,  pa 
jc   stoga   jos   krepcije  uzela   traziti  sto  tjesnje    veze  sa  Zapadom,  ne 
smatrajuci  narodnu  snagu  Ugra  i  Hrvata  dovoljnom  za  uspjesnu  obranu 
i   borbu   protiv    otomanske    carevine,    koja    se    mohackom   pob,edom 
podize  do  velevlasti    prvoga   reda.    Jasno    je   dakle,    da    ce   oba    ova 
stranacka    stajalista    nuzno    dovesti    do    preloma    i    u  pitan,u  izbora 
novoga  kralja. 


168 

Kad  su  pocetkom  septembra  1526.  stigli  u  Zagreb  prvi  pouzdani 
glasovi  o  mohackoj  katastrofi,  zavlada  u  Slavoniji  strah  i  zabuna, 
tako  da  je  u  prvi  kraj  sve  pomisljalo  na  bijeg.  U  taj  je  kobni  cas 
narodu  hrvatskomu  bio  pravi  voda  knez  Krsto  Frankapan,  koji  upravo 
tada  stize  sa  svojom  vojskom  u  Zagreb.  Zivom  rijeci  i  javnim  pro- 
glasima  primiri  prije  svega  narod,  a  onda  poslje  cetu  konjanika  preko 
Drave,  da  pazi  na  kretanje  Turaka,  ali  podjedno  sazva  i  sabor  u 
Koprivnicu  za  23.  septembra.  Medutim  usao  je  sultan  Sulejman  u  Budira 
i  popalivsi  ga  krene  pocetkom  oktobra  preko  Baca  (otale  Backa)  i  Petro- 
varadina  lijevom  obalom  dunavskom  natrag  u  Beograd  i  Carigrad, 
Uto  se  sastao  sabor  slavonskih  staleza  u  Koprivnici,  a  taj  jednodusno 
isklica  Krstu  Frankapana  „skrbnikom  i  braniteljem"  kraljevstva  (tutor 
protectorque  regni  Sclavoniae)  i  izabra  odaslanstvo,  koje  je  imalo 
poci  u  Bee  nadvojvodi  Ferdinandu,  da  se  s  njime  sporazumije  „glede 
nekih  potreba"  njihovih  i  kraljcvine.  Tada  je  nadvojvoda,  krepko 
pomagan  od  sestre  udovice  kraljice  Marije,  vec  zivo  pregnuo,  da 
stece  Ugarsku  i  Hrvatsku,  pa  je  i  odredio  neke  svoje  pouzdanike,  da 
stupe  u  dodir  s  ugarskim  i  hrvatskim  plemstvom.  On  se  nadao,  da 
ce  ga  kruna  sv.  Stjepana  zapasti  na  osnovi  starih  ugovora  (od  1491., 
1506.  i  1515.)  bez  ikakih  poteskoca,  pace  i  bez  izbornoga  sabora; 
no  dobrza  se  uvjerio,  da  nije  tako.  Cesi  su  ga  doduse  iza  nekih 
poteskoca  konacno  ipak  jednoglasno  izabrali  svojim  kraljem  (23.  okt.), 
ali  u  Ugarskoj  i  Hrvatskoj  sa  Slavonijom  posle  su  stvari  drugim  putem. 
Jer  kad  se  saznalo,  da  su  Turci  ostavili  Ugarsku,  sastade  se  vecina 
ugarskih  staleza,  privrzenika  „narodne  stranke",  na  sabor  u  Stolni 
Biograd,  gdje  izabra  i  okruni  (11.  novembra)  kraljem  Ivan  a  Z  a- 
p  o  1  j  s  k  o  g  a,  pozivajuci  se  kod  toga  na  zakonski  clanak  stvoren  na 
Rakoskom  saboru  1505.  ;  dok  je  samo  mali  broj  staleza  „dvorske 
stranke"  izabrao  16.  decembra  u  Pozunu  kraljem  Ferdinanda 
Habsburgovca. 

Po  primjeru  ugarskom  razdvoji  se  i  kraljevstvo  hrvatsko.  Jos  u 
oktobru  sastao  se  hrvatski  sabor,  na  koji  su  dosli  Ferdinandovi  po- 
uzdanici  Nikola  Jurisic  i  Ivan  Pichler,  da  vijeca  o  popunjenju  ispraz- 
njenja  prijestola;  ali  su  hrvatski  stalezi  odmah  izjavih,  da  ce  svoj 
izbor  vezati  uz  ispunjenje  nekih  uvjeta.  Stoga  otpreme  u  Bee  svojc 
poslanike,  a  kad  Ferdinand  prihvati  njihove  uvjete,  sastade  se  ponovo 
hrvatski  sabor  u  franjevackom  samostanu  u  Cetinu  na  staru  godinu 
1526.  Prisutni  biU  su  mnogi  velikasi  i  plemici,  uz  druge :  naslovni 
biskup  kninski  i  opat  topuski  Andrija  Tuskanic,    Ivan  Karlovic  knez 


169 

Krbavski,  knez  Nikola  Zrinski  (otac  sigetskoga  junaka),  braca  Krsto 
i  Vuk  knezovi  Frankapani  Slunjski  i  Cetinski,  knez  Stjcpan  Blagajski 
pa  Bartol  Draskovic,  S  Ferdinandove  pak  strane  stigli  su  na  sabor 
kao  njegovi  pouzdanici  (komisari)  kapetani  Nikola  Jurisic,  Ivan  Pichler 
i  Ivan  Katzianer  te  becki  prepost  Pavao  Oberstein.  Prvo  je  bilo,  da 
su  oni  pozvali  hrvatske  staleze,  da  se  poklone  Ferdinandu  kao  svome 
zakonitomu  gospodaru  na  osnovi  bastinskoga  mu  prava  po  zeni  Ani 
i  starih  ugovora.  Nato  se  stalezi  odvoje  od  njih  i  „uzmu  sami  ispi- 
tivati  i  raspravljati  o  pravu  Ferdinandovu  na  krunu  sv.  Stjepana." 
Tek  kasno  uvece  poslase  komisarima  neke  drugove  s  porukom,  da 
su  pronasli,  da  Ferdinand  i  zena  mu  Ana  odista  imadu  potrebno 
pravo  na  ugarsku  krunu.  Sjutradan  na  novu  godinu  (1,  januara  1527.) 
sastade  se  druga  sjednica,  u  kojoj  su  se  pretresivali  uvjeti  sabranih 
hrvatskih  staleza.  Do  cetiri  sata  popodne  trajale  su  rasprave  po- 
glavito  o  torn,  kakovu  ce  pomoc  Ferdinand  davati  Hrvatima.  Konacno 
se  sporazumjese  stalezi  s  opunomocenim  komisarima  tako,  da  se  jc 
Ferdinand  obavezao  uzdrzavati  na  obranu  Hrvatske  1000  konjanika  i 
200  pjesaka,  od  kojih  ce  800  konjanika  biti  razdijeljeno  medu  prisutnu 
gospodu.  Osim  toga  se  Ferdinand  obavezao,  da  ce  uzdrzavati  ovecu 
vojsku  u  Kranjskoj  na  obranu  Hrvatske  i  potvrditi  sva  stara  prava 
i  privilegije  kraljevstva.  Zadovoljivsi  se  ovim  uvjetima  i  z  a  b  e  r  u 
hrvatski  stalezi  „sasvim  slobodno  i  bez  icijega  utjecanja" 
Ferdinanda  I.  (1527—1564)  „kralja  ceskoga  i  nadvojvodu  austrij- 
skoga"  hrvatskim  kraljem.'  Odmah  potom  polozise  prisegu 
vjernosti  na  ruke  beckomu  prepostu  Pavlu  Obersteinu,  dok  se  glasnici 
razletjese  na  sve  strane,  da  jave  radosnu  vijcst,  Iz  dvorane  izidosc 
u  tamosnju  samostansku  crkvu  sv,  Marije,  gdje  je  odsluzen  „Tedeum" 
uz  zvonjavu  zvona  i  gruvanje  prangija,  Izborni  sabor  cetinski  ide  u 
red  onih  krupnih  dogadaja    u   proslosti   hrvatskoga   naroda,   kojim  se 


•  U  izbornoj  diplomi.  koja  se  cuva  u  originalu  u  beckom  drzavnom  arhivu. 
hrvatski  stalezi  izrijekom  kazu  :  .,F  c  r  d  i  n  a  n  d  u  m  in  verum,  1  c  g  i  t  i  m  u  m  ct 
naturalem  nostrum  et  tocius  huius  regniCroatiae  rcgera  et  dominum, 
tiec  non  .  .  .  Annam  in  veram  .  .  .  tocius  regni  Croacie  rcginam...  felicc 
ominc  clegimus  ..."(§  is  i  c,  Hrv.  sabor.  spisi  I.  51  ;  II.  460).  Ma  da  jc  Ferdinand  jos 
16.  dcccmbra  izabran  u  Pozunu  za  ugarskoga  kralja,  ipak  mu  hrvatski  staleii  nc 
daju  toga  naslova  nigdje  —  prcmda  mu  iznose  citav  opSirni  naslov,  — 
vei  samo  ..Bohemic  et  Croatie  rex".  To  dini  jo§  i  sedmi  dan  poslije  izbora 
-cetinskoga  knez  Nikola  Zrinski,  dajuci  Ferdinandu  citav  veliki  naslov.  ali 
inaie  samo:  ..Bohemie  et  Croacie  regi"  (§isic.  Sab.  spisi  I..  68.).  Hrvatski  stalezi 
Oiito  hoce,  da  sto  jade  istaknu  svoj  slobodni  izbor,  nezavisan    od  ugarskoga. 


170 


svrsava  stara,  a  pocinje  nova  epoha.  On  je  u  politickom  obziru  snazam 
izrazaj,  kako  je  narod  hrvatski  u  bitnim  prigodama  mjerodavno  od- 
lucivao  u  najznatnijim  drzavopravnim  pitanjima,  smatrajuci  scbe  i 
svoju  domovinu  posebnim  politickim  narodom  i  posebnim  politickim 
leritorijem,  nezavisnim  od  Ugarske. 

Istodobno  posle  su  u  Slavoniji  stvari  sasvim  drugim  putem.  Glavni 
njezini  velikasi  knez  Krsto  Frankapan  i  zagrebacki  biskup  Simun 
Erdody  ostavise  poslije  izbora  i  krunisanja  Ivana  Zapoljskoga  Ferdi- 
nanda  i  poklone  se  novomu  „narodnom"  kralju.  Taj  onda  imenova 
Krstu  Frankapana  hrvatskim  banom,  a  biskupu  Erdodyju  obeca  mjesto 
drzavnoga  kancelara.  Za  primjerom  ove  dvojice  uglednika  povede  se 
i  najveci  dio  ostaloga  slavonskoga  plemstva,  pa  tako  je  sabor,  koji 
se  sastao  6.  januara  1527.  u  biskupskom  gradu  Dubravi  nedaleko  od 
Cazme,  izabrao  i  primio  svojim  zakonitim  i  vec  okrunjenim  kraljem 
Ivana  (1527—1540),  pozvavsi  se  kod  toga  takoder  na  zakonski  clanak 
od  1505.  No  bojeci  se  gradanskoga  rata  zakljuce  slavonski  stalezi, 
da  ban  Krsto  Frankapan  uznastoji  sto  uspjesnije  oko  izmirenja  obaju 
protukraljeva  i  njihovih   stranaka. 

Gradanski  rat  i  pad  Jajca,  U  prvi  su  kraj  svakako  bolje  stajale 
stvari  po  kralja  Ivana,  ne  samo  zato,  sto  ga  je  vecina  Madzara  i 
Hrvata  drzala  svojim  kraljem,  nego  i  s  toga,  sto  ga  priznase  vladarom 
papa,  Francuska,  Poljska  i  Venecija,  pace  neki  mu,  kao  Franjo  I., 
kralj  francuski,  obecase  i  pomoc  protiv  Ferdinanda.  Uza  je  to  slabila 
Ferdinandov  polozaj  i  velika  oskudica  gotova  novca  ne  dopustajuci 
mu,  da  ispuni  zadanih  obecanja  ugarskoj  i  hrvatskoj  gospodi,  ma  da 
nije  imao  u  svojoj  vlasti  vise  od  uzanoga  komada  zemlje  uz  zapadnu 
ugarsku  granicu  s  gradovima  Sopronom  i  Pozunom  te  gotovo  citavu 
Hrvatsku  od  kranjske  mede  do  Klisa.  Sasvim  je  dakle  prirodno,  da 
su  u  takim  nepovoljnim  prilikama  Ferdinanda  poceli  ostavljati  mnogi 
njegovi  dotadasnji  ugarski  i  slavonski  privrzenici,  tako  gubernator 
vranskoga  priorata  Ivan  Tahi,  a  samo  uz  teske  zrtve  uspjelo  je  odrzati 
u  vjernosti  Franju  Batthyanyja,  koga  kralj  Ferdinand  nanovo  imenova 
(9,  marta  1527.)  hrvatskim  banom  protiv  Ivanova  bana  Krste  Fran- 
kapana. Napredovanje  kralja  Ivana  prinuka  Ferdinanda  na  odlucan 
korak.  Znajuci  za  nespremnost  i  nemarnost  Ivanovu  provali  iznenada 
s  jakom  njemackom  i  ceskom  vojskom  u  augustu  1527.  u  Ugarsku. 
Glavni  gradovi  Buditn  i  Stolni  Biograd  budu  lako  i  brzo  osvojeni,  a 
sam  kralj  Ivan  kod  Tokaja  potucen.  To  ga  prisili  na  uzmak  najprije 
u  Erdelj.  a  onda  poslije  ponovnih  poraza  na  bijeg  u  Poljsku.  U  isto- 


171 


je  vrijeme  vojevao  ban  Krsto  Frankapan  za  svoga  kralja  u  Slavoniji, 
ali  onoga  dana,  kad  je  Ivan  bio  potuccn  kod  Tokaja,  umre  od  ranc, 
§to  ju  je  zadobio  podsjedajuci  varazdinski  grad  (27,  septembra).  Poraz 
tokajski  i  smrt  bana  Krste  Frankapana  znatno  oslabise  Ivanovu  stranku 
u  Slavoniji  i  Ugarskoj.  Slavonsko  plemstvo  prizna  nato  (vec  6,  oktobra) 
na  saboru  u  Krizevcima  Ferdinanda  svojim  kraljem,  a  sama  ga  Ugarska 
okruni  3,  novembra  na  saboru  u  Stolnom  Biogradu. 

Ovim  se  gradanskim  ratom  najbolje  okoristisc  Turci,  a  to  stim  lakse, 
sto  nije  bilo  nista  od  one  u  Cetinu  kod  izbora  obecane  pomocne  vojske 
Ferdinandove.  Hrvati  odmah  uocise  pogibao  pa  stoga  poruce  Ferdinandu 
sa  svoga  ponovnoga  sabora  u  Cetinu  (28.    aprila   1527.),    neka   bi  is- 
kupio    svoju    rijec,    jer   im    je    on    jedina    nada,    buduci    da    su  ih  svi 
ostavili:  i  papa  i  Mlecani  i  braca  u  Slavoniji.  „Neka  znade  vase  ve- 
licanstvo  —  kaze  sabor  hrvatski  —  kako  se  ne  moze  naci  (zabiljezeno), 
da  bi  ikoji  vladar  silom  zavladao    Hrvatskom,    jer    p  o    s  m  r  t  i    n  a- 
sega    posljednjega    kralja    srecne    uspomene,    Zvo- 
nimira,     slobodne     se     volje     pridruzismo     svetoj 
kruni    kraljevstva    ugarskoga,    a    poslije    toga    va- 
scmu    velicanstv  u."'    No    poruka  cstade  bezuspjesna,  pa  tako 
Turci  zauzese    (jos  koncem   marta)  Obrovac    na    Zrmanji,  Udbinu  (u 
aprilu),  a   konacno   krajem    1527.    ili    odmah   pocetkom   1528.  Jajce  i 
Banjaluku  te  provalise  s  jedne  strane  do  Senja,  a  s  druge  do  Klisa. 
Sada  pade  Lika  s  Krbavom  (bez  podgorskoga  primorja)  u  vlast  tursku, 
cime    bi  sveza  izmedu    sjeverne    i    juzne    Hrvatske    prekinuta.    Samo 
Klis  na  jugu,  koji  je  branio    Petar    Kruzic,   kapetan  senjski,    Senj 
na  sjeveru  i  Bihac  na  istoku  odrzase  se  kao  glavne  straze. 

Savez  kralja  Ivana  sa  sultanom  Sulcjmanom.  Uspjcsi  Ferdi- 
nandovi  i  gubitak  prijestola  porazise  kralja  Ivana.  Onako  ostavljcn 
i  prognan  iz  sredisla  svoje  drzave  nije  sam  mogao  nista  uciniti,  da 
povrati  izgubljeni  prijesto,  a  pored  toga  bilo  se  bojati,  da  ce  Turci 
upotrijebiti  ove  prilike  jos  u  vecoj  mjeri  u  svoju  korist.  Na  porti 
bavili  su  se  vec  u  to  doba  mislju,  da  zauzmu  cijelu  Ugarsku,  a  samo 


'  Original  ove  saborske  adrcse  kralju  Ferdinandu  cuva  se  u  Becu  u  driavnom 
arhivu  (Gl.  Sisic.  Sabor.  spisi  I.  99).  Gornje  rijeci  tumac  su  cctinskoga  izbornoga 
iina:  Hrvati  stupaju  sasvim  saraostalno  i  slobodno  po  svojoj  volp  (kao  nekoc  1102.) 
u  dodir  s  bastinikom  krune  s  v.  S  t  j  e  pa  n  a.  a  nijesu  inace  vezam  uz  Ugarsku 
ili  da  uz  madzarski  narod.  Prema  tome  oni  drie.  da  se  pozunski  izbor  (od 
16.  decembra  1526.)  kao  izljev  slobodne  volje  madzarskoga  naroda  (.1.  kral.evme 
Ugarske)  ne  tice  izravno  i  njih. 


172 

na  posredovanje  Venecije  i  Francuske  sultan  je  odgodio  provedenjc 
svojc  osnove  na  bolja  vremena.  Te  su  drzave  doduse  Sulejmana  po- 
ticale,  da  napadne  na  Ferdinanda,  ali  nijesu  htjele  da  Ugarska  sasvim 
padne  pod  tursku  vlast.  Stoga  jc  posao  tajni  poslanik  velikoga  vezira 
Ibrahima  k  Ivanu  Zapoljskomu  i  nagovori  ga,  da  izmoli  tursku  pomoc. 
Odluka  se  kralja  bjegunca  doduse  protivila  tradicijama,  no  da  sebi 
spase  prijesto,  ucinio  je  taj  sudbonosni  korak,  Kad  je  dakle  njegov 
poslanik  Poljak  Jerolim  Laski  dosao  (krajem  1527.)  u  Carigrad 
i  predlozio  misao  o  savezu,  nasao  je  tlo  vec  pripravno.  Krajem 
januara  1528.  izjavi  potom  sultan  Sulejman  u  svecanoj  audienciji 
Jerolimu  Laskomu,  da  ce  pomoci  kralju  Ivanu  i  prepustiti  mu  Ugarsku 
bez  ikake  protuusluge.  Savez  sa  sultanom  odista  je  brzo  oteo  Ferdi- 
nandu  plodove  njegovih  uspjeha,  jer  protiv  golemih  ratnih  priprava 
sultanovih  jedva  je  mogao  da  naoruza  nekoliko  tisuca  momaka.  Tako 
su  i  ugarski  i  slavonski  privrzenici  Ferdinandovi  izgubili  vjeru  u  njc- 
govu  srecu.  Sada  se  dakle  prijatelji  Ivanovi  uzese  opet  smjelo  prikup- 
Ijati,  a  narocito  otkad  je  sultan,  predavsi  Budim  s  krunom  sv.  Stjepana 
kralju  Ivanu  (u  septembru  1529.)f  posao  pod  Bee  i  podsjeo  ga.  No 
jurisi  se  turski  izjalovise  na  hrabrom  otporu  beckoga  gradanstva  i 
posade ;  pa  tako  se  sultan  morao  vratiti  natrag  (u  oktobru  1529,). 
Istodobno  bjesnio  je  gradanski  rat  i  u  Slavoniji,  gdje  je  po  smrti  Krste 
Frankapana  postao  vodom  Ivanove  stranke  zagrebacki  biskup  oimun 
Erdody,  Na  proljece  1529.  ovladala  je  stranka  Ivana  Zapoljskoga 
gotovo  citavom  Slavonijom,  pa  stoga  je  Ferdinand  poslao  u  pomoc 
svojim  privrzenicima  ovecu  cetu  kranjskih  konjanika  i  spanjolskih 
pjesaka.  Od  njih  je  Ijuto  postradao  Zagreb,  i  to  Kaptol,  biskupski 
grad  i  sama  stolna  crkva  sv,  Stjepana  za  borba  izmedu  „turske"  ill 
Ivanove  i  „njemacke"  ill  Ferdinandove  stranke.  No  konacno  ipak 
nadjaca  Ivanova  stranka,  nasto  kralj  Ivan  imenova  biskupa  Simuna 
Erdodyja  hrvatskim  banom,  a  takim  ga  priznade  i  slavonski  sabor, 
kad  se  (pocetkom  1530.)  sastao  u  Krizevcima.  Iza  ponovnih  krvavih 
sukoba  slavonsko  plemstvo  utanaci  (u  oktobru  1530,)  „slogu  i  savez" 
i  ucini  tako  samo  po  svojoj  odluci  kraj  gradanskom  ratu. 

Novi  yojni  pohod  sultanov.  Nikola  Jurisic.  Pozega  i  Klis. 
Medutim  su  kusali  izmiriti  oba  kralja,  no  vijecanja  ne  dovedose  do 
rezultata,  jer  se  nijedan  od  njih  ne  htjede  da  odrece  krune.  Nato 
povede  Sulejman  (Ijeti  1532.)  trecu  vojnu  na  Ugarsku  s  namjerora, 
da  dopre  do  Beca  i  da  ga  zauzme,  Ali  naum  njegov  sprijeci 
hrabri    Hrvat    Nikola    Jurisic,     zadrzavsi    golemu    tursku   vojsku 


173 

pod  Kisegom  (nedalcko  od  Szombathelya  u  zapadnoj  Ugarskoj). 
Podsadu  zapoceo  je  (u  augustu)  veliki  vezir  Ibrahim,  jer  se  Jurisic 
nc  htjede  predati  sa  svojom  malom  posadom  (oko  700  momaka). 
Kad  se  poslije  25  dana  pokazase  svi  turski  jurisi  uzaludni,  upusti  se 
veliki  vezir  u  sultanovo  ime  u  pregovore  s  Jurisicem,  Na  licnom 
sastanku  u  Ibrahimovu  cadoru  javi  mu  veliki  vezir,  da  mu  sultan 
„poklanja"  grad  Kiseg,  a  nato  bi  smjesteno  pred  gradskim  zidom 
nekoliko  Turaka  i  na  zidovima  istaknuta  turska  zastava.  Kad  su 
potom  dojavili  sultanu,  da  mu  se  grad  toboze  predao,  zapovjedi 
vojsci  da  krene  natrag  (30.  aug.)  Za  nagradu  dobio  je  Jurisic  od 
Ferdinanda  grad  Kiseg  i  podjedno  bi  podignut  na  cast  baruna.'  Ali 
sultan  nije  krenuo  natrag  istim  putom,  kojim  je  dosao,  vec  upadc 
preko  istocne  Stajerske  u  Slavoniju  kod  Vinice  nedaleko  od  Drave. 
Odavle  posao  je  pored  Varazdina  do  Rasinje,  gdje  se  turska  vojska 
podijelila  u  dva  dijela:  sultan  pode  preko  Koprivnice  i  Virovitice 
Podravinom,  a  veliki  vezir  preko  Krizevaca  i  Cazme  Posavinom; 
kod  Beograda  sastadose  se  oba  odreda  puna  plijena  i  roblja.  To 
je  jedini  put,  sto  je  sultan  na  celu  vojske  prosao 
hrvatskom  zemljom,  izuzevsi  dasto  Srijem  i  istocne  slavonske 
strane,  koje  su  se  vec  sada  od  Gorjana  na  istok  racunale  kao 
turska  „carska  zemlja".  Uto  skupi  Ferdinand  uz  pomoc  brata  cara 
Karla  V.  kod  Beca  oko  100.000  vojske;  ali  po  odlasku  sultanovu  ne 
poduze  s  njome  nista,  vec  i  opet  pokusa,  da  kako  tako  utanaci  sa 
sultanom  i  s  kraljem  Ivanom  mir.  No  povoljni  se  izgledi  poslije  krat- 
kotrajna  primirja  sklopljena  (Ijeti  1533.)  s  Turcima  i  duljega  prego- 
varanja  s  kraljem  Ivanom  opet  razbise,  nasto  Turci  provale  s  jedne 
strane  u  danasnju  Slavoniju  i  zauzmu  (15.  jan.  1537.)  Pozegu,  a 
s  druge  u  Hrvatsku,  gdje  su  osvojili  Klis  (12.  marta  1537.)  Tom  pri- 
godom  pogibe  hrabri  mu  branitelj  Petar  Kruzic.  SKlisom  pade 
ubrzo  citava  juzna  Hrvatska  (danas  Dalmacija  do  Ne- 
retve)  osim  mietackih  primorskih  gradova  u  turske 
r  u  k  c. 

Katziancrova  vojna  i  Vclikovaradinski  mir.  Smrt  kralja 
Ivana.  Ovo  haracenje  tursko,  a  narocito  pad  Pozege  i  Klisa,  veoma 
se  bolno  dojmi  Hrvatske  i  Slavonije.  Stoga  i  nije  cudo,  sto  je  bilo 
dosta  nizega  plemstva,  koje  je  javno  govorilo,  da  mu  je  svejedno. 
tko  mu   jc    gospodar,  da    li    Ivan    ili    Ferdinand,  jer    ce    se    pokloniti 


Tu  u  Kisegu  sahranjen  je  u  zupnoj  crkvi  Nikola  Jurisii  (t   1543.). 


174 


onomu,  koji  ce  ga  uistinu  pomagati.    No  i  na    Ferdinanda    ucini  pad 
obaju  gradova  dubok  dojam,  pa    se  zato  i  pozuri,  da    pritece   Hrva- 
tima  u  pomoc   bojeci  se    agitacije  Ivanovc  medu  njima.    Da  pridigne 
klonule    duhove,  a    narocito    u    Slavoniji,    imenova   vrhovnim  vojsko- 
vodom  protiv  Turaka  svoga   generala    Ivana  Katzianera  i  nalozi  mu, 
da  sto  prije  s  povjerenom  vojskom    zapocne  vojnu,  kojoj    je  kao  cilj 
istaknuto    osvojenjc  Osijeka  i  oslobodenje   istocnc    Slavonije    od  Tu- 
raka.   No    ova  se    vojna    svrsila   nesrecno,  jer  se    vojska   stala   zbog 
oskudice  hrane  razbjegavati,   a  konacno  su  Turci    kod  Gorjana    ono, 
sto  je  ostalo,  ametice  porazili,  dok    je  sam  Katzianer  jos    uoci  kata- 
strofe  (nocu  od  9,  na  10.  oktobra  1537.)    sramotno  pobjegao.    G  o  r- 
janskim  se  porazom  utvrdila  turska  vlast  u  danas- 
njoj    Slavoniji.    Neuspjela   Katzianerova  vojna    osobito    uzbuni 
Hrvatsku  i  Slavoniju,  pa  stoga   bjese    Ferdinandu    prvi    posao,  da  je 
imenovao  vrhovnim    zapovjednikom    u  Slavoniji   Nikolu  Jurisica,  dok 
je  Katzianera,  kad  je  preda  nj  dosao,  da    se  opravda,  bacio  u  tam- 
nicu.    Pored  toga  jos  je  imenovao  dva  bana,  Petra    Keglevica 
(1537—1542)  i  Tomu  Nadasdyja  (1537—1540),  koji  sazovu  sabor 
u  Krizevce  (6.  Jan.   1538.),  gdje  se  sabrano   plemstvo   ozbiljno   zaba- 
vilo  pitanjem  zemaljske  obrane.  Medutim  uspjelo  je  zatvorenom  gene- 
ralu  Katzianeru  umaci  iz  becke  tamnice  i  pobjeci  u  Susjedgrad.  Kad 
je  to  Ferdinand  saznao,  izdade  za  njim  tjeralicu  i  obeca  veliku  nov- 
canu  nagradu  onomu,  tko  bi  ga  ili  ziva  ili  mrtva  uhvatio.  No  Katzianer 
ne  samo  da  se  nije  trebao  bojati,  vec  bi  dobro  primljen,  narocito  od 
hrvatskoga  plemstva,  s  kojim    je  obdrzavao  tajne    sastanke   u  Gvoz- 
danskom    nagovarajuci    ga,    da   prede    k  Ivanu.    Rovarenje    njegovo 
postalo    je  doskora  veoma    ozbiljno,   a  narocito    otkad  je  stao   traziti 
veze  s  Turcima.  Premda  su  banovi  upeli  sve  sile,  ipak  se  nikako  ne 
uzmogose  docepati   Katzianera,  dok   ga  konacno   ne    dade    smaknuti 
Nikola  Zrinski  u  Kostajnici  (u  oktobru   1539.) 

Medutim  je  Ferdinand  pod  dojmom  Katzianerove  nesrecne  vojne 
pregnuo,  da  se  sto  prije  nagodi  s  Ivanom,  koji  se  takoder  zazelio 
mira.  On  se  naime  odlucio  ozeniti  Izabelom  kcerkom  poljskoga  kralja 
Zigmunda  I.,  a  taj  mu  je  ne  htjede  da  dade,  dok  ga  Ferdinand  ne 
prizna  kraljem.  I  tako  bi  konacno  posredovanjem  cara  Karla  V.  sklop- 
Ijen  u  Velikora  Varadinu  mir  (24.  febr.  1538.),  kojim  Ferdinand  pri- 
znade  Ivanu  kraljevski  naslov  i  samostalno  vladanje  u  onom 
dijelu  Ugarske,  koji  je  tada  bio  u  njegovim  rukama,  dok  se  lyan 
odrece    citave    Slavonije    i  Hrvatske    s  Dalmacijom.    Po    Ivanovoj    je 


175 


smrti  opet  imao  njegov  dio  Ugarske  pripasti  Ferdinandu,  a  osim  toga 
imao  je  ovaj  mir  ostati  stroga  tajna.  Brzo  potom  (18.  jula  1540.)  umre 
kralj  Ivan  ostavivsi  sina  Ivana  Zigmunda,  koji  se  rodio  malo  dana 
pred  tim.  Na  samrti  prencsc  sada  Ivan  sva  svoja  kraljevska  prava 
na  malodobnoga  sina,  komu  stavi  skrbnikom  uz  zenu  Izabelu  Hrvata 
Jurja   Utisenica,  biskupa  velikovaradinskoga." 

Ferdinand  viada  sam.    Smrcu    kralja    Ivana    ostade   Ferdinand 
doduse  jedinim  okrunjenim  ugarsko-hrvatskim  kraljem,  no  vlasti  svoje 
nije  mogao  prosiriti  kako  se  bio  nadao.  Juraj  Utisenic  dao  je  odmah 
no  svecanom    ukopu    kralja   Ivana   na  Rakoskom  polju   po  sabranom 
plemstvu  proglasiti  kraljem    mladoga    Ivana    2igmunda,  stavivsi 
ga  podjedno  pod  tursku  zastitu.  Ovim  je  cinom    budimski   dvor  dao 
najjasniji  odgovor  Ferdinandu,  kad  je  ovaj  zatrazio  od  udovice  kra- 
Ijice  Izabele,  da  se  ispuni  velikovaradinski    mir.    Sada  ne  preostade 
Ferdinandu,  nego  da  silom  ostvari  svoje  pravo,  ali  time  je  izazvao  sul- 
tana Sulejmana  na  cetvrtu  ugarsku  vojnu(1541].  Sultan  htjede  njome 
da  ostvari  davnu  svoju  tvrdnju,  da  je  Ugarska  njegova,  jer  da  ju  je 
na  sablji  osvojio  (naime  na  Mohacu  1526.).    Stigavsi  dakle    u  Budim 
proglasi  svu  zemlju  izmedu  Blatnoga  jezera  i  Tise  pa  od  Budima  do 
Save,  to  jest  i  danasnju  istocnu  Slavoniju  sa  Srijemom,  turskim    pa- 
salukom,  dok  je  Zatisje  i  Erdelj  predao  mladom    Ivanu  Zigmundu  u 
upravu;  Ferdinandu  pak  ostade  samo    zapadna  Ugarska  s  Pozunom 
kao    glavnim    gradom,    te    ostaci    Hrvatske    i    sredovjecne  Slavonije. 
Tako    se    sada    raspade    ostavina    k  r  a  1  j  a  L  udo  v  ik  a  II. 
na  tri  dijela  (krajem  augusta  1541.).  Izabela   je  morala  sa  sinom 
i  glavnim  savjetnikom  Jurjem  Utisenicem  ostaviti  Budim,  koji  postade 
srediste  pase  „od  tri  tuga"   (=  konjska  repa),  te  se  povuce  u  Erdelj, 
koji  odsada  postade  zasebnim  politickim  teritorijem.  Na 
njem  se  odsada  odigravao  nezavisni  ugarski  narodni  zivot  kroz  vise 
decenija,  ali  ipak  pod  vrhovnim  protektoratom  turskim  (sve  do  1690.). 
Poslije    dvije    godine    (1543)    posao    je    sultan    Sulejman    na    petu 
ugarsku  vojnu,  za  koje  padose  u  njegove  rukc  od  danasnjih  hrvatskih 
mjesta    Valpovo,    Orahovica,    Pakrac,    a    od    ugarskih    Pecuh,    Stolni 
Biograd  i  Ostrogon.    Razdijelivsi  svu  osvojenu    zemlju   u    sandzakatc 
(vojna  okruzja)  vrati   se    natrag    u    Carigrad.    Ne  mogud   se   odrzati 


'  Jural  Utisenic  rodio  se  1482.  u  Kamiecu  na  Krki  (blizu  Sibenika).  Docnije 
«iao  je  u  pavlinski  red  te  postade  1534.  velikovaradinski  biskup.  Kral)u  Ivanu  Za- 
poljjtkomu   bje$e  nada  svc  vjeran  i  odan. 


176 

protiv  goleme  turske  sile,  Ferdinand  uze  sada  nastojati,  da  sa  sulta- 
nom  sklopi  mir  ili  bar  podulje  primirje,  Tako  je  doslo  (1547)  do 
petgodisnjega  primirja,  kojim  se  Ferdinand  obavezao  na  pla- 
canje  godisnjega  „dara"  u  iznosu  od  30.000  dukata,  a  inace  pridrza 
sve  ono,  sto  je  bilo  u  njegovoj  neposrednoj  vlasti  u  Ugarskoj  i 
Hrvatskoj.  Ovim  primirjem,  koje  postade  osnova  daljima,  Ferdinand 
je  konacno  poslije  dvadesetgodisnjega  ratovanja  spasao  za  sebe  i  svoj 
rod  u  prvom  redu  dostojanstvo  ugarsko-hrvatskoga  kralja,  a  onda  i 
ostatke  Ugarske  i  Hrvatske  od  potpune  propasti,  Ali  erdeljski  zaple- 
taji,  za  kojih  pogibe  Juraj  Utisenic  (1551),  taj  „najumniji  drzavnik 
ugarski  svih  vremena",  kako  ga  nazivlju  moderni  madzarski  pisci, 
izazvase  i  opet  omanje  sukobe  s  Turcima.  Za  njih  izgubi  Hrvatska 
Viroviticu  (pocetkom  1552,),  Cazmu  (u  augustu  1552,)  i  Kostajnicu 
(u  julu  1556.),  Unatoc  produzenu  primirju  na  ranijoj  osnovi  (1552) 
ostadose  svi  gradovi  u  turskoj  vlasti,  pace  u  Cazmi  osnovan  je  nov 
sandzakat. 

U  doba  tih  posljednjih  turskih  bojeva  bijase  banom  hrvatskim 
Nikola  Zrinski  (1542—1556),  koji  primi  od  Ferdinanda  u  ime 
odstete  za  zaostalu  placu  za  vojsku  kao  i  za  viteska  djela  citavo 
Medumurje  (12,  marta  1546,),  pa  tako  se  sada  premjesti  teziste 
ove  porodice  iz  Zrinja  u  Cakovac.  Kad  se  odrece  banstva,  povjeri 
mu  kralj  poslije  nekoga  vremena  si  g  e  t  s  k  u  kapetaniju,  dok  je  banom 
postao  Petar  Erdody  (1557  —  1567),  za  kojega  se  sastade  po- 
sljednji  zasebni  hrvatski  sabor  u  Stenicnjaku  (u  julu  1558,). 

Ma  da  je  Ferdinand  dobro  znao,  da  su  Ceska,  Ugarska  i  Hrvat- 
ska s  austrijskim  nasljednim  zemljama  njegovim  stupile  jedino  u 
personalnu  uniju,  ipak  je  jednako  tezio,  kako  bi  sve  te  zemlje 
centralizirao  i  tako  s  vremenom  od  personalne  unije  ucinio  realnu, 
Koristeci  se  jadnim  prilikama  za  neprekidnih  turskih  ratova  pokusa 
ponajprije  parlamentarizmom,  Ferdinand  naime  zatrazi  od  svake  kra- 
Ijevine  i  zemlje,  da  mu  poslje  neke  zastupnike,  koji  ce  raspravljati 
o  poslovima  zajednickoga  interesa.  No  ta  mu  se  namisao  ipak 
izjalovi,  jer  ni  Ugri  ni  Hrvati  ne  htjedose  vijecati  o  svojim  poslovima 
izvan  svoje  zemlje,  Opazivsi  to  uvede  Ferdinand  uspjesno  neke 
centralne  urede  na  svom  beckora  dvoru.  To  bijahu  dvorsko 
ratno  vijece  (Hofkriegsrath),  tajno  vijece  (Geheimrath),  dvorska  kan- 
celarija  (Hofkanzlei)  i  dvorska  komora  (Hofkammer).  Ovi  su  uredi, 
sastavljeni  poglavito  od  Nijemaca,  stavljali  kralju  predloge,  narocito 
glede  vojnickih   i  financijalnih  posala,    te    su  vremenom  dobivali    sve 


177 

to   vece    znamenovanje   i   vlast    na   veliko    nezadovoljstvo  Madzara   i 
Hrvata. 

Ferdinand  I.  umr'o  je  25.  jula  1564.  Po  njegovoj  smrti  razdijele 
mu  sinovi  u  smislu  oporuke  drzavu  izmedu  sebe.  Najstariji  sin 
M  aks  imil  i  jan,  koga  Madzari  i  Hrvati  okrunise  svojim  kraljem 
jos  za  zivota  Ferdinandova  (8,  sept.  1563.),  dobije  Cesku,  Ugarsku, 
Hrvatsku  i  obje  Austrije  s  Becom ;  Ferdinand  Tirol,  a  Karlo 
Stajersku,  Korusku,  Kranjsku,  Goricu,  Trst  i  Istru  s  Rijekom. 

II. 

Maksimilijan 

(1564—1576). 

Maksimilijan  stupio  je  na  prijesto  kaozreomuz;  tada  rau  je  bilo 
trideset  i  sedam  godina.  I  Hrvati  i  Madzari  i  Nijemci  pozdravisc  ga 
velikim  veseljem  i  puni  pouzdanja,  da  ce  udovoljiti  njihovim  zeljama. 
Ali  dobrza  se  pokazalo,  da  je  pravi  nasljednik  svoga  oca.  Za  njegova 
se  naime  vladanja  zapoce  borba  za  zastitu  ustava  izmedu  becke 
centralne  vlade  s  jedne,  a  staleza  hrvatskih  i  ugarskih  s  druge  strane. 

Nikola  Zrinski  i  podsada  Sigcta.  Cim  je  Maksimilijan  sjeo 
na  prijesto,  pokusa  da  se  nagodi  s  Ivanom  Zigmundom  Zapoljskim. 
No  buduci  da  se  erdeljski  knez  nikako  ne  htjede  da  odrece  ugarsko- 
hrvatskoga  kraljevskoga  naslova,  brzo  se  pregovori  razbise,  pace  oni 
bijahu  povodom  novomu  turskomu  ratu.  Taj  je  samo  olaksalo  ono- 
dobno  tursko  shvacanje,  da  je  smrcu  Ferdinandovom  utrnulo  tek  ne- 
davno  (1562)  utanaceno  pfimirje.  I  tako  se  odluci  Sulejman  u  75.  godini 
na  sestu  svoju  ugarsku  vojnu  s  namjerom,  da  osvoji  Bee.  Na  tu  ga 
je  vojnu  najvise  podstrekavao  veliki  vezir  Mehmed  Sokolovic. 
Uoci  toga  velikoga  rata  Turci  su  provalill  (Ijeti  1565.)  u  Hrvatsku  i 
osvojili  Krupu  na  Uni,  koju  je  s  malom  sakom  Hrvata  branio  M  a- 
tija  Bakic;  no  kod  Obreske  (nedaleko  od  Ivanica)  potukao  ih  je 
ban  Petar  Erdody  do  nogu.  Zbog  toga  uzvisi  ga  kralj  Maksimilijan 
na  nasljednu  grofovsku  cast.  To  je  prva  hrvatska  i  ugarska  porodica. 
koja  je  dobila  taj  naslov  (11.  oktobra  1565).  U  maju  slijedece  godine 
(1566)  pode  sam  sultan  Sulejman  s  velikim  vezirom  Mehmcdom 
Sokolovicem  na  vojnu  sa  150.000  Ijudi  i  mnostvom  topova.  Presavsi 
sredinom  jula  kod  Osijeka  preko  Drave,  skrene  s  90.000  Ijudi  i  300 
topova  na  S  i  g  e  t  (izmedu  Barca  i  Pecuha),  gdje  je  kao  kapetan  za- 
povijedao    bivsi    ban    Nikola    Zrinski.    On    se    cesce    iz    Sigeta 

12 


178 


zalijetao    u   turske    strane    oko    Blatnoga   jczera,    a    i    inace    bjese    u 
citavoj  Turskoj  poznat  kao  krvni  dusmanin  njezin;    stoga    ga    sultan 
naumi  taj  put  tesko  kazniti.  Medutim    je  Nikola    Zrinski    saznao    jos 
prije  dolaska  Sulejmanova  sto  ga  ceka,  pa  zato  opskrbi  Siget  hranom 
i    oruzjem,    a    onda    sakupi   oko    sebe    hrabru    cetu    ponajvise    saraih 
Hrvata  uz'  nesto  malo  Madzara  (ukupno  oko  2.500  momaka)  u  tvrdoj 
nakani,  da  ce  pod  gradom  zabaviti  sultana,  dok  mu  ne  stigne  obecana 
pomoc'od  kralja  Maksimilijana,  da  ga  oslobodi.  Sultan  odmah  pocetkom 
augusta  1566.  opkoli  Siget  sa  svih   strana  i  uze  vanjski  grad   biti  iz 
topova  tolikom  zcstinom,  da  se  Zrinski  morao  vec  za  nekoliko  dana 
povuci  u  nutarnji  grad.  Sada  ponudi  veliki  vezir,  koji  jc  vodio  ope- 
racije  pod  Sigetom,  Nikoli    c  i  t  a  v  u    H  r  v  a  t  s  k  u,  ako  mu  predade 
grad;  no  Zrinski  to    s    prezirom    odbije.    Potom    uzese   Turci    jurisati 
grad,  ali  ih  Zrinski  suzbije,  pace  smjelim  provalama  nanese  im  znatnih 
steta.  Zbog   toga   odluce    se   Turci,   da   ce    gradske    zidine   potkopati 
lagumom  i  tako  provaliti  u  grad.  I  odista,  kad  im  je  uspjelo  razvaliti 
glavni  dio  gradskih  zidina,  Zrinskomu  ne  preostade,  nego  birati  izmedu 
kukavne  predaje  i  junacke    smrti.    Dne  7.    septembra    provali  on  na 
celu  preostale   posade    iz    grada   i    pogibe    kao  „novi   Leonida".    Ali 
radosne  vijesti  o  padu  Sigeta  sultan  Sulejman  nije  vise  docekao,  jer 
je  jos    4.   septembra    u    svom    cadoru  umr'o,    Smrt   njegovu    znao   jc 
veliki  vezir  Mehmed  Sokolovic  vjesto  zatajiti,  bojeci  se  s  pravom,  da 
ce  se  sva  turska  vojska  razbjezati.  Tim  lukavim  cinom  spase  Mehmed 
Sokolovic  slavu  i  snagu  carstva    poslavsi    podjedno    brzoga    tatarina 
sultanicu  S  e  I  i  m  u,  svome  tastu,  da  ga  prvi  pozdravi  kao  novoga  pa- 
disaha.  Junastvo  Nikole  Zrinskoga  zadivi  svu  Evropu;  no  uza  sve  to, 
sto  su  Turci  zauzeli  Siget,  ipak  se  smije  kazati,  da  tim  casom  pocinje 
najprije  lagano,  a  onda  sve  to  brze  padati  njihova  sve  dotle  golema 
snaga:  oni  su  dosli  do  zenita  svoje  srece  i  mod.  Odmah  poslije  od- 
laska  Turaka  zapoce  Maksimilijan  pregovore  o  primirju,  no  ono  bjese 
utanaceno    tek    17,    februara  1568.  u  Drenopolju  na  osam  godina  uz 
tivjete  jos  od  godine   1547.   To  prinudi  Ivana  Zigmunda  Zapoljskoga, 
da  je  i    on    stao    ugovarati    s    Maksimilijanom,    On    se  odrece  (1570) 
kraljevskoga  naslova  zadrzavsi    samo    onaj   „vojvode    erdeljskoga",  a 
Maksimilijan  se  obaveza,  da  ce  po  njegovoj  smrti  Erdeljcima  dopustiti, 
da  sebi  slobodno  izaberu  novoga  vojvodu.  Mladi  Zapoljski  umre  vec 
slijedece  godine  (1571),  a  s  njime  izumre  i  rod  njegov. 

Maksimilijan  i  hrvatski  stalezi.  PosUje  smrti    bana   Pctra  Er- 
dodyja  (26,  aprila  1567.)  imenova  kralj  Maksimilijan  dva  bana,  biskupa 


179 


zagrebackoga  JurjaDraskovica    i   Franju   Frankapana 
Slunjskoga,    koje    zajednicki    hrvatsko-slavonski    sabor   (21.  sep- 
iembra  1567.)  veoma  svecano  i  radosno  pozdravi.  Ali  nove  su  banovc 
cekali  teski  zadaci  i  kusnje  na  sve  strane.  Nezadovoljna  s  neznatna 
prihoda  od  slavonske  dace  ugarska  je  komora  (sa  sijelom  u  Pozunu) 
svjetovala  kralja,  da  dokine    neke    dosadasnje    privjlegije  hrvatskoga 
plemstva,  to  jest,  da  i  krajevi  preko  Kupe  (tada  zvani  Hrvatska) 
placaju  ratnu  dacu  (dica),  ma  da  ih    je    od  toga    oslobodio    jos    kralj 
Vladislav  II. ;  a  isto  tako  da  unatoc  starim  pravima  i  obicajima  placaju 
<liku  u  Slavoniji  banovac,  protonotar,  podzupani  i  plemicki  suci,  kao 
1  kaptol  zagrebacki,  koji  je  od   1544.    upotrebljavao   oprosteni   porez 
za  gradnju  i  utvrdenje  nove  utvrde  Siska ;  a  tako  i  preostaci  krize- 
vacke  zupanije.  Medutim  kad  stupise  Maksimilijanovi  povjerenici  pred 
hrvatsko-slavonski  sabor  s  ovim  kraljevim  predlozima,  stalezi  ih  od- 
bise  s  pozivom  na    svoje    stare    privilegije  i  stvore  u  torn  smislu  za- 
kljucke  (articuli),  koje  poslase  Maksimilijanu  u  Bee  s  molbom,  da  ih 
potvrdi.  Sada  svjetova  i  opet  ugarska    komora  kralja,  da  tih  zaklju- 
caka  ne  potvrdi.  pace  da  ih  prema  njezinu    predlogu    p  r  o  m  i  j  e  n  i 
i  ovako  promijenjene    poslje    u  Zagreb.  Zbog    toga   zavlada   potajnim 
djelovanjem  ugarske  komore  napetost  izmedu  kralja  i  hrvatskih  staleza, 
koja  potraja  vise  godina,  ali  konacno  stalezi  ipak  djelomicno  udovoljc 
kraljevim  predlozima.  Pored  toga  jos  je  banove  zaokupila  obrana  zemlje, 
kojoj  se  posvetise  toHkim  marom,  da  su  „granice  kraljevina  (Hrvatske 
i  Slavonije)  sacuvaH  netaknute  —  kako  kaze  o  njima  sabor  hrvatski 
1572.  —  i  da  nijesu  za  svoga  banovanja  nijedan  kastel  niti  ma  koju  ne- 
znatnu  tvrdinju  dopustili  osvojiti  Turcima,  vec  su  sve  najbolje  odrzali." 
Za  nagradu  i  priznanje    dobi    ban    Draskovic    u   upravu    grad    T  r  a- 
koscan  (1569),  koji  je  docnije  kralj  Rudolf  zauvijek    darovao  ovoj 
porodici    (1585).    No    mladi   je    Frankapan    Slunjski    nenadano    umr'o 
(2.  decembra  1572.  u  Varazdinu)  na  najvecu  tugu  kraljevslva  hrvat- 
skoga; s  njime  je  izumrlo  koljeno  Slunjskih  Frankapana.  Odsada  ba- 
novao  je  biskup  Juraj  Draskovic  sam  kroz  dvije  godine. 

Seljacka  buna.  Starim  se  nevoljama  na  Krajini  pridruzi  nova, 
kadno  bukne  pocetkom  1573.  seljacka  buna  u  krajevima  oko 
Susjedgrada  i  Stubice.  Taj  su  kobni  dogadaj  izazvali  u  prvom  redu 
susjedgradski  vlasteHn  Franjo  T  a  h  i,  covjek  silovit,  ohol  i  lakom,  a 
onda  bijedni  zivot  seljaka,  o  kojima  izvijesti  ostrogonski  nadbiskup 
Antun  Vrancic  kralja  Maksimilijana,  da  ,.s  njima  u  Hrvatskoj  gore 
postapaju  gospoda.  nego  li  s  marvom".  No  ustanak  nije  naglo  buknuo, 


180 


jer  tek  kad    su  potlaceni  scljaci   vidjeli,  da  im    tuzbe   ne    pomazu,  a 
hrvatski  ih  je  sabor  proglasio  zbog  opiranja  Tahovim  nasiljima  „izda- 
jicania  domovine",  oni  se  latise  oruzja.  Prema  njihovim  iskazima  na 
sudu   poslije    ugusene    bune  seljaci    su    se    digli    „za    opcu  slobodu  i 
stalesku   jednakost",  dakle    za    dokinuce    feudalizma,  onda  „za   opce 
placanje  poreza   i    opcu  vojnu    duznost   na    obranu  domoviae    tc    za 
dokinuce  carina  i  mitnica  u  korist  trgovine  i  prometa",  koji  su  sno- 
vali  navrnuti  na  more.  Geslo  im  je  bilo  :    „Za  staru  pravicu",    Taka 
recc  u  istrazi  jedan   od  voda  (Ivan    Svrac  iz  Pusce)  :    „Da   smo   go- 
spodu  pobijedili,  osnovali  bismo  posebnu  c  a  r  s  k  u  vladu  u  Zagrebu ; 
ovdje  bismo  sami  pobirali  poreze  i  dace,  pa  se  i  sami  brinuli  za  cu- 
vanje  granica  (od  provala   turskih)".    Kralju   Maksimilijanu    ostadose 
vjerni,  ali  inace  ne  htjedose  nikomu  drugomu  sluziti.  Srediste  seljacke 
„vlade"  bjcse  Stubica,    gdje    je  sjedio    kao  vrhovni  sudac  Stubicanin 
Matija    Gubec,  dok   je    cetama   zapovijedao    Brdovcanin    1 1  i  j  a 
G  r  e  g  o  r  i  c,  covjek  vjest  vojnickim  poslovima  onoga  vremena.  Gre- 
goric  zamisli  najprije  pobuniti  i  pridruziti  svojim  cetama  Erdodyjeve 
kmetove  u  Jastrebarskom  i  Cesargradu  (na  Sutli),  onda  zumberacke 
Uskoke  le  susjednc  kranjske  i  stajerske  seljake,  pa  konacno  s  tom  cije- 
lom  silom  udariti  na  Zagreb  i  ondje  gospodi  diktirati  mir.  Stoga  je  naj- 
prije upao  (pocetkom  februara  1573.)  u  juznu  Stajersku,  ali  ga  plem- 
stvo  poslije  nekoliko  dana,    ma  da  mu  se  pridruzise    mnogi  stajerski 
seljaci,    ametom    potuce    i    rasprsi   cetu    (8.  februara).    Sam  Gregoric 
uhvacen  je  na  bijegu  i  stavljen  pred  sud  u  Becu,  a  onda  u  Zagrebu 
pogubljen.  Medulim  pozove  ban  Juraj  Draskovic  cjelokupno  plemstvo 
na  oruzje,  koje  pod  vodstvom  banovca  Gaspara  Alapica  potuce  drugi 
dio  seljaka  pod  Matijom  Gubcem  nedaleko  Stubickih  Toplica  (9.  fe- 
bruara).   U  tim  je  bojevima  mnogo  seljaka  budi  poginulo  budi  uhva- 
ceno  i  docnije  smaknuto.  Matiju  Gubca,  koga  obijedise,  da  se  toboze 
proglasio    ..seljackim    kraljem",    stize    sada    strasna    sudbina ;   poslije 
odsude  bjese    na  Markovu   trgu  u   Zagrebu   najprije    mucen    razbije- 
Ijenim  kljestima,  a  onda  ga  krvnik  okruni  uzarenom  zeljeznom  „kru- 
nom".  Odmah  poslije  svladane  bune  zamoli  ban  Draskovic  kralja,  da 
ga  rijesi  sluzbe,  „jer  vidim,    da   se    ta    sluzba    ne  podudara  s  mojim 
zvanjem"    (t.    j.    biskupskim),  pace  on  se   zauzimao  za    uhvacenc  se- 
ljake,   ali   samo    s    malim  uspjehom,  Jos  krajem  iste  godine  umr'o  je 
Franjo  Tahi,    koga    je    „citava    Slavonija    proklinjala"    kao    zacetnika 
bune  (tota  Sclavonia  maledicit  Tahio). 

Bitka  kod  Budackoga.    Seljacka   je  buna    navela  Turke,  da  su 


183 

stali  sve  zesce  provaljivati  u  Hrvatsku,  a  narocito  susjedni  hanjalucki 
Ferhad-pasa.  I  sabor  hrvatski  i  sam  ban  Draskovic,  koga  Maksimilijan 
ne  htjede  da  rijesi  banske  casti  ni  na  ponovne  njegove  molbe,  cinili 
su  sve  sto  su  mogli  na  obranu  domovinc.  No  teski  se  polozai  ne 
promiient  ni  onda,  kad  je  Maksimilijan  imenovao  kao  drugoga  bana 
jos  i  Gaspara  Alapica  (krajem  1574.).  jer  je  Ferhat-pasa  udario 
na  Bihac  na  Uni,  koji  se  iednako  drzao  protiv  nebroienih  navala  kao 
otok,  sasvim  odiieljen  od  Hrvatske,  dakle  onako,  kao  nekoc  Jajce. 
Da  pomogne  ugrozenom  gradu,  krene  mu  carski  general  Herb  art 
Auersperg  u  pnmoc.  Ali  mu  pasa  pode  ususret  i  potuce  ga  kod 
Budackoga  nedaleko  od  sastavaka  Radonje  i  Korane,  pace  sam  general 
zaglavi  u  torn  boju  (22.  septembra  1575.).  Ovai  se  poraz  nemilo  kosnu 
kralia  Maksimiliiana,  ali  prije  nego  li  je  stogod  mogao  da  uradi,  umre 
(12.  oktobra  1576.).  a  naslijedi  ga  najstariji  sin  Rudolf,  jos  za  zivota 
t25.  septembra   1572.)  okrunjen  za  ugarsko-hrvatskoga  kralja. 

m. 

Rudolf 

(1576—1608). 
Znacaj  kraljcv  i  poccci  vladanja.  Kad  je  sjco  na  prijestolje, 
imao  je  Rudolf  vec  pune  24  godine.  Kao  mladic  boravio  je  osam 
godina  na  dvoru  svoga  rodaka  kralja  Filipa  11,  u  Spaniji.  gdje  je 
postao  ne  samo  gorljiv  katolik,  vec  i  stekao  mnogo  smisla  i  razumi- 
jevania  za  znanost  i  umjetnost,  a  najpace  za  onovremenu  astrologiju 
i  alkemiju.  Inace  bjese  mucaljiv,  pun  spanjolske  dostojanstvenosti,  ali 
uza  to  plah  i  mclankolican,  sto  se  vremenom  preobrazi  u  tesku  du- 
§evnu  bolest.  S  tim  u  svezi  Rudolf  postajase  od  dana  u  dan  nepo- 
vjerljiviji  i  neodlucniji,  sto  je  sve  imalo  kobnih  posljedica  po  smjer  i 
razvitak  njegova  vladanja.  Odmah  u  pocetku  sasvim  se  povukao  na 
praski  dvor  Hradcanc.  koji  pretvori  u  rijedak  muzej  starina  i  umjet- 
nina.  prepustivsi  upravne  i  politicke  poslove  u  Ugarskoj  i  Hrvatskoj 
"bratu  Ernstu,  a  vojnicke  stricu  Karlu  Stajerskomu.  Tako  se  zgodi.  da 
le  Hrvatska  tada  imala  zapravo  tri  gospodara:  kralja  Rudolfa  u  Pragu, 
Hadvojvodu  Ernsta  u  Becu  i  nadvojvodu  Karla  u  Gracu. 

Jos  pod  kraj  Maksimilijanova  vladanja  zatraze  banovi  Juraj  Dras- 
kovic i  Caspar  Alapic  svoj  otpust,  poglavito  s  razloga,  Sto  nijesu 
imali  dovoljnih  novcanih  sredstava  za  pokrice  troskova  oko  obranc 
domovinc;    no  Rudolf  ih   pozva,    da    do    konacnoga    rjcscnja    i    daljc 


182 

vode  banske  poslove.  Kraj  takih  je  prilika  razumljivo,  da  su  turska 
napredovanja  sve  to  vecma  umanjivala  teritorij  Hrvatske  i  Slavonijc. 
Tako  je  ovaj  bas  u  doba  Rudolfovo  spao  na  najnize  grane,  obuhva- 
tajuci  mali  kus  zcmljc  izmedu  mora,  kranjsko-stajerske  granice,  Dravc 
i  Durdevca,  pa  Cazme  i  Save  nesto  nize  Siska,  onda  Kupe  i  Kapele 
planine.  Da  se  zaustavi  tursko  napredovanje,  uredena  bi  sada  nasto- 
janjem  nadvojvode  Karla  Vojna  Krajina. 

Postanak  Vojne  Krajinc.    Neprekidne  i  nenadane   najezde  Tu- 
raka  iz  bosanskoga  pasaluka  ne  samo    u  Hrvatsku  i  Slavoniju,  nego 
i  duboko  u  nasljedne  austrijske  zemlje,  kao  Istru,  Korusku,  Stajersku 
i  Kranjsku,  prinudise  Hrvate  i  njihove  susjede,  da  urede  duz  granice 
stalnu  vojsku,  smjestenu  po  raznim  kraljevskim  i  gospodskim  grado- 
vima.  Tu  su    vojsku    osim    kralja    imali   o    svom    trosku    uzdrzavati  i 
vlasnici  pojedinih  gradova  (tako  knezovi  Blagajski,  Krbavski,  Zrinski 
i  Frankapani) ;    no    zbog   propasti   i    nesigurnosti    imanja    njihovih    te 
s  time  skopcane  oskudice  novca  oni  toga  nijesu  mogli  ciniti,  pace  sc 
nevolja  jos  povecala,  otkad  je  narod  hrvatski  stao  jatomice  bjezati  i 
seliti  iz  krajeva  bib  Turcima  pokorenih,  bilo  pogranicnih,  Znamo,  da 
se  Ferdinand  jos  kao  austrijski  nadvojvoda,    a    za    zivota  kralja  Lu- 
dovika  11.  starao  oko  obrane  hrvatske  Krajine,  jer  je  dobro  znao,  da 
tako  brani  i  svoje  zemlje;  pace  kranjski  su  stalezi  izrijekom  izjavili, 
da  je  bolje  braniti  se  od    Turaka  u   tudoj    zemlji,    nego   li   u    svojoj. 
Skrb  se  Ferdinandova  uvecala  izborom  njegovim  za  hrvatskoga  kralja, 
jer  se  tom  prigodom  obavezao,  da  ce  uzdrzavati  ovecu  vojsku  za  obranu 
kraljevine  Hrvatske.  Iz  kraljeve  obvezc  i  brige  nutarnjo- 
austrijskih  staleza  razvi  se  Vojna  Krajina.  Medutim 
u  prvi  mah  Krajina  jos  nije  bila    zaseban   teritorij,   nego   su  je  saci- 
njavali  samo  krajiski  vojnici,  sastavljeni  djelomicno  od  hrvatskih  ve- 
likaskih    ceta,    onda    placenika   i  Ferdinandovih  austrijskih  podanika. 
Ta  su  se  vojnicka  odjeljenja  dijelila  u  kapetanije,  koje  su  izdr- 
zavali  poglavito  stajerski,  koruski,  kranjski  i  istarski  stalezi,  a  zapo- 
vijedao  im  je    nutarnjo-austrijski    general,    Oko   polovice  XVI,  vijeka 
vec  se  razlikuju  dvije  Krajine:  slavonska  izmedu  Drave  i  Kupe, 
sastavljena    od    kapetanija    koprivnicke,    krizevacke    i    ivanicke,    pa 
hrvatska    izmedu   Kupe    i    mora,    koju   su    sacinjavale   kapetanije 
hrastovicka,  ogulinska,  bihacka  i  senjska,  Ali    pravi   zivot  na  Krajini 
zace  se  tek  onda,  kad  ju  je  kralj  Rudolf  (25.  februara   1578.)  predao 
u  neposrednu  upravu  stricu,  stajerskomu  nadvojvodi  Karlu  podvrgavsi 
mu  sve  zapovjednike;  pace  i  ban  i  sabor    hrvatski  morali  su  mu  se 


183 


pokoravati  u    vojnickim    poslovima.    No   rjescnje    kralja    Rudolfa  nijc 
bilo  po  cudi  hrvatskim  stalezima,  ali  s  obzirom  na  veliku  nevolju  ipak 
izjavi    hrvatski    sabor   (15.    jula    1578.    u    Zagrebu),   da    ga    prima  na 
znanje,  ali  uz  dodatak,  „da  prejasni   nadvojvoda  (Karlo)  mora  s  go- 
spodinom  banom  Hrvatske  i  Slavonije    takav    sporazum  go)iti,  da  se 
ne  dogodi  stogod  ncpodobno  i  slobodi   kraljevstva    protivno",   ler  se 
nas  gospodin  ban  nc  ce  nikako  podvrci  drugomu  kojemu  kapetanu 
protiv    ugleda    banskoga    i   nase    vjekovite    slobode."    Odmah    potom 
odluci  sc  nadvojvoda  Karlo  na   vojnu    protiv    bosanskih  Turaka ;    ah 
voisku    koju  su  vodili  koruski  zcmaljski  kapetan  Juraj  Khcvcnhuller 
snovimbanomKrstom  U  n  g  n  a  do  m  (1578-1583),  porazi  Ferhad- 
pasa.  Posljedica  te  nesrecne  vojne  bijase,  da  se  o  b  r  a  m  b  e  n  a    1 1- 
niia  trajno  pomakla  od  Une  na  K  u  p  u,  a  jedini  B.hac  ,os 
je  i  dalje  ostao  u  hrvatskim    rukama    kao    osamljen    otok  u  turskom 
moru.  Sada  odredi  nadvojvoda  Karlo,  da  se  ima  na  obranu  preostale 
Hrvatske  sagraditi  jaka  tvrdava.  Hrvatski  su  stalezi  hijeh,  da  se  ona 
podigne    bhze    Sisku    na  donjoj    Kupi;  no  nadvojvodini  su  savjetmci 
izabraU  kao  zgodnije  mjesto  kut  izmedu  usca  Korane  i  Mreznice  uz 
Kupu.  Od  knezova  Zrinskih  otkupljeno  je  zemljiste.  koje  )e  pnpadalo 
gradu  Dubovcu.  a    onda  se    13.    jula    1579.    zapocelo    zidanje    grada 
Karlovca';  znacajno  je.  da    je  u    temelje    stavljeno   devet   stotma 
turskih  lubanja.   Izgradnjom  Karlovca  dobila  je  hrvatska  Kra,ma  stalno 
sijelo  za  svoga  generala.  dok  je  Varazdin  bio  sijelo  generala  za  sla- 
vonsku  Krajinu.  Tako  se  dakle  uze  pod  kraj  XVI.  vi,eka  stvarati  na 
hrvatskom    zemljistu    nov    p  o  1  i  t  i  c  k  i   t  e  r  i  t  o  r  ,,.  i  ^  u- 
zet  ispod  banske  vlasti  i  sabor  a. 

Banovi  Krsto  Ungnad  i  Tomo  Erdody.  Izgradnja  Karlovca  u  prvi 
ic  cas  ucinila  kraj  turskim  provalama  ;  no  dobrza  Turci  opet  stanu 
napadati  hrvatsku  zemlju  do  Pokuplja  i  Turopolja.  Tome  pak  ban 
Krsto  Ungnad  nije  mogao  pomoci.  jer  je  njegov  poloza)  posta,ao  iz 
dana  u  dan  sve  tezi.  buduci  da  je  dosao  u  zestoku  opreku  ne  samo 
s  nekim  veHkasima,  nego  i  s  gradom  Zagrebom.  kojega  je  gradamma 
znao  dobaciti,  da  on  ,.nije  samo  njihov  ban  i  kapetan,  nego  i  kral]. 
Doskora  je  dosao  ban  u  sukob  i  s  nekim  krajiskim  casnicima  i  voj- 
vodama  svoje  banske  vojske.  tako  da  mu  je  sav  ugled  pao.  U  lakim 
se  prilikama  konacno  zahvali  na.banskoj  casti.  a  nato  imenova  kral) 

.  U  cast  nadvoivodinu    prozvan    je    grad    Karlsladt.    lat.    Carlostadium.    ali    ga 
Hrvati  io§  tada  (potkraj  XVI.  vijcka)  nazivahu  Karlovcem. 


184 

Rudolf  banom  njegova  zeta  26  -  godisnjega  Tomu  Erdodyja 
(1583—1595)  na  veliku  radost  hrvatskih  staleza.  Glavna  briga  bjesc 
i  njemu  obrana  domovine,  jer  uza  sve  to,  sto  je  kralj  Rudolf  od  roka 
do  roka  produzivao  primirje  s  Turcima,  bojcvi  na  hrvatskoj  i  sla- 
vonskoj  Krajini  nijesu  nikad  prestali.  Vec  u  oktobru  1584,  potukao 
je  mladi  ban  ovecu  cetu  kod  Slunja,  a  onda  kod  Ivanica  (6.  decembra 
1586.).  Koliko  su  te  pobjede  ohrabrile  klonule  Hrvate,  toliko  su  im 
zadavali  brige  karlovacki  general  i  njemacke  krajiske  ccte.  General 
naime  ne  htjede  da  se  pokorava  ni  banu  ni  saboru,  pace  je  sebi 
uzeo  prisvajati  pravo,  da  smije  suditi  hrvatskim  plemicima,  zatvarajuci 
ih  i  otimajuci  im  imanja,  dok  su  njemacki  vojnici  takoder  narod 
globili  i  mucili,  jer  nijesu  dobivali  redovito  place  iz  Graca.  Sabor 
se  hrvatski  tuzio  zbog  toga  kralju  i  nadvojvodi  u  Gracu,  ali  sve  to 
nije  nista  pomagalo.  Skoro  potom  umre  (10.  jula  1590.)  nadvojvoda 
Karlo,  nasto  je  uprava  Krajine  presla  na  njegova  sina  Ferdinanda 
(docnijega  kralja).  Kako  je  nadvojvoda  bio  jos  malodoban,  zamjenji- 
vali  su  ga  prvih  godina  kao  regenti  nadvojvoda  Ernst  (do  1593.)  i 
nadvojvoda  Maksimilijan  (do   1596.),  braca  kralja  Rudolfa. 

Bojcvi  oko  Siska.  Upravo  tada  dosao  je  na  celo  bosanskomu 
pasaluku  (osnovanu  u  septembru  1580.)  ratoborni  Hasan  Prido- 
j  e  V  i  c,  licni  prijatelj  velikoga  vezira  Arbanasa  Sinan-pase,  koji  je 
upinjao  sve  sile,  da  se  prekine  s  kraljem  Rudolfom  utanaceno  primirje. 
Mozda  po  njegovoj  zelji  provali  u  augustu  1591.  Hasan- pasa  sve  do 
Siska,  no  vec  iza  cetiri  dana  vrati  se  suzbijen  natrag.  Odmah  potom 
krene  za  njim  ban  Toma  Erdody  te  torn  prilikom  zauze  svoj  dje- 
dovski  grad  Moslavinu ;  pase  ipak  vise  nije  mogao  stici.  Za  osvetu 
popali  Hasan  jos  iste  godine  sav  kraj  oko  Bozjakovine  i  Vrbovca,  a 
onda  zauzme  grad  Ripac  na  Uni  nedaleko  od  Bihaca.  Uto  se  sastade 
hrvatski  sabor  (5.  januara  1592.),  na  kojem  je  stvoren  zamasan  za- 
kljucak  o  sveopcem  zemaljskom  ustanku  (insurekcija)  na  obranu  do- 
movine i  o  dovozu  hrane  vojsci,  jer  su  Hasana  sigurno  ocekivali  na 
proljece.  I  odista,  pasa  se  dize  u  aprilu  s  namjerom,  da  negdje  u 
blizini  Siska,  koji  je  grad  svakako  htio  da  osvoji,  uhvati  neku  cvrstu 
tocku  za  podlogu  svojih  daljih  ratnih  pothvata  u  Hrvatskoj.  Take 
nastade  utvrda  P  e  t  r  i  n  j  a  nedaleko  Kupe  na  istoimenom  potoku. 
Odmah  poslije  toga  vrati  se  natrag  i  podsjedne  B  i  h  a  c,  koji  mu  se 
deveti  dan  predade  (9,  juna  1592),  a  s  njime  i  posljednji  bedem 
Hrvatske  na  jugu.  Odsada  tekla  je  obrambena  linija  od  Ogulina  kroz 
Karlovac  uz  Kupu  do  Siska.  PosHje  pada  Bihaca  Hasan-pasa  podsjedne 


185 


po  drugi  put  Sisak,  koji  je  branio  s  malom    posadom  Hrvata  zagre- 
backi  kanonik  Mikac  s  dva  druga.  No  pretrpivsi  goleme  gubitke  pasa 
jc  dobrza  i  opet  morao  ostaviti  Sisak,  ali  je  na  povratku  dao  poharati 
svu  zemlju  do    Turopolja    i    Okica    (u   julu    1592,),    Tako   se    primace 
godina    1593.,    kojc    su   opet   ocekivali  pasu,  pa  zato  se  ban  i  sabor 
spremise  na  sto  jaci  otpor,  zatrazivsi  jos  i  pomoci  od  kralja  i  nadvoj- 
vode  Ernsta.  U  junu  dosao  je  Hasan  s  jakom  vojskom  pod  Sisak,  a 
sa  zeljora,  da  nakon  pada  toga  grada  udari  na  Zagreb  i  tako  konacno 
osvoji    preostatke    Slavonije,    Ali    gradu    dohrle    u    pomoc   ban  Toma 
Erdody,  karlovacki  general  Andrija  Auerspcrg    i    stajerski    pukovnik 
Rupreht  Eggenberg    (poslan  od  nadvojvode  Ernsta)  s  nckih  5000  ko- 
njanika  i  pjcsaka  i  potuku  22,  juna   1593,    ametom  tursku  vojsku  na 
poljani  izmedu  rijeke  Kupe  i  Odre,  Sam  Hasan-pasa  s  dva  sultanova 
rodaka  i  vise  turskih  odlicnika  zaglavi,  Sav  krscanski  svijet  uzradova 
glas  o  toj  slavnoj  pobjedi,  izdajuci  o  njoj  prigodne  spise  i  §iljuci  banu 
cestitke    i    darove,    Bitka    sisacka    znamenit    je    dogadaj    ne    samo    u 
hrvatskoj,  nego  i  u  opcoj  povijesti:   pod    zidinama  tvrdoga  sisackoga 
grada    nasao    je    islam   svoju   krajnju    sjeverozapadnu    granicu  prema 
Italiji,    koje    nikad    nije    prekoracio.    Njome    prestaje    pomalo    i    doba 
hrvatske  stoljetne  defenzive  (od  1493.),  a  pocinje  malo  po  malo  ofenziva. 
Veliki  turski  rat  (1593—1606).    Kad   je    stigao    u  Carigrad  glas 
o  sisackom   porazu,    uzbuni   se   sav    narod,    podjarivan    ponajvise  od 
velikoga  vezira  Sinan-pase,  pa  tako  navijesti  sultan  Murat  III.  kralju 
Rudolfu  rat,  Taj  cetrnaestgodisnji  rat,  koji  je  za  Hrvate  zapravo  trajao 
sesnacst  godina  (jos  od   1591.),  vodio  se  u  Ugarskoj  i  Hrvatskoj;  no 
ipak  bjese  Ugarska  glavno  bojiste,  a  Hrvatska  sporedno.   premda  su 
se  i  tude  odigravali  krupni  dogadaji,  Od   tih    valja    napose    istaknuti 
pobjedu  kod  Petrinje  (22,  septembra   1595.),    kojom  je  sva  zemlja  na 
sjeveru  Kupe    zauvijek    oslobodena   od    turskih    provala;    ali    je    zato 
porazom  karlovackoga  generala  Jurja  Lenkovica  pod  Klisom  (krajem 
maja  1596.)  isceznula  svaka  nada,  da  bi  se  dalo  s  uspjehom  provaliti 
»  boka  u  bosanski    pasaluk.    Medutim    odrece  se  banske  casti  Toma 
Erdody  s  razloga,  sto  nije  uredno  dobivao   banske  place  za  uzdrza- 
vanjc  vojske  i  sto  su  stranci  postajali  u    Hrvatskoj    vojskovode.  Kad 
je  ban  iznio    ove    razloge    pred    skupljenim    stalezima    na    hrvatskom 
saboru  (15.  maja   1595,),  obrate  se  oni  na    nadvojvodu  Maksimilijana 
s  molbom,  da  bi  poradio  kod  kralja  Rudolfa,  e  bi  sto  prije  imenovao 
novog  bana  izmedu   ..domacih    (hrvatskih)    sinova",    vjesta  ratovanju; 
„)er  ako    stalezi    ne    budu  imali  bana,  neka  znade  va§a   jasnost   kao 


186 


stvar  najizvjesniju,  da  se  oni  ne  ce  pokoravati   ni  jednomu  generalu 
tude  narodnosti,  niti  ce  s  njime  izlaziti  u  rat,  pa  makar  svi  zajedno 
s  domovinom  poginuli ;  oni  ce  i  najskrajnije  poduzeti,    prijc  nego  im 
se  u  torn  pogledu  okrnji  sloboda".'  Nato  imenova  kralj  Rudolf  banima 
zagrebackoga  biskupa    Gaspara    Stankovackoga   i   Ivana  Draskovica ; 
ali  kako  je  bolesni  biskup  jos  iste  godine  umr'o,  ostao  je  sam  Ivan 
Draskovic  (1596—1607).  Za  njegova  je  banovanja  konacno  poslije 
dugih  pregovaranja  uglavljen  s  Turcima  mir    na    uscu   rijeke  Zitve  u 
Dunav  (nedaleko  od  Komaroma)  dne   11.  novembra  1606.  Isprava  se 
sastoji    od    sedamnaest    clanaka,    kojima    se    utanacuje.  da    ce  svaka 
stranka  zadrzati  ono,  sto  u  taj  cas  posjeduje  ;  nadalje  imala  su  pre- 
stati  pljackanja  i  provale  na  tude  zemljiste,  a  obje  ce  stranke  kazniti 
one  dobrovoljne  i  hajducke  cete,  koje  se    ne    bi   tome    pokorile ;  ko- 
nacno    car     ili    kralj    ne    ce     vise     placati     godisnjega    danka,     vec 
jednom  zauvijek  darovati  sultanu  200.000  dukata.  Mir  na  uscu  Zitve 
prvi  je  mir,  u  kojem  su  kralj  ugarsko-hrvatski  i   sultan  ravnopravni. 
Sada  pukose  lanci  tributarne  podloznosti,  sto  su  ih  svake  godme  (od 
1547.)  zvekecuci  vukli  kraljevi  poslanici.  kad  su  sultanu  donosili  tako 
zvane  ..darove" ;  sada  je  prvi   put   izdana    dolicna   isprava   s    turske 
strane,  a  ne  nametnuta,  jer    nakon    sto  su  Rudollovi  poslamci  s  po- 
mocu  tumaca  proucili    turski  original,  onda  ga  tek  potpisase  i  opre- 
mise  pecatima.Taj  mir  prvi  je  jasan  znak,  da  je  turska  prevlast  suz- 
bita  i  da  pocinje  postepeno  padati. 

Buna  Stjcpana  Bocskaya.  Jos  pod  kraj  velikoga  turskoga  rata 
buknu  u  Ugarskoj  opasna  buna.  Uzroci  bili  su  krsenje  ugarskoga 
ustava  i  postupak  njemackih  ceta,  no  pored  toga  jos  se  zemljom  razma- 
hase  i  vjerske  raspre.  Krsenje  se  ustava  odrazavalo  u  torn,  sto 
becka  centralna  vlada  nikako  nije  dopustala  (jos  od  1531.),  da  se  na 
saboru  izborom  popuni  palatinsko  mjesto,  a  onda  je  Ugre  izazivalo 
i  uplitanje  njemackih  kraljevih  savjetnika  u  ugarske  poslove,  narocito 
u  vojnicke  i  financijalne.  Vjerske  su  opet  raspre  nastale  u  medu- 
sobnoj  nesnosljivosti  izmedu  katolika  i  protestanata.  Jos  od  yremena 
Ferdinanda  I.  naime  naslo  se  u  sjevernoj  Ugarskoj  dosta  pripadnika 
reformacije,  a  njihov  je  broj  neprestano  rastao,  poglavito  medu  plem- 

'  Original  u  c.  i  kr.  ratnom    arhivu    u  Becu :    nam    si    status    banum   non 

habucrint.  pro  re  certissima  sua  sercnitas  credat.  illos  nullius  alterius  extcrnac  nati- 
onis  general!  parituros.  nequc  ad  publicum  bellum.  etiam  si  omnes  cum  patria 
pcribunt,  cxituros,  ct  extrema  quaevis.  antequam  libcrtatc  ipsorum  hac  in  parte 
priventur,  tentaturos."   Si  sic,  Sab.  spisi  IV  (u  Stampi]). 


187 

stvom  i  u  gradovima.    Dobrza   je    protestantizam    stao    znaciti    ncsto 
narodno,  u  opreci  spram  katolicizma,  toboze  kao  nesto  manje  pa- 
triotskoga,  Buduci  da  je  Rudolf  jos  od  mladosti  bio  gorljiv  protivnik 
protcstantizma,  nije  ga  bilo  tesko  nagovoriti  na  razne  odredbc  protiv 
ugarskih  pripadnika  ove  vjere  ;  a  taj  je  postupak  dosao  do  vrhunca, 
kad  je  kralj  svojevoljno    („motu  proprio  deque  regiae  suae  po- 
testatis  plcnitudine")  dodao  ugarskim  saborskim  clancima  od  februara 
1604.  jos  i  XXIL,  kojim  je  ne  samo  odbio  sve  molbe  ugarskih  prote- 
stanata,    a  potvrdio  sve  odredbe  izdane  u  prilog  kalolickoj  crkvi  od 
sv.    Stjepana    kralja,    nego    i    odredio,    da    se    oni,    koji  bi  na    saboru 
iznijeli  vjerska  pitanja,  imadu  kao  pokretaci  nemira  i  novotarija  kaz- 
niti,  Nato  plane  u  Ugarskoj  i  u  Erdelju  otvorena  buna  pod  vods^vom 
protestantskoga  plemica  Stjepana    Bocskaya,  koga  privrzenici 
njegovi,    inace    clanovi   ugarskoga   sabora,    izaberu    knezom  Ugarske. 
Bocskay    stupi   umah  u  svezu    s  Turcima,    pa    tako    se   odsada   imao 
dvor   borili   na    dvije    strane.    Podjedno    pozove   novoizabrani  knez  i 
Hrvate,    da    ga    priznadu    svojim   vladarom,    ali   ga    oni   odbise,    pace 
hrvatski  je  sabor  odusevljeno  primio  (u  Zagrebu  5.  jula  1604.)  kraljcv 
clanak  XXII.  na  znanje,  zakljucivsi,  da  se  iz  Hrvatske  imadu  izbaciti 
svi    krivovjerci    (universi    haeretici).    Skrb    oko   toga   pak    povjerio  je 
zagrebackomu  biskupu  Simunu  Bratulicu.  Zbog  toga  pode  Bocskayev 
vojskovoda  Grgur  Nemeth  prema  Hrvatskoj,    no  ban  Ivan  Draskovic 
i  stalezi  odluce  mu  se  na  Dravi  oprijeti;  a  kad  se  Nemeth  okani  na- 
padaja  na  Hrvatsku,    presao  je  ban  Dravu  i  kod  Kormenda  zajedno 
s  kraljevskim  cetama  razbije  Bocskayevu  vojsku,  Medutim  pokazivao 
je  bolesni  kralj  Rudolf  potpuni  nehaj  spram  ove  opasne  bune.  Stoga 
su  dosla  braca  njegova  u  Prag  i  prinude  ga,  da  je  vojnicke  i  civilne 
poslove    ugarske    i    hrvatske    prepustio    bratu  nadvojvodi  Matiji.    Taj 
pak  znajuci,  da  se  ne  moze  uspjesno  oprijeti  obadvjema  dusmanima, 
i  Bocskayu  i  Turcima,  odmah  se  upusti  s  Bocskayem  u  pregovore  i  uta- 
naci  u  Becu  mir  (23.  juna   1606.),  kojim  bise  uredeni   ugarski  vjerski 
poslovi   sve   do    1848.    Beckim  mirom  bjese  odredeno,  da  plemstvo  i 
gradani  u  Ugarskoj  samoj  (infra  ambitum  regni  Hungariae    solum) 
mogu    slobodno    ispovijedati    vjeru    koju    hoce,    to  jest  obje    konfesije 
postadose  ravnopravne,  dok  je  clanak  XXII.  od  1604.  brisan.  Nadalje 
je  podijeljena  opcena  amnestija  i  obecano,  da  ce  buduci  ugarski  sa- 
ber birati  palatina,  s  kojim  ce  onda  nadvojvoda  Matija  raspravijati  i 
odlucivati  o  ugarskim  poslovima ;    vrhovni  blagajnik,  dostojanstvenici 
i  vojnicki  zapovjednici  u  Ugarskoj  i  Hrvatskoj  smiju  i  mogu  da  budu 


188 


jedino  domaci  plemici  bez  obzira  na  vjeru,  Konacno  hi  utanaceno, 
da  Bocskay  pridrzaje  kao  knez  Erdclj  i  neke  susjedne  ugarske  zu- 
panije.  Tek  poslije  dugoga  neckanja  potpisao  je  konacno  i  kralj  Ru- 
dolf ovaj  mir.  Jos  prije  negoli  je  potpisan  mir,  poslan  je  nacrt  njegov 
i  hrvatskim  stalezima.  Sabor  hrvatski  (u  Zagrebu  od  10.  aprila  1606.) 
u  glavnom  je  prihvatio  njegove  tocke,  jedino  se  strogo  ogradio  protiv 
slobodc  vjeroispovijedanja,  pace  izrazio  zelju,  da  ostane  u  kreposti 
Rudolfov  clanak  XXII.  od  1604.  Pored  toga  jos  je  izrijekom  naglasio, 
neka  bi  kralj  udesio,  da  „odsada  u  buduce  podjeljuje  sluzbe  i  vrhovne 
kapetanije  (=  generalate)  u  Slavoniji  i  Hrvatskoj  dobro  zasluznim 
vjernim  svojira  domacim  sinovima,  a  banu  da  se  povrati  stara  puna 
vlast  od  Drave  do  mora  i  da  stoji  na  celu  kraljevstvu  i  Krajinama". 
Kako  smo  vidjeli,  zahtjev  je  hrvatskoga  sabora  u  toliko  uvazen,  da 
je  sloboda  vjeroispovijedanja  ostala  beckim  mirom  ogranicena  samo 
na  Ugarsku.  Nesto  kasnije  sankcionirao  je  kralj  Rudolf  zakljucak 
hrvatskoga  sabora  o  iskljucivom  priznanju  katolicke  vjere  unutar 
granica  Hrvatske  i  Slavonije  (16,  Jan.  1608.),  nasto  bi  on  proglasen 
na  saboru  z  a  k  o  n  o  m.  Tako  je  kraljevstvo  hrvatsko  dobilo  svoj  za- 
sebni  vjerski  zakon,  skroz  oprecan  ugarskomu. 


IV. 

Matijas  II.,  Ferdinand  II.  i  Ferdinand  III, 

(1608—1657). 

Rudolf  i  Matijas  II.  U  doba,  kad  je  nadvojvoda  Matija  prego- 
varao  s  Bocskajem  i  Turcima  o  miru,  bijase  dusevno  stanje  njegova 
brata  Rudolfa  vec  veoma  nepovoljno.  Zivuci  samotno  i  odijeljen  od 
svijeta  u  Pragu  na  Hradcanima  i  zanimajuci  se  jedino  astroloskim 
gatanjem  i  alkemistickiro  pokusima  ne  samo  da  je  potpuno  zanema- 
rivao  drzavne  poslove,  nego  nije  ni  dopustao,  da  mu  itko  s  njima 
dode  preda  nj,  pace  ni  braca  njegova.  Tako  se  zgodi,  da  Rudolf,  kad  mu 
donijese  spise  o  sklopljenom  miru  s  Bocskajem  i  Turcima  na  potvrdu, 
njih  dulje  vremena  ne  htjede  potpisati,  Zbog  toga  plane  zestoka  svada 
medu  oba  brata,  a  kad  se  Matiji  uz  ugarske  i  hrvatske  staleze  pri- 
druzise  i  ceski  i  austrijski,  ude  Matija  s  vojskom  u  Cesku  i  prisili 
brata  ugovorom  u  praskom  predgradu  Libenu  (24.  juna  1608.),  da  mu 
preda  vladanje  u  Austriji,  Moravskoj,  Ugarskoj  i  Hrvatskoj.  Nato  bi 
kao    Matijas    IL    (1608-1619)    u    Pozunu    okrunjen   (19.    novembra) 


189 

ugarsko-hrvatskim  kraljem,  Vec  poslije  tri  godine  prisili  kralj  Matijas 
brata,  da  se  je  odrekao  ceske  krunc,  a  kad  Rudolf  umre  (20.  ja- 
nuara   1612,),  postade  Matijas  jos  i  njemacko-rimskim  carem. 

Borba  hrvatskih  staleza  za  Krajinu.  Mirom   na   uscu  2itve  u 
Dunav,  drzali  su  hrvatski  stalezi,    da    je    hrvatsko-slavonska  Krajina 
postala   izlisnom,    ili,   ako    bi   se   bas  morala   uzdrzati,  da  se  povrati 
materi  zemlji  i  pod  vrhovnu  vlast  bansku.  Ali  nadvojvoda  Ferdinand 
u  Gracu  o  tome  ne  samo    da   nije    nista   htio    da    cuje,    vec    je  uzeo 
nastojati,  kako  bi  i  preostalu  gradansku  Hrvatsku  i  Slavoniju,  a  na- 
rocito  poslije  najavljena  odstupa  bana  Ivana  Draskovica  na  hrvatskom 
saboru  (u  Zagrebu   10.  aprila   1606.),    podvrgao  svojim    krajiskim  ge- 
neralima  i  kapetanima.  Protiv  toga  dignu  se  hrvatski  stalezi.  Jos  prije 
krunisanja  Matijaseva  na  pozunskom  saboru  sastade  se  hrvatski  sabor 
(u  Zagrebu  pocetkom  septembra  1608.),    da  izabere    svoje  poslanike, 
koji  ce  poci  u  Pozun  i  da  im  dade    upute    (instructiones),  sto  imadu 
traziti  od  novoga  kralja.  U  tim  uputama  trazi  hrvatski    sabor,  da  se 
imadu  iz  svih  hrvatskih  gradova,  a  narocito  iz  Varazdina,  kao  sijela 
zupanijskoga,  uklooiti    svi   inostrani    vojnicki  zapovjedaici  i  ino- 
strane  cete,  a  banu  da  se  opet  povrati  starodrevna  potpuna  vlast  od 
Drave  do  mora.  No  buduci  da  su  neke  nutarnjo-austrijske  pokrajine 
novcanim    sredstvima    podupirale  Krajinu,  radi  cega  bjese  nadvojvo- 
dama    podijeljena    neka  vlast    u  krajiskoj  vojnickoj    upravi,  drzao  je 
sabor  hrvatski,  da  se  u  tom  pitanju    kralj    Matijas    ima    sporazumjeti 
s  nadvojvodom  Ferdinandom,  Ispraznjena  pak  casnicka  mjesta  imadu 
se  bezuvjetno  popuaiti  domacim  zasluznim  sinovima,  jer  hrvatski  su 
stalezi  ..odluciU  radije  umrijeti,  nego  da   bi   unapredak  njima  gospo- 
dovali    tudinci  ili  ma  i  najmanju    sluzbu  kod  njih  izvrsavali  na  stetu 
njihove  slobode."  Kralj  Matijas  II.  prihvatio  je  zelje  hrvatskoga  sabora, 
pace    imenovao   banom   omiljeloga   Tomu    Erdodyja  (1608  —  1614),  ali 
uza  sve  obecanje  ipak  ostade    na    Krajini  sve    pri    starom   na  veliko 
nezadovoljstvo    hrvatskoga    plemstva.     Razlog    tomu     bjese     uporno 
opiranje  nadvojvode  Ferdinaada,  pa   tako    ostadosc    bezuspjesna  sva 
poslanstva  hrvatskoga  sabora  i  u  Grac  i  u  Pozun;    pace    nasao  se  i 
netko,    tko    je    kod    toga    igrao    vaznu    ulogu.    S   tim  u  svezi  izjavise 
hrvatski  stalezi  na  saboru  (u  Zagrebu    20.    aprila    1610.),  da    doduse 
znadu,  „da  bi  kralj  (Matijas  II.)  htio  da  ispuni  njihovu  zelju,  ali  ima 
netko,  tko  pravi  zapreka,  odgovarajuci  kralja  od  toga,  pa  je  i  osujetio 
uspjehe  hrvatskih  poslanstava  u  Pozunu  i  Gracu"  ;    aU    „ako  se  taki 
rusitelj  opcenih  slobostina  pronade,  dici  ce  se  javno  u  saboru  svega 


190 

kraljcvstva  na  nj  sake  svih  staleza  i  redova".'  Tko  je  to  bio,  ne  zna 
se  pouzdano,  no  veoma  vjerojatno  tadanji  slavonski  general  barun 
Sigismund  Trautmansdorf.  Medutim  kolikogod  je  kralj  Matijas  obra- 
dovao  Hrvate  imenovanjem  Tome  Erdodyja  banom,  toliko  ih  je  ozlo- 
voljilo,  sto  bana  nije  nikako  dao  svecano  na  saboru  instalirati  poradi 
potajn'oga  djelovanja  krajiskih  njemack^h  casnika.  Stoga  se  sabor  tuzio 
kralju  u  vise  navrata  i  siljao  mu  poslanstva,  ali  vazda  bezuspjesno. 
Nato  se  Toma  Erdody  odrcce  na  saboru  (u  Zagrebu  27.  novembra 
1614.)  po  drugi  put  banske  casti,  a  pridrza  upravu  zemlje  do  ime- 
novanja  novoga  bana  samo  na  molbe  staleza.  To  se  zgodi  pocetkom 
1615.,  kad  dodje  na  bansku  stolicu  Benedikt  Thuroczy  Lud- 
breski  (1615-1616),  koji  bjese  doduse  odmah  instaliran,  ali  bez  ban- 
derlja-  i  place  za  bansku  (kraljevsku)  cetu.  Novi  ban  umre  vec 
slijedece  godine  (9.  novembra  1616.),  a  nato  imeaova  kralj  Nikolu 
FrankopanaTrzackoga  (1616-1622),  koji  bi  uveden  u  do- 
stojanstvo  bansko  6.  decembra  1616.  Za  njegova  je  banovanja  konacno 
rijeseno  zamrseno  uskocko  pitanje. 

Uskoci.  Poslijc  pada  Bosne  (1463)  i  Hercegovine  (1482)  potrazi 
onaj  dio  pucanstva  (poglavito  katolickoga  zakona),  koji  ne  htjede  da 
se  pokori  Turcinu,  utocista  u  susjednoj  Hrvatskoj  i  Slavoniji,  Ti  bje- 
gunci  zovu  se  u  slavonskim  stranama  obicno  „pribegi,  prebegi",  a  u 
juznohrvatskim  „uskoci"  (od  uskociti),  ali  i  Vlasi,  Martolozi  i  Morlaki. 
Bilo  je  vise  uskockih  skupina,  no  najpoznatija  je  ona,  koja  se  iz 
Bosne  i  Hercegovine  stala  oko  1530.  skupljati  oko  tvrdave  Klisa  kod 
Spljeta,  gdje  ih  jc  primio  tamosnji  senjski  kapetan  Petar  Kruzic  -  pod 
ciju  je  upravu  pripadao  Klis  —  u  sluzbu  kao  vojnike.  Iz  Klisa  zalije- 
tali  su  se  potom  Uskoci  sve  cesce  u  susjedne  turske  krajeve,  pa 
zato  Turci  i  pregnuse,  da  osvoje  grad,  sto  se  je  i  zbilo  (12.  marta 
1537.).  Sada  se  Uskoci  presele  u  Senj,  naimc  u  srediste  one  kape- 
tanije,  pod  koju  su  pripadali,  i  tako  se  vrcmenom  prosiri  ime  uskocko 
na  sve  vojnike  senjske  kapetanije  od  Rjecine  do  usca  Zrmanje  na 
primorju  i  do  Brinja  i  Otocca  u  unutrasnjosti.  Polozaj  Senja  s  goro- 
vitim  zaledem  i  otocnim  proceljem  te  sa  cuvenom  burom  jest  takav, 

1  Original  u  kr.  zcm  arhivu  u  Zagrebu:  ..Ideo  unanimi  statutum  est  voto.  si 
talis  communium  libertatum  destructor  comperta  rei  veritate  eluxerit  in  publicis 
regni  comitiis.  manusomniumstatuumctordinuminipsumimmit- 

t  e  n  t  u  r."  •      i      i-    u 

•  Banderij.  to  jest  svileni  barjak.    predavao   je    kod    imenovania    kral)    banu  u 

znak  vrhovne  v  o  j  n  i  c  k  e  vlasti  u  Hrvatskoj. 


191 


da  ga  ni  s  morske  ni  s  kopnene  strane  nije  lako  osvojiti.  U  taj  par 
(1537)  bjese   Senj   pod   zapovjednistvom    Ijubljanskoga    ratnoga  vijeca, 
a  docnije  (od   1564.)  gradackoga    dvora,  i  sijelo   istoimene   kapctanije 
u  hrvatskoj  Krajini.   Prema  tome    dakle   postadose  Uskoci  vojnici  na 
hrvatskoj  Krajini   te  su  sa  svojim  potomcima  sacinjavali  kroz  vise  od 
osamdeset  godina  gradsku  posadu.    Ova  se  dijelila  na  cetiri  kumpa- 
nije,  kojima  stajahu  na  celu  v  o  j  v  o  d  e    uskocke.    No  malo  po  malo 
pridruzilo  se  ovim  Uskocima  i  mnostvo    bjegunaca   iz   mletacke   Dal- 
macije,    koji  cesto  umakose   kazni.     Stoga  Uskoci  nijesu  jedna  jedin- 
stvena  etnicka  skupina,  jer  je  u  njoj  bilo  pored  preteznoga  broja  Hrvata 
katolika,   onda    pravoslavnih    Srba  jos  i  nesto   Talijana  (zvani  ventu- 
rini).  Uskoci  bijahu  veoma  smiona  celjad,  oboruzana  puskom  i  sjekirom, 
a  kadikad  i  handzarom.  Bili  su  podobni  podnositi  svakojake  oskudice 
i  muke.    Pored  toga  dobro  im  bijase  znan  svaki  kutic  kako  u  Vele- 
bitu,    tako"  i  po    otocju.    Imali   su   dobivati   mjesecnu  placu,    ali  ta   je 
obicno  izostajala.    Tako    se    eto    silom    prilika    zgodi,    da 
su    se    Uskoci    morali    prehranjivati    plijenomioti- 
m  a  c  i  n  o  m,  jer  okolica  senjska  ne  rodi  bas  nicim.  Buduci  da  se  na 
hrvatskoj  Krajini  neprekidno  ratovalo  s  Turcima,  Uskoci  su  ponajra- 
dije  sebi  trazili  hrane  kod  njih,  i  to  na  dva  puta :  kopnom  u  turskoj 
Lici  i  morem  u  danasnjoj  Dalmaciji,  koja  je  tada  bila  najvecim  dijelom 
sve  do  gradskih  zidina  u  vlasti  turskoj.    Razumije  se,  zbog  vjecnoga 
„maloga"    rata    na    Krajini   nikomu    nije  ni  na  urn  padalo,   da  u  torn 
prijeci    Uskoke,    pace    pomagala    ih    je    i    Venccija,    kadgod 
je  bila  u  ratu  s  Turcima,  dopustajuci  im,  da  preko  njezina  zemljista 
prelaze  na  tursko.  Ali  kad  je  Venecija  s  Turskom  ucinila  mir   (1540), 
porta  je  uzela  energicno  traziti  od  republike,  da  ne  pomaze  Uskoka, 
koji  su  redovito  plijenili  turske  lade  na  Jadranskom  moru.  Da  izbjegnu 
prikorima  porte,    uzese  potom  Mlecani  voziti  tursku  robu  na  svojim 
ladama  ;  ali  Uskoci  nato  zaustavljahu  Mlecane,    zahtijevajuci  od  njih 
tursko  vlasnistvo.    Sada  javi  sultan  Sulejman  Veneciji,  da  ce  on,  jer 
Mlecani   nijesu    podobni    da    odrze   red  u  Jadranskom  moru,    onamo 
otpremiti    jaku    mornaricu,    koja  ce   Senj    osvojiti  i  Uskoke  istrijebiti. 
Buduci  da  Mlecani  nikako  ne  htjedose   dopustiti,    da  bi  turska  mor- 
narica  u§la  toboze  u  njihovo  more,    doslo  je   do    u  s  k  o  c  k  o  -  m  1  e- 
tackih    sukoba. 

Prvi  sukobi  padaju  vec  u  godinu  1557.,  kad  je  mletacka  mor- 
narica  prvi  put  blokirala  senjsku  luku.  No  kad  se  Venecija  i  opet 
zarati    s   Turskom  (..Ciparski    rat"    od   1570.   do   1573.).  obnovi  svoje 


192 


prijateljske  sveze  s  Uskocima,  ali  ih  odmah  i  prekide  poslije  utana- 
cena  mira  s  Turcima.  Medutim  pravi  ogorceni  sukobi  uskocko-mletacki 
nastadose  poslije  bitke  kod  Klisa  (1596),  u  kojoj  su  Mlecani  pomagali 
Turcima.  Kao  nekoc  u  doba  narodnih  vladara  hrabri  Neretljani,  tako 
su  sada  Uskoci  smetali  i  sprecavali  slobodnu  plovidbu  Veneciji  po 
Jadranskom  moru  napadajuci  njezine  lade  i  robeci  ih  s  tolikim  us- 
pjehom,  da  sva  sila  mletacka  nije  dostajala,  da  ih  ukroti.  Ovi  se 
mnogogodisnji  sukobi  raspadaju  u  dva  odsjeka:  prvi  ide  do  ubijstva 
generala  Josipa  Rabate  (31,  decembra  1601.),  koji  je  bio  poslan  u 
Senj,  da  ucini  mir  i  red,  ali  je  svojom  okrutnoscu  izazvao  bunu,  u 
kojoj  zaglavi ;  a  drugi  do  takozvanoga  Uskockoga  rata  i  Madridskoga 
mira  (1617).  Venecija  je  naime  jednako  pregovarala  s  gradackim  nad- 
vojvodom  Ferdinandom  i  kraljevima  Rudolfom  i  Matijasem  11. ;  ali 
nitko  nije  nista  mogao  da  ucini,  jer  zbog  financijalne  bijedc  nijcsa 
mogli  Uskoka  redovito  i  stalno  placati,  I  tako  je  konacno  doslo  do 
Uskockoga  rata  (1615—1617),  u  kojem  doprijese  uskocke  lade  do 
Venecije,  a  inace  se  poglavito  vodio  oko  slovenske  Gorice  i  Gradiske 
na  Soci.  Poslije  dvogodisnjega  ratovanja  doslo  je  onda  posredovanjem 
Francuske  i  Spanije  do  mira  u  Madridu  :  nadvojvoda  Ferdinand  se 
obaveza  Uskoke  krenuti  iz  Senja  nekud  daleko  u  unutrasnjost,  lade 
njihove  spaliti,  a  u  grad  smjestiti  njemacku  posadu.  Uskoci  bise  potom 
naseljeni  po  Otockom  kraju  i  Zumberku,  gdje  se  vremenom  izgubise 
medu  ostalim  pucanstvom.' 

Izbor  i  krunisanje  Fcrdinanda  11.  U  doba,  kad  je  boljezljivi 
Matijas  imenovao  Nikolu  Frankopana  Trzackoga  banom,  vec  ga  je 
dulje  vremena  zaokupljala  briga,  —  buduci  da  sam  nije  imao  djece 
—  kako  da  osigura  svome  stricevicu  stajerskomu  nadvojvodi  Ferdi- 
nandu  nasljedstvo  u  svim  svojim  kraljevinama  i  zemljama.  U  tu  je 
svrhu  sazvao  krajem  1617.  sabor  u  Pozun  sa  zadacom,  da  izabere 
i  okruni  ugarsko-hrvatskim  kraljem  nadvojvodu,  tada  vec  izabrana  i 
okrunjena  kralja  ceskoga  (od  juna  1617.).  Uoci  toga  trebao  se  sastati 
i  hrvatski  sabor,  da  izabere  svoje  poslanike.  Tako  se  zgodi,  da  je 
ban  Nikola  Frankopan  svecano  uveden  u  svoju  cast  s  punom  voj- 
nickom  vlasti  i  kraljevskim  banderijem  (6.  decembra).  Medutim  po- 
zunski  se  sabor  zbog  kraljeve  bolesti  sastao  tek  u  martu  1618.,  a 
nadvojvodu  Ferdinanda  izabra  samo  poslije  duljega  raspravljanja 
kraljem  (16.  maja).  No  do  krunisanja  proteklo  je  jos  mjesec  dana  i  po, 

'  Jedan  je  suvremcnik  zabiljezio.  da  su  Uskoci    u    posljednjih    trideset    godina 
ucinili  Veneciji  stcte  20  milijuna  dukata  kojc  u  plijenu,  koje  kao  ratni  trosak. 


193 

jer  je  sabor  najprije  htio  da  raspravi  svoje  tegobe  (gravamina)  i  da  od 
novoga  kralja  zadobije  obecanje,  da  ce  ih  ukloniti.  Hrvatski  su  po- 
slanici  sada  ponovili  svoje  tuzbe  zbog  obnovc  banskc  vlasti  i  po- 
hrvacenja  Krajine,  pace  kako  se  bas  tada  isprazailo  mjesto  karlo- 
vackoga  generala,'  zamole  oni  kralja  Matijasa,  da  sada  imenuje  bana 
Nikolu  Frankopana  Trzackoga  generalom  i  da  se  tako  hrvatska  Kra- 
jina  opet  podvrgne  banskoj  vlasti.  Konacno  je  izabrani  kralj  Ferdinand 
zasebnom  inauguralnom  diplomom  zajamcio  kraljevstvu 
hrvatskomu,  da  ce  mu  ispuniti  zelje,  kad  dodje  na  prijestolje  (17.  juna). 
Poslije  toga  okrunjen  je  (1.  jula  1618.)  ugarsko- hrvatskim  kraljem, 
a  torn  je  zgodom  ban  Nikola  Frankopan  nosio  kraljevsko  zezlo, 
mladi  grof  Krsto  Erdody  zastavu  Slavonije,  a  grof  Juraj  Zrinski  za- 
stavu  Srbije,  Skoro  potom  umre  kralj  Matijas  (28.  marta  1619  )  i  ostavi 
svomu  stricevicu  s  prijestolom  i  tridesetgodisnji  rat,  sto  je 
buknuo  upravo  u  doba  pozunskoga  izbornoga  sabora  zbog  vjerskih 
smutnja  u  Ceskoj. 

Ferdinand  II.  (1619 — 1637).  Vladanje  Ferdinanda  II.  ispunjcno 
je  neprekidnim  ratovanjem  ne  samo  u  Ceskoj  i  Njemackoj,  nego  i  u 
Ligarskoj  s  erdeljskim  vojvodom  Gavrora  Betlenoni,  kojega  su 
Madzari  proglasili  svojim  kraljem,  a  Turci  pomagali.  Hrvati  su  sudje- 
lovali  u  oba  rata  kao  laki  konjanici,  obicno  zvani  arkebuziri,  koji  bi 
sa  svojim  malim,  ali  brzim  konjima,  vazda  boj  zapoceli  i  dovrsili.  U 
Wallensteinovoj  vojsci  vodio  je  Hrvate  ban  Juraj  Zrinski 
(1622—1626).  otac  brace  Nikole  i  Petra.  On  umre  iznenada  za  vojne 
protiv  Mansfelda  u  Pozunu  (18.  decembra  1626.)  u  28.  godini.  Vec 
su  suvremenici  saputali,  da  je  „otrovan  rotkvom",  ali  za  to  nema 
nikakih  dokaza.  Poslije  njega  vodili  su  Hrvate  razni  carski  generali 
(grof  Ivan  Isolano,  Ivan  Werth  i  Walter  Leslie),  a  odlikovali  su  se  u 
svim  znatnijim  bojevima,  pace  se  kaze,  da  je  kod  Liitzena  (16.  no- 
vembra  1632.)  svedski  kralj  Gustav  Adolf  poginuo  bas  od  njihove 
ruke,  dok  je  znamenitoj  pobjedi  carskoj  kod  Nordlingena  (7.  septembra 
1634.)  mnogo  pridonijcla  njihova  hrabrost.  Pod  kraj  tridesetgodis- 
njega  rata  (a  za  vladanja  Ferdinandova  sina  Ferdinanda  III.)  sudje- 
lovala  su  u  mnogim  bojevima  i  oba  brata  Nikola  i  Petar  Zrinski, 
isticuci  se  velikim  junastvom. 

Pitanjc  Vojnc  Krajine.  Pored  svih  zasluga,  sto  su  ih  Hrvati 
stekli  u  ovim  dugotrajnim  ratoviraa,  ipak  im  centralna  vlada  nc  uvazi 
zelje,    da    se  Vojna    Krajina    podvrgne    banu  i  saboru ;    pace    bas  za 

'   Dne  7.  juna   1617.  umro  jc  general  grof  Adam  Trautmansdorf. 

13 


194 

Ferdinanda  II.  bi  njezino  unutarnje  uredenje  prvi  put  provedeno. 
Ona  se  sada  razdvoji  na  dva  generalata :  karlovacki  (ili  hrvatska 
Krajina)  i  varazdinski  (ili  slavonska  Krajina),  Buduci  da  su  ti  krajevi 
bill  vcoma  slabo  napuceni,  uzeli  su  Nijemci  mamiti  raznim  privilegi- 
jima  u  turskom  susjedstvu  naseljene  pravoslavne  S  r  b  e  (Vlahe),  bra- 
neci  ih  od  zahtjeva  hrvatske  gospode,  koji  su  trazili  na  saboru,  da 
im  oni  budu  kmelovi,  jer  su  se  smjestili  na  njihovim  posjedima,  i  da 
placaju  katolickim  biskupima  desetinu.  Zbog  toga  je  doslo  do  ostroga 
sukoba  izmedu  hrvatskih  staleza  i  centralne  vlade,  a  svrsili  su  ko- 
nacno  time,  da  je  Ferdinand  II.  izdao  (5,  oktobra  1630.)  doseljenicima 
povelju,  po  kojoj  ce  oni  biti  samo  krajiski  vojnici,  a  ne  kmetovi 
hrvatske  gospode  ;  nadaljc  bi  im  dopusteno,  da  sebi  slobodno  biraju 
seoske  knezove,  koji  su  opet  namjestali  suce,  Ovim  cinompo- 
stade  Krajina  zaseban  teritorij  izuzet  sasvimis- 
podbanske  i  saborske  vlasti.  To  cjepkanje  i  onako  ma- 
lene  hrvatske  zemljc  navede  hrvatske  staleze,  da  su  se  staH  sve 
tjesnje  prislanjati  uz  Ugre  na  zajednicku  obranu. 

Ferdinand  III.  (1637— 1657).  Ali  pitanju  teritorijalne  cjelokupnosti 
hrvatskoga  kraljevstva  pridruzi  se  po  smrti  Ferdinanda  11,  (15.  fe- 
bruara  1637.)  za  njegova  sina  i  nasljednika  Ferdinanda  III.  i 
oao  o  opstanku  ustava.  Poslije  westfalenskoga  mira  (1648)  stalo  se  u 
Becu  odlucno  pomisljati,  kako  da  se  Ugarska  i  Hrvatska  izjednace 
s  austrijskim  zemljama,  to  jest,  da  se  pretvore  u  provincije/  Stoga 
se  ban  Nikola  Zrinski  (1647—1664)  morao  odlucno  boriti  za 
svoju  sudbenu  vlast,  dok  mu  je  uzalud  bila  sva  borba,  da  stece  kar- 
lovacki generalat.  Pace  u  Becu  nije  se  ni  to  dobro  gledalo,  da  su 
braca  Nikola  i  Petar  Zrinjski  hrabro  suzbijaU  turske  najezde  —  pored 
svega  mira  na  uscu  Zitve,  koji  se  vazda  produzivao  —  na  svoje 
posjede,  narocito  kod  Kostajnice  (u  augustu  1651 -),  I  tako  nastupi 
napeto  stanje  izmedu  hrvatskih  staleza  i  njemackih  casnika,  koji  se 
islicahu  jos  i  rijetkom  obijescu,  a  dovest  ce  po  smrti  Ferdinanda  III. 
(2.  aprila   1657.)  vremenom  do  sudbonosne  katastrofe. 

V. 
Vladanje  Leopolda  I.  do  velikoga  rata  za  oslobodenje. 

(1657—1683.) 
Prvi  turski  rat.  Buduci  da  je  stariji    sin    Fcrdinandov  Ferdi- 
nand IV.,  okrunjen  jos  za   oceva  zivota  ugarsko-hrvatskim  kraljem 
1  To  se  zbilo  sa  CeSkom  poslije  bjelogorske  bitke  (1621). 


195 

(16.  juna  1647.),  umro  jos  prije  oca  (9,  jula  1654.),  naslijedi  ga  mladi 
sin  Leopold  I.  (1657 — 1705).  Mladi  kralj  bijase  slabasna  tijela,  mu- 
caljiv  i  neodlucan;  no  inace  resila  ga  je  iskrena  naboznost  i  skroman 
zivot.  Samostalnosti  u  njega  ne  bijase,  jer  je  u  svemu  slusao  svoje 
savjetnike,  potvrdujuci  vazda  njihove  prijedloge.  Razumije  se,  to  nije 
nista  rdavo;  no  na  nesrecu  bijase  Leopold  I.  okruzen  slabim  i  kat- 
kada  nevaljalim  Ijudima.  od  kojih  su  neki  bili  i  pod  stranim  uljecajem, 
navlas  francuskoga  kralja  Ludovika  XIV.,  toga  velikoga  protivnika 
kuce  Habsburske.  Ali  kao  za  naknadu  obdari  ga  Promisao  nizom 
slavnih  vojskovoda,  a  ti  su  mu  proslavili  ime  i  prosirili  drzavu. 

Zbog  zamrsenih  erdeljskih  posala,  gdje  izabra  austrijska  stranka 
knezom  Ivana  Kemenyija,  a  turska  Mihajla  Apafija,  zaplete  se  Leopold 
skoro  po  svom  nastupu  u  prvi  turski  rat  (1663  —  1664)  sve  protiv 
svoje  volje.  U  Ugarskoj  bijase  glavni  vojskovoda  carski  general  R  a  j- 
mund  Montecuccoli,  a  u  Hrvatskoj  i  jugozapadnoj  Ugarskoj 
ban  Nikola  Zrinski  i  brat  mu  P  e  t  a  r.  Braca  pozdravise  s  ve- 
likim  veseljem  rat,  jer  su  samo  u  njemu  vidjeli  spas  Hrvatske  i  nje- 
zino  prosirenje,  Jos  1660.  htjede  Nikola  Zrinski  navaliti  na  tursku 
Kanizu,  ali  mu  dvorsko  ratno  vijece  to  zabrani.  On  se  doduse  pokori 
toj  zapovijedi,  no  slijedece  godine  sagradi  na  sastavcima  Mure  i  Drave 
jak  grad,  komu  dade  ime  N  o  v  i  Z  r  i  n  j.  Za  velikoga  rata  slavno 
potuce  na  Muri  sa  trista  hrvatskih  konjanika  dvije  hiljade  Tatara, 
kad  htjedosc  provaliti  u  ^tajersku  (u  novembru  1663.),  dok  mu  brat 
Petar  pobije  gotovo  istodobno  nedaleko  od  Otocca  sa  2,500  Ijudi 
Ali-pasu  Cengica  sa  10.000  momaka,  spremnih  da  provale  u  Kranjsku 
i  Istru.  Pocetkom  1664.  (od  13.  januara  do  15,  februara)  upade  Nikola 
Zrinski  u  juznougarsku  Podravinu,  zauze  Bobovisce  (Babocsa)  i  Pecuh 
i  dopre  do  Osijeka,  gdje  popali  slavni  Sulejmanov  most  preko  Drave'. 
Sva  se  Evropa  divila  ratnoj  slavi  brace  Zrinskih.  Zbog  toga  okrcne 
slijedecega  Ijeta  veliki  vezir  Ahmed  Koproli  (Cuprilic)  s  golemom 
vojskom  ravno  na  njega,  podsjedne  Novi  Zrinj  i  osvoji  ga  vec  30,  juna 
krivnjom  generala  Montecuccolija,  licnog  protivnika  Nikole  Zrinskoga, 
koji  ne  htjede  gradu  pomoci,  ma  da  se  je  nalazio  u  njegovoj  blizini. 
Poslije  pada  i  razorenja  Novoga  Zrinja  okrene  veUki  vezir   na  sjever 


'  Most  gradilo  je  pocevsi  od  1529.  sest  godina  30.000  radnika,  a  vodio  jc  ne 
samo  preko  Drave  na  pontoniraa,  nego  zbog  cestih  poplava  sve  do  Dardc  na  stu- 
povima.  Dugacak  bjese  8565  koracaja  (oko  6  km),  a  Sirok  17  koracaja.  Opremljen 
bijase  jos  i  kulama  i  drugim  utvrdama.  Pozar  od  31.  januara  1664.  pospjcsio  je  jak 
sjcverni  vjetar.  koji  je  vatru  sirio  od   Dardc  dalje.  no  ipak  most    nije    s  a  v    izgorio. 


196 


prema  Becu.  Ali  dne  1.  augusta  1664.  bude  od  Montecuccolija  i 
francuskih  pomocnih  ceta  kod  Sv.  Gottharda  na  rijeci  Rabi  ametom 
potucen.  To  je  jedna  od  najsjajnijih  pobjeda  krscanskih  i  pocetak 
onoga  niza  srecnih  vojna,  koje  oslabise  osmanlijsko  carstvo.  Ipak 
neodlucno  dvorsko  ratno  vijece  ne  htjede  da  se  neprijatelj  dalje  pro- 
goni  i  unistava,  vec  brze  bolje  ponudi  i  uglavi  10.  augusta  u  obliz- 
njem  V  a  s  v  a  r  u  mir  na  dvadeset  godina,  po  kojem  je  Turcima  ostalo 
ne  samo  sve  ono,  sto  su  u  taj  cas  drzali,  nego  im  se  Leopold  jos 
obavezao  platiti  200.000  talira  ratne  odstete. 

Propast    roda    Zrinsko  -  Frankopanskoga.    Kad   su    ugarski   i 
hrvatski  stalezi  doculi  za  taj  nagli   mir,    uzavrese   listom    glasno  za- 
htijevajuci,  da  se  rat  za  oslobodenje  potlacene  im  domovine  nastavi, 
i  dodavajuci,  da  mira  ne  mogu    priznati,   buduci    da  nijesu  u  smislu 
onovremenih  zakona  kod  sklapanja  sudjelovali  ugarski  i  hrvatski  za- 
stupnici.  Uzrujanost  i  nezadovoljstvo   jos    vecma  poraste,  kad  se  ra- 
sirila  glasina,  da  ima  u  Vasvarskom  miru   tajna  klauzula,  kojom  car 
Leopold   dopusta   Turcima    Slobodan    prolaz    u    Italiju,    bolje  reci  na 
mletacki  teritorij,  jer  je  Venecija    u  taj    par    bila   s    Turcima   u   ratu 
poradi  otoka  Kandije  (Krete).  Dasto,  pored  ovoga  izravnoga  povoda 
nezadovoljstvu  bilo  je  razlogom  jos  i  nekoliko  starijih  uzroka,  U  prvom 
redu  valja  istaknuti  centralisticku  teznju  vrhovne  vlade,  da  od  Ugarske 
i  Hrvatske  ucini    austrijske   provincije,    podvrgavajuci  ih  svojim  cen- 
tralnim  njemackim  dvorskim  uredima.  Hrvate    i   Madzare    nadalje  je 
osobito  vrijedalo,  sto  sa  se  u  njihovoj  zemlji  nalazile  nebrojene  nje- 
macke  cete  s  njemackim  casnicima,  a  narocito  na   Krajini  i  po  svim 
ugarskim  tvrdavama.  Opcenito    se    drzalo,    da    je    ta  vojska  u  zemlji 
na  stetu  slobode  Ugra  i  Hrvata.  Kako  vlada  nije  ovih  njemackih  ceta 
uredno  placala,  stale  su    one    otimati   od  plemstva   i    puka,  a  pored 
toga    jos    su   (narocito    casnici)  provodili  nemoralan  zivot.  Svima  tim 
porocima    mogli  su  pomoci  jedino    s  a  b  o  r  i,  ali  ih  vlada  nikako  nije 
htjela  da  redovito  saziva  odgadajuci  ih  neprestano.  Konacno  treba  i 
to  spomenuti,  da  je  vlada  u  svojem  otporu  protiv  samosvijesnih  Ugra 
i  Hrvata  budno  pazila  na  svaku  priliku,  da  im  ponizi  glavnc  velikase 
u  korist  svojih  politickih  ciljeva, 

Kad  se  dakle  nezadovoljni  Ugri  i  Hrvati  uvjerise,  da  se  vlada 
ne  misli  odreci  Vasvarskog  mira,  odluce  sebi  pomoci  na  drugi  nacin. 
Nezadovoljnicima  stade  na  celo  ban  hrvatski  Nikola  Zrinski,  a  uza  nj 
bijahu  glavne  kolovode  palatin  Franjo  Wesselenyi,  nadbiskup  ostro- 
gonski  Duro  Lippay,  a  docnije  i  drzavni  sudac  (index  curiae)  Franjo 


197 

Nadasdy,  to  jest  glavni  velikasi  u  Ugarskoj,  te  banov  brat  Petar  Zrinski 
sa  zenom  Katarinom  Frankopankom  i  bratom  joj  Franom  Krstom 
Frankopanom  Trzackim,  Odmah  u  pocetku  zakljuce  nezadovoljnici, 
da  ce  polraziti  pomoci  u  francuskoga  kralja  Ludovika  XIV,  Stoga 
zace  ban  Nikola  Zrinski  pregovore  s  francuskim  poslanikom  u  Ve- 
neciji.  Medutim  vec  18,  novembra  1664,  pogibe  ban  u  lovu  nedaleko 
od  Cakovca,  smrtno  ozlijeden  od  nastrijeljena  vepra.'  Smrt  Nikole 
Zrinskoga  bjese  mozda  najtezi  udarac  po  nezadovoljnike,  jer  im  jc 
oduzcla  jos  u  pocetku  najpozvanijega  vodu,  Na  banskoj  cast!  naslijedi 
ga  brat  Petar  Zrinski  (1665  —  1670),  koji  odmah  potom  nastavi 
pregovore  s  francuskim  kraljem  Ludovikom  XIV,  preko  njegova  bec- 
koga  poslanika  Gremonville-a.  Podjedno  sklopi  poslije  udaje  svoje 
kceri  Jelene  za  kneza  Franju  Rakoczyja  u  Stubnickim  toplicama  u 
sjevernoj  Ugarskoj  pismeni  ugovor  (5,  aprila  1666,)  na  spas  Ugarske 
iHrvatske„na  kaki  mu  drago  zakonima  i  ustavom  dopusteni  nacin-." 
Upiruci  se  na  clanak  31-  „Zlatne  bule"  kralja  Andrije  I,  (II.)  od  1222. 
oba  su  velikasa  drzala,  da  rade  ispravno,  ako  prije  svega  pozovu 
kralja  Leopolda  na  postivanje  ustava,  a  tek  onda,  ako  to  ne  bi  kori- 
stilo.  da  ce  se  latiti  oruzja,  Ali  prije,  negoli  je  do  icega  doslo,  umre 
palatin  Wesselenyi  (27,  marta  1667.),  pa  tako  zadesi  nezadovoljnike 
drugi  teski  udarac, 

Po  smrti  palatinovoj  nezadovoljnici  se  rascjepkase,  jer  Petar 
Zrinski  odsada  radi  sam  za  sebe  u  Hrvatskoj,  ne  mareci  mnogo  za 
Nadasdyja  i  Ugre.  Kako  je  Stajerska  granicila  s  Hrvatskom,  Petar  je 
stekao  jakog  pomagaca,  kad  mu  se  pridruzio  bogati  juznostajerski 
(celjski)  vlastelin  i  onovremeni  stajerski  upravitelj  Erazmo  Tat- 
t  e  n  b  a  c  h  (9.  septembra  1667,).  Ali  zato  snade  bana  osjetljiv  udarac, 
kad    mu    poslije    dugotrajna    saranja    javi    Ludovik  XIV.,  koji  se  bas 


•  Ved  su  suvremenici  pricali,  da  je  ban  zapravo  mudkc  ubijen  od  nekoga 
lovca;  ali  to  je  izmisljotina.  jer  ranogobrojni  pouzdani  spisi  njegova  brata  Pctra  i 
udovice  Sofije  Loblove  jasno  dokazuju  pravi  tecaj  stvari. 

Petar  Zrinski  zaklinje  se  Franji  Wesselenyju:  „quod  considerato  ct  bene 
pensitalo  pracsenti  istius  regni  Hungariae,  patriae  nostrae  charissimac.  et  eidem 
annexonim  regnorum  (=  Hrvatska),  periculosissimo  statu,  ultimumque  excidium  ca- 
lamitosissimum  minante,  pro  avertendis  istiusniodi  malis  cum  exc.  d,  c.  Fran.  Wesse- 
l«nii  .  .  .  paiatino  .  .  .  contulimus.  quibusnam  viisctmediis  iuxta  leges  et 
constitutiones  r  c  g  n  i.  conditionesquc  diplomatum  regiorum  remcdiura  ad- 
hibcri  possit."  Istim  se  rijecima  zaklinje  i  palatin  banu.  Oba  originala  u  drzavnom 
arhivu  u  Becu;  objelodanio  ih  jc  R  a  c  k  i.  Ispravc  o  uroti  bana  Pctra  Zrinskoga, 
Zagreb  1873..  str.  15—16. 


198 

tada  tajno  nagodio  s  Leopoldom  zbog  diobe  spanjolske  bastine.  da 
mu  ne  moze  pomoci  i  da  ga  ostavlja  „zauvijek"  (pour  toujours).  Je- 
dina  mu  utjeha  bjese  u  taj  cas,  da  ga  je  dvor  iza  dugoga  oklijevanja 
dao  (5.  novembra  1668.)  svecano  ustoliciti  za  bana  na  hrvatskom 
saboru,  ali  casti  karlovackoga  generala,  koju  je  takoder  trazio  za 
sebe,  nije  dobio. 

Ostavljen  na  cjedilu  od  Francuske,    Petar    Zrinski    obrati    se    na 
Poljsku,  ali    bez    uspjeha,    dok    ga  Venecija  iza  mnogogodisnjih  obe- 
canja  takoder  konacno  odbije,  buduci  da  se  tada  izmirila  s  Turskom 
predavsi  joj  Kandiju.  Sada  svrati  paznju  na  Tursku,  poslavsi  (u  no- 
vembru   1669.)  potajno  na  portu  kao  poslanika  svoga  kapctana  Franju 
Bukovackoga  s  uputom,  da  ondje  sklopi  povoljan  ugovor.  Buduci  da 
je  ban  vec  prije  toga  sa  znanjem  i  odobrenjem  becke  vlade  dopisivao 
s  Turcinom,  nc  bi  li  stogod  od    njega  ispipao,  to  se  sada  nadao,  da 
mu  se  taj  korak,  ako  ne  uspije,  ne  ce  za  zlo    upisati,    jer    se    mislio 
izgovoriti,  da  je  kapetana  poslao  u  Tursku  zapravo  kao  uhodu.  Bu- 
kovacki   bjese    u   Solunu    od    sultana    Mehmeda  IV.  i  njegova  vijeca 
cobro  primljen  (24.  decembra   1669.),  tako  da   je    drzao,  e  je   savez, 
utanacen  s  Turcinom  uz  veoma  povoljne  uvjete,  gotova  stvar.  Uvjeti 
bijahu  ovi :  Ugarska  i  Hrvatska  dolaze  pod  pokroviteljstvo  sultanovo 
i  placaju  godisnji  danak  od  12.000  talira,  koji  se  nikad  ne  moze  po- 
vecati.  Sultan    ima    da    ocuva   Ugarskoj    i   Hrvatskoj  staru  slobodu  i 
ustav.  U  ime  sultanovo  vladat  ce  Ugarskom  i  Hrvatskom  Petar  Zrinski 
njegovi    potomci ;    po    izumrcu  njegova  koljena  Ugarska  i  Hrvatska 
izabrat  ce  sebi  same  novu  dinastiju,  sto    ima    sultan  potvrditi,    Zrm- 
skoga  pomagat  ce  budimski  pasa  sa  30.000  momaka,    a   ako  ustrcba 
citava  turska  vojska.  Gradove,  koje   bi   turska  vojska  otela  Nijem- 
cima,  prcdat  ce  Turci  Ugrima  i  Hrvatima, 

Medutim  veliki  vezir  Ahmed  Koproli,  koji  bjese  tada  glavna  lic- 
nost  u  turskom  carstvu,  a  nalazio  se  u  to  doba  na  Kandiji,  ne  htjedc 
da  pristane  na  taj  ugovor,  jer  nije  htio  da  se  radi  Petra  Zrinskoga, 
komu  nekako  nije  pravo  vjerovao,  zarati  s  Leopoldom,  No  veliki  vezir 
nazalost  nije  to  otvoreno  izjavio  Franji  Bukovackomu,  kad  je  iz 
Soluna  dosao  k  njemu  na  Kandiju,  vec  mu  samo  rece,  da  ce  njegov 
gospodar  odgovor  dobiti  preko  bosanskoga  pase.  Bas  u  tome  lezi 
razlog  potpune  katastrofe  Petra  Zrinskoga  i  njegovih  drugova.  Jer 
Bukovacki,  vjerujuci  da  mu  je  uspjelo  sa  sultanom  utanaciti  povoljan 
ugovor,  dojavi  to  banu,  pa  tako  se  Petar  Zrinski  uzc  sprcmati  sa 
surjakom  Franom  Krstom  Frankopanom  na  ustanak,  proglasivsi  svojim 


199 

kmetovima  na  primorju  i  u  Gorskom  kotaru  oslobodenje,  ako  se  za 
njih  dignu  na  oruzje',  Ali  jos  prije  Zrinskoga  saznala  je  bccka  vlada 
za  sve,  sto  se  zgodilo  sa  Bukovackim  u  Turskoj,  preko  svoga  rezi- 
denta  kod  porte  Ivana  Casanove,  u  cijoj  su  placi  bili  portini  sluzbeni 
tumaci  braca  Atanasije  i  Janikije  Panajotti,  rodom  Grci,  koji  su  bili 
prisutni  kod  audijencija  Bukovackoga.  Tako  se  uze  i  ona  spremati, 
da  odbije  udarac. 

Savez  svoj    s   Turcinom    odmah    javi    Petar    Zrinski    svom    zetu 
Franji  Rakoczyju  u  sjevernu  Ugarsku;   „tu    stojimo    svi    pripravni  — 
pise  mu  —  samo  cekamo  cas,  kad  ce  oganj  da  plane,"  Medutim  ucini 
Frano  Krsto  Frankopan  ozbiljne  pripreme  za  ustanak.  Vec  9.  marta 
1670.  obznanio  je  kapetanu  Gasparu  Colnicu    u    pokupsko  Sredicko, 
da    su    „nasi    Ijudi   (naime    Bukovacki    i    njegovi    drugovi)    s    dobrim 
opravkom  dosli",  pa  stoga  „komaj  cekam,  da  nase  kape    s    calmami 
(lo  jest  s  Turcima)  pomesamo,    a    tako   mi   Boga,    da    krilaki    (naime 
njemackih  vojnika)  budu  frkati  po  zraku",  —  a  „ako  potribno  bude, 
hocu  i  sam  do  pase  bosanskoga  pojti  za   bolje    govorit  i  utvrdit  du- 
govanje  nasemu  pocetku  (naime  buni).   Ufam  se  u  Boga,  da  nam  na 
dobro  hoce  izajti,   listor  da  taki  od  prvice    po    glavi    udarimo   nasim 
suprotivnikom ;  ni  casa  ne  damo  da  se  plundrasi  sprave."    Potom    je 
posao  u  Zagreb    s    30    konjanika    i   pozove    (20.    marta)    gradane    na 
Markovu  trgu  s  izvucenom  sabljom  u  ruci  na  pokornost  i  prikljucak 
banu   Zrinskomu.    Gradani    odmah   pristanu   uz    bana,    „jer    hoce    da 
ucine  ono,  sto  i  ostala  zemlja",  ali  Kaptol  izjavio  je  protivno  unatoc 
svemu  nagovaranju  Frankopanovu.  Iz  Zagreba  ode  u  Brezovicu  preko 
Save,  gdje  sakupi    oko    sebe    naokolno  plemstvo  (24.  marta),  kojemu 
rece,  da  je  Zrinski  sve  dosada  uzalud  kusao,  da  pomogne  domovini, 
kojoj  prijeti  sigurna  propast  od  Turcina,  pa  da  je  bas  stoga,    jer  joj 
nema  pomoci,  bolje,  da  se  s  Turcinom    upusti    u  „posten  savez"  bi- 
rajuci  izmedu  dva  zla  manje.  Zrinski  je  dakle  bio  prisiljen  —  rece  — 
da  poslje  Bukovackoga  k  Turcinu,  a  taj  se  s  njime  tako  sporazumio, 
da  ce  „vazda  ostaviti  netaknutu  vjeru,  slobodu  i  ustav  zemlje."  Kad 
je  potom  prisutno  plemstvo  obecalo  vjernost  Zrinskomu,  pode  Fran- 
kopan u  Cakovac. 


'  Bukovacki  nije  se  vise  vratio  u  Hrvatsku.  vec  je  s  bosanskc  granice  poslao 
banu  svoga  druga  kapctana  Poglcdida.  da  mu  javi  rczultat  poslanslva.  Poslijc  pro- 
pasti  banove  Bukovacki  je  posao  u  Drenopolje.  gdje  jc  po  svoj  prilici  i  umro.  ali 
te  nije  potureio.  5to  jc  veoma  znacajno.  buduci  da  je  bas  on  najvisc  nagovarao 
bana.  da  sklopi  savez  s  Turcinom. 


200 

Ali  dobrza  opazio  je  Petar  Zrinski,  da  ga  Turcin  vara,  pa  stoga 
zazeli,  da  se  izmiri  s  uvrijedenim  Leopoldom  i  njegovom  vladom.  U 
tu  je  svrhu  poslao  u  Bee  zagrebackoga  biskupa  Martina  Borkovica, 
a  nesto  kasnije  i  jedinca  sina  Ivana  Antuna;  no  jos  prije  negoli  mu 
je  stiglo  zamoljeno  oprostenje,  provali  ujedared  carska  vojska  u  Me- 
dumurje  pod  generalom  Spankauom.  Na  taj  glas  ostave  Petar  Zrinski 
i  Frano  Krsto  Frankopan  Cakovac  i  podu  u  Bee  (12,  aprila  1670,), 
da  od  kralja  licno  izmole  milost.  Kad  stigose  onamo,  budu  uhiceni  i 
utamniceni,  najprije  u  Becu,  a  onda  u  Wiener-Neustadtu.  Poslije 
visemjesecne  istrage  stavise  ih  pred  narocito  u  tu  svrhu  sastavljeno 
sudiste  (iudicium  delegatum),  a  ovo  ih  odsudi  na  smrt  radi  veleizdaje. 
Za  Petra  Zrinskoga  kaze  odsuda,  da  je  „sagrijesio  vise  od  ostalih, 
jer  je  htio  da  bude  ono,  sto  je  Njegovo  Velicanstvo,  to  jest  nezavisni 
kralj  hrvatski,  te  je  stoga  odista  vrijedan,  da  dobije  na  glavu  umjesto 
krune  krvnicki  mac,"  Dne  30,  aprila  1671.  izgubise  oba  velikasa  glave 
u  Wiener-Neustadtu,  a  isti  dan  u  Becu  i  njihov  drug  Franjo  Nadasdy, 
koji  je  takoder  bio  uhvacen  i  odsuden,  Iza  nekoliko  mjeseci  zadesi 
ista  sudbina  i  Stajerca  Erazma  Tattenbacha.  Jedini  je  zet  Petra 
Zrinskoga  Franjo  Rakoczy  dobio  pomilovanje,  no  doskora  umre  (1676) 
i  ostavi  tromjesecna  sincica  Franju,  Jos  onda,  kad  je  Spankau  provalio 
u  Medumurje  (u  aprilu  1670.),  uhvacena  je  i  Katarina  Frankopanka, 
a  onda  utamnicena  u  Gracu  (na  Schlossbergu),  gdje  je  onda  poludila 
i  umrla  u  najvecoj  bijedi  (16.  novembra  1673.),  Podjedno  je  sav  imutak 
obiju  porodica  zaplijenjen  i  razgrabljen.' 

Nikola  Erdody.  Ovom  katastrofom,  kojom  bise  zatrte  ove  dvije 
drevne  hrvatske  porodice,  uspe  se  prevlast  njemacka  u  Hrvatskoj  do 
svoga  vrska,  a  becka  je  vlada  obustavila  u  prvi  kraj  bansku  cast, 
dignuvsi  Petra  Zrinjskoga  s  banske  casti"  jos  prije  njegova  odlaska  iz 
*  Frano  Krsto  Frankopan  bijase  posljednji  clan  svoje  porodice.  Sin  Petra 
Zrinskoga,  Ivan  Antun,  ziveci  neko  vrijeme  bijedno  na  slobodi,  umr'o  je  konacno 
u  Gracu  na  Schlossbergu  u  tamnici  11.  novembra  1703.  kao  p  o  s  1  j  e  d  n  j  i  Zrinski. 
I  ban  Nikola  Zrinjski  ostavio  je  sina  Adama,  koji  pogibe  kao  casnik  u  bitki  kod 
Slankamena  19.  augusta  1691. 

-  U  javnom,  hrvatskim  jezikom  pisanom  proglasu  na  hrvatski  narod,  kaze  kralj 
Leopold,  da  je  „grof  Peter  Zrinski  nevernik  postal  nase  korune,  proti  njoj  pun- 
tarskim  zakonom  podignul  se,  pod  svoju  oblast  kraljevstva  nasa  hrvatsko  i  slovensko 
i  dalmatinsko  i  bliznje  nase  orsage  podegnati  kanil,  verne  nase  pod  svoje  calarne  i 
nevcrne  ruke  obernuti  skusal."  Zato  ga  skida  s  banske  casti  i  ..njegovu  personu 
bantisamo  i  proskribujerao  dajuci  oblast  vsem  i  slednjim  na  nju  tak,  da  ga  slobodno 
umori  ali  uhiti,  da  jos  k  tomu  vscmu  obecajemo  onomu  cesarski-kraljevski  dar, 
koteri  njega  ili  zivoga  ili  mrtvoga  nam  da  vu  ruke."   (Gl.   Racki,   Izprave    118—119.) 


201 

^akovca,  Nato  povjeri  (3.  marta  1670.)  Leopold  „pnvremeno  bansku 
sluzbu"  grofu  Nikoli  Erdodyju,  koji  bjese  licni  protivnik  Petra 
Zrinskoga,  za  vojnicke  poslove,  a  biskupu  Martinu  Borkovicu 
za  sudbene.  AH  kad  se  17,  aprila  1670.  sastao  sabor  u  Zagrebu,  za- 
mole  stalezi  kralja,  da  imenuje  Nikolu  Erdodyja  banom,  U  isto  je 
vrijeme  karlovacki  general  IvanHerberstein  nagovarao  hrvatsko 
plemstvo,  da  se  odcijepi  od  Ugarske  i  zatrazi  sjedinjenje  s  austrijskim 
nasljednim  zemljama;  no  velika  ga  vecina  odbije.  Medutim  odgovori 
Leopold  hrvatskom  saboru,  da  je  podjeljenje  banske  casti  jos  za 
neko  vrijeme  obustavio,  a  tek  1674.  imenovao  je  Nikolu  Erdodyja 
banske  casti  namjesnikom  s  punom  vlasti,  Uza  sve  to  stalezi  se  po- 
novo  obracahu  na  kralja,  da  bi  obnovio  bansku  cast  i  vlast  u  punom 
opsegu.  Tek  10.  aprila  1680.  bi  konacno  Nikola  Erdody  imenovan 
pravim  banom  i  na  hrvatskom  saboru  svecano  instaliran,  Za  njegova 
banovanja  buknuo  je  drugi  veliki  turski  rat,  kojim  zace  oslobodenjc 
hrvatskih  zemalja  od  turskoga  gospodstva. 

VL 
Tursko  vladanjc  i  rat  za  oslobodenje. 

(1683—1699.) 

Dok  je  manji  die  Hrvata  dospio  pod  prcvlast  njemacku,  najveci 
ih  je  broj  vec  vise  od  podrug  vijeka  stenjao  pod  osmanlijskim  jarmom. 
Prije  negoli  stanemo  govoriti  o  velikom  ratu,  za  kojega  se  Hrvati 
djelomicno  oslobodise,  treba  da  se  upoznamo  s  vladanjem  turskim 
po  hrvatskim  zemljama. 

Opca  karaktcristika.  Poznato  je,  da  je  stari  turski  ustav  mjesa- 
vina  neke  cudne  drustvene  jednakosti,  dakle  demokracije,  i  najstras- 
nijega  despotizma.  Svi  su  Turci  naime  jednaki  po  vjeri,  pred  zakonom 
i  u  obicajima.  I  najsiromasniji  covjek  mogao  je  postati  veliki  vezir. 
Kod  njih  ne  odlucuje  porod  (kao  u  onovremenoj  zapadnoj  Evropi), 
nego  sreca,  sposobnost  i  spretnost  pojedinca,  pace  u  XVL  i  XVIL 
vijcku  nije  kod  njih  bilo  jos  ni  porodicnih  imena,  uz  koja  bi  se  mogla 
nadovezati  obiteljska  tradicija.  Svagdje,  kud  je  Turcin  dosao  kao 
osvajac,  morale  su  prestati  stare  uredbe,  staro  pravo  i  obaveze.  Bivsi 
velikas  postao  je  bas  tako  podanik,  kao  i  njegov  nedavni  kmet.  Same 
Bosna  cini  u  tom  izuzetak,  jer  je  njezino  bivse  bogomilsko  plemstvo, 
a  od  cesti  i  katolicko,  prijelazom  na  islam  pridrzalo  svoje 
posjede.  a  time  i  svoj  iznimni  drustvcni  polozaj.  Na  taj  se  nacin  daklc 
zgodi,  da  se  je  u  Bosni  ili  u    bosanskom    pasaluku  zaceo  nov  zivot, 


202 


dok  je  naprotiv  plemstvo  iz  podjarmljenih  hrvatsko-slavonskih  strana 
pobjeglo  u  ..ostatke"  hrvatskoga  kraljevstva  ili  u  habsbursku  Ugarsku. 
Poslije  vijekova  u  Bosni  nestaje  nesloge,  jer  su  prestale  sve  svade  i 
razmirice,  i  svi  su  oduseljeni  branici  islama  i  njegovih  interesa. 

Razdjeljcnjc.  U  vrijeme  najsirega  svoga  prostranstva  obuhvatase 

tursko  carstvo  u  Evropi  sav  Balkanski  poluotok  i  svu  zemlju    njemu 

na  sjcver  do  Budima  i    Jegra    (Eger,    Erlau),    Pocetkom  XVIL  vijeka 

raspadalo    se    carstvo    u    Evropi,    Aziji   i    Africi   na    dvadeset   i    dva 

beglerbegata  (pasaluka  ili  vilajeta),  od  kojih  je  svaki  prilican  jednom 

kraljevstvu    po    evropskim    pojmovima,     Svaki    beglerbeg    ima    svoju 

vojsku,  a  trojica,  jer  neprekidno  ratuju    s    pogranicaom  Hrvatskom  i 

Ugarskom,  imadu  iznimni  polozaj  u  carstvu:    to    su  budimski,  temis- 

varski    i   bosanski.    Svaki  je  beglerbeg  (ili   obicno  zvan  pasa)  na 

celu  uprave,  kod  cega  ga  pomazu  tri  glavna  sluzbenika :  mufti  (veliki 

sudac),    reis-effendi    (kancelar   ili   drzavni    tajnik)   i    tefterdar    (glavni 

blagajnik),  Svaki  se  beglerbegat  dijelio  na  sandzakate  (vojna  okruzja), 

kojima  stajase  na  celu  sandzak  (ili  obicno  takoder  zvan  pasa)  sa  svojim 

vijecem.  Stogod  su  naroda  hrvatskoga  Turci  pokorili  do  pocetka  XVIL 

vijeka,  osim  jedinoga  Srijema,  skupise  u  jednu  administrativnu  cjelinu, 

u    beglerbegat    Bosnu    (osnovan    u  septembru  1580.),    dok   je 

Srijem  potpadao  pod  Budim,  Bosanski  beglerbeg  (prvi  bjese  banjalucki 

Ferhad-pasa)  imao  je  pod  sobom  osam  sandzakata ;  to  su  bili :  Her- 

c  e  g  o  V  i  n  a  (turski  Hersek)  s  mjestima  Makarskom,  Mostarom  i  Mi- 

lesevom  ;  K  1  i  s  s  Klisom,  Sinjem  i  Livnom  ;  L  i  k  a  s  Udbinom,  Kninom 

i  Skradinom  ;  B  i  h  a  c  s  Biscem  i  Pounjem  ;    C  e  r  n  i  k  s  Cernikom  i 

Bijelom  Stijenom;  Pozega  s  Pozegom,  Viroviticom,   Osijekom,  Vu- 

kovarom,  Dakovom  i  Brodom  ;  Z  v  o  r  n  i  k   sa   Zvornikom  i  Tuzlom  ; 

osmi  sandzakat  bijase  prava  B  o  s  n  a  pod  neposrednom  beglerbego- 

vom  upravom  sa  Sarajevom,  Banjalukom,  Travnikom,  Jajcem  i  Vise- 

gradom.  U  Srijemu  bilo  je    glavno    mjesto    Ilok,  u  kojem  je  redovito 

sjedio  sandzak  (pasa),  a  samo  ga  iznimice  nalazimo  u  Mitrovici. 

Uprava.  Uprava  bijase  posve  na  vojnicku  uredena,  Svakom 
je  sandzakatu  stajao  na  celu  sandzak  (ili  pasa)  imenovan  od  samoga 
sultana,  a  cinio  je  u  ratu  zasebno  odjeljenje  ili  zastavu  (turski  bajrak), 
Sandzak  nije  primao  place  (kao  uopce  ni  svi  ostali  turski  zva- 
nicnici),  vec  je  imao  prihode  od  svojih  posjeda,  koji  su  nepromije- 
njeno  prelazili  od  jednoga  sandzaka  na  drugoga,  Za  pozeskoga  se 
pasu  racunalo  u  Carigradu,  da  prima  godisnjih  10.000  dukata,  Uz 
sandzaka  (ili  pasu)  bijase  kao  njegov    zamjenik   kiaja    (cehaja).    Sve- 


203 


ukupno  zemljiste  drzalo  se  drzavnim  dobrom,  koje  je  tek  starim 
posjednicima  ostavljeno  na  upotrebu.  Glavna  razlika  izmedu  istocnoga 
i  zapadnoga  lena  jest  u  tome,  sto  je  na  Zapadu  predmet  lena  p  o- 
s  j  e  d  nekretnina  bez  obzira  na  svotu  gotova  novca,  koju  nosi  vlas- 
niku ;  dok  se  na  Istoku  najvise  pazi  na  p  r  i  h  o  d  (dirlik).  Pored  toga 
moze  na  Istoku  svaki  muslim  steci  takovo  leno,  dok  ga  na  Za- 
padu neplemenit  covjek  ne  moze,  Vlastela  turska  zovu  se  spahije, 
a  bilo  ih  je  dvije  vrsti :  zijametlije  i  timarioti.  Z  i  j  a  m  e  1 1  i  j  e  imali 
su  zijamete,  to  jest  posjede,  koji  davahu  godisnjega  prihoda  n  a  j- 
m  a  n  j  e  kakih  400  dukata,  ali  nijesu  prelazili  od  oca  na  sina.'  Zi- 
jametlije su  dakle  u  neku  ruku  ono,  sto  su  u  zapadnoj  Evropi  baruni 
i  grofovi,  Timarioti  su  posjedovali  timare,  naime  spahiluke,  koji 
su  nosili  najvise  do  blizu  400  dukata  godisnjega  prihoda,  a  sultani 
davaii  bi  ih  hrabrom  vojniku  za  nagradu,  ali  i  uz  obavezu,  da  dajc 
prema  visini  svoga  prihoda  neki  stalni  broj  konjanika  u  carsku  sluzbu. 
Ovi  su  posjedi  prelazili  od  oca  na  sina  samo  dopustenjem  sultanovim, 
no  cesto  i  prevarom.  Sveukupnoj  vojsci  jednoga  beglerbegata  ili 
pasaluka  bjese  na  celu  aga  janjicarski,  glavni  pasin  savjetnik, 
dok  se  oko  a  1  a  j  b  e  g  a  (kao  pukovnik)  skupljahu  spahije  jednoga 
sandzakata  u  alaje  (odrede).  Janjicarima  opet  zapovijedaju  pojedini 
d  i  z  d  a  r  i  ili  kapetani.  Kod  sviju  vaznijih  pitanja  sazivao  je  beglerbeg 
divan  (vijece),  koje  je  brojilo  12  Hca. 

Sudbcnost.  Sva  sudbenost  bila  je  u  rukama  k  a  d  i  j  e,  od  kojega 
nema  apelata,  jer  sudi  na  osnovi  korana.  On  je  sjedio  u  zasebnoj 
zgradi  i  uredujc  citavi  dan.  Place  nije  primao,  vec  sto  mu  se  daje ; 
otale  velika  podmitljivost  kadija,  koji  daju  onomu  pravo,  tko  vise 
plati.  Krscanin  uopce  nikad  nije  mogao  dobiti  parnice  protiv  musli- 
mana,  pa  otale  jos  i  danas  u  narodu  rijec :  „Kadija  tuzi,  kadija  sudi." 
Turske  kazne  bijahu  redovito  globe  u  korist  kadijinu,  a  rjede  sije- 
cenje  ruku,  jezika,  nosa  i  nabijanje  na  kolac.  Redarstvenu  su  sluzbu 
vrsiU  m  u  s  e  1  i  m  i,  koji  izvrsavahu  ono,  sto  je  kadija  presudio.  Isto 
su  tako  bili  redarstveni  organi  s  u  b  a  s  e,  koji  su  zivjeli  po  selima. 
Ni  muselimi  ni  subase  nijesu  imali  place,  pa  zato  su  i  oni  primali 
mita,  a  gdjekad  su  znali  i  silom  iznuditi  novaca. 

Krscani   i  njihov    zivot.    Kad    Turci    osvojisc    hrvatske    zemlje. 

primise    mnogi    plemici    islam,    a   narocito  u  Bosni.    Na   taj    se   nacin 

stadose  zitelji  dijeliti  u  dva  razreda:    u   pravovjernike    (muslimanc)  i 

'  Tek  u  kasnijc  vrijcme.  u  drugoj  poli  XVIII.  vijeka.    svi    su    posjedi    postali  i 

fl  turskom  carstvu  n  a  s  1  j  e  d  n  i,  kao  na  Zapadu. 


204 

u  nevjernike    (raja  =  stado).    Kako   Turci    ne    cine    razlike    po   krvi, 
jeziku  i  narodnosti  uopce,  vec  jedino  po  vjeri,  uze  se  stvarati  u  nasem 
narodu  slicno  misljenje,    koje  jos  i  danas  postoji,  naime    i  d  e  n  t  i  f  i- 
ciranje    vjere    i    narodnosti.    Ma  da  Hrvati  muslimi  nijesu 
znali  turski,  ipak  su  se  drzali  Turcima  bijesno  progoneci  i  mrzeci  na 
svoju    krscansku    bracu.    Krscani    (dzauri,    od    arap.   cafir  =  heretik) 
imali  su  stoga  samo  duznosti,  a  gotovo  nikakih  prava.    Oni  su  se  u 
sv?mu  morali  razlikovati  od  muslima  gospodara ;  niti  su  smjeli  nositi 
odijela   ni   po    vrijednosti    ni    po   boji   kao   oni,    niti  konje  jahati,  vec 
mule    i   magarce,    niti    oruzja    nositi,    jer    toboze   kao  „nevjernici"  ne 
bijahu  podobni  da  brane  carstvo.    Zanatima  i  trgovinom  mogli  su  se 
zanimati   samo   oni,   sto   su  stanovali  po  varosima,    dok   su   svi  ostali 
morali  stanovati  po  selima  na  spahilucima  i  obradivati  zemlju  svojih 
gospodara,    Istom  poturcena  im  djeca  postaju  ravnopravna  s  ostalim 
muslimima.  Pri  dolasku  svomu  Turci  su  dasto  porusili  crkve  i  samo- 
stane,  ili  ih  pretvorili  u  dzamije  i  staje,  dok  od  zvona  salise  topove. 
Docnije  Turci  nesto  popustise,    no  ipak  nijesu  rado  dopustali,  da  se 
grade  ili  popravljaju  crkve.  Stoga  i  jesu  one  rijetke  krscanske  crkve 
bile  ili  rusevne  ili  slupane  od  dasaka.    Krscani   su    se   ipak    sastajali 
na  sluzbu  bozju,  ponajvise  u  privatnim  kucama  ili  na  groblju,  a  svu 
pastvu   vrsili    su    kod    katolika    franjevci    (ujaci),   a  kod   pravoslavnih 
kaluderi.  Svjetskoga  svecenstva  po  turskim  stranama  uopce  nije  bilo. 
Katolicki  se   svecenicki    podmladak  uzgajao  po  samostanima,   tako  u 
Sutjesci,  Kresevu,  Fojnici,  a  zaredio  bi  ga,    kad  ga  je  bilo,  bosanski 
biskup,   redovito   clan   franjevackoga   reda   sa   sjedistem  u  kojem    sa- 
mostanu.    Samo  su  iznimno    polazili  neki  darovitiji  mladici  na  nauke 
u  Italiju,    Hrvati  krscani  kao  i  Srbi  imali  su  za  vrijeme    turske   pre- 
vlasti  dva  glavna  ognjista :     zadrugu    i    selo,    Zadruzni  se  zivot 
u  to  tesko  doba  jos  bujnije  razvio,  jer  je  narod  obrane  radi  volio  da 
zivi  u  vecim  skupinama,  a  i  zbog  laksega  placanja  poreza,  buduci  da  se  taj 
odmjerivao  po  ognjistu,  to  jest  po  kuci,  bez  obzira  na  broj  ukucana. 
U  tim  su  se  zadrugama,  narocito  za  dugih  zimskih  noci,    pjevale  uz 
gusle  pjesme  o  narodnim  junacima,    a  te  su  u  njemu  odrzale  budnu 
narodnu  svijest  i  nijetile  nadu  u  oslobodenje.    Selo  je  samo  sebi  bi- 
ralo  kneza  kao  starjesinu,  koji  ga  je  zastupao  pred  turskim  oblastima 
i  sudio   seljanima;    u  njegovo   se    sudenje   Turci    obicno  nikad  nijesu 

mijesali. 

Porczi.  Krscanski  podanici  placali  su  desetinu  i  harac.    D  e  s  e- 
t  i  n  a   je  isla  spahiji  od  plodina,  a    harac    sultanu  za  vojsku  u  go- 


205 


tovom  novcu,  i  to  od  svakoga  ognjista  po  dukat,  a  cetiri  aspre  (kao 
jcdna  kruna  ukupno)  na  trosak  oko  skupljanja  haraca.  Harac  nije 
doduse  bio  velik,  ali  je  zato  nacin,  kojim  se  utjerivao,  bio  grozan. 
Haraclije  su  u  pratnji  pisara  polazile  u  narod  i  s  najvecom  okrut- 
noscu  prikupljale  harac,  i  to  ne  samo  za  sultana,  nego  i  za  sebe, 
tako  da  su  se  po  obavljenom  poslu  nerijetko  vracali  kuci  kao  bogati 
Ijudi.  Pred  haraclijama  cesto  su  opustjela  citava  sela,  jer  Turci  sta- 
nuju  poglavito  u  gradovima;  stoga  i  jesu  gradovi  i  varosi  pod  nepo- 
srednoni  upravom  sultanovom,  a  ne  beglerbegovom  ili  sandzakovom. 
Ali  najtezi  teret  bijase  danak  u  djeci.  U  izvjesnim  rokovima, 
kadikad  i  svake  pete  godine,  razaslao  bi  sultan  po  cijeloj  carevini 
haraclije,  koji  su  odvajali  tjelesno  i  dusevno  najzdraviju  i  najrazvije- 
niju  krscansku  musku  djecu  od  desete  do  sesnaestc  godine  pa  ih 
odvodili  u  Carigrad,  gdje  ih  ponajprije  poturcise,  a  onda  obrazovase 
za  vojnike  i  druge  carske  sluzbenike.  Mlade  opet  djevojke  otkidali 
su  iz  materina  grcevita  zagrljaja  i  vodili  u  sultanski  iU  drugi  go- 
spodski  harem.  Haraclije,  koje  su  kupile  ovu  djecu,  isle  bi  od  sela 
do  sela  i  od  varosi  do  varosi.  Svaki  je  domacin  krscanski  morao 
pokazati,  koliko  ima  djece,  a  strasne  su  kazne  cekale  oca,  koji  bi 
sakrio  svoje  dijete.  Imucniji  otkupljivaU  su  svoju  djecu  od  podmit- 
Ijivih  haraclija  velikim  svotama  zlata,  ali  sirotinja  morala  je  da  s  tu- 
gom  i  cemerom  gleda,  kako  joj  Turcin  odvodi  nadu  i  potporu, 

Hajduci.  Onaj,  koji  sve  te  nevolje  nije  htio  ili  nije  mogao  da 
podnosi,  odmetnuo  bi  se  u  hajduke.  Hajduci  su  oni  odvazni  Ijudi, 
koji  su  u  hrvatskom  i  srpskom  narodu  kroz  citavo  vrijeme  teskoga 
turskoga  ropstva  podrzavali  misao  na  slobodu  i  oslobodenje.  Sjeverna 
Dalmacija,  Lika  i  Slavonija  bile  su  pune  ove  smione  celjadi,  pred 
kojom  su  Turci  strepiU  i  nijesu  se  usudiU  izlaziti  iz  svojih  gradova. 
Najcuveniji  hajduci  ovoga  vremena  bijahu :  Franjo  llic,  Luka  Sencevic, 
braca  Mato  i  Marko  Lapsanovici,  Mato  Delimanic,  Ante  Slavetic  i 
Franjo  Kolakovic,  sve  sami  Hrvati  katolici. 

Rat  za  oslobodcnic.  Uto  se  primace  kraju  dvadesetgodisnji  Vas- 
varski  mir  s  Turcinom,  Dvor  bi  ga  najvolio  bio  i  dalje  produziti,  ali 
kako  je  u  Carigradu  prevladala  ratoborna  stranka,  navijesti  sultan 
Mehmed  IV.  Leopoldu  rat  u  punoj  nadi,  da  ce  tursku  moc  opet  po- 
dici  do  stare  visine  i  slave.  Veliki  vezir  Kara  Mustafa  pode  na  celu 
goleme  vojske  od  250,000  momaka  i  trista  topova  ravno  na  Bee  i 
uze  ga  podsjedati.  No  dne  12.  septembra  1683.  bude  pod  gradom  od 
Lcopoldova   surjaka    vojvode    Karla   Lotarinskoga    i    poljskoga    kralja 


206 

Ivana  Sobieskoga  —  koji  je  gradu  dohrlio  u  pomoc    —    ametice  po- 
tucen,   a   s  njime   skrsena   i   sva   moc   i   snaga   osmanlijskoga   carstva 
zauvijek.    Taj   poraz   bjese    znak    za    opceni   ustanak   i   vojevanje    na 
Turke.  Leopold  I.  sklopi  jos  i  savcz  s  Venecijom,  pa  tako  nasta  rat, 
koji  se  protegao  od  Dunava  do  Crnc  Gore,  Rat  se  vodio  (1683—1699) 
na  tri  bojista.    U  Ugarskoj  vojevala  je  carska  vojska ;    u  Hrvatskoj  i 
Slavoniji   banska   pod    banom    Nikolom   Erdodyjem,    a    izdasno   su  je 
pomagali  hajduci;    konacno  u  Dalmaciji   mletacka  vojska,    sastavljena 
samo  od  domacih  hrvatskih  i  srpskih  ceta.    U   Slavoniji  istaknuo    se 
osobitim  junastvom  fraLuka    Ibrisimovic  Pozezanin,  a  u  Dal- 
maciji   hajducke    cetovode     Stojan    Jankovic    i    Ilija    Smi- 
1  j  a  n  i  c.    Do    godine    1687,  vec   je   najveci   dio   Ugarske,  Slavonije  i 
Hrvatske  bio  ociscen  od  Turaka ;    pala  je  Pozega  i  Osijek,   Udbina  i 
Knin,    a    carske    su    vojske    doprle    do   Beograda   osvojivsi    jos    prije 
(2.  sept,   1686.)  Budim,  Sjajne  pobjede  svoje  vojske  i  jaki  dojam  oslo- 
bodenja   Ugarske   i  Hrvatske   upotrijebi  becka   vlada   u    svoju  korist. 
Na  drzavnom   saboru  u  Pozunu    (18,  okt.   1687,)   bude  svecano  izre- 
ceno    nasljedstvo    kuce  Habsburske  u  muskoj  lozi  po  primoge- 
nituri  u  Ugarskoj  i  Hrvatskoj,'    a    dokinut   31,    clanak    „Zlatne    bule" 
od  1222.,  koji  je  plemstvo  tumacilo,  da  mu  dopusta  podizati  bune  na 
obranu  ustava.  Medutim  svrgose  Turci  Mehmeda  IV,  i  ucine  sultanom 
njegova  brata  Sulejmana  III.  (1687—1691).  To  ipak  ne  sprijeci  carske 
vojske,  da  ne  ude  u  Srbiju,  pace  ona  prodre  sve  do  Kosova.     Sada 
pozovu   carski    generali    Srbe,    Bugare  i  druge    krscanske   narode  na 
Balkanskom   poluotoku  na  ustanak    protiv  Turaka  pod  njihovom  za- 
stitom,  Srbi  se  jedini  doista  podignu  pod  patrijarhom  svojim  A  r  s  e- 
nijem    Crnojevicem,    No  kad  u  taj  cas  moradose  carske  cete 
uzmaci,    jer    je    francuski    kralj    Ludovik    XIV,    iznenada    navalio    na 
Leopoldove  zemlje  na  Rajni,  pode  za  njima  i  patrijarh  (kazu  s  36.000 
porodica)  bojeci  se  turske  osvete,  Srbi  se  nato  nasele  u  juznoj  Ugarskoj 
i   Srijemu   (1690),    Vec   slijedece   godine   bi   sam   sultan    Sulejman  do 
nogu  potucen  kod  Slankamena  (19.  aug.  1691,),  a  konacno  kad  carski 
vojskovoda,  mladi  princ  Eugen  Savojski,   pobije   11,  septembra  1697. 
tursku  vojsku  pod  novim  sultanom  Mustafom  III.  kod  Zente  na  Tisi, 
zapocese  se  pregovori  o  miru.    Mir  je  sklopljen  26.  januara  1699.  u 

1  I  Hrvati  i  Madzari  izabrali  su  doduse  dinastiju  Habsbursku  svojim  vladalackim 
domom  (1526.  i  1527.).  ali  tada  nije  utanaceno,  kojim  ce  redom  nasljedivati  njegovi 
clanovi  ispraznjeno  prijestolje.  Stoga  su  se  svi  vladari  morali  dati  b  i  r  a  t  i  na  sa- 
boru sve  do   1687..  kad  je  stariji  Leopoldov  sin  Josip  I.  okrunjen  bez  izbora. 


207 

Srijemskim  Karlovcima,  ito  izmedu  Lcopolda  i  Venecijc 
s  jedne,  a  Turske  s  druge  strane,  Leopold  stece  njime  svu  Ugarsku 
osim  Banata,  Hrvatsku  do  Une  i  juznoga  Velebita  te  Slavoniju  osim 
jugoistocnoga  Srijema  sa  Zemunom  i  Mitrovicora.  Erdelj  presta  biti 
nezavisnom  knezevinom  i  zdruzen  bi  s  Leopoldovom  Ugarskom. 
Venecija  je  opet  dobila  sve  ono,  sto  je  u  torn  ratu  osvojila,  naime 
Knin,  Sinj  i  Vrgorac,  Sada  se  na  ove  nekoc  i  u  geografskom  smislu 
cisto  hrvatske  predjele  protegne  ime  Dalmacija. 

Poslije  mira.  Karlovackim  mirom  imao  je  poceti  nov  zivot  po 
naiod  hrvatski,  buduci  da  je  velik  dio  njegove  zemlje  bio  osloboden 
od  jarma  turskoga,  a  onoga  neprekidnoga  vojevanja,  narocito  na  Kra- 
jini,  sve  je  vise  nestajalo.  Jos  prije  utanacena  mira  Hrvati  su  se 
nadali,  da  ce  se  s  materom  zemljom  opet  sjediniti  ne  samo  Pounje 
s  Bihacem,  nego  i  sjeverna  Dalmacija  s  Kninom  i  zapadna  Bosna 
s  Jajcem.  Premda  je  Karlovacki  mir  osujetio  ove  nade,  ipak  se  stalo 
pomisljati  na  srecniju  buducnost,  i  to  prvi  put  na  osnovi  ne  samo 
historijskoga  prava,  nego  i  narodnoga.  Ovaj  prvi  hrvatski  politicki 
program  izradio  je  Senjania  Pavao  Ritter  Vitezovic  (*  1652,, 
t  1713).  U  malom  spisu,  stampanom  u  Zagrebu  1700.  s  natpisom 
„Ozivjela  Hrvatska",'  a  posvecenom  Leopoldu  I.  i  vec  (1687)  okru- 
njenom  mu  sinu  Josipu  L,  „kraljevima  citave  Hrvatske"  (totiusque 
Croatiae  regibus),  Vitezovic  dokazuje,  da  je  Hrvatska  nekoc  bila  kud 
i  kamo  prostranija  od  njezinih  tadanjih  (1700)  ostataka.  Kod  toga 
identificira  on  Hire  i  Slovene  (Slovence,  Slovince),  a  buduci  da  neki 
dalmatinski  pisci  zovu  svoj  jezik  uz  slovinski  jos  i  hrvatskim, 
Vitezovic  ucini  korak  dalje  i  rece,  da  su  nazivi  ilirski,  slovinski  i 
hrvatski  samo  sinonimi  za  jcdno  isto.  Prema  tome  dakle  Vitezovicu 
bijase  Hrvatska  sve  ono,  sto  su  nekoc  Rimljani  razumijevali  pod  Ili- 
rijom,  pa  stoga  razUkovase  Bijelu  Hrvatsku  i  Crvenu.  Bijela  Hrvatska 
obuhvalala  mu  je  Primorje  (od  Rase  do  Bara),  Zagorje  (Bosnu  i  Her- 
ccgovinu),  Medurjecje  (izmedu  Save  i  Drave)  i  Pianinsku  Hrvatsku 
(Croatia  Alpestris,  to  jest  danasnju  Korusku,  Stajersku  i  Kranjsku), 
dok  je  pod  Crvenom  Hrvatskom  razumijevao  Srbiju,  Bugarsku,  Ma- 
kedoniju  i  Traciju.  Inace  bila  su  mu  razna  narjecja  u  ovim  zemljama 
samo  dijelovi  jednoga  hrvatskoga  jezika.  Medutim  je  za  ovom 
slikom  Vitezovicevom  daleko  zaostajalo  pravo  stanje  stvari.  Jcr  i  ono 
zcmljiste,    sto  su  ga  osvojiU  Hrvati  i  carevci,    bijase   tek   po   historij- 


Croatia  rediviva  regnantc  Leopoldo  Magno  caesare.  Zagrabiae    1700. 


208 

skom  imenu  hrvatsko,    buduci   ponajvise   opustoseno  i  naseljeno  naj- 
vecim  dijelom  novim  ziteljima,  u  prvom  redu  Srbima.    Osim  toga  ne 
htjede  becka  vlada  da  sjedini  osvojenih  zemalja  s  matcrora  zemljom, 
vcc    podvrze    Liku    i    Slavoniju    dvorskoj    komori,    to    jest    vrhovnoj 
austrijskoj  financijalnoj  oblasti  kao  carskomu  fisku,    Konacno  ni  Vc- 
necija  nije  nista  htjela  da   cuje  o  torn,    da   izruci  Leopoldu   osvojene 
dijelovc    danasnje    Dalmacije   na   sjeveru   Neretve.    Pace   u    onim   su 
komorskim  krajevima,  narocito  u  Slavoniji,  njezini  njemacki  zvanicnici 
tako   necovjecno   postupali,  da  jc  narod  stao  bjezati  u  Bosnu,  dakle 
natrag   pod   Turke,    ili   se   opet  odmetnuo   u  hajduke.    Istom   kad  je 
unuk  Petra  Zrinskoga,  a  sia  njegove  kceri  Jelene',  erdeljski  voivoda 
Franjo    Rakoczy    11.   podigao   bunu,    a  u    Becu  se  pobojase  za 
vjernost  Hrvata,  zadovolji  Leopold  zeljama  hrvatskoga  sabora  u  to- 
liko,    da   je    posebnim    dekretom   dokinuo    varazdinsku   Krajinu,    dok 
je    bansku    (prosirenu    do    Une)    odista    predao    vlasti   i   upravi    bana 
Adama  Batthyanyja   (1703).    Medutim   dokinuce  varazdinske    Krajine 
nije  provedeno,    jer  je  zbog  istodobnoga   rata   za   spanjolsku   bastinu 
s  francuskim  kraljem  Ludovikom   XIV.    (od    1700.    do    1714.)    trebalo 
mnogo  vojske,  pa  je  stoga  odgodeno.    Tako  se  zgodi,  da  je  zapravo 
i  dalje  ostalo  sve,  kako  je  bilo. 

VII. 

Josip  L  i  Karlo  III- 

(1705—1740.) 
Buna  kncza  Franje  Rakoczyja.  Uto  umre  Leopold  I.  (5,  maja 
1705.),  a  naslijedi  ga  stariji  sin  Josip  L  (1705—1711),  muz  darovit  i 
zivahan,  mnogo  energicniji  i  slobodoumniji  od  svoga  oca.  Za  njegova 
vladanja  uspe  se  buna  kneza  Franje  Rakoczyja  do  vrska,  kad  je  na 
njegov  prijedlog  sabor  njegovih  madzarskih  privrzenika  u  Onodu 
(14.  juna  1707.)  proglasio  kucu  Habsbursku  lisenom  ugarske  krune. 
No  dobrza  prisilc  nesloga  i  porazi  privrzenike  kneza  Rakoczyja  na, 
ugovaranjc  s  kraljem  Josipom,  ali  ovaj  ga  ne  dovrsi,  vec  hrvatski 
ban  Ivan  PaHfy  (1704—1732),  buduci  da  je  nenadano  umr'o 
(17.  aprila  1711.).  Mir  bi  sklopljen  1.  maja  1711.  u  Szatmaru,  a  pot- 
pisala  ga  je  carica  udovica  Eleonora,  mati  brace  Josipa  i  Karla. 
Njimc  je  proglasena  opcena  amnestija  i  ponovo  zajamcena  protestar- 

>  Jelena  Zrinska  udala  se  drugi  put  za  Imbru  Thokolyja.  s  kojim  je  posla  po- 
slije  velikoga  turskoga  rata  u  progonstvo  i  umrla  u  Maloj  Aziji ;  pokopana  bi  u 
crkvi  sv.  Benedikta  u  Galati  kod  Carigrada  (18.  febr.   1703.). 


209 

tima  u  Ugarskoj  sloboda  vjeroispovijedanja.  Ovim  mirom  po- 
stade  konacno  ku<^aHabsburska  pravi  gospodar 
u  Ugarskoj  i  u  Erdelju,  No  voda  madzarski,  koji  se  za  vrijemc 
pregovora  nalazio  u  Poljskoj  i  u  Rusiji,  Franjo  R  a  k  6  c  z  y,  ne  htjede 
pristati  na  mir,  vcc  se  iseli  najprije  u  Francusku,  a  onda  u  Tursku, 
gdjc  je  i  umr'o  (u  Rodostu  na  Mramorskom  moru  8.  aprila  1735.),  a 
sahranjen  bi  uz  svoju  majku  Jelcnu  Zrinski.' 

Prvc  ugarsko-hrvatskc  nesuglasice'  Fosljedice  Szatmarskoga 
mira  veoma  su  znatne,  jer  sezu  sve  do  danasnjega  dana,  a  nijesu 
ogranicene  samo  na  Ugarsku,  vec  se  protegose  i  na  Hrvalsku,  ma 
da  ova  nije  bila  upletena  u  Rakoczyjevu  bunu.  Szatmarskim  se  naime 
mirom  pocinje  nova  epoha  u  politickom  zivotu  Ugarske  :  poslije  dvje- 
stagodisnje  unutarnje  borbe  interesi  naroda  i  dinastije  prvi  se  put 
slozise,  a  u  prvom  su  redu  osjecali  i  stalezi  i  vlada  potrebu  napred- 
noga  uzgajanja  naroda  u  duhu  XVIII.  vijeka  i  na  nacin  ostalih  mo- 
dernih  drzava.  Bune  i  vjerska  trvenja  prestadose,  a  njihovo  mjesto 
zapremise  teznje  za  r  e  f  o  r  m  a  m  a.  Te  reforme  zamisli  becka  vlada 
iskoristiti  za  sebe,  ali  i  stalezi  su  se  nadali  od  njih  koristi,  no  sve 
do  1790,  bjese  volja  vlade  jaca.  S  tim  u  svezi  postali  su  i  odnosi 
izmedu  Hrvatske  i  Ugarske  opet  tjesnji,  jer  ove  su  vladine  reforme 
vazda  duboko  dirale  i  u  hrvatski  narodni  i  politicki  zivot.  Narocitu 
pak  paznju  zasluzuje  teznja  Madzara,  —  koja  sada  prvi  put  izbija 
—  dasto  jace  svezu  kraljevinu  Hrvatskuuzoslo- 
bodcnu  i  prosirenu  Ugarsku,  a  navlas  da  podrede  zako- 
nodavstvo  njezino  ugarskomu.  Vec  su  1708.  pokusali  ugarski  stalezi 
na  saboru  u  Pozunu,  da  stvore  zakljucak,  da  kralj  unapredak  po- 
tvrduje  samo  takove  clanke  hrvatskoga  sabora,  koji  se  „ne  kose 
s  pozitivnim  zakonima  Ugarske"  (in  quantum  positivis  regni  Hungariae 
legibus  non  sunt  contraria).  No  odlucni  otpor  hrvatskih  saborskih 
poslanika  i  nenadani  razlaz  sabora  zbog  kuge  sprijecise  zakljucak  i 
uzakonjenje  ovoga  predloga  o  „suglasju"  (concordantia)  hrvatskih  za- 
kona  s  ugarskima.  Poradi  toga  pocinje  se  medu  Hrvatima  buditi  i 
teinja,  da  se  sto  vise  emancipiraju  od  Ugarske,  a  to  se  jasno  razbira 
iz  rada  zagrebackoga  biskupa  Senjanina  Martina  Brajkovica 
(1703—1708),  da  bi  zagrebacku  biskupiju  uzvisio  na  samostainu  nad- 
biskupiju.  Brajkovic  je  naime  poslao  u    tu   svrhu   (1708)    u  Rim  papi 


'  Troikom   ujjarskc  vlade  su  kosti    Jclene    Zrinske,    Franjc    Rakoczyja    i    Imra 
Thokolyja  godine   1906,  prcnescnc  u  Ugarsku  u  Kosice. 

14 


210 


Klementu  XI.  kanonika  Nikolu  Gotala,  ali  rana  smrt  biskupova  ucini 
kraj  ovomu  toliko  znacainom  pregnucu. 

Karlo  III.  i  hrvatska  Pragmaticka  sankcija.  Josipa  L  naslijedi 
brat  mu  Karlo  III.  (1711  —  1740),  u  dvadeset  i  sedmoj  godini  zivota, 
prije  toga  odredcn  za  spanjolskoga  kralja.    Na  glas  o  bratovoj  smrti 
vrati  se  iz  Spanije  natrag  i  ude  svecano  docekan  u  Bee  (25.  januara 
1712.),  a  onda  sazove  za  3.  aprila  krunidbeni  sabor  u  Pozun.  U  taj 
cas  bijase  Karlo  III.   j  e  d  i  n  i   muski  clan    porodice  Habsburske.  Po- 
misao  na  uzasni  rat  za  spanjolsku  bastinu  napunjala  je  strahom  sva- 
koga    podanika,    ali    i    vladara,    jer    je    zakonom    od    1687.    iznjekom 
receno    da  Ugri  i  Hrvati  mogu  po  izumrcu  m  u  s  k  e  loze  Habsburske 
sebi  slobodno  birati  kralja.  Pitanje,  kako    da    se   uredi    mozda  vec  i 
skora  buducnost,  moralo  je  stoga  izici  ill    od  vladara  samoga,  ili  od 
podanika.  Ne  moze  biti  sumnje,  da  se  je    odmah  po  smrti  Josipa  I., 
koji    je    ostavio    dvije   kceri,   na    dvoru   pomisljalo    na   bastinstvo  po 
z  e  n  s  k  o  j    lozi,  u    sto  su  bill  upuceni  razni  visoki  dostojanstvenici. 
Tako  se  dakle  zgodi,  da  su  Hrvati,  kad  se    na   poziv    zagrebackoga 
biskupa  grofa   Emerika   Eszterhazyja,  zamjenika  odsutnoga 
bana  grofa  IvanaPalffyja  (1704-1732)    u  poUtickim  poslovima 
kraljevstva,  skupise  u  biskupskom  dvoru    u    Zagrebu  9.  marta  1712. 
na  sabor,  uzeli  u  raspravu  i  pitanje    o    buducem    nasljedstvu.   To  )e 
bilo    stim  vaznije,    sto    je    taj  sabor    imao  izabrati  poslamke  na  kru- 
nidbeni sabor  pozunski,  kojom  su  prilikom  stalezi  redovito  izlazili  sa 
svojim  zeljama  i  tegobama. 

Iza  duljega  zivahnoga    raspravljanja  zakljuci    sabor   hrvatski   na 
11.  marta,  „da  ce  se  povjeriti  onoj  i  onakovoj  zenskoj    lozi  roda 
austrijskoga,  koja  ce  posjedovati  ne  samo  Austriju,  nego  i  Stajersku. 
Korusku  i  Kranjsku,  a  stolovati  u  Austriji,"  to  jest,  koja  ce  kao  za- 
koniti  nasljednik  bastiniti  austrijske  nasljedne  zemlje,  koje  su  se  drzale 
p  o  s  j  e  d  o  m    porodice    Habsburske.    Taj    je    zakljucak    stvoren    na 
predlog  biskupa  Eszterhazyja,  a  podupirali  su  ga  grof  Ivan  Draskovic 
grof    Franjo    Ks.    Delisimunovic    i    protonotar    Juraj    Plemic    Otocki 
(de   Otok).    Ovaj    zakljucak    hrvatskoga    sabora    objasnili    su   njegovi 
odaslanici  u  adresi  na  samoga  kralja  Karla  (15.  marta)  ovim  rijecima: 
.,Kod  primanja  nase  koristi  ne  ce  nas  zastrasiti,  sto  smo  dio  Ugarske. 
Mi  smo  doduse,  kako  zakoni  kazu,   zemlje   pridruzene   Ugarskoj,  ah 
joj  nijesmo  podanici.  Nekada  imah  smo    svoje    rodene,  a  ne  ugarske 
kraljeve.  Nije   nas    Ugrima   podvrgla   nijedna   s  i  1  a,  n  i- 
jedno    ropstvo,    vec    se    sami    od    svoje    volje   poko- 


211 

rismo  ne  kraljevstvu,  nego  kralju  njihovu.  Njihova 
kralja  takoder  priznajemo,  dok  bude  gospodar  Austrije, 
a  ako  se  zgodi,  da  to  ne  moze  da  bude,  ne  cemo  slusati  zamamljivi 
glas  slobodna  izbora  (to  jest  onoga,  sto  im  ga  daje  zakon  od  1687.), 
niti  poruku,  kao  da  smo  duzni  nerazresivo  slijediti 
Ugarsku;  slobodni  smo,  a  ne  robov  i.'"  Ovim  je  saborskim 
zakljuckom  (clanak  VIL),  obicno  s  pravom  zvanim  hrvatska  Prag- 
maticka  sankcija,  jasno  izrazeno,  da  drzavna  zajednica  izmedu 
Hrvatske  i  Ugarske  stoji  u  licnosti  vladarovoj :  dok  oba  kraljevstva 
imadu  jednoga  istoga  vladara,  opstoji  drzavna  zajednica  medu  njima, 
cim  nestane  toga  uvjeta,  tada  o  njoj  vise  ne  moze  da  bude  govora. 
Kad  se  potom  sabor  razisao,  podose  kao  zasebni  odaslanici 
hrvatskih  staleza  u  Bee  biskup  grof  Emerik  Eszterhazy,  grof  Ivan 
Draskovic  i  protonotar  Juraj  Plemic  Otocki  te  predadu  u  audijenciji 
{24.  ili  25,  aprila)  kralju  Karlu  saborski  zakljucak  (clanak  VIL).  Vec 
drugi  ili  treci  dan  poslije  toga  (27,  aprila)  sastala  se  tajna  konfe- 
rencija  (secretior  conferentia)  glavnih  kraljevih  austrijskih  po- 
uzdanika,  da  povedu  o  torn  po  Karlovu  nalogu  raspravu.  Konferencija 
prihvatila  je  hrvatski  saborski  zakljucak  i  izrazila  zelju,  da  se  njime 
pokusa  djelovati  na  ugarske  staleze,  da  i  oni  nesto  slicno  stvore. 
Nato  bi  izraden  koncept,  kojim  kralj  Karlo  „odobrava,  prihvaca  i 
potvrduje"  (probamus,  acceptamus  et  confirmamus)  hrvatski  „dekret", 
a  pored  toga  zajamcuje  Karlo  kraljevstvu  hrvatskomu  u  ime  svoje  i 
svojih  nasljednika  postivanje  i  vrsenje  sviju  hrvatskih  prava. 
No  s  a  n  k  c  i  j  e  konceptu  ovoga  hrvatskoga  saborskoga  zakljucka'  nije 
Karlo  III,  potpisao,  jer  se  malo  po  torn  na  dvoru  odustalo  od  toga 
iz  obzira  spram  ugarskih  staleza,  koji  su  tada    na    saboru  u  Pozunu 


'  Original  u  drz.  arhivu  u  Becu  (citavu  adresu  donosi  K  u  k  u  1  j  e  v  i  c.  Jura 
Tcgni  II.  105 — 107):  „No!i  deterreat  nos  a  praeconcepto  nostro  commodo,  quod  pars 
simus  Hungariae.  Partes  quidem  sumus,  uli  leges  loquuntur,  annexae  Hungariae,  non 
autem  subditi ;  ct  natives  olim  habebamus.  non  Hungaros,  reges :  nullaquc  vis.  nulla 
captivitas  nos  Hungaris  addixit,  sed  spontanea  nostra  ultroneaque  voluntatc  non 
quidem  regno,  vcrum  corundem  regi  nosmct  subiecimus;  ipsorum  omnino  etiamnum 
profitemur  regem  quamdiu  Austriacus  fuerit.  In  contrario  autem  eventu  ne  audi- 
amus  seducentem  libertatis  electionem  aut  electionis  libertatem,  ncque  necessitatcm 
nostri  atque  indissolubilem  post  Hungariam  sequellam.  Liberi  sumus  non   mancipia." 

•  To  su  bill  knez  Trautsohn  kao  predsjednik,  grof  Wratislav,  kancelar,  barun 
Seilern  i  Ivan  Buol  kao  perovoda. 

'  Koncept  nalazi  se  u  drzavnom  arhivu  u  Bedu  :  objelodanio  ga  je  K  u  k  u- 
Ijevic,  Jura  regni  II..   109  —  111. 


212 

glasno   bucili   protiv    Hrvata  [i   njihova    saborskog    zakljucka.    Mjesta 
sankcije  dakle  kralj   je    onda    Hrvatima   izdao   (u  Becu  16.  maja)  di- 
plomu,  kojom  im  je  pohvalio  „djedovsku  odanost"    prema  c  i  t  a  v  o  ) 
kuciHabsburskoj  i  zajamcio  sva  njihova  ..prava,  privilegijc  i  slobostinc". 
Medutim  je  sabor  pozunski  sastavio  inauguralnu  diplomu  za  Karla  HI. 
te  ga  onda  svecano    okrunio    (22.    maja).    Sabor   pozunski    ostao  je  i 
poslije    toga   na   okupu    pokazujuci  spram  Hrvata  veoma    rdavo   ras- 
polozenje.'  S  tim  u  svezi  stavili   su   ugarski   stalezi  prijedlog,    da  se 
ponovo  uzakoni  s  1  o  b  o  d  a    izbora    novoga    kralja   (odnosno 
dinastije)    poslije   izumrca   muskoga    roda   Habsburgovaca   i    da  kralj 
ugarske  staleze  dovoljno  osigura  od  svakoga  otkinuca   kojega 
d  i  j  e  1  a  od  kraljcvstva  ugarskoga.  Videci  to  Hrvati,  iznijese  u  svoje 
ime  pri)edlog,  da  se  uzakoni  pravovaljanost  svih  zakona  stvorenih  na 
hrvatskom  saboru,  dojakosnjih  i  buducih,   bez  obzira  na  to,  da  li  se 
podudaraju  s  ugarskima  ili  ne  podudaraju.  No   prije   negoli  je  doslo 
do    sankcije    kraljeve  svih  tih  prijedloga,    Karlo    raspusti    sabor  zbog 
kuge,  koja  je  tada  harala. 

PragmaUcka   sankcija  kao   kucni   zakon.    Svojim   saborskim 
zakljuckom   daU   su   Hrvati   Karlu  III.  inicijativu,    da   rijesi  pitanje   o 
nasljedstvu.  I  odista,  godinu  dana  poslije  toga,  19.  aprila  1713.,  pred- 
lozi  Karlo  u  svecanoj  sjednici  svojih  tajnih  savjetnika  kucni  zakon 
o  redu  nasljedstva  u  porodici  Austrijskoj,  pa  kako  jos  nije  imao  djece, 
to  se  za  onda   jos   racunalo    s   kcerima    Josipa  I.,   premda   je   Karlo 
odmah  torn  prilikom   istaknuo   pravo   primogeniture,    to    jest 
time  sacuvao  nasljedstvo  svojoj  eventualnoj  potomcadi.  Taj  se  zakon 
zove  ..Pragmaticka    sankcija",  iU  zakon,  koji  izvire  iz  moci 
i  kompetencije  samoga  vladara,  pa  stoga  ima  da  vrijedi  zauvijek  (lex 
perpetuo    valitura).    Pragmaticka    sankcija    sadrzi    tri    tocke :    prvo, 
da  se  zemlje  i  kraljevine  roda  Habsburskoga   ne  smiju  nikad  dijeliti, 
to  jest  da  pojedine  cesti  ne  smiju   sebi    da   biraju    zasebnoga   kralja 
izmedu    bastinika    Habsburske    kuce  ;    drugo,    da    u    tim    zemljama    i 
kraijevinama   po  smrti  Karla  III.,    ako   ne    bi  ostavio   sina,    dodu   na 

T^meni  zagrebacki  kanooik  T  o  m  a  K  o  v  a  c  c  v  i  c  (t  1724.)  izrijekom  bi- 
lieii  kako  su  tada  Madzari  narocito  gledali  krivim  okom  biskupa  Emenka  hsztcr- 
hazyja  (koji  bijase  i  sam  rodcni  Madzar):  ..Unde  Esterhasii  nomen  ubique  od.osum. 
honor  a  delractoribus  dire  laceratus.  commota  denique  tanta  indignaho  a  sacra  is 
aeque  ac  laics  viris.  ut  ill.  nihil  partum  volucrint.  nisi  quod  fccisse  non  poterant 
Rukopis  u  arhivu  Jugoslav,  akademije  (Catalogus  praesulum  Zagrab.ens.um).  Obje- 
lodanio  Klaic  u   ..Vjesniku  kr.  zem.  arkiva"   XIV.  (1912).  67. 


213 

prijestolie  njegove  kceri  i  zakoniti  im  potomci  po  pravu  primogeni- 
ture, i  trece,  izumre  li  i  ta  loza,  da  imadu  krunu  bastiniti  kceri  brata 
mu  Josipa  I.  i  njihovi  potomci, 

Ugarski  saber  od  1714 — 1715.  Poslije  proglasenja  Pragmatickc 
sankcije  Karlo  III.  opet  sazva  (za  8,  septembra  1714.)  u  Pozun  ugarski 
sabor,  da  nastavi  vijecanjc  prekinuto  pred  dvije  godine.  Na  taj  je 
sabor  po  obicaju  poslao  i  hrvatski  svoje  poslanike  s  izricnom  uputom, 
da  nastoje  oko  ostvarenja  predjasiijih  zelja  hrvatskih  (za  sabora  od 
1708.  i  1712.).  to  jest  u  prvom  redu  prihvat  zenskoga  nasljed- 
s  t  V  a  u  porodici  Habsburskoj  po  izumrcu  muskoga  roda,  pa  n  e- 
kompetentnost  ugarskoga  sabora  u  pitanjima  nutarnjega 
zakonodavstva  kraljevine  Hrvatske.  AH  ugarski  stalezi  jos  uvijek 
nijesu  htjeli  da  prihvate  Pragmaticku  sankciju,  vec  zajamcise  sebi 
tzak.  cl.  III.)  pravo  slobodnoga  izbora  po  izumrcu  muske  loze  Habs- 
burske.'  No  drugu  zelju  Hrvata  prihvatise  ugarski  stalezi  bez  otpora, 
pa  tako  je  ona  usla  medu  zakone  kao  clanak  CXX.  od  god.  1715. 
Ovaj  je  clanak  odsada  dalje  jedan  od  najznatnijih  prava 
kraljevstva  hrvatskoga  i  jasan  dokaz  njegove  politicko- 
teritorijalnc  samostalnosti. 

Prvi  turski  rat  (1716 — 1718).  Skoro  poslije  razlaza  ugarskoga 
sabora  zapleo  se  Karlo  III.  u  veliki  rat  s  Turskom.  Da  nadoknade 
gubitak,  sto  ih  je  stigao  Karlovackim  mirom,  Turci  stanu  udarati  na 
mletacke  posjede  u  juznoj  Grckoj  i  Dalmaciji.  U  torn  nezgodnom  po- 
lozaju  sklopi  Venecija  savez  s  Austrijom,  i  tako  udu  zajedno  u  rat. 
Vrhovni  carski  vojvoda  bijase  princ  Eugcn  Savojski.  koji  ametom 
pobije  Turke  kod  Petrovaradina  (13.  augusta  1716.)  i  Beograda 
tl6.  augusta  1717.).  Istodobno  ratovala  je  i  Venecija  u  Dalmaciji  tc 
osvoji  Imotski  i  prodre  u  Bosnu  i  Hercegovinu,  dok  je  banski  na- 
mjesnik  za  vojne  poslove  'Ivan  Draskovic  provalio  sa  svojom 
vojskom  preko  Dubice  u  porjecje  Sane  i  Vrbasa.  Poslije  beogradskoga 
poraza  zatraze  Turci  mir,  a  taj  bi  onda  sklopljen  u  Pozarevcu 
na  Dunavu  u  Srbiji  (21.  jula  1718.).  To  je  najsjajniji  mir.  Sto 
ga  je  ikad  sklopila  kuca  Habsburska.  Osim  zapadne 
Vlaska  do  Alute,  onda  Banata,  Beograda  i  vecega  dijela  sjeverne 
Srbije  dopade  Karlu  i  sva  desna  obala    Save  i  Une  u  Bosni  sve  do 


'  U  tekstu  zakona  izostavljcnc  su.  bez  sumnje  n  a  u  m  i  c  c,  rijeci  „i  pridruicnih 
ttrana  fpartium  annexarum)".  to  jest,  da  se  to  izborno  pravo  odnosi  i  na  Hrvatsku. 
ved  se  s  a  in  o  spominjc  Ugarska.  To  je  odito  ucinjeno  na  zahtjev  Hrvata.  koji 
nijesu  nipoSto  htjeli  da  odustanu  od  svoga  saborskoga  dlanka  VII.  od   1712. 


214 


podnozja  planina.  Venecija  opet  stece  tim  mirom  Imotski  i  onaku 
granicu  svoga  posjeda,  kakovu  Dalmacija  ima  danas  prema 
Bosni  i  Hercegovini. 

Upiruci  se  na  ovaj  slavni  rat  Karlo  uze  sada  velikom  energijom 
nastojati,  da  svojoj  kceri  MarijiTcreziji  (koja  se  rodila  13.  maja 
1717.)  osigura  nasljedstvo,'  Tecajem  godine  1720.  prihvatile  su  redom 
Pragmaticku  sankciju  sve  njegove  nasljedne  zemlje  :  Donja  Austrija, 
Koruska,  Stajerska,  Kranjska,  Gorica  i  Gradiska,  Trst,  Rijeka,  a  onda 
i  Ceska.  Moravska,  Sleska  i  Tirol ;  slijedece  pak  godine  Gornja  Austrija 
i  Salzburg.  AH  Karlo  je  gledao  da  i  kod  ostalih  evropskih  drzava 
osigura  nasljedstvo  svojoj  kceri  prihvatom  Pragmaticke  sankcije.  Prva 
ju  je  priznala  Rusija  (1727),  a  onda  Engleska,  Danska,  Holandija, 
Pruska  i  stalezi  njemackoga  carstva  (1731.  i  1732);  jedina  Saska  i 
Bavarska  se  oprijese.  Konacno  je  priznade  i  Francuska  (1738). 

Ugarska  Pragmaticka  sankcija  (1722).  U  isto  je  vrijeme  Karla 
pregnuo,  da  konacno  provede  prihvat  Pragmaticke  sankcije  i  u  Ugarskoj. 
U  tu  je  svrhu  sazvao  sabor  u  Pozun  za  20.  juna  1722,  U  oci  toga  sastao 
se  i  hrvatski  sabor    u  Varazdinu    (1.    juna)    pod   predsjedanjem  ban- 
skoga  namjesnika  grofa  Ivana  Draskovica,  da   bira  svoje  poslanike  i 
da  im  dade  potrebnu  uputu,  U    ovoj    im    se    kaze,  da  imadu  stititi  i 
braniti  hrvatska  prava,  pa  i  ugarska,  koliko  se  ticu  i  hrvat- 
skoga  kraljevstva,  a  osim  toga  da  niposto  ne  smiju  odstupiti 
od  hrvatskoga  saborskoga  zakljucka  (od  11.  marta  1712.)  o  zenskom 
nasljedstvu  kuce  Habsburske.  Medutim  ugarski  sabor  primi  odmah  u 
prvoj  sjednici  (30.  juna)  bez  ikake  debate  i    jos    prije  nego  su  izne- 
senc    kraljevske     propozicije   Pragmaticku    sankciju    i    u    donjoj    i   u 
gomjoj  kuci.  U  deputaciji,  koja  je  potom   posla   kralju    Karlu,  da  ga 
o  torn  obavijesti,  bili  su  uz  hrvatskoga  bana  grofa  Ivana  Palffyja  jos 
i  grof  Ivan  Draskovic,  barun  Adam  Malenic  i  hrvatski  saborski  poslanik 
Juraj  Czindery.   Tek  docnije  stihziran  je  zakljucak    ugarskoga  sabora 
u  dva  zakonska  clanka  (I.  i  II.  od  1723.),  a  onda  od  kralja  potvrden. 
U  njima  „stalezi  kraljevine  Ugarskc  i  njoj  pridruzenih  strana"  (to  jest 
Hrvatske)  prije  svega  zahvaljuju  kralju,  sto  im  je  potvrdio  prava  jos 
prije  negoU  ga  oni  za  to  zamolise  i  sto  je  ne  samo  prihvatio  njihov 
zakljucak,  da    ima    po    izumrcu    muske    loze    naslijediti 
ugarskukrunuzenska    loza   kuceAustrijske,  nego  i 
red,  kako  treba  da  to  nasljedstvo  ide.  Tako  ce  bastinica  ili  bastinik 
'  Godine   1716.  rodio  se  Karlu  sin    Leopold,    ali    on    umrc    vec    iza    nekoliko 
mjeseci.  Uz  Mariju  Tereziju  jos  je  Karlo  imao  dvije  druge  kceri. 


215 

austrijske  kuce  prema  tome  redu  u  sadasnjcm  i  u  svim  buducim 
slucajevima  biti  okrunjena  (ili  okrunjen)  kao  nesumnjivi  kralj  Ugarske 
i  njoj  pridijeljenih  dijelova,  kraljevina  i  zemalja,  koji  se  takoder  imadu 
sraatrati  kao  nerazdruzivi.  Podjedno  sabor  prizna  i  n  e  r  a  z- 
rcsivu  svczu  s  Karlovim  austrijskim  nasljednim  zemljama,  a  kralj 
njima  pravo,  da  poslije  izumrca  muskc  i  zenske  loze  Ugarska  i 
Hrvatska  mogu  opet  birati  novoga  kralja,  Oba  ova  clanka  po- 
stadose  sada  temeljnim  zakonom  u  odnosu  Ugarske 
i  Hrvatske  s  austrijskim  zemljama, 

Urcdcnjc  Voinc  Krajinc  i  drugi  turski  rat  (1736—1739).  Po- 
treba  stalne  vojske,  ali  i  cesti  nemiri,  potaknu  becko  ratno  vijece, 
da  uredi  Vojnu  Krajinu  kao  zasebnu  carsku  zemlju,  ma  da 
su  hrvatski  stalezi  jednako  zahtijevali,  da  se  ona  dokine  ili  bar  stavi 
pod  bansku  vlast.  Uredenje  bi  povjereno  u  hrvatskoj  Krajini  princu 
Josipu  Hildburghausenu,  a  u  slavonskoj  grofu  Ferdinandu  Kheven- 
hiilleru  (1734),  a  sa  glavnom  svrhom,  da  se  iz  zemlje  dobije  za  slucaj 
nuzde  sto  vise  vojske.  Medutim  -  i  ovo  je  uredenje  bilo  samo  pri- 

vremeno. 

Pod  kraj  vladanja  uplete  se  Karlo  ponovo  u  rat  s  Turskom 
(1736  —  1739).  Ali  kako  princa  Eugena  vise  nije  bilo  na  zivotu 
(.t  21.  aprila  1736.),  stize  njegove  vojske  poraz  za  porazom.  Dne  18. 
decembra  1739.  doslo  je  onda  do  mira  u  Beogradu,  po  kojemu 
izgubi  Karlo  u  Vlaskoj,  Srbiji  i  Bosni  sve,  sto  je  stekao  Pozarevackim 
mirom.  Sava  opet  postade  medom  izmedu  Hrvatske  i  Turske. 

Karlo  III.  umr'o  je  20.  oktobra  1740.  kao  posljednji  muski  Habs- 
burgovac. 

Vlll. 

Marija  Terczija 

(1740—1780). 
Kad  je  naslijedila  oca,  bile  su  joj  dvadeset  i  cetiri  godine.  Premda 
nitko  razborit  nije  vec  davno  sumnjao,  da  ce  nju  zapasti  prijesto.  i 
premda  nikomu  nijesu  bile  nepoznate  njezine  odlicne  dusevne  spo- 
sobnosti.  ipak  se  zacudo  nista  nije  poradilo,  da  se  ona  uputi  u  ne- 
savanje  drzavnih  posala.  Tako  ona  preuze  tesko  breme  kao  pravi 
novajlija.  Tjelesna  joj  se  krasota,  narocito  poslije  udaje  (12.  februara 
1736)  za  vojvodu  Franju  Lotarinskoga,  sjajno  razvila,  tako  da  su  le 
suvremenici  drzali  uzorom  zenske  Ijepote.  Tome  se  pridruzila  zivah- 
nost  duha,  ostra  pronicavost,  vjerno  pamcenjc,  srecna  obdarenost,  da 


216 

raoze  svoje  misli  u  privatnom  razgovoru,  budi  u  drzavnom  javnom 
zboru  lako,  sigurno  i  s  uvjerenjem  iznositi,  pa  toplo  cuvstvo  za  slavu 
svoje  porodice,  skrb  za  dobrobit  podanika,  osjecaj  za  pravo  i  zakon 
te  konacno  ziva  vjera  u  Gospoda. 

Nasljedni  rat  i  Trcnkovi  panduri.  Tek  sto  je  Marija  Terezija 
sjela  na  prijesto,  podize  se  protiv  nje  pruski  kralj  F  r  i  d  r  i  k  II., 
kojemu  se  dobrza  pridruze  jos  i  Bavarska  i  Francuska,  Tako  se  za- 
poce  austrijski  nasljedni  rat  (1741  — 1748),  u  kojemu  su 
Hrvati  i  Srbi  sudjelovali  u  velikom  broju  ne  samo  kao  redovita  kra- 
jiska  vojska,  nego  i  u  dobrovoljackim  cetama.  Medu  ovima  narocito 
se  isticu  Trenkovi  panduri,  naime  oni  dobrovoljci,  koje  je 
okupio  oko  sebe  slavonski  vlastelin  Franjo  Trenk.'  Vise  godina 
vojevali  su  oni  u  Sleskoj,  Ceskoj,  Bavarskoj  i  Francuskoj  istaknuvsi 
se  kao  osobito  hrabri  i  smioni  Ijudi.  Trenkovi  panduri  nijesu  bili  svi 
jednako  odjeveni,  no  ipak  im  je  glavno  obiljezje  nosnje  bilo  tursko 
u  namjeri,  da  izazove  sto  vise  straha.  Da  ceta  izgleda  jos  vecma 
„turski",  Trenk  joj  je  dodao  i  takozvanu  „tursku  bandu",  sastavljenu 
od  12  glazbara,  mahom  frulasa  i  bubnjara,  iz  koje  se  vremenom 
razvise  danasnje  vojnicke  glazbe.  Junackim,  ali  cesto  i  obijesnim 
djelima  po  raznim  bojistima  stece  Franjo  Trenk  mnogo  protivnika, 
koji  ga  ocrnise  pred  kraljicom,  tako  da  ga  stavise  pred  sud.  Taj  ga 
odsudi  zbog  nasilja  na  dozivotnu  tamnicu  u  Spielbergu  (kod  Brna), 
gdje  vec  poslije  kratkoga  tamnovanja  umre  (4.  oktobra  1749,),  Kako 
nije  imao  djece,  bise  mu  imanja  zaplijenjena  i  docnije  razdijeljena 
medu  neke  dvorske  licnosti. 

Postanak  danasnje  Slavonijc  i  konacno  urcdenjc  Vojnc 
Krajine.  U  vrijeme,  dok  su  panduri  vojevali  po  raznim  evropskim 
bojistima,  zgodile  su  se  u  Slavoniji  znatne  promjene,  Jos  na  pozun- 
skom  krunidbenom  saboru  (14,  maja  1741.)  obeca  kraljica  hrvatskim 
saborskim  poslanicima,  da  ce  obnoviti  stare  istocno  slavonske  zupa- 
nije  i  pridruziti  ih  Hrvatskoj,  a  rijec  svoju  odista  iskupi  1745.  Ob- 
novljene  budu  zupanija  viroviticka,  pozeska  i  srijemska,  to  jest  d  a- 
nasnja  Slavonija,  pa  onda  sjedinjene  s  Hrvatskom,  dok  je 
slavonska  Posavina  preuredena  u  Vojnu  Krajinu.  Obnovljenje  i  pre- 
uredenje  proveo  je  ban  Karlo  Batthyany  (1742 — 1756)  na 
veliku  radost   hrvatskoga   naroda,    a   prvi    veliki    zupani   obnovljenih 


'  Porodica  Trenk  je  pruska.  Franjo  se  rodio  1.  januara  1711.  u  Reggiu  u 
Kalabriji,  gdje  mu  je  otac  tada  bio  u  austrijskoj  sluibi.  Kasnije  prijede  u  Slavoniju 
i  kupi  od  becke  komore  imanja  Pakrac,  Brestovac  i  Plelernicu, 


217 

zupanija  bijahu:  grof  Ludovik  Patacic  od  Zajezde  (viroviticki),  barun 
Marko  Pejacevic  (srijemski)  i  barun  Ladislav  Vayay  (pozeski). 

Prosirenje  Vojne  Krajine  na  slavonsku  Posavinu  prouzroci  ponovno 
i  definitivno  uredenje  citave  Krajine.  Taj  je  posao  izvrsio  1746.  princ 
Hildburghausen,  i  to  jedino  prema  novim  vojnickim  potrebama.  Ona 
bi  podijeljena  na  regimente,  i  to:  licku,  otocku,  ogulinsku,  slunj- 
sku,  dvije  banske  (petrinjsku  i  glinsku),  krizevacku,  durdevacku,  gra- 
disku,  brodsku  i  petrovaradinsku.  Uprava  jc  bila  samo  u  vojnickim 
rukama.  Kao  sto  su  se  zupanije  dijelile  na  okruzja,  kotare  i  opcine, 
tako  su  i  regimente  imale  svoje  bataljune,  kumpanije  i  opcine.  Od- 
nosni  casnici  (pukovnik,  major,  kapetan  i  porucnik)  vodili  su  sve 
poslove,  pace  i  sudacke.  Parnice  su  se  vodile  besplatno,  a  prizivati 
se  moglo  na  regimentski  sud,  onda  na  generalni  auditorijat  i  konacno 
na  dvorsko  ratno  vijece.  Sluzbeni  pak  jezik  bio  je  njemacki,  a  tako 
i  zakonici.  Isto  su  tako  bile  i  skole  njemacke.  Potrebe  svoje  podmi- 
rivala  je  svaka  regimenta  iz  svoje  blagajne  te  bila  financijalno  ne- 
zavisna  od  cijelosti.  Svaki  je  covjek  u  Krajini  bio  vojnik  od  16.  do 
60.  godine.  Stoga  je  i  mogla  Krajina  sama  podici  na  noge  do  50.000 
momaka.  Za  rata  mora  svaki  „granicar"  (kako  se  ziteljstvo  nazivalo) 
poci  onamo,  kuda  mu  se  zapovijedalo.  U  mirno  se  doba  hrani  i 
odijeva  svaki  sam,  a  u  ratu  zivi  na  carski  trosak.  Vojna  Krajina  bila 
je  u  glavnom  velika  kasarna  stalne  vojske,  uzdrzavana  malim  troskom. 
Preuredenjc  Slavonije.  Medutim  se  zgodi  znatna  promjena 
s  nedavno  sjedinjenom  Slavonijom.  Madzari  su  naime  stali  tvrdo- 
korno  tvrditi,  da  su  one  tri  obnovljene  slavonske  zupanije  od  Arpad- 
skih  vremena  sastavni  dio  Ugarske,  a  niposto  Hrvatske,  pa  da  ih 
stoga  treba  njoj  i  vratiti.  Kad  su  se  na  saboru  u  Pozunu  (18.  aprila 
1751.)  sastali  stalezi  ugarski  i  hrvatski  saborski  poslanici,  iznese  vi- 
roviticki podzupan  Antun  Spisic  Japranski  prijedlog,  da  bi  unapredak 
sve  tri  novouredene  slavonske  zupanije  s  t  a  1  n  o  siljale  svaka  po  dva 
zastupnika  na  ugarski  sabor,  kako  su  to  cinile  sve  ugarske  zupanije. 
Prijedlog  je  obrazlozio  time,  sto  su  slavonske  zupanije  i  onako  uredene 
po  ugarskom  nacinu  i  sto  placaju  po  istom  nacinu  porez  kao  i  one, 
pa  da  je  stoga  zgodnije,  da  se  broje  kao  ugarske,  a  ne  kao 
hrvatske.  Drugim  rijecima,  podzupan  je  Spisic  predlozio,  neka  se 
Slavonija  odcijepi  od  Hrvatske  i  sjedini  s  Ugarskom,  Ugarski  su  sta- 
lezi prihvatili  taj  prijedlog  i  tako  bude  on  uzakonjen  (zak.  cl.  XXIII. 
[  od  1751.).  Uzalud  se  opirahu  hrvatski  saborski  poslanici  dokazujuci, 
I    da  je  Slavonija  oduvijek  (osim  u  tursko  doba)  potpadala  pod  ban  a 


218 

i  bila  vazda  u  upravnoj  zajednici  s  Hrvatskom  i  Dalmacijom.  Teskom 
nuikom  ipak  izradise,  da  im  se  to  pravo  priznalo,  pa  tako  sve  tri 
slavonske  zupanije  ostadose  i  dalje  pod  banskom  upravom  i  sudbe- 
nosti,  siljuci  uz  to  jos  i  na  hrvatski  sabor  svojc  zastupnike,  dok  su 
velikasi,  zupani  i  biskupi  (dakovacki,  srijemski  i  pecujski)  imali  u 
njemu  virilni  glas  i  mjesto. 

Scdmogodisnji  rat  (1756—1763).  Uto  zapoce  Marija  Terezija 
s  pruskim  kraljem  Fridrikom  II,  nov  rat,  koji  se  obicno  zove  sedmo- 
godisnji.  I  u  njemu  je  ucestvovala  i  krajiska  i  banska  vojska.  Istom 
svrsetkom  toga  rata  povrati  se  mir,  a  Pragmaticka  sankcija  bjese 
potpuno  osigurana:  unatoc  brojnim  dusmanima  odrza  se  Marija  Te- 
rezija na  prijestolu  svojih  predhodnika.  Kod  toga  stece  i  narod 
hrvatski  i  srpski  velikih  zasluga,  koje  mu  je  kraljica  otvoreno  i  javno 

priznala, 

Rcforme;  centralizacija.  Otkad  nastupise  mirne  godine,  Marija 
se    Terezija   uze   sve   to   vecma   zanimati    unutarnjim   prilikama  svojc 
drzave.  Vec  su  predhodnici  njezini  pocevsi  od  Ferdinanda  I.  pomis- 
Ijali  na  to,  kako  bi  iz  austrijskih,  ceskih,  ugarskih  i  hrvatskih  zemalja 
ucinili  jednu    jedinstvenu    drzavu;   alisuu  torn  samo  djelo- 
micno    uspjeli,    jer  i  ako  je  onaj    stari   pojam    pune    nezavisnosti  vec 
davno  izblijedio,  u  s  t  a  v    hrvatski  i  ugarski  jos  je  postojao,  makar  i 
okmjen  i  slabo   uvazen.    Istom  od  vremena  Marije  Terezije  stalo  se 
o    tome    sustavno    i    odlucno    raditi.     Izjednacenje     ceskih     zemalja 
s   austrijskima  brzo  je   i  lako    provela  s  uspjehom,   dok  je  ugarski   i 
hrvatski  ustav  sapinjala  samo  veoma  lagano  i  oprezno.  Godine   1764, 
sazove  ona  sabor  u  Pozun  (za  17.  juna),   da  vijeca   o   drzavnim   du- 
govima    nastalim   tecajem   sedmogodisnjega    rata.     Tom   je   prigodom 
izisla    neka    anonimna  knjizica,    koja    je    zestoko   napadala   ugarski   i 
hrvatski  ustav   zahtijevajuci,    da    se    plemstvo    dobre   volje   podvrgne 
placanju  poreza,  da  se  uredi  stalna  vojska,  i  tvrdeci,  da  vladar  mozc 
bez  privole  sabora  izdavati  zakone.'  Zbog  te  knjizice  nastade  velika 
uzbudenost,    jer   se   opcenito   drzalo,    da  kazuje   ono,    sto  se  u  Becu 
hoce,  pa  tako  se  zgodi,    da  su  ugarski  i  hrvatski  stalezi  na  tom  sa- 
boru  u  s  k  r  a  t  i  1  i  Mariji  Tereziji  povisenje  poreza  u  zatrazenoj  visini, 
dopustivsi  joj  samo  trecinu.  Ozlovoljena  time  kraljica  vise  nc  sazivasc 
sabora,    vec  dojavljivase  pojedinim  zupanijama  ugarskim  i  hrvatskim 
preko    pat  en  at  a    (naredaba)  svoju  volju  onako,    kako  je  to  cinila 
■   Pisac  joj   bijase  Franjo  Adam  K  o  11  a  r.  U  Hrvatskoj  se  u  prvi  kraj  sumnjalo, 
da  ju  je  napisao  kanonik  Krcelic. 


219 


s  austrijskim  i  ceskim  zemljama.    Znajuci,    da   u   svim   politickim  po- 
slovima  odlucuje  visoko  plemstvo,  kraljica  uze  naslojati,    da  ga  pre- 
dobije  za  sebe.    U  tu  svrhu  utemelji  red   sv.  Stjepana   (1764),    kojira 
odlikova   neke   ugarske  i  hrvatske   velikase,    osnova  u  Becu  „There- 
sianum"  kao  odgojiliste  za  mladc   plemice,    pace   ona   uredi  ugarsku 
tjelesnu  gardu,  sastavljenu  jedino  od  mladih  ugarskih  i  hrvatskih  pie- 
mica.  Roditelje  pak  njihove  pozivala  je  na  dvor,  gdje  ih  uze  opsipa- 
vati   castima    i   naslovima.    To   je   pocetak   germanizacijc    hrvatskoga 
plemstva    i    otudenja    njihova    narodnim    interesima.    Sada    ostavljaju 
gospoda  svoje  tvrde  gradove  i  sele  u  varosi,  zeljni  zabave  i  uzitka. 
Tudi  jezik,  narocito  njemacki  i  francuski,  preuzima  sve  to  vise  maha, 
a  tako  i  tudi  obicaji,  nacin  zivota  i  odijevanja.  Da  predobije  i  crkvene 
dostojanstvenike,    uze    sebi    dozvolom    pape    Klementa    XIII.    naslov 
„apostolski  kralj"  (1758),  a  to  ju  je  oviastilo  imenovati  najvise  crkvene 
dostojanstvenike,    pace   i   kanonike.    Imenovani   nadbiskup  ili  biskup 
odmah   je   primao  prihode  svojih  imanja,  a  crkvene  funkcije  preuzeo 
bi  tek  onda,  kad  je  njegovo  imenovanje   potvrdio    papa.     Od   godine 
1765.  postade   kraljicinim    suvladarom  sin  joj   car   Josip    (okrunjen 
carem    1765.),    muz   osobito   zabrinut   za   velicinu  i  napredak   buduce 
svoje    bastine,    no    odgojen    u    aristokratskim    slobodoumnim    idejama 
prosvjete  svoga  vijeka.  Mati  mu  sada  predade  u  samostalnu  upravu 
vojnicke  i  financijalne  poslove,  dok  je  zazirala  od  njegovih  reforma- 
torskih  ideja  u  crkvenim  i  politickim  poslovima.  Sada  bise  opravljenc 
i    bolje    izgradene    tvrdave    Gradiska    (na    Savi),    Osijek    i    Petrova- 

radin  (1766). 

Hrvatsko  kraljevsko  vijcce.  U  ovo  vrijeme  pada  znatna  pro- 
mjena  u  Hrvatskoj,  kad  je  kraljica  protiv  volje  staleza,  ali  u  spora- 
zumu  s  banom  grofom  Franjom  Nadasdyjem  (1756  —  1783) 
osnovala  (7.  jula  1767.)  kraljevsko  vijece  (consilium  regium)  za  poli- 
ticko-ekonomske  i  vojnicke  poslove  hrvatske  sa  sjedistem  u  Varaz- 
dinu,  otkuda  bi  docnije  (u  julu  1776.)  preneseno  u  Zagreb.  Ovo  vijece 
bijase  po  svom  sastavu  i  djelovanju  slicno  jos  1723.  osnovanomu 
ugarskom  namjesnickom  vijecu  (consilium  locumtenentiale).  Na  celu 
mu  je  bio  ban  kao  predsjednik  i  uza  nj  sest  savjetnika,  dva  tajnika 
i  vise  manjih  cinovnika.  Vijece  je  izravno  izdavalo  naloge  i  zapovi- 
jcdi  (primajuci  ih  cesto  iz  Bcca)  pojedinim  zupanijama.  pa  je  tako 
bilo  prva  hrvatska  z  e  m  a  1  j  s  k  a  v  1  a  d  a,  jer  do  tada  vodio  je  sve 
upravne  poslove  ban  s  banovcem  i  hrvatskim  saborom.  Razumije  se, 
sada  postade  hrvatski  sabor  ako  ne  izlisan,  a  ono  ipak  mnogo  manje 


220 

vazan  organ  u  zemaljskoj  upravi,  Zbog  toga  su  Hrvati  vazda  s  nekim 
nepovjerenjem  gledali  u  ovo  kraljevsko  vijece,  ma  da  ih  je  kraljica 
posebnim  dopisom  uvjeravala,  da  je  ono  ravnopravno  ugar- 
skomu  i  da  njime  niposto  ne  misli  okrnjiti  prava  hrvatskoga  sabora. 
Uporedo  s  nepovjerenjem  Hrvata  isla  je  potajna  radnja  Madzara  za 
tim,  da  se  hrvatsko  kraljevsko  vijece  podvrgne  njihovu  namjes- 
nickom  vijecu.  I  tako  se  odista  zgodi,  da  ga  je  Marija  Terezija  ko- 
nacno  dokinula  (30.  jula  1779.),  ali  ne  tako,  da  bi  opet  svu  vlast 
prenijela  na  hrvatski  sabor,  kako  su  Hrvati  zeljeli,  vec  je  ona  poslove 
ukinutoga  kraljevskoga  vijeca  predala  ugarskom  namjesnickom  vijecu, 
u  koje  bijase  slobodno  doci  banu,  da  dade  glas  i  mnijenje  u  hrvat- 
skim  poslovima.  Tako  je  dakle  Hrvatska  prvi  put  pod- 
vrgnuta  Ugarskoj  i  njezinoj  vladi,  Posljedice  ove  pro- 
mjene  najjasnije  se  ocitovase  kod  Rijeke. 

Pripojenjc  Rijckc  Hrvatskoj.  Onaj  teritorij,  na  kojem  se  spo- 
minje  u  kasnije  vrijeme  Rijeka,  bio  je  u  X.  vijeku  nesumnjivo  sastavni 
dio  drzave  hrvatske,  buduci  da  se  ona  tada  sterala  sve  do  usca 
istarske  rjecice  Rase.  Dokle  je  tako  bilo,  ne  zna  se,  no  stoji,  da  je 
godine  1139.  danasnji  rijecki  teritorij  pripadao  knezovima  Duinskim 
(Duino  je  kraj  Trsta),  dakle  je  onda  bio  sastavni  dio  vojvodine  Ko- 
ruske.  Odsada  dalje  sve  do  1776.  ne  povrati  se  vise  rijecki  teritorij 
Hrvatskoj,  osim  kroz  kratko  vrijeme  (izmedu  1337.  i  1365.),  kad  je 
Rijeka  (Flumen)  bila  u  vlasti  knezova  Frankapana  z  a  1  o  z  n  i  m  pra- 
vom-  Medutim  vec  1467.  dolazi  ona  oporukom  posljednjih  joj  gospo- 
dara  grofova  Wallsee  u  posjed  kralja  Fridrika  III.,  ili  u  posjed 
porodice  Habsburske,  pa  joj  ostade  sve  do  1776.  U  doba  Habsbur- 
skoga  gospodstva  postade  Rijeka  zasebnom  politicko.Ti  oblascu,  u 
kojoj  je  u  ime  vladarevo  upravljao  kapetan,  a  kad  su  zaplijcnjena 
(1670)  primorska  zrinsko-frankopanska  imanja,  uredi  becki  dvor  od 
svega  primorja,  od  Gradeza  i  Trsta  do  Senja  i  Baga  posebnu  oblast 
zvanu  Austrijsko  primorje,  u  kojoj  je  Rijeka  bila  od  1712. 
dalje  slobodna  luka  (poput  Trsta),  to  jest  grad  s  posve  autonomnom 
gradskom  upravom. 

Ovako  je  ostalo  sve  do  godine  1776.,  kad  se  Marija  Terezija 
odluci  na  nagovor  sina  cara  Josipa  II,,  da  „vrati"  u  interesu  Vojne 
Krajine  Hrvatskoj  primorje,  ali  tako,  da  joj  istodobno  uzme  bansku 
Krajinu  (s  Petrinjom  i  Glinom).  Dvor  je  dakle  imao  pred  ocima  za- 
mjenu  zemljista :  on  uzima  (ekskorporira)  Hrvatskoj  bansku  Krajinu, 
a  daje  ili  vraca  joj  (inkorporira)  Primorje.  Ovu  je  svoju  misao  kraljica 


221 

provela  u  dva  maha:  9,  augusta  1776.  javi  ona  Rijcci  i  hrvatskoj 
vladi  (kraljevskomu  vijecu)  rucnim  pismom,  da  je  odlucila,  „n  e  k  a 
se  grad  i  luka  rijecka  opet  neposredno  utjelovi 
kraljevini  Hrvatskoj"  (immediate  regno  Croatiae  reincorpo- 
rentur),  a  5.  septembra  1777.  pak  sjedini  ona  s  Hrvatskom  jos  i 
Bakar,  Bakarac  i  Kraljevicu,  tako  da  su  samo  Senj  i  Bag  ostali  u 
Vojnoj  Krajini.  Od  citavoga  ovoga  teritorija  uredena  je  podjedno  jos 
i  nova  hrvatska  zupanija  Scverinska  sa  sijelom  u  Mrkoplju,  gdjc 
je  jos  iste  godine  odrzana  prva  zupanijska  skupstina,  na  kojoj  sudje- 
lovahu  i  dva  rijecka  zastupnika  ;  pace  naredne  je  godine  odrzana  na 
samoj  Rijeci  skupstina  severinske  zupanije.  Jos  prije  toga  utjelovljena 
je  Rijeka  pred  poscbnim  povjerenstvom  Hrvatskoj,  i  to  tako,  da  je  u 
politickim  i  skolskim  poslovima  podvrgnuta  hrvatskoj  vladi,  a  u  sud- 
benim  u  visoj  molbi  banskomu  stolu  u  Zagrebu.  Nato  je  rijecko  gradsko 
vijcce  poslalo  (4.  novembra  1776.)  hrvatskoj  vladi  dopis.  u  kojem 
izrazi  svoju  radost,  sto  je  .,u  istom  slavnom  kraljevskom  vijecu  naslo 
pravoga  oca  i  briznoga  savjetnika." 

Medutim  je  Marija  Terezija  vracajuci  Rijeku  Hrvatskoj  zazcljela, 
da  se  i  nadalje  uzdrzi  njezin  zasebni  polozaj  kao  slobodne  luke  u 
interesu  pomorske  trgovine.  Stoga  se  ona  obrati  na  Rijeku  samu  i 
hrvatsku  vladu,  da  joj  stave  prijedlog.  Nato  predlozi  hrvatska 
via  da'  u  sporazumu  s  Rijekom,  „neka  se  grad  Rijeka  s  ko- 
tarom  i  nadalje  smatra  kano  odijcljeno  svetoj 
krunikraljevincUgarske  pridruzeno  t  i  j  e  1  o  (sepa- 
ratum sacrae  regni  Hungariae  coronae  adnexum  corpus)."  Poslije  toga 
izdala  je  kraljica  gradu  Rijeci  diplomu  dne  23.  aprila  1779.,  kojom 
se  ureduje  ona  zamisljena  rijecka  autonomija,  a  u  kojoj  je  ona  d  o- 
slovno  ponovila  navedene  rijeci  iz  prijedloga  hrvatske  vlade,  koji  je 
takoder  isao  za  tim,  da  se  Rijeka  odlikuje  nekim  zasebnim  autonomnim 
polozajem.  Prema  tomu  dakle  imala  se  Rijeka  smatrati  s  obzirom  na 
njezinu  autonomiju,  a  u  skladu  s  onim  kraljicinim  rijecima,  samo  zasebnim 
dijelom  zajednicke  ugarsko-hrvatske  krune,  a  da  kraj  toga  nijc 
bila  jos  izlucenaiz  teritorija  kraljevstva  hrvat- 
skoga.  AH  kad  je  maio  potom  kraljica  dokinula  hrvatsku  vladu, 
bude  i  Rijeka  podredena  ugarskom  namjesnickom  vijecu.  Na  tome 
su   Madzari   docnije    zasnovali    mnijenje,    kao    da    je  Marija  Terezija 


'  Prijedlog  je  izradio  njezin   clan  Nikola    Skrlec    Lomnicki  u  sporazumu  s  Jo- 
sipom  Majlathora.  zupanom  severinskira  i  prvim  gubcrnatorom  rijedkim. 


222 

Rijeku  1779.  utjelovila  neposredno  Ugarskoj,  nakon  sto  ju  je  toboze 
izlucila  iz  teritorija  kraljevstva  hrvatskoga. 

Marija  Terezija  umrla  je  29,  novembra   1780.,  ostavivsi  dva  sina 
Josipa  i  Leopolda. 

IX. 
Car  Josip  11. 

(1780—1790). 

Opca  karakteristika  Josipova  vladanja.  Kad  je  Marija  Terezija 
umrla,  bjese  njezin  sin  Josip  —  prvi  nas  vladar  iz  kuce  Habsbursko- 
Lotarinske  —  vec  davno  njemacko-rimski  car,  a  naslijedio  je  ugarsko- 
hrvatsko  prijestolje  na    osnovi    prava    o    nasljedstvu,    Nastup    njegov 
primise    svi    potisteni   drustveni    slojevi   novim   nadama,  ali  vladajuci 
razred  sa  zabrinutoscu  i  nepovjerenjem.  Josip  II.  nije  bio  nov  covjek ; 
jos  kao  prijestolonasljednik  jasno  je  pokazao,  da  u  njemu  zivi  drugi 
duh,  negoli  u  njegovoj  majci.  Javno  je   mnijeaje    dakle  moglo  slutiti, 
da  promjena  na  prijestolju  taj  put  znaci  i   promjenu  sistcma, 
ma  da  se  tada  jos  nije  nista  zgodilo,  pace  novi  je  vladar  reskriptom 
od  30.  novembra  1780.  uvjeravao  ugarske  i  hrvatske    staleze,  da  ce 
njihova  prava  postivati.    Sta  vise,  nekc    su    se   ugarske  oblasti  uzele 
spremati  za  sabor  i  krunisanje,  koje  su  toboze  occkivali  za  25.  juna 
1781.;  ali  vec  u  najskorije  vrijemc    sve   je    poslo  drugim  putem.  Jo- 
sip   II.    htjede    i    Ugarskoj    i    Hrvatskoj    da    ostanc 
c  a  r  e  m  s  teznjom,  da  dovrsi  posao,  sto  ga  je  zapocela  njegova  mati. 
Kad  je  stupio  na  prijestolje,  bilo  mu    je    40  godina,    i    premda  je  na 
njegov  odgoj  otac  njegov,  prosvijetljeni  car  Franjo,  imao  snazna  utje- 
caja,  dusevno  je  Josip  ipak    vise    slicio   materi,   na  koju    je    sjecao  i 
svojom  spoljasnjoscu.  Bjese  pristao  muz,   zdrav  i  dobrih  manira,  ma 
da  nije  bio  tako  snazne  tjelesne  grade,  da  bi  bio  mogao  stalno  pod- 
nositi  tegobe  prekomjerna  rada.  Pa  ipak  htjede  car  tako  reci  vjecno 
raditi,    provodeci   osam    do    deset    sati  u  ozbiljnom,   teskom  i    umor- 
nom  radu,    iz    kojega   bi  onda  rado  pribjegao  u  drustvo  obrazovane 
gospode  i  gospoda.  I  sam  bio  je  duhovit,  saljiv  i  satirican,  pace  zbog 
nesmiljene  njegove  iskrenosti  i  volje  za  zabadanje   drzala  ga  je  mati 
„covjekom  bez  srca".  Inace  bjese  mu  uzorom    prakticki  pruski  kralj 
Fridrik  II.,  za  kojim  se  povodio    u  svemu,    I  Josip  II.    kazivao  je  za 
sebe,  da  je  prvi  cinovnik  drzave  i  da  je  dobar  vladar  samo 
onaj,  koji  je  pravi  pravcati  upravni  cinovnik,  sto  ne  daje  samo  upute 


223 

i  smjerove,  nego  se  i  sam  bavi  svim  poslovima,  u  sve  se  mijesa  i  o 
svemu  nastoji  da  bude  licno  obavijesten.  Iza  vijekova  Josip  II.  prvi 
je  habsburski  vladar,  koji  je  stupio  u  neposredni  licni  dodir 
s  V  o  j  s  k  o  m.  Nije  doduse  postao  vojskovodom,  ali  spoljasnjoscu 
postade  vojnik:  zbacio  je  spanjolsku  nosnju  svojih  predaka  i  stalno 
uzeo  oblaciti  vojnicko  odijelo.  Od  tudih  i  novih  ideja  uzeo  je,  kao  i 
mati  njegova,  samo  ono,  sto  je  sluzilo  njegovim  vlastitim  ciljevima  i 
carskomu  sistemu,  kojemu  je  doduse  modernizirao  oblik,  ali  neoste- 
ceno  sacuvao  jezgru.  Iz  ideje  carske  neogranicene  vlasti,  koja  stoji 
nad  svim  zakonima,  kao  i  iz  iskrene  skrbi  za  dobrobit  podanika, 
potekla  su  sva  njegova  djela,  reforme  i  borbe  s  crkvom  i  sa  sta- 
lestvom,  koje  je  politicki  htio  unistiti,  ali  je  ipak  zclio,  da  se  uzdrzi 
premoc  aristokracije  u  drustvu, 

Jos  u   19.  godini  porodi  mu  se  u   glavi    misao,  da  ce,  kad  stupi 
na  prijesto,  sebi    pribaviti    od    svojih    zemalja   neogranicenu   vlast  na 
deset  godina,  pa  da  ce  u  to  vrijeme  bez  njihova  sudjelovanja  provesti 
sve  svoje  namjere.  Kad  je  sjeo  na  prijesto,    nije    vise  trazio  nicijega 
ovlastenja,    vec   je    poceo    raditi   po  svom  uvjerenju.  Ucinio  je  dosta 
korisna,  valjana  i  blagotvorna,  te  je  prvi   habsburski    vladar,  koji    je 
htio    da    apsolutizmu    podade     plemenitiji   moralni    sadrzaj    i   da    mu 
ucijepi  pojam  duznosti    spram    podanika.    On    htjede    da    ucini    svoje 
narode    bogatima    i    kulturnima,    doduse  ne  toliko  poradi  njih  samih, 
koliko  za  to,  da  otvori  obilnija  vreJa  prihoda  svojoj  spoljasnjoj  osva- 
jalackoj  politici,  Konacna    pak    svrha   njegovih    djela    bijase    u  j  e  d  i- 
njenje    i    stopljenje    svih    habsburskih    zemalja    u 
jednu    zasebnu   njemacku    drzavu,  paje  stoga  sve  svoje 
reforme  i  prosudivao  prema  tome,  koliko    odgovaraju  ovoj  konacnoj 
svrsi  i  koliko  mu  povecavaju  financijalna  i  vojnicka  pomocna  sredstva. 
Sto  se  tice  Ugarske  i  Hrvatske,  car   Josip  je  kao  prijestolonasljednik 
i  majcin  suvladar  po  vise  puta  proputovao  obje  zemlje  (tako  Slavo- 
niju   1768.,  a  Hrvatsku   1775.  i  1776.)',  proucio  njihove  prilike  i  upo- 
znao  se  sa  zeljaraa    i   potrebama   puka   i    raznih    drustvenih    slojeva. 
Uostalom  odgojiteljem  bjese  mu  u  mladosti  hrvatski  ban  grof  Karlo 
Batthyany  (1742—1756),  koji  ga  je  uputio  ne  samo  u  razne  voj- 
nicke  poslove,  nego  napose  jos  i  u  hrvatske  i  ugarske  politicke  prilike. 
Dobru  volju  za  ove    zemlje    pokazao    je    jos  kao   mladid  rekavsi,    da 
trcba  unapredivati  pucanstvo,  obrt,  trgovinu  i  nastavu,  i  to  tako,  da 


'  U  Zagrcbu  bio  je  car  Josip  II.  24.  aprila  1775..  drugi  put  do§ao  jc  24.  juna  1786. 


224 

se  ukloni  bojazan,  kao  da  ih  hocc  lisiti  privilegija.  Pace  on  je  katkada 
govorio,  kako  zeli  da  pode  stopama  kralja  Matijasa  I.  Korvina,  e   bi 
stekao  pridjev  „pravednoga".  Da  su  mu  namjere  bile  plemenite  i  da 
od  vremena  Matijasa  1.  nije  bilo  na  prijestolju  vladara,  koji  bi  dobrobit 
svojih  podanika    nosio    na    srcu    s    vise   mara  i  ozbiljnosti,  o  torn  ne 
moze  da  bude  sumnje.  Samo  je  sve  ono,  sto    je    stvorio    ili    htio  da 
stvori,  imalo    da   sluzi    tudinskoj   svrsi,    to   jest    stopljenju   Ugarske    i 
Hrvatske  s  austrijskim  zemljama,  a  time  je  dosao  u  najzescu  opreku 
s  najsvetijim  osjecajima  onih,  koji  su  u  tim  pofrancuzenim,  ponijem- 
cenim  i  polatinjenim  zemljama  jos  ostali  dobri  rodoljubi.  Josip  naimc 
htjede  da    dade    potistenim    slojevima    slobodu,    ali  u  zamjenu  da  im 
oduzme  sve  ideale ;  to  je  tragika  njegova  zivota.    Dosao    je  u  sukob 
s  takovom  silom,  koja  je  za  vladanja  njegove  matere  bila   jos  slaba, 
ali  mu  se  sada  vec  opirala,  pa  ga  konacno  uz  pomoc  medunarodnih 
prilika  i  oborila.  Ta  sila  bjese  narodna  svijest,  a  ne  stalestvo, 
koje  je  jos  Marija  Terezija  sapela,  a  Josip  drzao  vec  mrtvim,  Kako 
znamo,    Marija   Terezija   nije    vise    poslije    1764.    sazivala    pozunskih 
sabora,  a  sve  je  reforme  provodila  bez  sudjelovanja  staleza.  Sada  su 
se  javljali  pisci,  koji  su  u  raznim  varijacijama  raspravljali  teoriju  no- 
voga  apsolutizma.  Pisali    su,    da    je  krunisanje    puka    ceremonija,   da 
kraljevska  zavjernica  kralja  ne  veze,  da    je  sabor  stetan  po  drzavu, 
privilegiji  i  prava  plemstva  da  ne  vrijede,  a  vladarova  je  duznost,  da 
ih  ukine,  Ovakim  naucima   bjese    zasicen    zrak,    u   kojem    se    kretao 
car  Josip.  Sirili  su  ih  ne    samo   polusluzbeni  organi,  i  nije  samo  ve- 
likasko  drustvo  tako  mislilo,  nego  i  gdjekoji  nizi  Ijudi  jakih  ambicija. 
Pod  ovakim  utjecajem  odrastao    je   prijestolonasljednik  Josip,    a  kad 
je  dosao  na  prijestolje,  ubrzo  je  zaboravio,    da  bi    se  imao  krunisati 
i  poloziti  zakletvu  na  zakone  Ugarske  i  Hrvatske.  Njegova  ga  okolina 
uvjeravase,  da  kao   n  a  s  1  j  e  d  n  i    kralj  ne  treba  da  se  kruni.  Sama 
jc  on  u  ovom  pitanju  postenije    misho    od    svojih   savjetnika,    koji  su 
dokazivali,  da  krunidbena  zavjernica    kralja   ne    veze,    pa    bas    zato, 
sto  je  svetost  zakletve    uzimao    ozbiljno,    nije    se    dao  krunisati.    No 
dobrza  je  predvidao,  da  ce  mu  zbog  toga  i  najbolje  njegove  namjere 
naici  na  zestok  otpor.  Ipak  se    nadao    uspjehu,    imajuci   pred    ocima 
tri  okolnosti :    prvo,    r  a  z  m  i  r  i  c  e    izmedu   katolika  i  protestanata  u 
Ugarskoj,  onda  izmedu  velikasa  i  nizega    plemstva  i  u  Ugarskoj  i  u 
Hrvatskoj;  drugo,  b  u  n  u,  koja  je  imala  da  bukne    medu    kmetovima 
protiv  plemstva;    trece,    vojsku   pod    oruzjem,    Ohrabren  ovim  na- 
dama  zapoce  Josip  odmah  po  nastupu  na  prijestolje  da  izvodi  svoje 


225 

d  a  V  n  o  promozgane  osnove.  Mogao  je  racunati  na  velik  broj  ugar- 
skih  i  hrvatskih  velikasa,  pa  mu  stoga  nije  bilo  potrebno,  da  se  po- 
sluzi  tudincima, 

Crkvene  reforme.  Svoj  rad  zapoce  ondje,  gdje  hi  bio  po  nje- 
govu  misljenju  najnuzniji,  naimc  na  polju  crkvene  politike. 
Kod  toga  bila  mu  je  glavna  svrha,  da  podvrgne  katolicku  crkvu 
drzavnoj  vlasti  i  da  zblizi  pojedine  konfesije.  Odmah  poslije  nastupa 
upozori  ugarsku  dvorsku  kancelariju,  da  u  vjerskim  stvarima  postupa 
liberalnije.  Vec  je  onda  bio  doduse  odlucio,  da  ce  protestante  uciniti 
ravnopravne  s  katolicima,  ali  ipak  tako,  da  time  katolicka  crkva  nc 
trpi  stete.  Plod  toga  bijase  25.  oktobra  1781.  izdani  patent  o 
vjerskoj  toleranciji,  kojim  objavi  svim  oblastima,  da  prosiruje 
siobodu  vjeroispovijedanja  i  jednakost  prava  na  clanove  sviju  konfesija. 
Ova  im  naredba  daje  pravo,  da  obnasaju  svc  javne  sluzbe,  pace  da 
dolaze  na  sveucilisne  i  druge  velikoskolske  katedre,  omogucuje  im 
osnivanje  crkvenih  opcina  i  dopusta  prijelaz  na  protestantizam.  Car 
sam  rece,  da  tim  patentom  zeli  postici  „bratsku  slogu  medu  pucan- 
stvom  drzave  razlicitih  vjera",  Njime  su  sada  stekli  i  Zidovi  punu 
ravnopravnost.  Sada  su  osnovane  njihove  crkvene  opcine  i  podignute 
skole  pod  nadzorom  oblasti ;  dopusteno  im  bjese,  da  se  bave  obrtom, 
da  se  oblace  kao  i  drugi,  ali  im  je  car  nametnuo  njemacki  jezik,  zabra- 
nivsi  hebrejski,  i  njemacka  prezimena.'  I  grcko-istocni  Srbi  i  Grci 
osnovase  sada  (1786)  u  Zagrebu  svoju  vjersku  opcinu  i  parohiju, 
vodeci  vec  od  1788.  dalje  svoje  matice  crkveno-slavenskim  je- 
zikom,  a  1793,  otkupise  od  gradske  opcine  crkvu  sv,  Margarete,  koju 
slijedece  godine  posvetise  kao  svoju  crkvu  sv.  Preobrazenja, 

Uporedo  s  naredbom  o  toleranciji  proveo  je  car  Josip  i  u  kato- 
lickoj  crkvi  dalekosezne  promjene,  kad  ju  je  na  osnovi  patronatskoga 
prava  stavio  pod  utjecaj  drzave  naredbom  zvanom  „ius  placeti" 
(30.  marta  1781.)  odredivsi,  da  se  spisi  papini  upravljeni  na  ugarsku 
i  hrvatsku  crkvu  smiju  proglasiti  samo  onda,  ako  su  prije  toga  stekli 
vladarovo  odobrenje.  Pored  toga  zapoceo  je  mnogo  vecih  i  manjih 
reforama,  stavljajuci  sve  vise  u  sluzbu  drzave  katolicki  kler,  Zasebnim 
je  naime  naredbama    normirao    crkvene    obrede,    blagdane,  ophode  i 


'  Pravnik  Irabro  Domin  kaze  za  2idove :  „Niti  videti  se  dati  vu  horvatske 
i  ilavonske  zemlje  tja  do  Jozefa  II.  ni  ira  bilo  slobodno";  up.  B  r  e  sz  t  y  e  n  s  zk  i, 
Izraelicani  i  vrscnje  patronatskoga  prava.  Zagreb  1890..  str.  6.  Prva  zidovska  opdina 
podignuta  je  u  Varazdinu  oko  1785.,  a  u  Zagrebu  tek  1806.  Prije  toga  dolazili  tu 
■amo  prolazno  u  zemlju  trgovine  radi. 

15 


226 


postove,  pa  se  konacno  stao  mijesati  i  u  porodicnc  i  privatne  prilike'. 
I  tako  se  u  torn  sitnom  radu  razdrobio  njcgov  siroki  vidokrug  i  pro- 
misljeni  sud,  pobudujuci  protiv  sebe    ogorcenje    pobozne  mase.  a  ,z- 
rugivanje  s  protivne  strane  zbog  pretjeranosti.  Sam  Fndnk  II  pruski 
porugljivo  ga  je  nazivao  ..fratrom  sakristanom".  Ove  reforme  bile  su 
razlogom,  da  je  pocetkom  1782.    posao  u  Bee  sam  papa  Pio  VI..  ne 
bi  li  cara  odvratio  s  toga  puta.  No  ma  da  je  ovaj    pos)et  izazvao  u 
ciieloj  Evropi  ogromnu  senzaciju,  ipak   nije    urodio    nikakim  plodom, 
ier  ie  Josip  i  dalje    isao    svojim    putem.    Raskrstio    se    s    postupkom 
svoje  matere,  koja  je  visoka  crkvena    dostojanstva  dijelila  clanovima 
velikaskih  familija.  pa  je  davao  ta  mjesta.  kako  sam  rece,  samo  ..prema 
sposobnostima  i  cistom  moralu."  Da  izmedu  biskupa  i  njihovih  v,er- 
nika  nastane  intimniji  saobracaj,  nije  trpio.  da  koji  biskup  uziya  vise 
beneficija.    Stoga    je    dao    (1784)    popisati   dohotke    visokoga   klera    i 
ostale    crkvenc    imovine    svjetovnoga  i  redovnickoga  svecenstva.    Uz 
obilne  crkvene  prihode  imao    je    visoki  kler    i    bezbroj    javnih    cash; 
dotovo    svaki   biskup    u   Ugarskoj    bijase    jos    i    veliki    zupan,    a    kod 
dvorske  kancelarije  bijase  barem  jedan,  kod  vlade  (ugarske  i  hrvatske). 
banskoga  suda  i  drugih  mjesta  takoder  vazda  po  jedan  ili  vise  clanova 
visokoga  klera,  koji  su  svi  za  te  sluzbe    dobivali  placu.    To    je  sada 
dokinuto  s  motivacijom,  da  svecenik  imade  ostati  samo  ono,  sto  jest, 
naime  svecenik.  Buduci  da  se    za    siromasno    nize    svecenstvo    nitko 
nije   brinuo,    car   odluci    da  ce  mu  posvetiti  posebnu  paznju.  Dao  je 
dakle  popisati  dohodak  zupnika  i  istraziti,  gdje  treba  da  se  podignu 
nove  zupe  i   kapelanije.    Kad   je    taj    popis    iznio    znatne   brojeve     a 
dusobriznici  poslase  molbenice,  da  im  se  odredi  bar  minimum  dohotka, 
car  se  odlucio  na  veoma  sudbonosan  korak.  Za  provedbu  te  osnovc 
trebalo  je  mnogo  novaca,  a  car  ih  je  odlucio  tako  namaknuti,    da  je 
po  primjeru  Isusovackog    reda   (1773)    dokinuo    sve   muske    i    zenske 
redove,  koji  se  nijesu  bavili   njegovanjem   bolesnika    ili   nastavom,  a 
onda    imovinu    njihovu    zaplijenio  (1782).  Sada   bise    dokinuti  cuvem 
pavlinski    samostani   u   Lepoglavi   i   Remetama    (1784),    pa  Klarisa  u 
Zagrebu    (1782)    i   toliki   drugi    sirom   Hrvatske    i    Slavonije.    Golemu 
imovinu  njihovu  preuze    ugarsko    namjesnicko    vijece  i  upotrebi  je  u 
svrhe  fonda  vjerozakonskoga  (cassa  parochorum)  i  naukovnoga  (fundus 

1  On  je,  primjcrice,  izdao  naredbu.  kojom  se  zabranjuje  zenama  nositi  steznik 

''     '^   ^Vo  torn  je  popisu  prihod  zagrebackoga  biskupa    lada    iznosio  20.000   forinti. 
«  Za  Ugarsku  i  Hrvatsku  racunalo  se  da  treba  950  novih  zupa  i  559  kapelamia. 


227 

studiorum).  I  odgoj  svecenstva  takoder  stavi  car  pod  drzavni  nadzor 
osnovavsi  u  tu  svrhu  generalno  sjemeniste ;  takovo  bi  osnovano  za 
Hrvatsku  u  Zagrebu  (1784),  no  dobrza  ga  dokine  i  odredi,  da  pe- 
stansko  ima  da  sluzi  za  cijelu  Ugarsku  i  Hrvatsku. 

Politicke  rcformc-  Od  politickih  reforma  car  je  najprije  pokusao, 
da  dokine  kmetstvo,  i  to  samo  u  Erdelju,  ali  odgovor  bjese  otvorena 
buna  onamosnjih  Rumunia.  To  iskustvo  navedc  cara  na  misao,  da  se 
kmetstvo  moze  dokinuti  tek  poslije  reorganizacije  uprave,  koja  mu  je 
veoma  smetala  vec  kod  prvih  crkvenih  reforama,  Ustavnim  putem,  naime 
uz  suradnju  sabora,  toga  ne  htjede  da  ucini,  ne  toliko  sto  se  plasio 
otpora  staleza,  koliko  zato,  sto  je  u  njemu  prevladalo  misljenje,  da 
se  citav  staleski  sistem  i  staro  zakonodavstvo 
ima  dokinuti.  Osobito  je  mrzio  zupanije,  jer  su  one  njegove 
naredbe  ucinile  predmetom  „ekspedicije",  a  ne  „egzekucije",  to  jest 
samo  primale,  a  ne  proglasivale  i  provodile.  Stoga  odluci  (1783),  da 
ce  ugarske  i  hrvatske  javne  casti  podijeliti  Nijemcima  i  drugim  tu- 
dincima,  a  domace  cinovnistvo  premjestiti  u  austrijske  zemlje,  pa  ca 
u  Bclgiju.  U  torn  raspolozenju  obarao  je  sve,  sto  mu  je  stajalo  na 
putu,  jer  je  to  razaranje  i  inace  odgovaralo  njegovu  konacnom  poli- 
tickom  cilju,  ideji  jedinstvene  monarhije.  Stoga  je  vladu  usredotocio 
u  Becu,  dok  je  u  pojedinim  zemljama  htio  da  ima  tek  zemaljske 
vrhovne  oblasti,  koje  su  imale  da  rade  pod  vodstvom  centralne  becke 
vlade.  U  duhu  toga  sistema  dade  premjestiti  krunu  sv.  Stjepana  u 
Bee,  smatrajuci  je  jednostavnom  starinom,  kojoj  je  mjesto  u  muzeju. 
Stoga  je  i  smjesti  (1784)  u  carsku  riznicu  medu  ostale  krune,  sto  su 
se  ondje  cuvale.  Na  taj  glas  nasta  siino  uzbudenje  u  Ugarskoj  i 
Hrvatskoj,  ali  car  ne  mareci  za  sve  to  pode  dalje  svojim  putem. 
Prije  svega  naredi  (26,  aprila  1784.),  da  ce  ubuduce  njemacki 
j  e  z  i  k  biti  sluzbenim  u  citavoj  drzavi,  a  dvorska  kancelarija,  komora 
i  ugarsko  namjesnicko  vijece  imadu  vec  od  1.  novembra  njime  ure- 
•dovati;  od  1786.  pocevsi  postaje  on  uredovnim  u  svim  zupanijama, 
ugarskim  i  hrvatskim,  a  poslije  dalje  tri  godine  vise  nitko  ne  moze 
da  bude  ni  cinovnik  ni  svecenik,  koji  ga  ne  zna,  Na  tu  naredbu 
skocise  listom  sve  ugarske  i  hrvatske  zupanije  i  ulozise  zestok  pro- 
5vjed.  Sada  je  dosao  red  na  njih,  a  zamislio  ih  je  tako  preudesiti,  da 
^e  one  morati  tocno  i  strogo  provoditi  reforme  „bez  obzira  na  proslost 
i  sadasnjost".  Najprije  premjesti  namjesnicko  vijece  u  Budim,  sjedi- 
nivsi  s  njime  vrhovnu  financijalnu  oblast,  naime  ugarsku  komoru. 
Potom  razdijeli  (1785)  Ugarsku  i  Hrvatsku  na  deset  okruzja  (circjlus), 


228 


od  kojih  se  svako  sastojalo  od  nekoliko  zupanija.  Tom  prilikom  budu 
Hrvatska  i  Slavonija  raskinute,  jer    je  Slavonija    potpala   pod  Pecuh, 
dok  je  Hrvatska  sacinjavala  sa  sijelom  u    Zagrebu    zasebno  okruzje, 
Na    celu   je    svakomu  stajao  kraljevski  povjerenik  (director),  a  taj  je 
imenovao  podzupane,  dok  je  ostale  cinovnike  i  dalje  birala  zupanijska 
skupstina,    no    kraljevski    ih    je    povjerenik    mogao   svrgnuti   ili    za- 
mijeniti    drugima,    kadgod    je    htio.    Sada    je    banska    cast   postojala 
samo   po   imenu,    jer    grof    Franjo    Balassa    deGyarmath 
(1785—1790)    bijase    zapravo    carev  povjerenik  vladajuci  nasilno  bez 
sabora.  Kad  je  ovako  iz  temelja  preudesio  upravu,  dokine  car  Josip 
(25.  augusta  1785.)  kmetstvo  u  Ugarskoj  i  Hrvatskoj.  Zauvijek  je 
sada  izbrisano  ime  kmet,  koji  mogase  slobodno  seliti  i  zeniti  se  bez 
privole  vlastelina,  uciti  zanat,  polaziti  skolu,  birati  zvanje  i  slobodno 
raspolagati   svojom   pokretnom   imovinom.    Nitko  ga  vise  nije  mogao 
otjerati  sa  zemljista  ili  siliti  na  rabotu.  To  je  doduse  velik  napredak 
spram  dotadanjega  stanja,  ali  ipak  jos  ne  ucini  bivsega  kmeta  v  1  a  s  n  i- 
k  o  m  zemljista,  Drugi  znatni  momenat  u  preustrojstvu  uprave  bijase, 
da  je  sudstvo   odijeljeno    od   uprave,    a  kr.    slobodni   gradovi   da  su 
uvrsteni    u   novi   sudstveni    sistem.    Nadalje    je    car    dokinuo    smrtnu 
kazan  i  torturu  te  uopce    popravio   i   ubrzao   sudski   postupak.    Pre- 
ustrojstvo  uprave   i    pravosuda    htjede    car    da   dovrsi    poreznom 
r  e  f  o  r  m  o  m,    to    jest  ozivotvorenjem   opce  porezne    duznosti.  U  tu 
je  svrhu  odredio,  da  se  popise  pucanstvo  i  tocno  izmjeri  zemlja  (1788), 
sto  je  izazvalo  velike  nemire  u  Ugarskoj  i  Hrvatskoj,  i  samo  je  bra- 
hijalnom  silom  uspjelo  obaviti  posao/  Medutim  za  Hrvatsku  jos  je  od 
presudne  vaznosti,  kad  je  car  dokinuo  (20.   marta    1786.)  severinsku 
zupaniju;    torn  je  prilikom  njezin  sjeverni  dio    (to  jest  Gorski  kotar) 
pridijelio  zupaniji  zagrebackoj,    a  od  svega  primorja  uredio  zascbnu 
oblast  zvanu    Ugarsko    primorje    (littorale  Hungaricum),    koje 
se  sastojalo    od   tri   kotara :   rijeckoga,   bakarskoga  i  vinodolskoga,    a 
upravljao  je  njime  rijecki  gubernator,    Sada   su   na   Rijeci   bile    dvije 
oblasti:    gubernij  za  trgovinu  i  zdravstvene  poslove  i  gradsko  vijecc 
za    upravne.    Obje    pak    bile    su  podvrzene  ugarskoj  vladi,    jedino  u 
s  u  d  b  e  n  i  m  poslovima  jos  je  i  sada  vrijedio  kao  sud  vise  molbe  z  a- 
g  r  e  b  a  c  k  i  okruzni  stol,  koji  je  zamijenio  od  cara  Josipa  1787.  do- 
kinuti  banski  stol  (do  1790.). 

Turski  rat  i  slom  carcvih  rcforama.  Ipak   je  najveci  dio  svih 
tih  naglo  izvodenih  reforama  ostao  konacno    bez    uspjeha,  i  to  zbog 
1  Po  torn  je  popisu  imao  Zagreb  7000  dusa. 


229 

nesrecne  spoljasnje  politike  careve.  Pored  holandijskih  i  pruskih  za- 
pletaja  najkobniji  je  svakako  turski  rat  (1787  — 1791),  u  koji  sc 
Josip  upustio  kao  saveznik  ruske  carice  Katarine  II.,  koia  naumi 
Turke  protjerati  iz  Evrope,  Tom  prilikom  imale  su  Josipa  zapasti 
Srbija,  Bosna  i  Hercegovina.'  Uza  sve  to,  sto  je  car  sabrao  veliku 
vojsku  (245.000  pjesaka,  36.000  konjanika  i  900  topova)  i  sto  su  mu 
se  pridruzile  ustase  po  Srbiji,  Bosni  i  Hercegovini,  pace  i  Crna  Gora, 
a  carski  general  Laud  on  zauzeo  Beograd  (8.  oktobra  1789.),  vojna 
nije  uspjela.  Zbog  toga  trebalo  je  namaknuti  novaka  i  ziveza  za 
dalji  rat,  /nasto  se  car  nade  prinudenim,  da  napusti  uredenje  okruzja 
i  sazove  stare  ugarske  i  hrvatske  zupanije  u  skupstine.  Na  tim  se 
skupstinama  stalo  bucno  zahtijevati  saziv  sabora,  pace  carski  cinov- 
nici  bise  otjerani,  a  njemacki  jezik  dokinut.  Zemlja  je  stajala 
na  pragu  potpune  bune,  Kad  to  vidje  car,  koga  je  slomila 
teska  bolest,  sto  ju  je  zadobio  na  srijemskom  mocvarnom  taboristu, 
izdade  najprije  (18,  decembra  1789.)  naredbu,  kojom  obeca  saziv 
sabora,  a  deset  dana  kasnije  (28.  decembra)  vrati  posebnom 
naredbomUgrima  iHrvatima  ustav,  kaki  je  zatekao  u 
onaj  cas,  kad  je  stupio  na  prijestoljc  ;  izuzeti  bise  od  toga  samo 
patent  o  toleranciji  i  dokinuce  kmetstva.  Osim  toga  car  jos  obeca, 
da  ce  diljem  godine  1790.  sazvati  krunidbeni  sabor  i  izdati 
krunidbenu  zavjernicu.  Da  se  vidi  ozbiljnost  njegove  nakane,  dade 
odmah  otpremiti  krunu  sv,  Stjepana  u  Ugarsku,  gdje  je  velikim  vese- 
Ijem  i  slavljem  docekana.  I  u  Hrvatskoj  bijase  radost  s  vracena  ustava 
opcena,  a  uveca  ju  jos  i  bijeg  bana  Balasse  iz  Zagreba,  „ispred  bijesa 
mladezi",  kako  kazc  suvremeni  grof  Adam  Orsic.  Medutim  dan  prije, 
negoli  je  kruna  sv.  Stjepana  stigla  u  Budim,  umre  car  Josip  II.  (20. 
februara  1790.). 

:x. 

Nutarnje  stanje  kraljcvstva  hrvatskoga 

(od  1526.  do   1790). 

Imc  i  grb.  Sve  do  druge  polovice  XVI,  stoljeca  jos  su  sc  raz- 
likovala  oba  upravna  teritorija:  r  e  gnum  Dalmatiae  et  Croatiae 
i  regnum  Sclavoniae.  No  potkraj  istoga  vijeka  stopise  se  oni  u 
jednu  politicko-upravnu  cjelinu  kao  regnum  Dalmatiae,  Croa- 
tiae et  Sclavoniae,  a  taj  se  diplomatski  naziv  odrza  sve  do 
danas.   Sada  je  ime    Hrvatska    prencseno    jos  i  na  citavu  sredo- 


230 


vjecnu  Slavoniju  do  Drave,  u  koliko  njome  nije  nekoc  vladao  Turcin, 
a  pod  Slavonijom  stao  se  razumijevati  sav  ostali  teritorij  daljc 
na  istok  sve  do  Zemuna.  U  isto  vrijeme  (u  XVI.  i  XVII.  vijeku). 
nosila  je  ime  Dalmacija  senjska  (uskocka)  kapetanija,  naime 
hrvatsko  primorje  od  usca  Zrmanje  sve  do  Bakra,  pa  Vinodol,  Prozor, 
Otocac  i  Brinj  u  unutrasnjosli.'  Ocito  se  islo  za  tim,  da  bi  se  oprav- 
dao  naziv  „Dalmacija,  Hrvatska  i  Slavonija."  U  ovo  doba  nasta  i 
u  kraljevskom  naslovu  vazna  promjena  u  toliko,  sto  je  Ferdinand  I. 
oko  godine  1529.  uvrstio  u  nj  jos  i  Slavoniju  (Hungariae,  Dalma- 
tiae,  Croatiae,  Sclavoniae  rex),  a  tako  osta  stalno  do  danas. 
Ferdinand  L  bez  sumnje  htjede  da  time  u  doba  borba  s  kraljem 
Ivanom  Zapoljskim,  koji  je  bas  u  Slavoniji  (in  regno  Sclavoniae)  imao 
jaku  stranku,  vidljivo  pokaze  svoje  zakonito  pravo  i  vlast, 

Kao  grb  uze  sjedinjeni  hrvatsko-slavonski  sabor  (od  septerabra 
1558.)  upotrebljavati  onaj,  sto  ga  je  kralj  Vladislav  II.  jos  1496.  po- 
tvrdio  Slavoniji,  naime  kunu  u  bijegu  izmedu  dviju  rijeka  (Drave  i 
Save)  sa  zvijezdom  (Marsom)  u  znak  hrabrosti.  Ovim  se  grbom  kao 
zemaljskim  (sigillum  regni)  sabor  hrvatski  sluzio  sve  do  godine  1847., 
dok  je  zasebni  hrvatsko-dalmatinski  sabor  do  jula  1558.  (kad  se  po- 
sljednji  put  sastao  u  Stenicnjaku)  upotrebljavao  kao  „ sigillum  regni" 
hrvatski.  to  jest  srebrne  i  crvene  kocke.  Buduci  da  su  hrvatski  sta- 
lezi  dosh  u  Slavoniju  k  slavonskima,  sasvim  je  razumljivo,  da  su 
onda  i  prihvatih  njihov  dojakosnji  grb  kao  „zemaljski".  Ali  zato 
nijesu  zaboravljeni  ni  hrvatski  ni  dalmatinski,  a  1616.  nalazimo  ih 
sva   tri  zajedno  na  taliru  kralja  Matijasa  II. 

Granicc  kraljevstva  hrvatskoga  nijesu  ni  u  to  doba  bile  stalne. 
Najuze  bijahu  pocetkom  XVII.  vijeka,  a  odoada  stale  su  se  uz 
srecne  ratove  s  Turcima  sve  to  vecma  siriti.  Najvece  prostranstvo 
stigose  obnovljenjem  i  sjedinjenjem  triju  slavonskih  zupanija  (1745) 
pa  uredenjem  scverinske  (1776).  Sada  se  Hrvatska  sirila  od  mora 
do  Iloka,  dijeleci  se  na  sedam  zupanija:  severinsku  (danas  zapadni 
dio  modrusko-rijecke  bez  Senja),  zagrebacku,  varazdinsku,  krize- 
vacku,  pozesku,  viroviticku  i  srijemsku,  kojima  su  granice  otprilike 
odgovaralc  danasnjima,  izuzevsi  dasto  juzne  dijelove,  koji  su  pripali 

'  Gl.  o  torn  zak.  cl.  XXXII :  15%  (Kukuljevic,  lura  regni.  III.  43).  Lopasid 
Spom.  hrvat.  Krajine  II.  344  i  V  a  1  v  a  s  o  r,  Ehre  IV.  79. 
-  Gl.  gore  str.   182. 
"  Izraza   ,.reliquiae  reliquiarum  olim  regni  Croatiae"  nestaje  iz  saborskih  zapis- 

nika  poslije  Karlovackoga    mira. 


231 

Krajini.  Ostatak  zemlje  do  Zrmanje  (danasnja  licko-krbavska  zupa- 
nija),  Une  i  Save  do  Zemuna  pak  Dunavom  do  Petrovaradina,  sa- 
cinjavao  je  Vojnu  Krajinu,  koja  u  upravnom  obziru  nije  pripa- 
dala  Hrvatskoj. 

Narod.  I  u  narodnosnom  pogledu  nastale  su  u  to  doba  znatnc 
promjene.  Ma  da  je  golemo  mnostvo  Hrvata  tijekom  XVI.  stoljeca 
ostavilo  ugrozenu  svoju  domovinu,  narocito  danasnju  sjevernu  Dal- 
maciju,  Liku,  Krbavu  i  Pounje,  odselivsi  se  u  zapadnu  Ugarsku  i  u 
Austriju,  a  neki  ca  u  Moravsku  i  u  juznu  Italiju,  ipak  bijahu 
Hrvati  i  sada  glavni  elemenat  u  zemlji,  i  to  ne  samo  u  slobodnoj, 
nego  znatnim  dijelom  i  u  pokorenoj  turskoj  Hrvatskoj.  Uz  njih  sjedili 
su  u  XVII,  i  XVIII.  vijeku  mnogobrojni  doseljcnici,  koje  iz  turskoga 
doba,  koje  iz  doba  njemacke  prevlasti.  U  prvom  su  to  redu  S  r  b  i 
(Vlasi,  Valachi,  Rasciani  sive  Servian!,  Sirfen),  koji  naselise  vecim 
dijelom  svu  hrvatsku  Krajinu,  onda  Slavoniju  i  Srijem  (narocito 
1690.  i  1737.).  U  onim  stranama,  gdje  nije  bilo  Vojne  Krajine  i  gdje 
nikad  nijesu  Turci  vladali,  a  tako  i  u  stranama  podalje  od  turskoga 
susjedstva  (kao  u  hrvatskom  Zagorju  i  juzno  od  Zagreba  do  Kupe), 
nije  bilo  Srba.  Nadalje  napucise  gradove  narocito  u  Slavoniji  N  ijemci, 
ili  kao  obrtnici  i  trgovci,  ili  kao  casnici  i  sluzbenici.  Ti  su  se  Nijemci 
ponajvise  doselili  iz  juzno-njemackih  (ili  svapskih)  krajeva,  tako  iz 
gornje  Austrije,  Moravske  i  Wiirttemberga.  Neki  gradovi  kao  Osijek 
i  Petrovaradin  u  Slavoniji  bill  su  u  drugoj  polovici  XVIII.  vijeka 
tako  reci  cisto  njemacki.'  Madzari  naselise  se  (od  cesti  jos  u  tur- 
sko  doba)  samo  po  nekim  slavonskim  selima  uz  Dravu  i  Dunav,  a 
Ar  ban  a  si  (Klimente)  samo  u  dva  sela  :  Nikincima  i  Hrtkovcima 
u  Srijemu  (1737). 

Drustvo  se  i  sada  raspadalo  na  slobodne  i  ncslobodne  Ijude,  kao 
u  vrijeme  prije  1526.  Slobodni  bill  su  plemici,  svccenstvo  i  gradani 
po  kr.  slob,  gradovima.  Plemstvo  se  dijelilo  u  velikasc  (magnate)  i 
nize  plemstvo.  Staro  prekogvozdansko  hrvatsko  plemstvo  vecinom 
je  za  turskih  ratova  ili  izumrlo  ili  se  iselilo  u  Ugarsku  i  Austriju. 
U  Ugarskoj  dobise  iznajprije  pridjev  Horvath  (cognomine  Chrovatus), 
pridrzavsi  pravo  svoje  ime  (tako  Horvath-Petricevic),  no  docnije  ga 
zanemarise,  pa  je  ponajvise  ostalo  samo  Horvath.  Isto  su  tako  i 
u    Austriji    zvali    hrvatske    iseljenike    Krabat     (genannt    Krabatli), 

'  Ncito  prije  1777.  proSao  je  Slavonijora  uccni  Saksonac  Taubc;  on  kaze  u 
svom  djclu  o  Slavoniji  (Bcschreibung  Slavoniens  I.  Leipzig  1777.  str.  63);  .,Zu 
Esseck  und  Peterwardcin  horet  man  fast  nichts  als  deutsch". 


232 


samo   sto    se  ovdje    brzo    zaboravio    taj    dodatak,    a    ostalo  je  pravo 
ime,  obicno  pravopisno    izobliceno  (tako    Kollonitsch).  No  pored  ise- 
Ijenika  isticu  se  u  Hrvatskoj  novoga  vijcka  i  neki  doseljenici,    Jos  u 
pocetku    XVI.    vijeka    razgrani   se    u    Slavoniji    madzarska    porodica 
Erdody,    kad   je    kardinal  i  ostrogoaski    nadbiskup    Toma    Erdody 
(t  1521.)  ostavio  sinu  brala  Nikole    Petru    golema    svoja    slavonska 
imanja,  narocito  Jastrebarsko  i  Moslavinu    (odatle  pridjev    d  c    M  o- 
noszlo).  Ovaj  je  Petar  praotac    hrvatske    grane    ove  porodice, 
a  vec  istoimeni  sin  njegov,  docniji  ban  Petar  Erdody,    stece  jos  Ce- 
sargrad  i  druga  imanja,  dok  je  njegov  sin  ban  Toma  Erdody  postao 
(1607)    nasljednim    zupanom    varazdinskim.    Ta    je    cast 
potom  ostala  u  rukama    ove    porodice    sve  do  1845.    U  XVIL  vijeku 
doseli  se  u  Slavoniju  i  obitelj  Ranch,   podrijetlom  iz  Erdelja/  Me- 
dutim  poslije  Karlovackoga    mira   dvor  je  obdario  golemim  imanjima 
u  oslobodenoj    Slavoniji   mnogc    stranc    plemice,    a  neki  su  ih  stekli 
i  kupnjom  od  austrijske    kcmore.    Sada  dode  u  posjed   kneza    Livija 
Odeschalchija    ilocko    vlastelinstvo    (1697),    i   to    kao    zasebno 
.,hercestvo    srijemsko"     (ducatus    Sirmii),    unatoc    zivomu    prosvjedu 
hrvatskoga  sabora.  Viroviticko  vlastelinstvo  dobio  je  grof  Cor  dona, 
ali  ga  docnije  (1745)  prodade  barunu  Marku  Pejacevicu,  Valpovacko 
i  petrijevacko  stekao  je  barun  P  r  a  n  d  a  u  ;    nasicko  grof  0  d  o  y  e  r 
(ali  ga  njegova  udovica  prodade    (1732)    barunu    Josipu   Pejacevicu), 
orahovacko  barun  Marko  Pejacevic    (ali  ga  1742.  prodade  Dimi- 
triju  Mihajlovicu);   siracko  (docnije  daruvarsko)  grof  Jankovic,'  a 
vukovarsko    grof    Eltz    iz    Mainza.    U    XVIII.    vijeku    doselise    se  u 
Hrvatsku  i  baruni  K  u  1  m  e  r  i    iz    Stajerske  pa  grofovi    S  c  r  m  a  g  e 
iz  Francuske   (iz   Besan(;on-a).    Svi  su  ti  strani    rodovi,    prije    negoU 
su  mogli  vrsiti  plemicka  prava  na  tlu  kraljevstva  hrvatskoga,   trebaU 
da  steku  od  hrvatskoga  sabora  indigenat  i  inkolat,  to  jest,  da 
ih  sabor  proglasi  i  prizna  urodenim  pleraicima. 

Inace  bijase  zivot  neplemenitih  Ijudi  i  sada  isti  kao  u  doba  prijc 
1526.,  a  tako  je  ostalo  sve  do  urbara  Marije  Terezije  i  Josipa  IL, 
ali  to  bjese  u  glavnom  samo  privremeno  olaksanje, 

»  Kralj  Ferdinand  ucini  plemicima  sibinjske  gradane  Levina.  Jurja  i  Blaza 
s  pridjevkom  de  Nyek  28.  maja   1557.  Barunom  postade  6.  apr.  1763.  Pavao  Rauch, 

krajiski  pukovnik.  n     j  u  i^  j 

2  Kroz  sav  srednji  vijek  i  kasnije  zvao  se  danasnji  Daruvar  Podbor,c.  Kad 
tude  sagradi  grof  Jankovic  kastel.  dade  mu  po  z  d  r  a  1  u.  sto  ga  je  imao  u  grbu. 
ime  Daruvar  (daru  madz.  zdral).  a  po  njemu  se  onda  tako  nazva  i  mjesto. 


233 


Katolicka    crkva.    U  crkvenom    obzirii    preturila  je  Hrvatska  u 
to  doba  mnoge  nevolje  i  silovite  promjene.  Tecajem  XVI.  vijeka  nc- 
stalo  je  srijemske,  kninske'  i  modruske  biskupije,  Senjska  je  bijedno 
zivotarila    uz    more,    a    s    opsegom    zagrebacke    biskupije    gotovo  se 
podudarao  i  opseg    „ostataka"  Hrvatske.    Hrvati  su  uza  sve  nevolje 
ipak  ostali   vjerni   vjeri  svojih   otaca,    koja  im  bijase  stit  i  najuzvise- 
nija  obrana  i  nada  u  borbi    za   opstanak.    Poslije    oslobodenja  Like  i 
Krbave,  Pounja  i  Slavonije  moglo  se  opet  pomisljati  na  neku  obnovu 
staroga    stanja,    Tako    je   Hrvatska    u    XVIII.    vijeku   obuhvatala    pet 
biskupija.  Senjska   sterala  se  (kao  danas)  po  svem  primorju,  Lici, 
Krbavi  i  po  citavoj  zemlji  do  Kapele.    Zagrebacka    (kao  danas) 
prosirila  se  do   Une  i  u    Slavoniju    do    Nasica,    Vocina,    Orahovice  i 
Pozcge.    Bosansko-dakovacka    obuhvatase   Dakovo  i  okolicu 
(Dakovstinu).    Pecujska    zapremase  najveci  dio  Slavonije  od  Do- 
njega    Miholjca,    Valpova,    Cepina    i    Vinkovaca    sve    do    Vukovara, 
2upanje    i   Morovica.    Sri  j  em  ska   okupila    je   oko    sebe    ostatak  sa 
Zcmunom  i  llokom,  a  s  Petrovaradinom  kao  sredistem.  Nu  pod  kraj 
XVIII.    vijeka   prosiri   se    dakovacka  biskupija    gotovo   po    citavoj 
Slavoniji  na  racun  pecujske,    koja  bi  ogranicena  na  jedan  dio  Podra- 
vine  izmedu  Valpova  i  Cepina    (kao    danas),    a   1773.    primi  u  se  jos 
i  biskupiju    srijemsku    poslije    njezina    dokinuca.    Otada    nosi    njezin 
biskup  naslov    bosansko-dakovacko-srijemskoga.    Od    redova    najvise 
ih  je  propalo    za    turske    prevlasti,    a    odrzase  se  samo    Franjevci, 
narocito  u  Slavoniji,    gdje    su    dugo  vremena    (a  od  cesti  jos  i  danas) 
imali    zupe  u  svojim    rukama    kao  u  tursko  doba,    pa   Isusovci    po 
nekim  gradovima,    tako  u  Zagrebu,    Varazdinu,    Pozegi  i  Osijeku  do 
dokinuca  reda  (1773).  Drugi  neki  preostali  redovi,  narocito  za  hrvat- 
sku  prosvjetu  toliko  zasluzni  Pavlini  i  Dominikanci  od  muskih, 
a    Kl arise    od    zenskih,    bili    su    dokinuti    za    vladanja    Josipa    II. 
Novi   kalendar  pape  Grgura  XIII.  uveden  je  u  Hrvatskoj  nalogom 
kralja    Rudolfa    u    februaru    1584.,     ali    s   provedbom    islo    je    veoma 
tesko.  Stoga  kad  je  pozunski  sabor   1587.   stvorio  zakonski  clanak  o 
upotrebi  novoga  kalendara  u  Ugarskoj    (zak.  cl.  XXVIII  :  1587),  ucini 
to  i  hrvatski    (u    Zagrebu    24.    jula    1588.)   zaprijetivsi    se  globom   od 
200   for.    onima,    koji    bi    se  jos  i  dalje    drzali    staroga    kalendara.  U 
turskoj  Slavoniji  i  Bosni  uveden  je  novi  kalendar  medu  katolike  tek 
u  prvoj  polovici  XVII.  vijeka  nastojanjem  Franjevaca,  ali  samo  poslije 

'  Naslov    se    odrzao    sve    do    danas.    U    prvi  kraj    bio  je  kninski    biskup    opat 
topuski,  tako  Andrija  Tuskanic  (gl.  gore  str.   168.) 


!34 

teskih  napora,  buduci    da  su  ih  Turci  i  grcko-istocni    Srbi  u  narodu 
crnili,  da  toboze  „sire  novu  vjeru". 

Protcstantizam.    Pored  sve  paznje  hrvatskoga  klera  i  plemstva 
ipak  se  i  po  Hrvatskoj  stade  siriti  protcstantizam.    U   prvoj  polovici 
XVI.  vijeka  nema  niu  traga,  istom  u  drugoj  polovici  nalazimo  pnvr- 
zenika  njegovih  medu  Hrvatima,    poglavito  medu  plemicima  i  grada- 
nima.  S  tim  je  pokretom  u  svezi  stajerski  barun   Ivan    Ungnad, 
koji  je  dulje  vremena  bio  zapovjednik   hrvatskc  i  slavonske  Krajine. 
Pod  starost  preseli  se  u  Wiirttemberg  i  osaova  u  Urachu  kraj  Tubin- 
gena  stampariju  s  latinskim,  glagolskim  i  cirilovskim  pismenima,  izda- 
vajuci   na  slovenackom  i  hrvatskom  jeziku  crkvene  knjige  po  nauku 
protestantskom.    Uza    nj    pristade    osnivac    slovenacke    knjizevnosti 
Primoz    Trubar,    Istranin    Stjepan    Konzul,    Antun    Dalmatm   i    umni 
Matija   Frankovic    (Flacius   lUyricus),   koji  su  na  tim   knjigama  radili. 
No    glavna    pomoc    i    potpora    dolazila   im   je    od    samoga   kraljevica 
Maksimilijana,  jer  on  bijase  tada  veoma  sklon  novoj  vjeri.  Misao  im 
je    bila    prosiriti    protestantizam    po    cijelom    Balkanskom    pcluotoku, 
pace  i  medu  Turcima.    buduci   da   se   hrvatskim  jezikom  govori  „svc 
do  Carigrada",  kazivahu  oni.'  I  odista,  protestantskih  se  knjiga  veoma 
mnogo   rasirilo   medu   Hrvatima,    Novoj    su   se   vjeri  odazvali  i    neki 
velikasi,  kao  ban  Petar  Erdody,  sigetski  junak  Nikola  Zrinski,  a  na- 
rocito  sin  njegov  Juraj,  koji  osnova  u  medumurskom  Nedeliscu  stam- 
pariju, pa  i  susjedgradski  silnik  Franjo  Tahi  umr'o  je  kao  ..heretik". 
Nova   je   vjera  nasla   i  privrzenika  medu  gradanima,    narocito  u  Za- 
grebu,   Koprivnici  i  Varazdinu.    Glavni   razlog  toj    pojavi  valja  ipak 
traziti  u  torn,    sto   se  protestantizam  sluzio  hrvatskim  umjesto  latin- 
skim jezikom.    Protiv  njega  dobrza  ustade  katolicki  kler,    a  narocito 
zagrebacki  biskup  Simun  Bratulic,  dozvavsi  Isusovce  u  Hrvatsku. 
Kleru  se  pridruzise  i  stalezi,    a  onda  se  i  sabor  digao  protiv  „here- 
tika"  velikom  zestinom  i  ogorcenjem  (1604),  isposlovavsi  konacno  za 
Hrvatsku    zakon,    kojim  bjese  jedino  crkva  katolicka  priznata  kao 
dopustena   na   hrvatskom    tlu.^    Stoga  su  ugarski  stalezi,    kad    uzese 
nastojati  da  protestantizmu  pribave  i  u  Hrvatskoj  ravnopravnost,  na- 

'^  Gl.    K  o  s  t  r  e  n  c  i  c  :    Urkundliche    Beitrage    (1559—1565)    Bee  1874..  str.  2. : 

Dieselb    (sc.    Crobatisch   sprach)    ist    ersehen    und    befundcn.  dass  die  durch    ganz 

ibalmatien    nach    dem    Adrianischen    meer,    dergleichen    durch    Krobaten.    Wossner 

(-   Bosna).    Sirffey  (-  Srbija)  und  derselben  ort  pis  auf  Constantinopel  verstandig 

und  genugsam  sei". 

^  Gl.  o  torn  gore  str.  188. 


235 


isli  kod  Hrvata  na  zestok  otpor,  pace  na  pozunskom  saboru  (1608) 
rece  grof  Toma  Erdody,  izvukavsi  mac:  „Ovim  macem  iskorijenit 
cemo-tu  kugu,  ako  nam  stupi  na  vrata ;  jos  imamo  tri  rijekc,  Savu, 
Dravu  i  Kupu;  jednu  cemo  tim  novim  gostima  dati  da  piju".  I  odista 
energicnoj  akciji  hrvatskoga  sabora  i  dozvanih  Isusovaca  brzo  je 
uspjelo  unistiti  u  klici  novu  vjeru.  Ipak  ostavi  ona  nesto  korisno  iza 
sebe:  na  njezinoj  se  osnovi  poce  razvijati  kaj- 
kavska    hrvatska    knjizevnost. 

Grcko-istocna  crkva.  Njoj  su  pripadali  doseljeni  Srbi.  U  nji- 
hovu  doseljenju  u  hrvatskc  zemlje  valja  razlikovati  dva  nacina.  U 
starije  vrijeme  (u  XVI.  i  XVII.  vijeku)  dolaze  jedni  iz  bosanskoga 
pasaluka,  ili  ostadosc  u  njemu  poslije  izgona  Turaka,  a  doveli  su  ih 
amo  Turci  iz  juzne  Srbije  i  sjcverne  Makedonije  kao  raju,  da  im 
obradjuju  zemlju  i  sluze  kao  pljackasi  (martolozi'),  jer  su  seljaci  i 
drugi  nizi  slojevi  u  sredovjecnoj  Srbiji  radosno  primili  Turke  kao 
osloboditelje  svoje  od  teskih  gospodskih  poreza  i  drugih  tereta.  Ti 
su  Srbi,    —    u  spomenicima  ponajvise  zvani  Vlasi,     —    napucili  sje- 


'  Taj  naziv  tumace  jedni  od  grckog     (ip|xapxa>X6«  --  oboruzan  krscanski  slrazar 
na  Krajini.  a  drugi  (s  manje  uspjeha)  od  ditaptwXoc   ^   grjesnik,  lupez.  palikuca. 

'  Na    tu    su    vaznu    cinjenicu    upozorili  srpski   historici    Mijatovic.   Stanojevic  i 

Vukicevic. 

'  Medu  tim  je  Srbima  bez  sumnje  bilo  i  takih.  koji  su  podrijetlom  bill  Vlasi. 
to  jest  Rumunji,  a  uz  to  jos  i  potomcadi  razlicite  druge  balkanske  raje.  Ali  tad  a 
(u  XVI.  i  XVII.  vijeku)  svi  su  oni  vec  odavna  bili  p  o  s  r  b  1  j  c  n  i.  kako  to 
nesumnjivo  joi  i  danas  dokazuje  njihov  bujni  i  cisti  jezik  (bez  ikakih  vlaskih 
[rumunjskih]  rijeci).  a  onda  i' znacajni  tip.  Ovaj  sc  snazni  dokaz  ne  da  i  ne  moie 
nikakim  doskocicama  obici.  a  jos  se  manje  raoze  o  z  b  i  1  j  n  o  uzeti.  da  je  upravo 
ova  g  1  a  V  n  a  p  o  j  a  v  a.  naimc  jezik  i  tip,  posljedica  doscljenja  u  hrvatske  zcmljc. 
Mijcsati  Srbe-Vlahe  (od  XVI.  do  XVIII.  vijeka)  sa  sredovjecnim  hrvatskim  -Vlasiraa 
(gl.  gore  str.  153.)  pogrjcsno  je,  jer  osim  sto  su  i  oni  Vlasi  bez  sumnje  po  prirodi 
same  stvari  morali  dijeliti  sudbinu  ostalih  Hrvata,  to  jest  ili  su  izginuli  za  bojeva, 
ili  su  sc  iselili,  oni  nam  se  javljaju  u  spomenicima  kao  k  a  t  o  1  i  c  i  i  c  a  k  a  v  c  i. 
Tome  nasuprot  historijski  spomenici  vec  sredinom  XVI.  vijeka  zovu  ovc  Srbe 
..Rasciani  sive  Serviani  atque  Valachi",  njemacki  ..Sirfen"  (L  a  s  z  o  w  s  k  i,  Habs. 
spom.  II,  409.  411;  §  i  s  i  c.  Sab.  spisi  III.  163);  a  Slovenac  KuripcSic  (1532) 
prolazeci  Bosnom  kaze.  da  tamo  ima  pored  katolika  (..die  alten  Wossner")  i  muslima 
(..die  rechten  Turggen")  jos  i  ..SurHen  (=  Srbi),  die  nennen  sie  Wallachen  und  wir 
ncnncns  Zisttzn  (=  Ciei)  oder  Marthalosea.  Die  khamen  von  dem  ort  Smedravo 
(=  Smcderevo)  und  Khriechisch  Weissenburg  (-  Beograd)  und  habcn  Sanndt  Pauls 
glauben  (=  grc.  ist.)"  (gl.  Itinerarium,  izdanjc  grofice  Lamberg-Schwarzenbcrg. 
Innsbruck  1910..  str.  34—35).  Kako  se  dakle  moze  doci  na  misao,  da  su  tck  u  po- 
lovici    XVII.    vijeka    zagrebacki    svccenici    toboze    prvi    slali   identificirati  Vlahc    sa 


236 

vernu  Dalmaciju,  danasnju  zapadnu  Hrvatsku  i  Bosnu,  Pounje  i  Sla- 
voniju  do  Dakovstine  i  Osijeka.  Drugoga  su  znacaja  seobe  Srba  pod 
kraj  XVII.  i  u  XVIII.  vijeku  pod  vodstvom  dvojice  patrijarha,  Arse- 
nija  Crnojevica  (1690)  i  Arsenija  Joanovica  Sakabente  (1737),  jer  se 
one  zbisc  pod  zastitom  carskc  vojske,  a  cilj  im  bijase  juzna  Ugarska, 
Srijem  i  istocna  Slavonija. 

Prvo  crkveno  uredenje  doseljenih  Srba  unutar  granica  turskoga 
■carstva  bijase  vezano  jedino  uz  manastire.  Najvise  ih  je  bilo  po 
Fruskoj  gori  u  Srijemu,  kao  Hopovo  i  Krusedol,  podignuti  jos  po- 
cetkom  XVI.  vijeka  od  posljednjih  srpskih  despota,  pa  Ravanica  i 
Grgetek ;  onda  u  Hrvatskoj  Rmanj  na  Uni,  u  Dalmaciji  Savina  (Herceg 
Novi)  i  Arhandelovac  na  Krki,  dok  se  u  Bosni  pominje  Papraca  ne- 
daleko  od  Zvornika.  Prema  tome  bijase  kler  u  to  doba  jedino  kaluderski. 
Godine  1557.  uskrisena  je  jos  oko  1460.  propala  srpska  pecka  pa- 
trijarsija,  a  torn  su  joj  prilikom  podvrgnuti  svi  pripadnici  grcko- 
istocne  crkve  po  svim  zemljama  sjeverozapadnoga  dijela  Balkanskoga 
poluotoka,  gdjegod  je  vladao  Turcin,  Prvi  patrijarh  obnovljene  pecke 
patrijarsije  bjese  M  a  k  a  r  i  j  e,  rodeni  brat  velikoga  vezira  Mehmeda 
Sokolovica.  On  osnova  dvije  episkopije :  pozesko-cernicku  u  mana- 
stiru  Orahovici  za  Slavoniju  i  dabro-bosansku  u  Sarajevu  za  ostali 
dio  bosanskoga  pasaluka,  naime  za  Hercegovinu  i  Bosnu,  pa  za 
Hrvatsku  i  Dalmaciju,  u  koliko  su  te  zemlje  bile  u  turskoj  vlasti. 
Turci  pomagahu  vladike,  pace  oni  su  kadikad  u  sporazumu  s  njima 
nagonili  i  katolike,  da  ih  priznadu  svojim  glavarima,  narocito  u  doba, 
dok  ie  katolicki  Bee  bio  voda  u  turskim  ratovima.' 


Srbima  (gl,  ..Hrv.  Prosvjcta"  1916.,  str.  67—68).  toga  ja  ne  razumijem.  Istina  je,  da 
je  u  izvprima  od  XVI.  do  XVIII.  vijeka  naziv  V  1  a  s  i  obicajniji,  ali  i  oni  pomenuti 
podaci  (a  takovih  ima  jos  vise  za  XVI.  vijek)  dovoljni  su,  da  se  vidi,  da  su  Hrvati 
u  Habsburskoj  Hrvatskoj  vec  u  XVI.  vijeku  dobro  znali  za  pravopodrijetlo 
tih  ..Vlaha",  i  da  oni  nijesu  isto,  sto  i  sredovjecni  hrvatski  Vlasi.  Cesca  upotreba 
imena  Vlah  dakle  znaci  samo  upotrebu  o  b  i  c  n  i  j  e  g  a  naziva.  Bas  to  i  jest  razlog, 
da  su  se  i  oni  s  a  m  i  tako  zvali,  kad  su  se  obracali  na  one,  kojima  su  bili  pod  tim 
imenom  bolje  poznati,  dok  stil  i  sastav  pisama  njihovih  takoder  pokazuje  sve  forme 
onoga  nacina  pisanja,  kako  su  onda  pisali  oni,  kojima  salju  svoje  molbe.  Jesu  li 
Srbi  tada  imali  jacu  ili  slabiju  n  a  r  o  d  n  u  svijest  (u  modernom  smislu),  to  je  sasvim 
sporedno.  a  nimalo  podobno,  da  igra  ma  kaku  ulogu.  kad  treba  odgovoriti,  tko 
su  ti  ..Vlasi"  historijskih  spomenika.  U  to  se  doba  uopce  jos  ne  moie  govoriti  o 
narodnoj  svijesti  ni  kod  drugih  naroda.  a  narocito  kod  nizih  slojeva. 

•  Gl.  o  torn  PyBapau,,  ..0  nehkH.M  naxpHJapciiMa"  (Zadar  1888.)  str.  79.:  „TaKaB 
ce  nocxynaK  Hauiiix  B.iaaiiKa  h  narpiijapaxa  HHkaKO  npaBAarii  ne  as". 


237 


Oko  godine   1598,  (za  velikoga  turskoga  rata)   preseli  se  po  do- 
govoru    s   gradackim   nadvojvodom   Perdinandom    vladika    Vasilije    iz 
Orahovice    u    varazdinski    generalat   i   utemelji    manastir    Marcu   kod 
Cazme,  da  bude  episkopska  rezidencija.  To  je  prva  episkopija 
grcko-istocne     crkve     u     krscanskoj      (slobodnoj) 
Hrvatskoj.  Desetak  godina  poslije  toga  prijede  Vasilijev  nasljednik, 
vladika  Vratanja,  na  u  n  i  j  u    priznavsi  zagrebackoga  biskupa  svojim 
metropolitom.  Toga  unijatskog  vladiku  potom  je  proglasio  nadvojvoda 
Ferdinand  vladikom  za  sve    grcko-istocne  vjernike  u  opsegu  tadanje 
hrvatske  i  slavonske  Krajine ;  no   vecina    Srba  slabo  se  odazvala  toj 
odredbi,    ostavsi  i  dalje  u  tijesnoj  svezi  s  peckim   patrijarhom.   Tako 
je   bilo  sve   do  velike   seobe    peckoga  patrijarha  Arsenija  Crnojevica 
(1690),   kojom   se   prekinuse   sveze   izmedu    onih   Srba,    koji  su  ostali 
turski  podanici,  i  onih  u  vladanju  Habsburgovaca,  pace  Turci  dokinu 
1766,    srpsku    pecku    patrijarsiju    i    podvrgnu    je    grckoj    carigradskoj 
(vasiljenskoj).     Patrijarh    Arsenije    Crnojevic    provede    odmah    prvu 
crkvenu  organizaciju  doseljenih  Srba  u  krscanskoj  Hrvatskoj  i  Ugar- 
skoj,    Sada   bude    za   hrvatsku    Krajinu    osnovana    gornjo-karlovacka 
episkopija,  koja  bi  doskora  (1713)  podijeljena  na  dvije :  na  karlovacku 
i    kostajnicku,    Prvoj    bijase    rezidencija    iznajprije    manastir    Gomirje 
(kod    Ogulina),    a   od    1721,  Plaski,    dok    su  vladike  druge  episkopije 
najprije  sjedili  u  manastiru   Komogovini    (nedaleko  od  Kostajnice),    a 
onda  u  samoj  Kostajnici.  Godine   1771.  bi  kostajnicka  episkopija  do- 
kinuta  i  za   cijelu   hrvatsku    Krajinu    (karlovacki   generalat)    uredena 
kao  jedina  karlovacka,    kako  je  i  danas,    sa  sijelom  u  Plaskom,    dok 
su  varazdinski  generalat  i  banska   (civilna)  Hrvatska   pripale  episko- 
piji,  kojoj  je  rezidencija  bila  u  Pakracu  jos  od   1705.,    a  tako  ostade 
sve  do  danas.  Metropolitu  (patrijarhu)  bi  dodijeljena  srijemska  episko- 
pija s  prvim  sijelom  u  manastiru  Krusedolu,  a  od   1719.  dalje  u  Sri- 
jemskim  Karlovcima,  kako  je  i  danas,    Godine   1751,  dobio  je  karlo- 
vacki metropoHt  naslov    srpskoga    patrijarha    i  podjedno  bi 
postavljen    crkvenom    glavom   nad    cijelim   klerom  i  narodom    grcko- 
istocnoga  zakona  i  srpske  narodnosti  u  Hrvatskoj,    Slavoniji  i  Ugar- 
skoj.  Prihodi  patrijarhovi  bili  su  veoma  znatni,  narocito  otkad  mu  je 
predano  vlasteHnstvo  Dalj  (kod  Osijeka),  a  birao  ga  je  srpski  crkvcni 
sabor  sastavljen  od  25  svecenika,  25  vojnika  i  25  gradana.  Izbor  bi- 
jase   Slobodan  i  nije  trebao  vladarove    potvrde.     Svecenstvo  obrazo- 
valo  se  u  manastirima,  a  samo  neki  vrsniji  mladici  poiazili  su  bogo- 
slovne  nauke  u  Rusiji. 


238 


Kako  vidjesmo,  pocetkom  XVII.  vijcka  uze  se  medu  pripadnicima 
grcko-istocne  crkve  siriti  u  n  i  j  a  s  Rimom,  narocito  radom  zagrc- 
backih  biskupa.  Tada  je  presao  marcanski  vladika  Vratanja  s  mnogo 
naokolna  naroda  na  uniju,  no  ostali  sc  krajevi  nijesu  tome  pridruzili. 
Tek  oko  1770.  prosirila  se  unija  jos  i  na  2umberak.  Iz  Marce  pre- 
nesena    je    kasnije    (1777)    unijatska   biskupija    u   Krizevce,    gdje  je  i 

danas-  ^ 

Ban.  Na  celu  uprave,  sudstva  i  vojske,  dakle  stozer  ustava  i 
samostalnosti,  bjese  i  u  to  doba  ban  hrvatsko-dalmatinsko-slavonski, 
od  godine  1596.  dalje  redovito  samo  jedan,  a  prije  toga  gdjekad 
po  dva.  Sve  do  pod  kraj  XVIIL  stoljeca  ban  ne  bijase  nikomu  dru- 
gomu  podlozan,  vec  ravno  kralju,  pa  otale  ga  cesto  zovu  jos  i  pro- 
rex,  potkralj.  Bana  je  u  ovo  doba  cesto  preporucio  hrvatski  sabor 
kralju,  i  to  tako,  da  je  sastavio  spisak  od  nekoliko  uglednijih  licno- 
sti  i  onda  zamolio  kralja,  da  jednoga  od  njih  imenuje.  Jos  1756.  kaze 
hrvatski  sabor  za  ovo  preporucivanje,  da  je  to  „prastari  obicaj,  koji 
se  doslije  odrzao".'  Prava  banska  bila  su  i  sada  „de  iure"  kao  i 
prije,  ali  su  se  sve  vise  umanjivala.  Vec  je  za  Maksimilijana  prestalo 
(1567)  pravo  banovo,  da  saziva  sabor,  kad  je  on  to  smatrao  za 
potrebno  (ex  edicto  bani),  vec  je  to  otada  mogao  ciniti  jedino  na 
izravni    nalog    kraljev    (ad  mandatum    caes.   et  regiae    maiestatis    ex 

■■  Zakljucak  saborski  (clanak  XVII  :  1756)  glasi  :Antiquissimoatquchac- 

tcnusinquibusvis    vacantiac    banatus    casibus    observato    usui 

insistentes  domini  status  et  ordines,  in  m  o  d  c  r  n  a  quoque  o  f  f  i  c  i  i  b  a  n  a  1  i  s    per 

suae  exc.  d.  comiti  mareschalli    Caroli    Batthyan    resignationem    enata    vacantia 

solitam    successoris    bani    c  o  m  m  e  n  d  a  t  i  on  e  m    i  n  t  c  r  m  i  1 1  e  n  d  a  m 

non  putarunt    domini    status    et    ordines;    eandem   tamen    in   aliqualem     gratitudmis 

contestationcm    praefatae    suae    exc.   scriptis  eo  fine    Uteris  ita    detulerunt,    ut  quem 

sua    excellentia    iudicaverit.    eum    nomine    dominorum    statuum    et    ordi- 

num    suae    maiestati   sacratissimae  demisse    commendarc    non  dedignetur". 

(U  kr    zem.  arhivu  u  Zagrebu ;    Prot.  congr.  IX.  320).    Stalezi    se    hrvatski  dakle  ne 

odricu  ni  ovaj  put  svoga  prava.  da  kralju  preporuce  novoga  bana.  vec  ga  samo  s  oso- 

bitih  razloga  prenose  na  bana.  koji  odstupa.  Kad  se  po  smrti   cara  Josipa  II.  sastala 

zagrcbacka    zupanijska    skupstina    2.    marta    1790.,    zahtijevala    je.    da    se    ban    grof 

Balassa  svrgne    ..quod    praenominatus  regni  huius  banus  Franciscus  utpote  comes  a 

Balassa     non     proponente    eundem    r  e  g  n  o   -   quod  tamen    moris  antehac 

fuisse  ex  regnicolaribus  actis  (t.  j.  saborskih  spisa)  compertum  est  -  d  en  o  m  i  n  at  u  s 

fuerit.    adeoque    vel    hoc    facto    illegalis    banus    sit"    (original   u    arhivu 

zupanije  Zagreb.);  dakle  je  skupstina  smatrala  grofa  Balassu  nezakonitim  banom. 

jer  je  imenovan  bez  preporuke  kraljevstva  (sabora).  Gl.  o  tom  Klaic.  Kandidacija 

(commendatio)    bana    po    hrvatskom    saboru  od  1527-1848.    u    ..Vjesniku    kr.    zem. 

arkiva"  X  (1908).   166—196. 


239 

delicto  bani).  Znaci  banske  casti  bijahu  zastava  (banderium)  kao 
simbol  vrhovne  vojnicke  vlasti  u  Hrvatskoj,  a  dobivao  ju  je  kod 
inslalacije  od  kralja  po  njegovim  komisarima,  onda  z  t  z  I  o  kao 
simbol  sudackc  i  upravne  vlasti,'  Samim  imenovanjem  kraljevim 
hrvatski  stalezi  jos  nijesu  drzali  da  imadu  bana,  jer  za  njih  bijase 
glavni  cin  svecana  instalacija  pred  saborom,  Drzeci  u  des- 
nici  zezlo,  a  u  Ijevici  zastavu  i  stojeci  na  uzvisenijem  mjestu,  ponaj- 
vise  u  crkvi  sv.  Marka  u  Zagrebu,  novi  je  ban  pred  sabranim  sta- 
lezima  izgovarao  prisegu,  koju  mu  je  citao  kraljev  povjerenik.  Sve 
do  1756.  bijase  obicaj,  da  su  stalezi  poslije  toga  banu  votirali  u  ime 
zemlje  dar,  obicno  u  novcu,  ali  odonda  to  prestade,  Ovaki  dar 
votirali  su  inace  stalezi  u  oci  krunisanja  i  novomu  vladaru.  Poslije 
instalacije  ban  bi  sebi  sam  odabrao  b  a  n  o  v  c  a'  (vicebanus),  a  taj 
je  onda  na  saboru  polozio  prisegu.  Banovac  mogao  je  da  bude  samo 
domaci  sin  i  plemic,  a  niposto  stranac,  makar  i  imao  posjeda  u 
Hrvatskoj  ili  Slavoniji.  Redovito  je  to  bio  zupan  zagrebacki  ili  krize- 
vacki,  no  otkad  su  zupanije  1756.  preudesene  po  ugarskom  uzoru, 
stalo  se  to  napustati.  Banovac  bjese  zavisan  jedino  od  bana  te  se 
poslije  banova  odstupa  ili  smrti  takoder  morao  odreci  svoje  casti. 
Cesto  se  zgadalo,  a  narocito  u  XVIII.  vijeku,  da  nije  bilo  bana,  vec 
samo  od  kralja  imenovani  z  a  m  j  e  n  i  k  banske  casti  (locumtenens), 
ali  hrvatski  su  se  stalazi  vazda  opirali  takovoj  neustavnoj  novotariji. 

Saber.  Jos  u  pocetku  ovoga  doba  sastajala  su  se  po  dva  sa- 
bora,  zaseban  hrvatski  i  zaseban  slavonski.  Medutim  teritorijalno 
opadanje  Hrvatske  i  seljenje  hrvatskoga  plemstva  u  Slavoniju  ucini 
nuznim,  da  su  se  stalezi  hrvatski  i  slavonski  uzeli  sastajati  na  zajed- 
nicko  raspravljanje  (prvi  put  u  Zagrebu  u  junu  1533.)  pod  predsje- 
danjem  zajednickog  bana,  a  doskora  se  sasvim  stopise  oba  sabora 
u  jedan  hrvatsko-dalmatinsko-slavonski  (od  1558.  dalje).  Saboru  je 
vazda  predsjedao  ban  ili  njegov  zamjenik,  obicno  biskup  zagrebacki, 
ali  nema  primjera,  da  je  saboru  predsjedao  banovac.  Na  sabor 
dolaze  u  to  doba  svi  prelati  i  velikasi,  kojc  treba  ban  da  zasebnim 
pozivnicama  pozove  (per  littcras  banales),  dok  se  nize  plemstvo  po- 
zivalo  po  zupanijama,    koje  su  tada  izabrale    svoje    zastupnike,  take 


'  Oba  ova  simbola  (zastava  i  zezlo)  jos  se  i  danas  mogu  vidjcti  na  ^robu  bana 
Tome  ErdOdyja  (t  u  jan.  1624.)  u  lijevoj  ladi  stolne  crkve  u  Zagrebu  (gledajuci 
s  glavnoga  zrtvcnika). 

^  Rijcc    podban    novoga  je  postanja. 


240 


da  se  nikad  nije  zgodilo,    da  bi  na  sabor   dosle    velike    skupine  ma- 
loga  plemstva.  narocito  seljackoga.  Odsutni  velikasi  i  njihovc  udovice 
dali  su  se  zastupati    po    zamjenicima,    kao    sto  je  bilo  i  u  Ugarskoj  ; 
ovi  su   zamjenici  imali  na  saboru  samo  mjesto,  ali  ne  i  glas.  Nadalje 
slali  su  na  sabor  svoje  zastupnike   kaptoli  i  kr.    slobodni    gradovi,  a 
od  1776,  dolazio  je  rcdovito  sve  do  1847.  na  hrvatski  sabor  i  rijecki 
gubernator.    Sabor  se  sastajao    ponajvise    u    Zagrebu,    no    gdjekad  i 
drugdje,  tako  u  Varazdinu,  Krapini,    pace  1737.  i  u  taboru  na  rijeci 
Glini.     U    hrvatskim    spomenicima     toga    doba    obicno    se    nazivlje 
stanak    i    spravisce,   au  latinskim  sluzbenim  spisima    r  e  g  n  i 
conventus,    dieta    i    generalis    congregatio,  dakle  bas 
onako  kao  i  ugarski,    Docnije  prozvase   Ugri  svoj  sabor    c  o  m  i  t  i  a, 
no  Hrvati  ostadose  kod  svojih  naziva.  Svi  su  clanovi  sabora  redovito 
sjedili    Zajedno  za  stolovima,  i  to   po    nekom    stalnom    redu,   koji  je 
uzimao    obzira  na  visi  ili  nizi  polozaj  prisutnih  ;    samo  1621.  i  1709. 
vijecaU  su  velikasi  i  prelati   za  sebe,    odijeljeni  od  nizega    plemstva, 
ali  to  je  bilo  iznimno.  Sabor  hrvatski  vodio  je  citavu  upravu  Hrvat- 
ske,   a   uza    to   se    bavio  i  novacenjem  i  uredenjem    vojske    sve    do 
Josipa    II.,    raspravljao  o  porezu,    koji  je  isao  kralja  (dica)  i  za  do- 
mace  potrebe   (pecuniae  fumales),  i  odredivao   sve  nuzno  za  obranu 
kraljevstva.  Na  sabor  je  redovito  kralj  siljao  svoje  komisare,  po  dva 
ili  vise  njih,  koji  bi  prije  svega  iznijeli    kraljevske    prijedloge    stale- 
zima  na  raspravu  i  prihvat;    no  nije    rijetko  bilo,    da   su  stalezi  koji 
od  ovih  prijedloga  ili  otklonili,   ili  preinacili  prema  svojim  prilikama. 
Poslije  toga  stalezi  iznose  pred  kraljcve  komisare  svoje  zelje  i  tegobe, 
moleci  kralja,    da  ih  uvazi.    Zakljucci    sabora    (articuli)    podastrti  su 
poslije  toga  kralju  na    potvrdu    (sankciju),    a  to  je  onda  kralj  ucinio 
na  isti  nacin  kao  i  s  onima  ugarskoga  sabora.  Najprije  naime  obzna- 
njuje  kralj  u    uvodu    (u  svecanoj  formi  izdana  spisa),  da  je  primio 
zakljucke  hrvatskoga  sabora  s  molbom    staleza,    da  ih  potvrdi,  onda 
se  donosi  doslovni    t  e  k  s  t    zakljucaka,    a  konacno  u    z  a  k  1  j  u  c  k  u 
kaze  kralj,  da  sve  ove  zakljucke  potvrduje   (authoritate  nostra  regia 
acceptamus,  approbamus,  ratificamus  et  confirmamus),' 

1  Tvrdnja.  da  hrv.  saborski  clanci  nijesu  trebali  da  budu  sankcionirani.  velika 
je  zabluda.  jer  bi  tako  sabor  hrvatski  bio  snizcn  na  obicno  upravno  tijclo,  kao  sto 
su  iupanijske  skupstine.  koje  nijesu  mogle  stvarati  zakona.  kojih  n  c  m  a  bcz  kra- 
ljcve sankcije.  Sacuvalo  se  mnostvo  ovako  sankcioniranih  hrvatskih  saborskih  za-^ 
kljucaka  ili  zakona.  Samo  oni  zakljucci.  koji  su  se  ticali  nekih  domacih  neznatnifih. 
potrcba,  nijesu  slani  na   sankciju. 


241 

Ali  i  mimo  sabora  i  bez  njegove  privole  mnogo  je  toga  u  to 
doba,  narocito  u  XVIIl.  vijeku,  uvedeno  u  Hrvatskoj,  tako  urbar 
Marije  Terezije,  razne  preiaake  u  Krajini  i  sve  reforme  Josipa  II. 
Slabljenju  saborske  kompetencije  bijahu  katkada  krivi  stalezi  sami, 
Godine  1685.,  za  velikoga  turskoga  rata  za  oslobodenje,  preinacisc 
stari  nacin  hrvatske  uprave  time,  sto  su  zakijuciii,  da  u  slucaju,  ako 
se  sabor  ne  bi  mogao  sastati,  buduci  da  se  plemstvo  nalazilo  na 
bojnom  polju,  moze  ban,  ili  njegov  zakoniti  zamjenik  biskup  zagre- 
backi,  sa  sestoricom  svjetovnjaka  i  duhovnika  odrediti  ono,  sto  drzi 
potrebnim,  Tu  sestoricu  imao  je  samo  ban  pravo  imenovati.  Tako 
nastadose  banske  konferecije,  koje  su  imale  jedino  upravnu 
vlast,  ali  ne  i  zakonodavnu.    Medutim    vec    1701.  bise    dokinute, 

Za  obavljanje  nuznih  i  presnih  posala  kod  kralja  drzali  su  hr- 
vatski  stalezi  u  Becu  stalnoga  dvorskoga  agenta  (agens  auli- 
cus),  koji  je  imao  nastojati  oko  uspjesnoga  rjesavanja  saborskih 
zakljucaka,  sto  ih  je  kralj  imao  potvrditi  i  odobriti,  a  i  oko  drugih 
vaznih  posala  po  Hrvatsku.  Osim  toga  sluzio  se  sabor  i  svecanim 
poslanstvima  (legatio  regni),  koja  bi  izabrao  iz  svoje  sredine;  tako 
su  1712,  nosila  trojica  (biskup  Emerik  Eszterhazy,  grof  Ivan  Draskovic 
i  protonotar  Juraj  Plemic  Otocki)  kralju  Karlu  III,  saborski  zakljucak 
o  priznanju  zenske  habsburske  loze,  ili  hrvatsku  Pragmaticku  sankciju. 

Uz  bana  najvazniji  je  clan  sabora  protonotar  kraljevstva,  koga 
je  sabor  birao,  a  ban  potvrdivao.  On  je  dakle  bio  povjerenik  staleza,  dok 
je  banovac  samo  povjerenik  banov.  Protonotarova  je  duznost  bila,  da 
cuva  pecat  kraljevstva  i  banov,  odatle  su  ga  i  zvali  „cuvarom  pecata" 
(sigillorum  conservator),  te  kljuceve  zemaljskoga  arhiva,  u  kojem  su  se 
spremali  „privilegiji  kraljevstva".  U  starije  vrijeme  cuvali  su  se  spisi 
kraljevstva  redovito  kod  kaptola  zagrebackoga  ili  u  crkvi  sv,  Stjc- 
pana  u  Zagrebu,  Tek  1643.  nabavio  je  protonotar  Ivan  Szak- 
m  a  r  d  i  jaku  hrastovu  skrinju  s  umjetnom  bravom  za  cuvanje  spisa. 
Kao  zasebni  ured  ureden  je  hrvatski  zemaljski  arhiv  tek  u  pocetku 
XIX.  vijeka.  Kad  bi  ban  umr'o  ili  se  odrekao  casti,  protonotar  jc 
imao  javno  prelomiti  njegov  pecat,  da  nitko  ne  uzmogne  krivotvoriti 
sluzbenih  isprava.  Pored  toga  bijase  protonotar  na  saboru  biljeznik, 
a  nijedan  saborski  zapisnik  nije  bio  ovjerovljen  bez  njegova  potpisa 
(s  obicnom  formulom  :  lecta  per  me  prothonotarium  regni).  Konacno 
bjese  i  protonotar  vazna  sudska  licnost,  jer  je  u  odsutnosti  banovoj 
predsjedao   banskomu    sudu,    od  kojega  se  moglo    prizivati  na  kralja 

16 


242 


ili  na  dvorski  sud.  Protonotara  zamjenjuje  od  sabora  izabrani  v  i  c  e- 
protonotarius,   obicno  jedan,  rjede  po  dva. 

Vec  je  receno.  da  je  u  vrijcme  prije   1526.  (i  to  nekako  od  prvc 
polovice  XV.  vijeka)  samo  Slavonija  slala  svoje  poslanike  na  ugarski 
sabor  (nuncii    ili   oratores    rcgni  Sclavoniae),  ali  Hrvatska 
nikad.'  Kad  se  polovicom   XVI.    vijeka    oba   sabora    stopise  u  jedan, 
onda  je  dasto  i  taj    sjedinjeni    sabor    redovito    siljao  svoje  poslamkc 
na  ugarski  sabor   (solemnes  oratores  zovu  se  1577.).    Koliko  ih  je 
u  starije  doba  bilo.  ne  moze  se  iz  spisa  vidjeti,  no  bez  sumnje  je  hr- 
vatski    sabor  u  to  doba    mogao  slati  na  ugarski   poslanika,   koliko  je 
htio    jer  su  oni  onamo  polazili  na  zemaljski   trosak.   U  XVIII.  vijeku 
pokzila    su   redovito   samo  tri    poslanika   u    donju   ili  stalesku    kucu 
(dva    na    saboru    birana    poslanika  i  protonotar    kao    stalna    pratnja 
njihova),  a  jedan  u  gornju  ili  velikasku,  izabran  na  hrvatskom  saboru 
izmedu  staleza  (od  1625.).    Ovi  hrvatski  poslanici,  zastupajuci  slobodnu 
kraljevinu,    nijesu  sjedili   oko    stolova    sabornice    s    ostalim  ugarskim 
zupanijskim  zastupnicima,  nego  u  procelju  na  desno  uz  predsjednika. 
a  tako  je  ostalo    sve   do    1848.    Zastupnici   triju    slavonskih    zupanija 
(od  1751.)  sjedili  su  medu  ostalim  zupanijskim  drugovima,  Ti  su  po- 
slanici dobivali  od  hrvatskih  staleza  tocne  upute    (instructiones),    sto 
imadu  kazati  u  ime  kraljevstva  hrvatskoga  i  sto  da  traze  na  obranu 
hrvatskih  prava  (statuta    municipalia    zovu   se  1715.)    Ovih   su 
se  uputa    morali    strogo    drzati,  tako  da  na  svoju   ruku   nijesu   msta 
smjeU  poduzeti.  Uz  ove   poslanike   dolaziU  su  na  ugarski  sabor,   po- 
slije  njegove  trajne  reforme  (1608.),  u  donju  kucu  i  zastupnici  hrvat- 
skih kr.  slob,  gradova,  kaptola  i  odsutnih  velikasa  iz  gornje  kuce,  a 
tako  i  njihovih  udovica,    a  u  gornju  ban,  biskupi  i  velikasi  hrvatski. 
Donjoj  kuci  predsjedao  je  od  kralja    i  m  e  n  o  v  a  n  i  personal,  a  gor- 
njoj  p  a  1  a  t  i  n.  Na  ugarskom  se  saboru  raspravljalo  istim  redom  kao 
na   hrvatskom.  Najprije  bi  se  iznesH  i  raspravljaU  tocku  po  tocku  kra- 
Ijevski  prijedlozi,    a  stalezi    su   ih   prihvatih  iU  otkloniU.    Poslije    toga 
iznijeli    su    ugarski    stalezi    svoje   zelje    i    tuzbe    (gravamina),    koje  je 
onda  kralj    uvazio  ili  otklonio.    Konacno  su  staviU  hrvatski    poslanici 
na  usta  svoga  protonotara  svoje  prijedloge  i  zelje,  kojih  ugarski  sta- 
lezi nijesu   mogh    zabaciti,   nego    samo    kralj.    Ako    se    koji   prijedlog 
kraljev  ih  ugarskih    staleza  ticao  Hrvatske,  dali  su  o  njemu  hrvatski 
poslanici  svoje  mnijenje,  drzeci  se  kod  toga  strogo  svojih  instrukcija; 

'  GL  gore  str.   157. 


243 

XL  slucaju,  da  ih  za  koji  od  iznesenih  prijedloga  nijesu  imali,  nijc  se 
Tia  saboru  nista  obvezatno  moglo  zakljuciti  za  Hrvatsku,  Samo 
onaj  z  a  k  o  n,  stvoren  na  ugarskom  saboru,  na  koji 
■s  u  privoljeli  i  hrvatski  poslanici,  vrijedio  je  i  za 
Hrvatsku.  No  kod  toga  nije  se  sabor  obazirao  na  mnijenja,  sto 
bi  ih  eventualno  izrekli  oni  Hrvati,  prisutni  na  saboru,  koji  nijesu 
bili  hrvatski  saborski  poslanici- 

Zupanije.  U  zupanijskom  uredenju  nastade  u  to  doba  znatna 
promjena,  kad  je  ono  1756-  preudeseno  prema  ugarskom  uzoru,  Na 
<elu  svakoj  zupaniji  stajase  veliki  zupan  (supremus  comes),  ime- 
novan  od  kralja,  a  pripadase  po  cinu  medu  velikase  kraljevstva. 
Poslove  zupanijske  rukovodio  je  podzupan  (docnije  redovito  po 
dva)  s  ostaHm  cinovnistvom,  koje  je  bilo  b  i  r  a  n  o  na  tri  godine  u 
veUkoj  skupstini  ;  taj  se  cin  zvao  restauracija  sve  do  1848,  I 
podzupani  i  ostalo  cinovnistvo  mogU  su  biti  izabrani  samo  od  plem- 
stva  doticne  zupanije.  Zupanija  se  dijelila  na  okruzja,  a  ova  na 
kotare  ;  prvima  stajahu  na  celu  veliki  suci,  a  drugima  maU  suci,  u 
isti  mah  upravni  i  sudbeni  cinovnici.  Na  njihov  se  pravorijek  mogao 
uloziti  priziv  na  zupanijski  sud,  a  od  ovoga  na  banski.  Zupanijske 
su  skupstine  bile  velike  ili  male  ;  u  veHkima  su  se  obavljali  osim 
izbora  novoga  cinovnistva  jos  i  najvazniji  upravni  i  sudbeni  poslovi 
lupanijski,  a  birali  su  se  i  zastupnici  (obicno  po  dva,  medu 
njima  redovito  prvi  podzupan]  za  hrvatski  sabor.  I  zupanijsko 
TJe  plemstvo  davalo  svojim  zastupnicima  obvezatne  instrukcije  za 
lirvatski  sabor,  pa  tako  je  politicki  zivot  u  zupanijama  bio  u  malom 
onaj  isti,  kao  u  velikom  na  saboru,  Sve  do  1848.  smatrale  su 
se  zupanije  najtvrdimbedemom  narodne  samostal- 
nosti  i  ustava,  a  to  tim  vise,  sto  su  one  bile  ona  egzekutivna 
vlast,  koja  je  izvrsavala  unutar  svojih  granica  saborske  zakljucke  u 
lupravnom,  poreznom  i  vojnickom  pogledu,  Osim  toga  ove  su  se  mogle 
sastajati  po  volji  na  skupstine,  pace  u  njima  i  kralju  uskratiti  posluh, 
ako  je  od  njih  trazio  stogod,  sto  je  bilo  na  stetu  njihovu  ili  zemlje. 
To  se  narocito  pokazalo  za  cara  Josipa  11,  Politicka  snaga  zupanija 
lezala  je  i  u  tom,  sto  su  bile  u  medusobnom  zivahnom  saobracaju, 
siljuci  jedna  drugoj  poslanice  i  bodreci  se  na  zajednicki  istup  na 
saboru  ili  na  zajednicki  otpor,  Vremenom  se  ovaj  saobracaj  rasirio 
i  na  ugarske  zupanije,  a  upravo  na  njihovoj  sloznoj  tvrdokornosti 
|vis  inertiae)  slomilo  se  sve  nastojanje  cara  Josipa  II. 

Sudbenost    bijase    u    to    doba    jos    uvijek   veoma   primitivna  sve 


244 

dok  je  vrhovnim  sucem  bio  sabor  ili  protonotar,  jer  kako  u  XVIIL 
vijeku  cesto  nije  ban  boravio  u  Hrvatskoj,  a  protonotar  obicno  jos- 
obavljao  i  sluzbu  pbdzupana,  moralo  je  sve  zapinjati.  Stoga  su  sta- 
lezi  uzeli  kratiti  protonotaru,  da  obavlja  jos  i  koju  drugu  sluzbu,  a 
onda  odredise,  da  se  banski  sud  ima  sastajati  svake  trece  godine  na 
dvadeset  dana.  Sve  je  to  bilo  razlogom,  da  je  kralj  Karlo  III.  godine 
1723.  predlozio  na  pozunskom  saboru,  da  se  u  Hrvatskoj  uredi  za- 
sebni  banski  sudsa  sjedistem  u  Zagrebu,  koji  ce  izvrsavati  ju- 
risdikciju  za  citav  opseg  kraljevstva.  Hrvatski  su  stalezi  na  to  pristali, 
a  onda  su  odredili  sudbeni  postupak  toga  suda,  kojega  su  se  clanovi 
imali  birati  u  saboru  na  tri  godine.  Ali  sada  je  nastala  raspra  izmedu 
hrvatskoga  sabora  i  kralja,  tko  da  imenuje  suce,  dok  konacno  sabor 
ne  popusti,  nasto  kralj  1725.  imenova  clanove  banskoga  stola 
(tabula  banalis),  kako  se  taj  sud  zvao.  Predsjednikom  imenovan  je 
tada  zagrebacki  biskup  Juraj  Branjug,  da  se  u  slucaju,  kad  bana 
ne  bi  bilo  u  Hrvatskoj,  moze  suditi.'  Kasnije  bio  je  predsjednikom 
vazda  samo  ban  ili  njegov  zamjenik,  a  uza  nj  bilo  je  osam  prisjed- 
nika  (assessores)  uz  neke  nize  cinovnike. 

Porczi  i  dace  bijahu  i  u  ovo  doba  iste  kao  pocetkom  XVI.  vi^ 
jeka,  naime  u  prvom  redu  dica  ili  contributio  regia,  koja 
se  samo  kralju  davala  u  pomoc,  pa  je  stoga  plemstvo  nije  placalo, 
buduci  da  je  ono  licno  polazilo  u  rat.  Kontribuciju  votirao  je  kralju 
kroz  sve  vrijeme  do  Josipa  II.  samo  hrvatski  sabor,  a  iznosila  je 
stalno  jos  od  vremena  Vladislava  II.  (od  1492.)  polovicu  one  svote  od 
porezne  jedinice  (porta),  koja  se  imala  placati  zakljuckom  ugarskoga  sa- 
bora u Ugarskoj  (media  dica).  Kontribuciju  ubirali  su  po  zupanijama  zagre- 
backoj,  krizevackoj  i  varazdinskoj  napose  izabrani  ubiraci  (dicatores), 
koji  su  radili  pod  nadzorom  vrhovnoga  zemaljskoga  blagajnika  (exactor 
regni),  imenovana  od  kralja,  ali  izmedu  domacega  plemstva.  Sabrani 
je  novae  onda  odaslan  u  Pozun  ugarskoj  komori.  Kako  su  se  njime 
imale  podmiriti  vojnicke  i  druge  obrambene  potrebe  u  Hrvatskoj, 
cesto  se  zgadalo,  da  je  neka  svota  predana  po  kraljevskom  nalogu 
izravno  banu.  Tri  slavonske  zupanije  placale  su  (od  1751.)  poput 
ugarskih  citavu  svotu,  dakle  ne  polovicu,  te  su  u  torn  bile  pod 
vrhovnim  nadzorom  ugarskoga  sabora  i  ugarske  vlade.  Porez  za 
domace  potrebe  bjese  d  i  m  n  i  c  a  (pecuniae  fumales),  koju  je  hrvatski 
sabor  po  svojoj  uvidavnosti  i  potrebi  odredivao  izabravsi  za  to  svoga 

'   Ban  grof  Ivan  Palffy  (1704—1732)  nije  gotovo  nikad  boravio  u  Hrvatskoj. 


245 

zasebnoga  blagajnika,  a  placali  su  je  i  plemici  i  kmetovi  od  „sesijc" 
(to  jest  24  jutra  oranice  i  8  jutara  livade) ;  obicno  su  cetiri  sesije  ci- 
nile  jedan  „fumus".  Racun  o  ubranom  porezu  polagao  je  blagajnik 
saboru,  dok  se  onaj  o  ubranoj  kontribuciji  podastirao  ugarskoj  ko- 
mori,  Kr,  slob,  gradovi  placali  su  mjesto  kontribucije  taksu,  koju  im 
je  izravno  odrcdivao  kralj  po  savjetu  ugarske  komore ;  no  cesto  ju 
je  snizio,  ako  se  pokazalo,  da  je  prcvisoko  odmjerena,  Dalji  kra- 
Ijevski  prihod  bila  je  tridesetnica  (tricesima,  madz.  harminczad, 
otale  harmica),  koju  su  trgovci  placali  za  unesenu  robu.  Glavni  sla- 
vonski  tridesetnicarski  uredi  bijahu  u  Nedeliscu  u  Medumurju  i  u 
Zagrebu.  I  tridesetnica  cesto  se  upotrebljavala  za  podmirenje  voj- 
nickih  potreba  u  Hrvatskoj,  a  onda  je  imao  o  torn  poloziti  zemaljski 
blagajnik  racun  hrvatskomu  saboru.  U  Vojnoj  Krajini  nije  nitko  placao 
poreza,  jer  su  svi  vrsili  vojnu  sluzbu,  a  bas  u  tome  se  u  srednjem  vi- 
jeku,  pa  i  docnije,  i  sastojala  bitnost  oprosta  od  placanja  poreza. 
Vojska.  Uza  sve  uredenje  Vojne  Krajine,  kojom  bise  znatno 
okrnjena  hrvatska  prava,  ipak  je  i  u  to  doba  u  vojnickim  poslovima 
banskc  Hrvatske  ostao  glavni  faktor  hrvatski  sabor  s  banom.  Vec 
1537.  i  1538.  stvorise  slavonski  sabori  u  Krizevcima  vaznih  zakljucaka 
o  obrani  domovinc  odredivsi,  da  velikasi  i  plemici  imadu  na  noge 
podici  izvjestan  broj  konjanika  i  pjesaka  te  se  pobrinuti  za  kola,  koja 
ce  za  vojskom  voziti  hranu.  Osim  toga  brinuo  se  sabor  i  za  utvrde 
i  za  gradove  odredujuci  za  njihovo  uzdrzavanje  besplatni  kmetski  rad 
i  potrebni  porez,  Godine  1558.  stavio  je  Ferdinand  I,  hrvatskomu 
saboru  (17.  jula  u  Stenicnjaku)  prijedlog,  da  stalezi  dadu  razvaliti 
neke  manje  utvrde  oko  Zrinja,  ne  bi  li  se  tako  pristedilo  na  vojnickoj 
posadi.  Ali  hrvatski  stalezi  nijesu  htjcli  da  na  to  pristanu  trazeci 
uporno  od  kralja,  da  te  gradove  opskrbi  vojskom,  jer  bi  se  padom 
njihovim  samo  uvecala  turska  pogibao  za  Hrvatsku.  Poslije  toga  nikad 
se  vise  nije  sastao  zasebni  hrvatski  sabor.  Briga  staleza  i  bana  oko 
hrvatske  banske  vojske  trajala  je  i  dalje,  kako  jasno  pokazuje  za- 
konski  clanak  stvoren  1659.  na  pozunskom  saboru,  kojim  se  odreduje, 
da  se  kraljevina  Hrvatska  i  Slavonija  imadu  u  obrani  domovine  i 
dalje  drzati  raznih  zakonskih  clanaka  stvorenih  na  hrvatskom  saboru, 
a  narocito  onih,  koji  odreduju,  kad  neprijatelj  provali  u  zemlju  vecom 
silom,  da  moraju  svi  velikasi,  plemici  i  drugi  drzavljani  na  zapovijed 
banovu  listom  ustati  na  oruzje  i  skupiti  se  pod  zastavu  kraljevsku  i 
bansku.  Pored  toga  jos  su  oni  duzni  da  prema  imutku  oboruzaju 
izvjesni    broj    svojih    kmetova,    u    velikoj    nuzdi    i    trecinu    njih.     Od 


246 

ove     duznosti      opce      insurekcije      nije     nitko     osloboden^ 
pace    u    velikoj    cc    potrebi    njima    u    pomoc    doci,     nakon     spora- 
zuma    izmedu    krajiskih    generala   i   bana,   i  krajiske    cete.    U    ovako 
punoj    samostalnosti    u   vojnickim    poslovima    ostadc    Hrvatska    i    po- 
slije     1715.,     kad     je     na     pozunskom     saboru     uvedena     zakonskini 
clankom  stalna    vojska,  podijeljena  u  regimente,  jer  jc  u  Hrvat- 
skoj  i  nadalje  ostao    na   snazi   sistem   insurekcije,   to    jest   b  a  n  s  k  a 
vojska.    Pace    Marija  Terezija   napose  je    (16.  januara   1750.)  ponovo- 
potvrdila  davno  pravo,  da  Hrvatska  sebi  bira  na  saboru  zemaljskoga. 
kapetana  i  potkapetana  kao  vojvode  domacih  ceta,    samo  je  izrazila 
zelju,  da  se  za  kapetana  bira  ban.  Tako  je  ostalo  u  bitnosti  i  poslije 
Josipa  II.,    jer    je    pozunski   sabor    1808.  stvorio  zakon,    kojim  je  po- 
tvrdeno  ovo  drevno  pravo,    a  ban  je  ostao  sve  do  1867.  podjedno  i 
vrhovni  zapovjednik  hrvatskih  ceta.    No  pored  insurekcije  davala  je 
Hrvatska  kralju  i  novake  za  stalnu  kraljevsku  vojsku,  Te  je  novake: 
vazda  votirao  samo  hrvatski  sabor,    pace  kad  je  Marija  Terezija  od 
sabora   zatrazila   novih   momaka    (1758.  i  1759.),    on  joj  je  oba    puta 
votirao  manji  broj  od  onoga,  koji  je  trazila,  I  u  banskoj  Krajini  (pe- 
trinjska  i  glinska  regimenta)  vrsio  je  ban  vrhovnu  upravu  jos  i  onda,. 
kad  je  ona  utjelovljena  ostaloj  Krajini,    Marija  Terezija  je  naime  izja- 
vila  (1750),  da  torn  Krajinom  ima  i  nadalje  da  upravlja  ban,  koji  ce 
imenovati  sve  casnike  osim  pukovnika,  a  toga  ce  ona  imenovati  samo 
po  banovu  prijedlogu,  I  u  doba  cara  Josipa   provcdene   su  neke  re- 
forme  u  Hrvatskoj.  Do  toga  je  naime  vremena  bila  u  Zagrebu  smjes- 
tena  samo  uprava  banske  Krajine,  no  1783.  prenio  je  Josip  H.  vrhovno 
zapovjednistvo  slavonske  Krajine  iz  Koprivnice,  kuda  se  ono  prese- 
lilo  iz  Varazdina,  u  Zagreb  te  ga  je  zdruzio  s  vrhovnom   komandom 
banske  Krajine,  Tri  godine  iza  toga,  u  augustu  1786.,  preselio  je  car 
jos  i  vrhovno  zapovjednistvo  hrvatskc  Krajine  iz  Karlovca  u  Zagreb,, 
sjedinivsi   na    taj    nacin  u   jednu    generalkomandu    (u    bivsem. 
isusovackom    samostanu)    sva    tri    krajiska    generalata    u    hrvatskoj 
zemlji.  Buduci  da  tadanji  ban-komisar,  grof  Franjo  Balassa,   nije  bia 
vojnik,  povjereno  je  vodenje  ove  generalkomande  feldmarsallajtnanta 
barunu  Josipu  NikoU  de  Vins  (t  1798,).    S  njime  je  doslo  dakako  a 
Zagreb  i  mnostvo  nizih  casnika,    a   ti   su  potom  sa  svojim  obiteljima 
najvise  pridonijeU,  da  je  njemacki  jezik  u  drustvu  zagrebackom  uhvatio. 

cvrsta  korijena. 

Gradovi.   Kroz  sve  vrijeme  sve  do  pod  kraj  XVI.  vijeka  zivjeli 
su    kr.    slob,    gradovi    u    duhu   svojih    privilegija    iz    XIII,    vijeka.    Vz. 


247 


gradskoga  starjesinu  ili  suca  (maior  viUae,  iudex  civitatis,  hrv.  vesnik, 
rihtar)    birali  su  gradani  izmedu  sebe  jos  osam    (u  Zagrebu)  ili  dva- 
naest  (u  Varazdinu)  priseznika  (iurati,  iurati  cives),  koji  su  sa  sucem 
vrsili    sudacke  i  upravne    poslove.    Taj    se    izbor    redovito    ponavljao 
svake    godinc,  itou  Zagrebu  (na  Gradcu)  na  Blazevo  (3.  febr.), 
u  Varazdinu  prve  nedjelje  iza  Martinja  (11.  nov.),    a  drugdjc  obicno 
na  Durdevo  (24.  apr-).    Konacno    je    gradanstvo    biralo  svake  godme 
jo§  i  vijecnike  ili  zastupnike  (consiliarii,    viri  communes)   njih   po    20 
ili    24.     Ovi   zastupnici    zajedno    s  priseznicima   i    „varoskim    sucem" 
cinili    su    „varosko"    vijece,    koje    je    davalo    odredbe    i    vodilo    svu 
gradsku  upravu.  Medutim  pocetkom  XVII.  vijeka  nastade  u  gradskoi 
upravi  i  u  Ugarskoj  i  u  Hrvatskoj    (Slavoniji)   bitna  prom)ena.    Tako 
je  grad  Zagreb  1609.  prihvatio  pobudom  bivsega    bana   Tome   Erdo- 
dyja.  a  onda  kraljevskoga  t  a  v  e  r  n  i  k  a,  novi  statut,  kojemu  je  bila 
poglavita   ustanova.    da    se   odsada   bira   mjesto   priseznika  dvanaest 
s  e  n  a  t  o  r  a    izmedu  odlicnijih  gradana,  koji  ce  svoju  cast  vrsiti  do- 
zivotno  ili  bar  dok  mogu.  Suca  birat  ce  opcina  i  dalje,  ali  samo  jed- 
noga  od  onih   12  senatora.  Na  taj  se  nacin  uzese  stvarati  neke  gra- 
danske    privilegirane    i    odlicnije    porodice,  u  kojih    jc    ruke  dospiela 
uprava  cesto  prelazeci  od  oca  na  sina.  U  prvi  se  kraj  protiv  ovoga 
novoga  reda  podizc  zagrebacko  gradanstvo,  pa  je  doslo  i  do  krvavih 
sukoba,  no  statut  ne  samo  da  je  ostao  na  snazi,  vec  je  ubrzo  nekim 
reformama  dopunjen  i  poostren.  Trajao  je  sve  do  godine   1850.,  kad 
je  patentom  cara  Franje  Josipa  I.  zdruzen    sav  grad,    naimc  Gradec 
i  Kaptol  s  predgradem,  u  j  e  d  n  o  upravno  tijelo  grad  Zagreb,  kojemu 
stade  na  celo  .n  a  c  e  I  n  i  k,    kojega  bira  svake  trece  godine  gradsko 

zastupstvo. 

Trgovina  i  obrt  bijahu  u  doba  turske  prevlasti  veoma  slabi,  a 
prirod  zita  i  stoke  jcdva  je  dotjecao  za  domace  potrebe.  Trgovalo 
sc  s  austrijskim  nasljednim  zemljama  i  s  habsburskom  Ugarskom. 
Poslije  izgona  Turaka  obrati  veliku  paznju  procvatu  trgovine  kralj 
Karlo  III.  u  svim  svojim  zemljama.  Sada  bjese  izgradena  (1726)  po 
njemu  prozvana  Karolinska  cesta  od  Karlovca  do  Bakra  i  Rijeke.  a 
uz  cestu  su  naseljcni  Hrvati,  Kranjci  i  Cesi-  Docnije  je  izgradena 
cesta  iz  Karlovca  u  Senj  (1770)  po  savjelu  cara  Josipa  II.,  pa  otalc 
joj  i  ime  Jozefinska.  Tako  postade  Karlovac  jedan  od  prvih  trgo- 
vackih  gradova  u  Hrvatskoj  posredujuci  promet  izmedu  pnmorja  i 
unutrasnjosti.  Sve  do  Karlovackoga  i  Pozarevackoga  mira  nije  moglo 
ni  govora  da  bude  o  trgovini  u  Slavoniji.  Prostrana  i  dracem  obrasla, 


248 

tek  tamo  amo  od  nuzde  obradena  polja  sterahu  se  od  Lonje  do  Ze- 
muna-  No  ni  mirna  vremena  ne  mogose  u  prvi  kraj  mnogo  pomoci, 
a  najvecu  stetu  cinile  su  ceste  poplave,  narocito  u  Posavini  i  oko 
Vuke.  Tek  osnutkom  slavonskih  zupanija  krenulo  je  gospodarstvo  na 
bolje,  pa  se  pocelo  trgovati  zitom,  koje  se  izvozilo,  ponajvise  po 
rijekama  (u  dereglijama),  ca  u  Italiju  preko  Siska  i  Karlovca,  i  u 
Njemacku  Dunavom.  Znatan  prihod  imali  su  slavonski  vlastelini  od 
krzna  mnogobrojne  divljaci,  a  Osijek  bijase  za  to  glavno  trziste.  Na- 
dalje  su  i  guste  sume  i  prasume  davale  izobilje  gradevnoga  drva, 
koje  se  nadaleko  izvozilo.  Obrt  bijase  —  uz  domaci  seljacki  —  sav 
usredotocen  po  gradovima  u  Hrvatskoj  i  Slavoniji,  a  bavili  su  se 
njime  ponajvise  doseljeni  Nijemci,  narocito  u  Slavoniji,  Oko  1761. 
zapocelo  se  gojiti  i  svilarstvo,  all  je  ono  bilo  ograniceno  najvise  na 
ncke  velikaske  spahiluke. 

Skolstvo.  Sve  do  Marije  Terezije  bilo  je  skolstvo  veoma  slabo, 
a  jedino  neki  samostani  i  biskupska  sjcmenista  vodili  su  brigu  oko 
naobrazbe  mladezi,  u  prvom  redu  svecenickoga  podmlatka.  Prvi  visi 
zavod,  gimnaziju,  osnovali  su  za  sebe  P  a  v  1  i  n  i  u  Lepoglavi  (oko 
1503,),  koju  su  1583,  otvorili  i  svjetovnjacima.  Docnije  imali  su  Pa- 
vlini  u  Lepoglavi  svoju  filozofiju  (1656),  a  doskora  i  teologiju  (1683), 
pace  oni  su  podjeljivali  cast  doktora  (tako  1674.  prvi  doktor  filozofijc, 
a  1715.  teologije).  Teologiju  ucili  su  kod  njih  samo  njihovi  pitomci, 
dok  su  filozofiju  polazili  i  sinovi  susjednih  zagorskih  plemica.  Za 
hrvatsku  su  nastavu  zasluzni  i  Isusovci,  koji  su  u  maju  1607.  otvo- 
rili u  Zagrebu  tik  do  crkve  sv,  Katarine  i  u  susjednom  samostanu 
Dominikanaca  javnu  gimnaziju  za  svjetovnjake,  koja  je  vec  1609, 
brojila  260  ucenika,  a  1614,  njih  330,  Kao  nastavak  gimnazije  (sa  sest 
razreda)  otvorena  je  kasnije  (1662)  filozofija  s  tri  tecaja  (logika,  fizika 
i  metafizika),  svaki  sa  jednim  profesorom.  Tako  se  od  gimnazije  raz- 
vila  akademija  znanosti,  kojoj  je  kralj  Leopold  L  podijelio 
(23.  sept,  1669,)  privilegije  beckoga  sveucilista,  a  to  je  onda  prihvatio 
i  hrvatski  sabor  (3.  nov.  1671,).  Leopold  podijeli  ovoj  akademiji  ovlast, 
da  njezin  rektor  i  profesori  mogu  one,  koji  ce  poloziti  stroge  ispite, 
promovirati  na  doktore,  Ali  iz  nama  jos  danas  nepoznatih  razloga 
ovaj  privilegij  kraljev  nije  nikad  stupio  na  snagu.  Podjedno  je  vre- 
menom  podignut  i  teoloski  fakultet  u  toj  akademiji,  a  pocelo  se  pre- 
davati  najprije  kanonsko  pravo  (1727),  a  onda  u  tri  tecaja  citava 
teologija  (1746).  Po  raspustu  reda  (1773)  dospjese  gimnazija  i  akade- 
mija u  driavne  ruke,  a  onda  bi  teoloski  fakultet  sjedinjen  s  biskup- 


249 

-skim  sjemenistem  zagrebackim.  Osim  u  Zagrebu  Isusovci  su  jos  po- 
digli  gimnazije  u  Pozegi  (1698—1773),  Varazdinu  (1678  —  1773)  i  Osijeku 
(1766 — 1773).  Sva  ta  ucilista  tadanje  Hrvatske  bila  su  podignuta  po- 
glavito  potporom  i  legatima  mnogobrojne  duhovne  i  svjetovne  hrvatske 
gospode.  Od  Isusovaca  preuzese  gimnazije  neko  vrijeme  Pavlini,  a 
onda  po  raspustu  reda  (1783)  F  r  a  n  j  e  v  ci.  Pucke  skole,  rastresene 
po  zemlji,  bile  su  takoder  pod  okriljem  svecenstva,  navlas  zupnika. 
One  su  se  sluzile  knjigama  stampanim  na  kajkavskom  narjecju  u 
Zagrebu  i  Varazdinu.  Skolstvo  je  najboije  cvalo,  dok  je  bilo  u  rukama 
Isusovaca  i  Pavlina,  ali  po  dokinucu  ovih  redova  spade  na  niske 
grane. 

Ni  u  isusovackoj  ni  u  pavlinskoj  akademiji  nijesu  se  predavali 
pravni  nauci.  Stoga  su  hrvatski  mladici  polazili  sveucilista  u 
Ugarskoj,  Becu,  Gracu,  Bologni,  Padui  i  Krakovu.  Tek  1769.  osnovana 
bi  odredbom  Marije  Terezije  i  nastojanjem  kraljevskoga  vijeca  prva 
javna  skola  „za  politicke  i  kameralne  nauke"  (studium  politicum  — 
camerale)  sa  sjedistem  u  Varazdinu,  jer  su  tada  ondje  stolovali  ban 
i  hrvatska  vlada,  a  s  njemackim  nastavnim  jezikom  (1770 — 1773). 
Medutim  preseli  se  ova  skola  1773.  u  Zagreb,  gdje  joj  je  u  isuso- 
vackoj akademiji  odredena  posebna  dvorana.  Kad  je  Marija  Terezija 
1776.  osnovala  zagrebacko  skolsko  okruzje  (districtus  studiorum  Za- 
grabiensis),  pod  koje  je  podvrgla  citavo  skolstvo  u  gradanskoj  Hrvatskoj 
i  Slavoniji  s  vrhovnim  ravnateljem  na  celu  (superior  regius  studiorum 
et  scholarum  director),  onda  je  osnovana  i  kraljevska  akade- 
m  i  j  a  Zajedno  s  glavnom  gimnazijom  u  Zagrebu.  Ova  akademija 
bjese  od  sada  do  1850.  jedini  visi  zavod  u  Hrvatskoj  i  Slavoniji 
obuhvatajuci  tri  fakulteta :  bogoslovni  (koji  i  dalje  ostade  pod  krovom 
biskupskoga  sjemenista),  pravoslovni  i  mudroslovni.  Kad  je  onda 
1850.  dokinut  mudroslovni  fakultet,  jer  su  njegovi  nauci  preneseni  u 
VII.  i  VIII.  razred  reorganizirane  gimnazije,  preostade  jedini  pravo- 
slovni kao  „Kr.  pravoslovna  akademija".'  Tek  1874.  otvoreno  je  onda 
danasnje  hrvatsko  sveuciliste. 

Da  je  u  to  doba  procvala  hrvatska  literatura  i  u  Dalmaciji  i  u 
banskoj  Hrvatskoj  i  Slavoniji  pa  i  u  samoj  turskoj  Bosni,  sve  je  to 
poznato  iz  povijesti  hrvatske  knjizevnosti,  a  ovdje  cemo  samo  nagla- 
siti,  da  bas  u  tomu  imamo  jasan  znak  vecega  kulturnoga  stepena,  ali 


'  Teoloski    je    fakultet    dokinuo    jo§    car    Josip    II.,    a    poslije  je  ograni£en    na 
biskupsko  sjemeniste. 


250 

i  sve  to  jace  narodne  svijesti.  Visi  stepen  matcrijalne  kulture  poka- 
zuje  i  procvat  znanosti  i  umjetnosti,  kojih  su  sve  grane  imale  i 
odlicnih  svojih  zastupnika  u  narodu  hrvatskom,  narocito  graditeljstvo^ 
kiparstvo  i  slikarstvo. 

Mletacka  Dalmacija 

(1420—1797). 

Tcritorijalnc  promjcnc.  Ime  i  pojam  danasnje  Dalmacije  u  naj- 
tjesnoj  jc  svezi  s  mletackim  vladanjem,  jer  kakogod  se  ono  sirilo  na. 
obali  Jadranskoga  mora  i  po  unutrasnjosti  (Zagorju),  take  se  prosiri- 
valo  i  ime    Dalmacija.    Izuzetak   od   toga    cini  teritorij  republikc 
dubrovacke  od  Stona  do  ulaza  u  Boku  Kotorsku,  koja  se  zvala  mle- 
tacka Albaniia  (Albania  Veneta).    Bas  za  to,   da  Mleci  i  Dubrovnilc 
ne  budu  susjedi,  izradi  republika  dubrovacka  kod  sklapanja  Pozare- 
vackoga   mira    (1718),    da   je   Turskoj    tom    prigodom    ustupljen  uzan 
komad  zemljista  uz  sjevernu  i  juznu  granicu  njezinu,  a  to  su  Klek 
na  sjeveru,  a  S  u  t  o  r  i  n  a  na  jugu.  Time  se  Hercegovina  pruzila  na 
dva  mjesta  do  mora,  a  tako  onda  ostade  sve  do  danas.  Godine  1420. 
imala    je   Venecija   u    svojoj    vlasti    sve    primorskc    gradove    i   otoke 
(acquisto  vecchio),    a  docnije  stekla  je  mirom  Karlovackim    (acquisto 
nuovo)  i  Pozarevackim    (acquisto  nuovissimo)  svu  zemlju  danasnjega 
opsega  Dalmacije  od  Velebita  i  Dinare  do  rijeke  Neretve  (ili  Kleka), 
i  Boku   Kotorsku.    U    toj    su    zemlji.  i  sada   najbrojnije    ziteljstvo  bilt 
H  r  V  a  t  i,  navlas  na  otocima  i  po  kopnu  izuzevsi  primorske  gradove 
Zadar,  Trogir  i  Spljet  i  one  po  otocima  Rab,    Osor,    Starigrad,    gdjc 
ima  mnogo  T  a  I  i  j  a  n  a  plemica  i  gradana,  koji'  se  tude  naselise  po- 
najvise  za    mletackoga    mnogovjekog  vladanja.    Uz  Hrvate  i  Talijane 
isticu  se  jos  i    S  r  b  i,    naseljeni  poglavito  u  porjecju  Krke  od  Kmna- 
do  Skradina  u  doba  turskoga  gospodstva,    Godine   1726.  doselise  se- 
neke  arbanaske  porodice  iz  skadarske  okolice  u  mjesto  Arbanas^ 
(Borgo  Erizzo)  kod  Zadra. 

Uprava.  Dalmatinska  je  uprava  bila  u  rukama  nekolicine  mle- 
tackih  cinovnika,  kojima  bijase  na  celu  p  r  o  v  i  d  u  r  (proveditore  ge- 
nerale),  koji  se  svake  trece  godine  mijenjao.  Za  ovu  se  sluzbu  na- 
tjecalo  mletacko  plemstvo,  jer  je  bila  casna  i  unosna,  Providur  jc 
vladao  poput  nezavisna  vladara  imajuci  dvor  u  Zadru,  sjajnu  tjelcsnu- 
strazu  i  odijelo  nalik  na  duzdevo.  Kad  bi  ga  dalmatinski  seljaci  sre- 
tali,  padali  bi  iz  pocitanja  pred   njime    na   koljena.    Vlast   bjcse   mu 


251 

neogranicena,  a  podjedno  bijase  on  i  posljednja  molba  za  sud,  finan- 
cijc,  vojsku,  pace  i  crkvu.  Kako  je  narod  hrvatski  zvao  duzda  mle- 
tackoga  p  r  i  n  c  i  p  o  m,  rado  je  nazivao  mletacku  Dalmaciju  izmedu 
Velebita,  Dinare,  Neretve  i  mora  Principovinom. 

Mletacka    Dalmacija    bijase    podijeljena    na    okruzja    (distretto), 
kojima  stajase  na  celu  od  providura  imenovani  k  n  e  z  (conte),  Knezu 
uz    bok    stoje  dva  cinovnika,    kancelar    (cancelliere)    za  sudbene 
poslove    i     camerlingo    za    financijalne,     Inace     bjese    mletacko 
cinovnisto    malobrojno    i    tako    slabo   placeno,    da    je    bilo    prisiljeno 
od    sabranoga    poreza  i  drugih    javnih    daca    uzimati    na    stetu    mle- 
tacke     republike.   Tako  je  kancelar  imao   na    godinu    60    for,,    a  tro- 
sio  je  4000  for.  Medutim    porezi   nijesu   bill  preveliki,    jer  republika 
gospodarica  nije  htjela  da  raspirujc    nezadovoljstva  u  tesko  stecenoj 
Dalmaciji.  Placali  su  ih  jedino  seljaci,  jer  su  plemici  i  gradani  i  ovdje 
bill  oprosteni  ne  samo  od  svakoga  poreza,  nego  i  od  svih  daca.  Svaka 
gradska    opcina    imala   je    i   posebni    svoj    statut,    tako    da    u    torn 
nema    jedinstvenosti    u    Dalmaciji.    Isto   su   se    tako    razilazili  utezi  i 
i  mjere  od  mjesta  do    mjesta.    Upravu    opcinsku   podijelise    plemici  i 
gradani,    koji    su    se    skupljali    na    skupstine,    gdje    se  raspravljalo  o 
opcinskim  poslovima.  U  nekim  su  se  opcinama  sastajali  samo  plemici 
na  skupstine,  a  u  nekim  imali  su  i  gradani  svoje  zasebne  skupstine. 
Civilne  i  kriminalne  poslove  vodio  je  gradski    (opcinski)  knez,  a  po- 
licajne  vrsili  su  veliki  i  mali  suci.  Seljaci  su  se  sastajali  u  b  r  a  t  o  v- 
s  t  i  n  a  m  a  u  skupove,  na  kojima  su  raspravljali  o  svojim  potrebama. 
Inace    bio   je    svakomu    selu   na    celu   za   civilne    i    vojnicke    poslove 
glavar    zvan    harambasa,    Za    vrijeme  mira  cinili  su  seljaci  neke 
cete,    a  zvali  su  se  panduri.    Duznost    im  je  bila    paziti    na   kretanje 
pogranicnih    bosanskih    Turaka,    a  kod    kuce    bdjeti   nad    sigurnoscu. 
Svako    je    okruzje    imalo   tada    svoga    pukovnika,    a    uza  nj  kao 
nizc    casnike    serdare   i   harambase.    Otocani    sluzili  su  jedino 
u   mletackoj    mornarici.    Vojnici    dalmatinski    zvali    su    se    u    Veneciji 
Schiavoni,    a    znalo    ih    je    biti    do    60.000   momaka,    mahom  do- 
brovoljaca.  Talijanski    jezik    gospodovao  je  samo  u  gradovima  dajuci 
im  sasvim  talijanski  tip,  a  inace  je  sve  bilo  hrvatsko. 

T  r  g  o  V  i  n  a  bila  je  sva  u  rukama  mletackim,  tako  da  se  osim 
vina  sva  roba,  sto  se  izvozila  iz  Dalmacije,  morala  najprije  dovazati 
u  Veneciju,  a  tek  onda  dalje  ;  isto  tako  morala  je  Dalmacija  sve 
svoje  potrcbe  dobavljati  iz  Venecije.  Valjanih  cesta  nije  bilo  za  cije- 
log   mletackog    vladanja,    a    isto    tako    nije    mletacka    vlada    nikakih 


252 

skola  podizala,    pace  ona  je  u  torn  smetala  i  samomu    kleru,    kad  je 
htio  da  pomogne  toj  narodnoj  potrebi. 

Crkvcnc  prilikc.  Katolicki  kler  bijase  u  to  doba  u  Dalmaciji 
veoma  brojan,  a  pripadao  je  dvjema  nadbiskupijama :  zadarskoj  i 
spljetskoj,  podijeljen  na  deset  biskupija,  od  kojih  su  neke  bile  veoma 
malene,  kao  osorska,  pod  kojom  su  bile  cetiri  zupe  s  6-000  dusa. 
Pored  svjetskoga  se  klera  isticu  jos  pozrtvovni  i  u  narodu  osobito 
ugledni  Franjevci  s  brojnim  samostanima,  narocito  na  otocicu  Visovcu 
u  rijeci  Krki,  pa  u  Kninu  i  Sinju.  Za  turskoga  vladanja  naselilo  se 
u  Dalmaciji  i  grcko-istocnih  Srba,  koji  bjehu  u  to  doba  podvrgnuti 
dabro-bosanskomu  metropoliti  u  Sarajevu.  All  kad  Mlecani  prosirise 
svoju  vlast  u  zemlji,  podlozise  pripadnike  grcko-istocne  crkve  ona- 
mosnjim  katolickim  biskupima,  koji  su  i  njihove  parohije  sluzbeno 
pregledavali,  svecenike  njihove  redili  i  namjestavali.  U  to  doba  pri- 
padnici  grcko-istocne  crkve  polaze  katolicke  crkve,  a  i  katolicki  ih 
svecenici  sahranjivahu,  Tek  polovicom  XVIII.  vijeka  bi  im  dopusteno 
sagraditi  koju  crkvu  po  svomu  obredu.  Pored  svega  toga  ipak  se 
odrza  nekako  manastir  Arhandelovac  na  Krki,  sredistc  Srba  u  sjc- 
vernoj  Dalmaciji,  i  episkopija  u  Kotoru  u  juznoj,  Na  teritoriju  repu- 
blike  dubrovacke  uopce  nestade  sasvim  pripadnika  crkve  grcko- 
istocne,  jer  ih  njezina  vlada  nije  htjela  trpjeti,  Tako  je  ostalo  sve 
do  pada  mletacke  republike  (1797).  Tek  za  francuske  vladavine  i 
njezine  bastinice  austrijske  bise  uredeni  crkveni  odnosi  pripadnika 
grcko-istocne  crkve  u  Dalmaciji. 


253 


Kronoloski  pregled  dogadaja  trecega  doba. 


Godina 

Hryatska 

Ostale  zemlje 

1527. 

1.  Jan.  Hrvati  izabrase  Ferdinanda 

1526.  11.  nov.  Ugri  okrunise  Ivana 

svojim    kraljcm    na    Cetinu,    a 

Zapoljskoga  kraljem. 

6.  Jan.  Hrvati  u  Slavoniji  Ivana 

1526.   16.  dec.  Ugri  izabrase  Fer- 

Zapoljskoga. 

dinanda  kraljem. 

poc,  1528. 

Pad  Jajca  i  Banjaluke. 

1529.  Turci  pod  Becom  (prvi  put). 

1537. 

Pad  Poiegc  i  Klisa.  Poraz  Katzia- 

1532.  Nikola  Jurisid  u  Kisegu. 

nerov  kod  Gorjana. 

1538.  Veliko-Varadinski  mir. 
1541.  Ugarska  razdijeljena    u    tri 

dijela. 
1566.  Nikola  Zrinski  u  Sigetu. 

1573. 

Seljacka  buna. 

1579. 

Osnutak  Karlovca. 

1593. 

Bitka  kod  Siska. 

1606.  Becki  i  Zitvatorocki  mir. 

1618. — 1648.  Tridesetgodisnji  rat. 
1664.  Bitka  kod  sv.  Gottharda  i 
Vasvarski  mir. 

1671. 

Smrt    Petra     Zrinskoga    i    Frana 
Krste   Frankopana    u   Wiener- 

Neustadtu, 

1683.    Turci    pod    Befiom    (drugi 

put). 
1687.  Pozunski  sabor  :  kuca  Habs- 

burska    postaje    u    Ugarskoj    i 

Hrvatskoj  nasljedna  po  primo- 

genituri. 

1690. 

Doseljenje  Srba  u  Srijem. 

1699.  Karlovacki  mir. 

1712. 

Hrvatska  Pragraaticka  sankcija. 

1713.  Karlo  III.  proglasuje  Prag- 

maticku  sankciju. 
1718.  Pozarevacki  mir. 
1722,  Ugarska  Pragmatidka  sank- 

1745. 

Obnovljenje   i    utjelovljenjc    Sla- 
vonijc  Hrvatskoj. 

cija. 

1751. 

Osnovana    srpska    patrijarSija    u 

Karlovcima. 

1756. — 1763.   SedmogodiJnji  rat. 

1767. 

Osnutak  hrv.  kraljevskoga  vijcda. 

1776. 

Rijeka  povracena  Hrvatskoj. 

1779. 

Hrvatsko    kraljevsko    vijecc    do- 

1781.  Patent  o  toleranciji. 

kiouto. 

1785.  Dokinude  kmetstva. 

V 

Cetvrto  doba 

od  1790.  do  danas. 

Kraljevi  iz  kuce  Habsbursko-Lotarinske, 

I. 
Leopold  IL 

(1790—1792). 

ladanjc  Marije  Terezije,  a  jos  vise  cara  Josipa  II.,  zamasnc 

su  epohe,  u  kojima  se  odvaja  od  feudalne  moderna  Habs- 

burska  monarkija.  Teorije  o  „prosvijctljenom  apsolutizmu", 

^^,_^.^,^  kojima  bjese  car  Josip  tako  gorljivim    apostolom,    bile  su 

uzrokom  onom  politickom  i  narodnom    pokretu,    koji  postade  osnov- 

nom   idejom,    sto    je   odsada    dalje    zanosila   sve    zemlje  i  narode  od 

Krkonosa  do  Save  i  mora,  pa  od  Alpa  do  donjcga  Dunava  i  Karpata. 

Leopold  II.  Cara  Josipa  II,,  koji  nije  ostavio  djece,  naslijedi  na 

prijestolju    mladi    brat    Leopold    IL    (1790-1792),    jos   od    godine 

1765.  veliki  vojvoda  Toskanski,  a  na  dobru  glasu  kao  vladar  mudar 

i  zauzet  za  dobrobit  narodnu.    Premda  je  i  on   bio   racionalist  i  slo- 

bodoumnik  (otale  opceno  zvan  „filozof")  i  provodio  u  Toskani  znatne 

drzavne  i  crkvene  reforme,  ipak  se  kod  toga  nije  masao  one  silovi- 

tosti,  brzine  i  samovolje  kao  Josip  II.  u  svojoj  drzavi,  vec  je  sve  to 

cinio  u  sporazumu  sa    svojim    podanicima  i  glavnim    im    predstavm- 

cima.  Vladanje  samo  u  Habsburskoj    monarkiji  preuze  u  vrlo  teskim 

prilikama  :  bastinio  je  od  brata   Josipa  u  jednu  ruku  nedogledan  rat 

s  Turskom,    a   u   drugu    tesko    ogorcenje    novih    podanika,    narocito 

Madzara   i   Hrvata,    Stoga  mu  je  bila  prije  svega  poglavita  briga,  da 

drzavu  svoju  spase  od  sudbonosnih  kriza, 

Saziv  sabora  u  Budim.  Jos  iz  Firence  porucio  je  Madzarima  i 
Hrvatima,  da  ce  svoje  vladanje    zapoceti   sazivom    sabora  i  krunisa- 


255 

cjem,  a  tek  sto  stize  u  Bee,  odmah  treci  dan  (14,  marta  1790.)  izdadc 
na  njih  proglas,  u  kojem  im  objavi,  da  je  po  smrti  bratovoj  primio 
prijesto  ugarsko-hrvatski  na  osnovi  zak.  cl.  I,  i  II.  od  1723,  (naimc 
ugarsko-hrvatske  Pragmaticke  sankcije)  i  da  ce  staleze  ostaviti  u 
njihovim  pravima  i  slobostinama,  sto  im  daju  ustav  i  zakoni;  poradi 
toga  potvrduje  Josipov  proglas  (od  28.  januara  1790.)  uz  dodatak, 
<la  ce  o  onim  reformama,  kojih  car  nije  povukao  (a  to  su  edikt  o 
toleranciji  i  onaj  o  dokinucu  kmetstva),  saslusati  mnijenje  sabora, 
koji  sazva  nekoliko  dana  docnije  (29.  marta)  za  6.  juna  u  Budim  sa 
zadatkom,  da  izabere  palatina,  sastavi  kraljevsku  inauguralnu  di- 
plomu,  primi  kraljevsku  prisegu  i  ovrsi  svecano  krunisanje.  Uporedo 
s  nastojanjem  oko  primirenja  Ugarske  i  Hrvatske  tece  i  diplomatsko 
djelovanje  Leopoldovo,  da  dode  do  mira  s  Turskom,  jer  unatoc 
pobjedama  Laudonovim  i  osvojenju  Beograda  i  Smedereva  nije  bilo 
nade  u  trajni  uspjeh,  buduci  da  je  takmica  Pruska  ponudila  sul- 
ianu  Selimu  III.  navalni  savez,  pace  na  proljece  1790,  stajase  njezina 
vojska  tik  austrijske  granice.  To  drzanje  snazne  Pruske  prisili 
Leopolda  na  prihvat  konvencije  utanacene  u  Reichenbachu  (u  pru- 
skoj  Sleskoj) :  Leopold  se  obavezao,  da  ce  odmah  s  Turskom  sklo- 
piti  primirje  i  prekinuti  savez  s  Rusijom,  a  Friedrich  Wilhelm  II. 
posredovati  sastanak  mirovnoga  kongresa. 

Poruka  Leopoldova  primirila  je  doduse  Madzare  i  Hrvate,  no 
uza  sve  to  ogorccnosti  protiv  netom  minuloga  samovoljnog  vladanja 
Josipova  nije  nestalo,  pace  vijest  o  carevoj  smrti  pozdravljena  bi 
velikim  ushitom,  jer  se  u  prvi  kraj  opcenito  drzalo,  kao  da  je  sada 
nestalo  svake  pogibli  po  ugarski  i  hrvatski  ustav,  Karaktcristicna  je 
u  tom  obziru  izjava  hrvatskoga  velikasa  baruna  Ignjata  Magda- 
len i  c  a,  koji  rece,  da  je  neustavnim  vladanjem  Josipovim  utrnula 
zakonska  moc  Pragmaticke  sankcije  od  1722,  i  time  prekinuta  veza 
izmedu  dinastije  i  narodji  (filum  interruptum  successionis), 
pa  tako  da  su  Ugri  i  Hrvati  u  pravu,  da  sebi  biraju  novu  dinastiju'  ili 


'  U  lorn  je  obziru  veoma  znadajna  brosira,  sto  ju  je  napisao  pod  svojim 
imenom  tadanji  pestanski  sveucilisni  profesor  Karlo  Koppi:  „Jus  eleclionis 
quondam  ab  Hungaris  exercitum.  Historia  stirpis  Arpadianae.  Viennae  (s.  d.)".  Na 
kraju  prcdgovora  datirana  je  ovim  rijecima  :  „Scribebam  Pestini  in  ipso  comitiorum 
sollemni  aditu  6.  juni  1790.".  U  toj  brosuri  dokazuje  Koppi,  da  francuska  porodica 
vojvoda  C  r  o  u  y  (familia  ducum  Croviacorum)  izravno  potjece  od  Arpadovaca.  i 
to  toboze  od  kralja  Stjepana  IV.  (1163—1165)  ili  njegova  (inacc  u  vjcrodostojnim 
historijskim  izvorima  nepoznata)  sina  Marka. 


256 


da  utvrde  s  Leopoldom  novi    ugovor  i  novu  inauguralnu   diplomu,  u 
kojoj  ce  biti  ustav  i  suverenost  drzave,  kao  i  prava  staleza  jasnije  i 
izrazitije    istaknuta    negoli    dosada.   No   mnogo   je    znatnija   od    ovoga 
casovitoga    i    pojedinackoga    drzavnopravnog    domisljanja    nenadana 
krepka    provala    narodnoga    osjecaja    i    kod    Madzara    i   kod 
Hrvata.   „Madzarsko   (i  hrvatsko)  plemstvo  obuze  ujedared  neka  pa- 
triotska    vrtoglavica,    pa  su  svi  htjeli    da   budu  patriot!,    —  kaze  su- 
vremeni  Hrvat   grof    Adam    Orsic    —   dali  su  sebi  krojiti  haljine 
po  staromadzarskom  nacinu,  a  i  zene  uzese  oblaciti  odijela  madzar- 
skoga  kroja  s  krznom,  a  na  glavu  stavise  cako ;    nitko  ne  htjede  da 
inace  govori  negoli  madzarski,    a  u   Hrvatskoj    hrvat  ski".  Oni 
su  dakle  protiv  carevih  politickih  novotarija  potrazili  oslona  u  starim 
uspomenama  ugarsko-hrvatske  drzavne  nezavisnosti,  a  protiv  germa- 
nizacije  u  preporodu    narodnosti  i  narodnoga    jezika.    Medutim    Ma- 
dzari  su  isli  mnogo   dalje  od  Hrvata:   vec   sada  su  smatrali  najjacim 
stitom  protiv  eventualnih  ponovnih  pokusaja  germanizacijc  samostalnu 
madzarsku   drzavu   sa  cistim  madzarskim   narodnim  obiljezjem.   Kao 
sto  ima  samo  jedan  Bog  i  jedan  kralj,  govorahu,  tako  treba  da  bude 
sama  jedna  drzava,  jedan  narod  i  jedan  jezik  od  Karpata  do  Adrije, 
—  to  bijase  politicka  ideja  Madiara  u  to  doba,  a  takovom  ostade  za- 
pravo  u  bitnosti    sve    do    danas,    Madzari  su  dakle    posve    poprimili 
ideju   cara    Josipa  U.  ;    oni   su    samo   zamijenili   jedinstvenu    Austriju 
jedinstvenom     Madzarskom,     a    njemacki    jezik    madzarskim.   Hrvati 
su    opet    prihvacali    doduse    misao    o    samostalnoj    ugarsko-hrvatskoj 
drzavnoj  zajednici,  ali  ono  trazeno  jamstvo  nalazili  su  u  „stoljecima 
posvccenom"  latinskom  jezik  u,  koji  im  je  i  jednima  i  drugima 
vec  odavna  bio  drugim  materinjim. 

Hrvatski  saber  od  1790.  Pod  utjecajem  ovakih  politickih  po- 
gleda  sastade  se  iza  petgodisnje  stanke  velika  skupstina  zupanije 
zagrebacke  (2.  marta)  i  upravi  na  ugarsko  namjesnicko  vijece  pred- 
stavku  s  molbom,  da  se  sazove  hrvatski  sabor,  koji  ce  izabrati 
protonotara,  onda  da  se  imenuje  ban,  za  koju  je  cast  preporucila 
grofa  Ivana  Erdodyja.  Na  shjedecu  skupstinu,  15.  aprila,  dosao  je  i 
veliki  zupan  zagrebacki  Nikola  Skrlec  vrativsi  se  iz  Ugarske. 
Obavivsi  restauraciju  zupanijskoga  cinovnistva  izrece  vrlo  znacajan 
govor.  Ponajprije  sjeti  plemstvo  nemilih  dogadaja  proslih  godina, 
naime,  kako  je  ukinuta  cast  velikozupanska,  pogazeni  bili  zakoni, 
uvedene  tudinske  uredbe  i  ..egzotican  jezik"  ;  no  podjedno  istaknu, 
da  se  zapravo    takove    teznje    egzekutivne    vlasti   pokazase    vec   od- 


257 

vremena  Karla  III.,  tako  da  se  stvorio  pravi  sistem  mimoilazenja 
vlasti  legistativne  ili  sabora.  „Zato  treba  —  rece  —  da  s  e  n  e- 
razresivom  vczom  sjedinimo  s  Ugarskom;  onda  nc 
ce  vise  vlast  egzekutivna  moci  prelaziti  svojih  gra- 
n  i  c  a."  I  odista,  kad  se  malo  zatim  12.  maja  sastao  u  Zagrebu  hrvat- 
ski  sabor  pod  predsjcdanjem  novoga  bana  grofa  Ivana  Erdodyja 
(1790 — 1806),  nakon  slo  je  Josipov  komisar  grof  Franjo  Balassa  dao 
ostavku',  zakljucio  je,  da  se  ima  za  Ugarsku  i  Hrvatsku  obrazovati 
zajednicka  vlada,  koja  ce  pomnjivo  paziti  i  bdjeti,  da  se  nista 
ne  zgodi,  sto  bi  bilo  u  protimbi  s  ustavom  i  zakonima  Ugarske  i 
Hrvatske  ;  a  takav  odnosaj  izmedu  Ugarske  i  Hrvatske  ima  potrajati 
sve  dotle,  dok  se  nalrag  ne  osvoje  oni  dijelovi  Hrvatske,  sto  ih  sada 
drze  Turci  i  Mlecani,'  tako  da  se  uzmogne  naci  na  okupu  dovoljan 
broj  zupanija  za  uredenje  posebnoga  politickoga  dikasterija  (vlade)  ; 
sve  dotle  pak  neka  ovo  sest  zupanija'  prima  naloge  od  ugarske 
vlade".  Time  su  dakle  Hrvati  onaj  neustavni  cin  M  a- 
rije  Terezije  od  1779.  sami  na  svom  saboru  sankci- 
o  n  i  r  a  1  i-  Pored  toga  zakljuci  hrvatski  sabor  jos  i  to,  da  se  daca  za 
uzdrzavanje  vojske  (contributio,  dica),  koja  se  ravno  daje  kralju,  mora 
ubuduce  raspraviti  i  prihvatiti,  ali  odjelito  od  ugarske  ratne  dace, 
jedino  na  ugarskom  saboru  i  nigdje  drugdje. 

Budimski  sabor.  S  ovakvim  zakljuccima  posli  su  potom  hrvat- 
ski poslanici  na  sabor  u  Budim  ;  bili  su  to  Nikola  Skrlec  za 
gornju  (velikasku)  kucu,  a  Adam  Skrlec  (sinovac  Nikolin)  i  Fra- 
njo Bedekovic  za  donju  (zastupnicku).  U  uputi,  koju  im  dade 
hrvatski    sabor,    jos   im    je    nalozeno,    da    se   imadu    u    opcenojavnim 


'  Suvremeni  grof  Adam  Orsic  zabiljezio  je  u  svojim  memoarima  o  odla- 
sku  grofa  Balasse  iz  Hrvatske  ovako :  „Uber  den  Commissarius  und  Banus  Balassa 
schrie  man  auch  stark.  Hatten  nicht  cinige  bescheidene  Manner  die  Jugend  von 
Excessen  abgchalten,  so  wiirden  sic  selben  gemisshandelt  haben; 
darauf  ging  er  auch  davon,  legtc  seine  Charge  nieder  und  kam  nicht  mehr"  (K  u- 
k  u  1  j  e  V  i  c,    Arkiv  X.  262). 

'  Pod  tim  su  krajevima  Hrvati  t  a  d  a  razumijevali  zapadni  dio  danaSnje  Bosne 
od  Vrbasa  s  Jajcem  ili  tada  zvanu  Tursku  Hrvatsku,  zapadnu  Herccgovinu  s  Lju- 
buskim  ili  Tursku  Dalmaciju,  i  mletacku  Dalmaciju  do  Neretve.  Dubrovnik  postojaSe 
jos  kao  samostalna  rcpublika,  a  Boka  Kotorska  zvala  sc  mlctacka  Albanija.  Tek 
1815.  protegnulo  sc  ime  Dalmacija  jos  i  na  njih. 

'  Zagrebacka  (koja  je  tada  obuhvatala  poslijc  dokinuca  scvcrinske  (1787)  i 
Gorski  kotar),  krizcvacka,  varazdinska,  viroviticka,  pozcska  i  srijemska,  dakako 
bez  \^jne  Krajine  u  Posavini. 

17 


258 

poslovima  pokorovati  vecini  g  1  a  s  o  v  a,  ali  ipak  tako,  da  time 
ne  budu  povrijedena  posebna  prava  kraljevine  Hrvat- 
s  k  e,  dok  su  se  u  pitanju  stjecanja  gradanskoga  prava  protcstanata 
u  Hrvatskoj  imali  strogo  drzati  starih  hrvatskih  zakona,  koji  toga  ne 

dopustahu. 

Medutim  budimski  je  sabor  odmah  posao  takim  putem,  kakovom 
se  Hrvati  nijcsu  nadali.    Vec  u  prvoj  sjednici  (11.  juna)  zapodjenuse 
madzarski    zastupnici  u  donjoj    kuci    raspravu  o  madzarskom    jeziku 
iduci  za  tim,  da  se  njime    ne    samo   raspravlja    (sto    su    oni  vecinom 
odmah    i   cinili),    vec    da    se    i    vodi    dnevnik    saborski    (diarium) 
kao    original,    dok    bi    latinsko    izdanje    bilo    tek    neautenticni    pri- 
jevod.   Protiv   toga  podignu  svoj  glas   oba  hrvatska  zastupnika,  pace 
Bedckovic    izjavi    privatno    istoga    dana,    da    ne    moze    pristati 
uz  madzarski- jezik,    „jer  je  narod   hrvatski  isto   tako   korjenit  kao  i 
madzarski,    a    bila    bi  velika    sramota,    da  vremenom    izgubivsi    svoj 
(hrvatski)  jezik  prestane  biti   zasebnim  narodom  i  postane  slugom 
Madzara"/  Iza  ponovne  rasprave  sjutradan  donja  kuca  konacno  za- 
kljuci,    da  se  ima  uz   madzarski   tekst  saborskoga   dnevnika    napose 
izdavati   i    latinski    kao    autentican    prijevod,    a    oni,    koji   ne  znadu 
madzarski,  neka  govore  latinski,  Poslije  toga  doslo  je  na  red  glavno 
pitanje  ovoga  sabora  :  krunisanje    novoga  kralja,    a  s  time   podjedno 
i  rasprava    o    inauguralnoj    diplomi,    koju   je    trebalo    sastaviti    prije 
krunlsanja.    Vecina  je  sabora  htjela   zavjernicu   imati    tako,    da  se  u 
nju  stavi  sve  ono,  sto  bi  moglo  posve  zajamciti  neodvisnost  Ugarske, 
a  reforme    da  se  provedu  u  skladu  sa  staleskim  privilegijima.     Ras- 
prava se  otegla  punih  sest  nedjelja,  a  da  sabor  jos  uvijek  nije  pozvao 
Leopolda    u    svoju  sredinu.    No  kralj   je  to    naumice  sve  dosada  do- 
pustao,    zeleci    da    se    stalezi    najprije    primire,    a  onda    se  rijesi  na 
odlucan  istup.    Dne  20.    jula  javi  im  preko   ugarskoga  kancelara,  da 
nikako  nije  voljan  prihvatiti    n  o  v  e    diplome,    vec  iH  onu  Karla  IIL, 
ili  onu  Marije  Terezije,  a  to  je  u  svom  p  i  s  m  e  n  o  m  odgovoru  po- 
novio  jos  i  onoj  saborskoj  d  e  p  u  t  a  c  i  j  i,   sto  je  dosla  preda  nj,  da 
ga    pozove    na    krunisanje    (2.  augusta).   Nato    sabor    odluci,    da    ima 
posebni  odbor  sastaviti  kombiniranu  diplomu  od  one  Karla  III.  i  one 
Marije  Terezije,  ali  Leopold,  da  smeksa  stalezc,  dopusti  sada  juzno- 
ugarskim  i  hrvatsko-slavonskim  krajiskim   Srbima   crkveni    sa- 

'Ove  je  rijeci  Bedekovic  kazao  Madzaru  Josipu  Keresztesiju,  koji 
ih  je  i  zabiljezio  u  svom  dnevniku  (K  e  r  e  s  z  t  e  s  i.  Magyarorszag  polgari  es  egy- 
hazi  kozcletebai  a  XVIlI-dik  szazad  vegcn.  Bdpst  1882,  255).  ^ 


259 

bor,  koji  se  sastao  u  Temisvaru  (1.  septembra),  Na  torn  saboru 
^akljuce  sakupljeni  Srbi  na  poticanje  nekih  prisutnih  v  o  j  n  i  c  k  i  h 
licnosti,  da  se  Leopold  zamoli,  da  im  dade  posebni  srpski  teritorij 
(Banat)  kao  vojvodinu  a  s  despotom  na  celu,  posebnu 
srpsku  dvorsku  kancelariju  u  Becu,  posebne  srpske  urede  za  rjesavanje 
■civilnih  i  crkvenih  posala  i  posebni  srpski  sabor.  Vec  17.  septembra 
odgovori  Leopold  Srbima,  da  je  rado  pripravan  ispuniti  im  zelje  i 
da  se  raduje,  sto  srpski  sabor  tako  razborito  vijeca ;  svakako 
ce  im  u  najskorije  vrijeme  urediti  „ilirsku"  dvorsku  kancelariju,* 

Medutim  je  budimski  sabor  nastavio  svoja  vijecanja  i  donio  pri- 
jedlog,  dase  madzarski  jezik  postepeno  uvede  kao 
sluzbeni  u  sve  urede.  Tomu  se  prijedlogu  oprijese  Hrvati, 
i  to  ne  samo  oni  u  donjoj  kuci,  vec  i  clanovi  gornje  kuce,  na  celu 
im  ban  grof  Ivan  Erdody  i  zagrebacki  biskup  Maksimilijan  Vrhovac. 
Ban  izjavi,  da  ce  se  na  taj  nacin  oba  kraljevstva  zavaditi,  jer  jedno 
hoce  da  drugome  nametne  zakon,-'  dok  biskup  Vrhovac  naglasi,  da 
je  u  jednoj  drzavi,  gdje  imade  vise  naroda,  upravo  nedostojno  i  ne- 
pravedno,  kad  jedan  narod  hoce  da  nametne  drugomu  svoj  jezik; 
kad  Madzari  tako  rade,  onda  im  je  pred  ocima  jedino  to,  kako  bi 
Hrvate  uklonili  od  zajednickih  drzavnih  posala,  tako  da  uz- 
■mognu  ostati  sami.  Paralelno  s  debatom  o  madzarskom  jeziku  uze 
sabor  u  pretres  i  pitanje  o  gradanskom  pravu  protestanata.  Vecina 
madzarskih  zastupnika  i  velikasa  bila  je  za  to,  da  im  se  ovo  dade 
i  u  Hrvatskoj,  no  ban  se  tome  usprotivi  rekavsi,  da  protestantima 
nema  mjesta  u  Hrvatskoj  i  Slavoniji  na  osnovi  starih  hrvatskih  za- 
kona  i  kraljevskih  potvrda  (pocevsi  od  1608.),  Sada  uzese  Madzari 
tvrditi,  da  se  ove  potvrde  ne  ticu  i  S  1  a  v  o  n  i  j  e,  vec  samo 
Hrvatske.  gdje  toboze  nema  mjesta  banskoj  vlasti;  ali  ih  Hrvati  od- 
bise  dokazujuci,  da  je  Slavonija  od  vajkada  pod  banom.  Energicki 
]e  istup  Hrvata  bio  uspjesan :  madzarski  jezik  i  gradansko  pravo 
protestanata  ostadose  ograniceni  na  Ugarsku,  Uto  je  saborski  odbor 


'  Leopold  je  osnovao  ..ilirsku  dvorsku  kancelariju"  20.  februara  1791.  i  stavio 
joj  na  celo  bivsega  hrvatskoga  komisara  i  bana  grofa  Franju  Balassu;  ali  je  nasljed- 
nik  njegov  Franjo  I.  dokine  vec  1792.  zak.  cl.  X.  stvorenim  na  saboru  u  Pozunu. 
Poznato  je,  da  su  na  dvoru  u  Becu  doseljcnc  Srbe  od  1690.  dalje  ^azivaii  u  sluzbe- 
nitn  spisima  „Iliri". 

*  Ocito  ima  poznata  krilatica  „Regnuni  regno  non  praescribit  le- 
i  c  s"  odatle  svoj  postanak.  Samo  grijeskom  je  tradicija  (nigdje  zabiljczena  u  starije 
vrijeme)  voli  pripisivati  banu  Tomi  Erdodyju  1 1584  — 1595  i  1608  - 1614  t  1624.). 


260 

dovrsio  zakljucenu  kombiniranu  inauguralnu  diplomu  te  jc  podastre 
(20.  septembra)  Leopoldu,  ali  kralj  jc  vrati  uz  ponovnu  izjavu,  da 
ne  prima  druge  diplome,  vcc  ili  onu  Karla  III.  iU  onu  Marije  Tere- 
zije.  Videci  sabor  postojanost  kraljevu,  a  saznavsi  suvise  jos  i  za 
zakljucke  srpskoga  temisvarskoga  sabora,  koji  ga  osupnuse,  popusti 
i  prihvati  nakon  zestoke  rasprave  kraljevu  odluku.  I  tako  je  kralj 
Leopold  svladao  otporni  duh  budimskoga  sabora  i  zakazao  krunisanje 
za  15.  novembra  u  Pozunu,  kuda  je  potom  i  sabor  premjestio  svoja 
vijecanja. 

Pozunski  sabor.  Dne   10.  novembra  otvori  Leopold  uz  obicajne 
ceremonije    sabor   i   predade    mu    svoje    kraljevske    propozicije.    Vec 
treci    dan    (12.  novembra)    sabor    je    jednodusno,  i  ne    otvorivsi   kra- 
Ijevski  otpis,    koji  je  sadrzavao  imena  kandidata,    izabrao  palatinom 
cetvrtoga  Leopoldova  sina  nadvojvodu    A  1  e  k  s  a  n  d  r  a/    a  onda  je 
prihvatio  po  kraljevoj  zelji  kao  inauguralnu  diplomu  onu  Marije  Te- 
rezije  i   svecano   okrunio    15.  novembra    1790.  Leopolda   krunom  sv. 
Stjepana.    Poslije    toga    sabor    se    zabavio    temeljnim    drzavopravnim 
pitanjima,    modernim  reformama   i   zeljama   i  tegobama    svojim.    Kod 
toga   je    Leopold    odlucno    zastupao   napredni    duh    novoga   vremcna 
htijuci,    da    se    reforme    i   njihovi   blagotvorni   utjecaji    po  mogucnosti 
protegnu  na    cijelo    pucanstvo  u  Ugarskoj  i  Hrvatskoj.    Ali  stalezi 
su    pokazali    samo    u    drzavopravnim    pitanjima    velikoga    interesa    i 
paznje,  dok  su  u  pitanju  reforama  zastupali  zasukano  misljenje,  kao 
da  je  toboze  stari  feudalni  ustav  sasvim  dobar  i  da  se  u  njemu  kn]u 
mudri  zakoni  za  sve,  samo  sto  oni  jos  nijesu  provedeni. 

Prvi  se  drzavopravni  zakonski  clanci  pozunskoga  sabora  od 
1790/91.  odnosahu  na  Leopoldovo  krunisanje  i  bastinsko  pravo  nje- 
govih  nasljednika  na  temelju  Pragmaticke  sankcije  od  1722.,  onda 
na  kraljevsku  zavjernicu,  prisegu  i  stalno  odredeni  rok  od  sest  mje- 
seci  za  novoga  kralja  po  smrti  njegova  predhodnika,  na  izbor  pala- 
tina  nadvojvode  Aleksandra,  na  cuvanje  krune  sv.  Stjepana  u  Bu- 
dimu,  koja  se  vise  nikad  ne  smije  iz  zemlje  odnositi.  No  najvazniji 
je  de'seti  clanak,  u  kojem  kralj  priznaje  i  obvezuje  se  U  g  a  r  s  k  u  i 
Hrvatsku  smatrati  posve  nezavisnom  drzavom. 
Nadalje  izjavljuje  kralj,  da  Ugarskoj  i  Hrvatskoj  davati  zakone  ili 
ih  dokidati   i  tumaciti    moze   jedino   zakonito    o  k  r  u  n  j  e  n  i    kralj   u 

'  Kralj  Leopold  imao  jc  desel  sinova.  od  kojih  poljecu  danasnje  grane  vlada- 
juce  dinastije. 


261 

sporazumu  sa  stalezima  sabranim  na  s  a  b  o  r  u,  pa  se  stoga  obvezuje 
za    scbe  i  svoje    nasljednike,    da    se    vise    nikad    ne    ce    Ugarskom  i 
Hrvatskom  vladati  dvorskim  naredbama  ili  patentima,  pace    ovakove 
spise    nijesu    oblasti    (ugarske    i    hrvatske)    duzne    primati.    Sabor    se 
ima  sastajati  barcm  svake    trece    godinc,  no  moze  se  i  prijc, 
ako  to  opce  dobro  zahtijeva,  Clankom  se  XIV,  odreduje,  da  u  Ugarskoj 
ima    da    bude    vrhovna    politicka    obiast    ugarsko  namjesnicko  vijece, 
koje  je  posve  nezavisno  od  beckih  oblasti  i  izravno  podlozeno  kralju. 
Tudinski  se  nikaki  jezik  ne  smije  uvoditi  kao  sluzbeni,    dok  se    z  a- 
s  a  d  a  odmah  uvodi  madzarski  jezik  u  gimnazije,  akademije  (pravne 
i  Hlozofske)  i  na  sveuciliste ;  kod  oblasti  ugarskih  neka  se  z  a  s  a  d  a 
jos  ureduje  u  latinskom  jeziku,    Isto  tako  ne  moze  kralj  samovlasno 
traziti   novaka    za   vojsku,    ni   hrane    ni   novaca,    vec    se    sve    to  ima 
izvrsiti    jedino  u  sporazumu   sa   stalezima   na    s  a  b  o  r  u,    a   narocito 
ratna  daca  (ili  kontribucija)  ima  se  od  sabora  do  sabora  tocno  odrediti, 
Ovim  zamasnim  clancima  bjese  po  misljenju  na  saboru  prisutnih  ve- 
likasa  i  plemica  ustav  osiguran,    pa   se   onda  preslo  na  pitanje  refo- 
rama.    No  poslije  odulje  rasprave  stalezi  zakljuce,    da   se  ono   skine 
zasada   s  dnevnoga    reda  i  da   posebno    izabrani    odbor  ima  najprije 
izraditi  o  tome  opsezan  izvjestaj  i  podastrijeti    b  u  d  u  c  e  m    saboru, 
koji  ce  ga  onda  uzeti  u  raspravu;    jedino  clanak,    kojim  se  dopusta 
kmetovima  i  seljacima   slobodno   seljenje,    bio   je   iza  burne  rasprave 
prihvacen. 

Kad  se  potom  preslo  na  „zelje  i  tegobe",  dosli  su  na  red 
H  r  V  a  t  i.  Dne  3.  decembra  procita  hrvatski  saborski  protonotar 
Donat  Lukavski  u  donjoj  kuci  zelje  Hrvata,  a  medu  njima  i  onu,  da 
zupanije  zagrebacka,  krizevacka  i  varazdinska  i  nadalje  ostanu 
pod  ugarskim  kraljevskim  namjesnickim  v  i  j  e  c  e  m, 
kako  je  to  odredila  jos  1779.  kraljica  Marija  Terezija,  samo  mole,  da 
se  u  vijece  uzmu  razmjerno  i  sinovi  kraljevine  Hrvatske,  a  tako  i 
banu  da  se  dade  u  njemu  mjesto  i  glas,  ali  autonomni  poslovi 
hrvatski  imadu  se  i  odsada  dalje  raspravljati  i  rjesavati  jedino  na 
hrvatskom  saboru.  Druga  se  zelja  Hrvata  ticala  hrvatske  ratne 
dace,  za  koju  hrvatski  stalezi  mole,  ,.buduci  da  je  vec  uredena  po 
nacinu  ugarske  manipulacije",  da  se  ni  unaprijed  ne  moze  nigdje 
drugdje  raspraviti  ni  povisiti,  osim  na  zajednickom  saboru,  ali  ipak 
zasebno  od  ugarske  ratne  dace.  Sabor  prihvati  poslije  znacajne  ras- 
prave oba  prijedloga,  a  kralj  ih  onda  potvrdi.  To  su  zakonski  clanci 
LVIII.  i  LIX.     Stvorivsi  tako    74  zakonska   clanka    sabor  se  konacno 


262 

razisao.  Dne  13.  marta  1791.  dosao  je  Leopold  u  Pozun,  sankcionirao- 
sve  zakonske  clanke  zajedno,  a  onda  sabor  zakljucio  uz  obicajne 
ceremonije. 

Hrvatski  sabor  od  1791.  Vrativsi  se  u  Zagreb  ban  Ivan  Erdody 
sazove  sabor  za  7.  juna  1791.,  koji  primi  iza  nekih  prigovora  izvjestaj 
hrvatskih  poslanika  na  znanje,  a  tako  i  zakonske  clanke  stvorene  na 
pozunskom  saboru,  a  onda  jos  zakljuci,  da  se  imade  na  puckim  i 
srednjim  skolama  u  Hrvatskoj  i  Slavoniji  uciti  madzarski  jezik 
kao  neobligatan  predmet,  to  jest  da  ga  uce  oni,  koji  drze, 
da  ce  od  toga  imati  koristi.  Prvi  ucitelj  madzarskoga  jezika  na  puckoj 
skoli  dosao  je  vec  u  oktobru  1791.  u  Zagreb,  a  slijedece  godine  bilo 
ih  je  jos  i  u  Varazdinu  i  u  Pozegi.  Na  gimnazijama  ucio  se  po  dva 
sata  u  tjednu,  a  ujedno  je  izdana  i  gramatika  madzarskoga  jezika 
napisana  kajkavskim  narjecjem.  ^  I 

I  tako  se  konacno  dovrsi  politicki  rad,  sto  se  skupio  oko  saboraj 
od   1790,/91.  Sabor  budimsko-pozunski  pokazao  je  prije  svega  Hrvat^ 
kao  zavisne  od  madzarske  saborske  vecine  u  takozvanim  zajednickim 
poslovima.    No  kud  i  kamo    znatniji    bijahu    zakonski    clanci  LVllI.  i 
LIX.,  kojih  dalekosezne  posljedice  bez  sumnje  tadasnji  stalezi  hrvatski 
nijesu  jos  mogli  dokuciti,  premda  su  ih  mnoge  bistrije  glave  nasluci- 
vale.    Skora  ce  buducnost   pokazati,    da    je    njima  bio  zadan  osobito 
tezak  udarac  hrvatskoj  samostalnosti  kao  posebnomu  kraljevstvu,  i  to 
s  toga,  sto   je  ubrzo  po    shvacanju    Madzara    nestalo    ravnopravnosti 
izmedu    Ugarske  i  Hrvatske ;    Hrvatska    uzela    se    malo    po 
malo    shvacati    u    sluzbenoj    praksi  i    u    politickom 
zivotu    kao    sastavni    dio    Ugarske.     Udarac    bjese    to 
tezi,    sto    je    ugarsko    kraljevsko    namjesnicko    vijece,    kojemu    je    od 
1790.    sve    do    1848.    stajao    na    celu    vazda    jedan    nadvojvoda, 
sebi  prisvojilo  svu  poUticku  vlast,  pored  koje  su  ban  i  sabor  hrvatski 
posve  iscezavaU.    I  odista,    odsada  unaprijed  sastajao  bi  se  hrvatski 
sabor  samo  uoci  zajednickoga  na  nekoliko  dana  s  jedinom  politickom 
zadacom,  da  izabere  poslanike  za  gornju  i  donju  kucu  i  da  im  dade 
upute,    a   poslije   zajednickoga   sabora   opet  bi   se  sastajao,    da  primi 
izvjestaj    svojih   poslanika  na  znanje  i  da   proglasi   na    ugarskom   sa- 
boru stvorene  zakonske  clanke.    Drugim  rijecima:    odsada  unaprijed 
do  1848.  za  povijest  naroda  hrvatskoga  od  vece  je  vaznosti  i  bitnosti 
ono,  sto  se  dogada  na  dugotrajnim  pozunskim  saborima,  negoU  ono, 
sto  se  u  dan  dva  stvorilo  u  ogranicenoj  kompetenciji  hrvatskoga  sa- 
bora. Razumije  se,  da  je  padom  kompetencije  hrvatskoga  sabora  spala 


263 

i  vlast  njegova  predsjednika,  bana  hrvatskoga,  na  stepen  egzckutivnog 
organa  ugarskoga  namjesnickog  vijeca. 

Kralj  Leopold  nije  se  dugo.  nauzivao  plodova  svoje  diplomatske 
vjestine.  Uglavivsi  s  Turskom  mir  4.  augusta  1791,  u  Svistovu  (na  Du- 
navu  u  Bugarskoj),  kojim  vrati  sultanu  Selimu  III.  sva  osvojcnja  u  Srbiji, 
a  pridrza  same  Staru  Orsavu  na  Dunavu,  Dvor  na  Uni,  Dreznik,  Pe- 
trovo  selo,  Lapac  i  Srb  u  danasnjoj  Hrvatskoj,  te  sklopivsi  s  Pruskom 
savez  (u  februaru  1792.)  protiv  revolucionarne  Francuske  na  spas 
svoga  surjaka  kralja  Ludovika  XVL,  umrijc  nenadano  na  kozicama  u 
Becu   1.  marta   1792. 

II. 
Prvo  doba  vladanja  Franjc  L 

(1792—1815). 

Znacaj  Franjc  I.  Leopolda  II.  naslijedi  na  prijestolu  najstariji 
sin  Franjo  I.  (1792 — 1835),  koga  jc  jos  kao  mladica  stric  car  Josip  II., 
ne  imajuci  sam  djece,  pozvao  na  becki  dvor,  da  ga  valjano  odgoji 
za  buducega  vladara.  Kad  je  nastupio  vladanje,  bile  su  mu  dvadeset 
i  cetiri  godine.  Kao  da  nije  bio  sin  liberalnoga  Leopolda  II.,  vec 
konzervativnoga  Leopolda  I.,  Franjo  bjese  vazda  za  svoga  dugog 
vladanja  u  ostroj  protimbi  ne  samo  s  naprednim  duhom  svoga  vre- 
mena,  nego  i  sa  modernim  pravcem  ocevim,  Ideja  carskoga 
apsolutizma  svega  ga  je  prozimala  kao  nekoc  njegove  habsburske 
pradjedove,  dok  je  od  strica  cara  Josipa  naucio  jos  nenavidjeti  i  po- 
liticki  utjecaj  staleza,  Taj  se  pak  osjecaj  pod  dojmom  krvavih  doga- 
daja  francuske  revolucije  razvio  u  krajnju  ogorcenost  spram  svake 
novotarije  i  svakoga  modernoga  nastojanja;  politiku  njegovu  vodila  je 
dosljedno  tome  samovolja.  Inace  bjese  gorljiv  katolik  i  uzoran  muz  i 
otac  u  svojoj  porodici,  sutljiv  i  ozbiljan,  gvozdene  ustrajnosti  i  volje, 
neumorne  marljivosti  i  savjesnosti  u  drzavnim  poslovima.  Dugotrajno, 
cetrdesetitrogodisnje  vladanje  njegovo  dijeli  se  na  dva  razlicita  doba. 
U  prvo  je  doba  (1792 — 1815)  Franjo  I,  u  neprekidnom  ratu  s*  fran- 
cuskom  revolucijom  i  s  Napoleonovim  carstvom,  dok  u  drugo  doba 
(1815 — 1835)  vlada  doduse  mir  na  granicama  njegove  drzave,  ali  je 
on  zato  u  sporu  sa  svojim  podanicima  potiskujuci  slobodoumne  nji- 
hove  teznje. 

Pocetak  Franjina  vladanja.  Tek  sto  je  Franjo  I.  sjeo  na  prije- 
stolje,  navijesti  mu  Francuska  rat,    Stoga  je  bilo  nuzno,  da  se  dade 


261 

sto  prije    krunisati  i  da  se  obrati    na   ugarske  i  hrvatske  staleze,  da 
mu  dadu  novaka  i  izvanrednu    ratnu    dacu.    Krunisanje  je  obavljeno 
potom  uobicajenim    sjajem    (6.  juna   1792.  u  Budimu),    nasto  je  sabor 
udovoljio  kraljevim  zeljama  glede  ratnih  potreba,  a  Franjo  je  za  uz- 
vrat  sankcionirao  zakon,    kojim  se  uvodi  u  ugarske  skole  madzarski 
jezik   kao   obligatni    predmet,    a    u  hrvatske  kao   neobligatni/    sto    je 
onda    primio  do  znanja  i  hrvatski   sabor    (11.    augusta).    Slijedece  su 
godine  ispunjene   teskim  ratovima    s  francuskom    revolucijom.    Stoga 
su  u  to    vrijeme  u  javnom    zivotu    prevladavale    vojnicke   potrebe,    a 
pitanje  o  unutarnjim   reformama  bilo  je  potisnuto  u  pozadinu,   te  su 
Ugarska  i  Hrvatska  opet  dosle  pod  neograniceni  utjecaj  Beca.  Tomu 
je  najvise  pridonio    strah   od    francuskih    revolucionarnih   ideja,    koje 
su  ispunile  uzasom  i  kralja  Franju  i  konzervativno   ugarsko  i  hrvat- 
sko  plemstvo.    Buduci    da   je   ognjiste   tih   ideja   bila   literatura,    zace 
sada  u  citavoj    drzavi  hajka   protiv   knjizevnika  i  svih  onih,    za  koje 
se  drzalo,    da   su    natrunjeni    modernim    idejama.    Zrtva   ovoga   duha 
vremena  bijase  opat  Ignjat  Martinovic,'  koji  se  u  Pesti  s  nekim 
drugovima  u  tajnom  —  ali  inacc  bezazlenom  i  neopasnom  —  drustvu 
zagrijavao    za   demokratske    francuske    ideje    o    „pravima    covjeka". 
Budimsko    kraljevsko    vrhovno    sudiste    ipak  ga  je  odsudilo   na  smrt 
„radi  uvrede  velicanstva",  koju  je  onda  s  nekoliko  drugova  prepatio 
na  budimskoj  poljani   (20.  maja  1795.)  uz  odobravanje   gotovo  citave 
Ugarske  i  Hrvatske,    a  narocito   plemstva  i  svecenstva.    Taj  se  kon- 
zerv^tivni  duh  snazno  odrazavao  i  na  novom  saboru,  sto  ga  je  kralj 
sazvao  u  Pozun  (za  6.  nov.   1796.),  a  na  kojem  su  stalezi  kralju  vo- 
tirali  dopunjenje  vojnickih  potreba  i  izabrali  palatinom  kraljeva  mla- 
dega  brata  nadvojvodu  Josipa  (1796—1847),  jer  mu  je  brat  palatin 
Aleksandar  Leopold  nenadano  umr'o, 

Francuski  ratovi  i  propast  Venccijc.  Vec  u  vrijeme  ovoga 
sabora  francuske  su  se  cete  pogibeljno  priblizavale  Becu  poslije 
visegodisnjega  ratovanja.  Kako  je  poznato,  stoljetne  nepravde  i  bes- 
primjerni  drzavni  dugovi  uzrocise  u  Francuskoj  krvav  pokret  poznat 

'  Zak.  cl.  VII:  1792.:  „annuente  sua  maicstate  regia  decernunt  status  et  ordi- 
nes,  ut  studium  linguae  Hungaricae  intra  fines  regni  eiusdem  dcinceps  sit 
studium  ordinarium...  in  partibus  autem  adnexis  maneat  stu- 
dium   e  X  t  r  a  o  r  d  i  n  a  r  i  u  m." 

-  Martinovic,  potomak  jedne  u  Ugarsku  1690.  doseljene  srpske  porodice, 
komu  se  otac  pokatolicio  kao  uuslrijski  casnik,  rodio  sc  20.  jula  1755.  u  Pesti.  On 
je    tad  a    (1795)  bio  vec  potpuno  pomadzaren. 


265 


pod    imenom    „revolucije",   a   jer  se    becki    dvor    zauzimao  za  kralja 
Ludovika  XVL,  muza  Marije  Antoanete,  kceri  Marije  Terezije,  navi- 
jeste  kolovode  francuske  revolucije  kralju  Franji  rat  (20.  apr,  1792,). 
U  ovom  prvom  petgodisnjem  ratu  (1792—1797)  sudjelovali  su  Hrvati 
i  Srbi  krajisnici  u  znatnom  broju ;   vojevali  su  na  raznim  bojistima  u 
sjevernoj  Italiji,  Nizozemskoj  i  Njemackoj,  a  napose  iskazasc  se  1796. 
rijetkim  junastvom.  Tada  je  imao  na  sjeveroitalskom  bojistu  vrhovnu 
komandu  na  francuskoj  strani  general    Napoleon   Bonaparte.  • 
Izrijekom    treba    istaknuti    hrabru    navalu    lickoga   pukovnika    Josipa 
Vukasovica  na  Dego  (15.  apr.)  i  trodnevnu  (15.,   16.  i  17.  nov.)  heroj- 
sku  obranu  mosta  preko  rjecice  Alpone  kod  sela  A  r  k  o  1  e    (jugois- 
tocno    od    Verone).    Konacno    su    se    ipak    morale    austrijske    vojske 
povuci    ispred  Francuza,    koji    prodrijese  sve  do   Ljubna    (Leoben)  u 
sjevernoj    Stajerskoj.    Sada   se  skloni   kralj    Franjo   na   mir,    pa   tako 
uglavise  njegovi  opunomocenici  s  generalom  Napoleonom  Bonapartom 
u  Ljubnu   osnovne   tocke   buducemu    miru    (18,  apr.   1797.).  Napisane 
i  potpisane    bjehu   dvije   isprave,   jedna    za  javnost  i  jedna    tajna,  U 
tajnoj  se  ispravi  kaze,  da  Austrija  dobiva  u  zamjenu  za  Lombardiju 
od  Venccije  medu    ostalim    zemljama    jos    i    Istru,    Dalmaciju,    Kvar- 
nersko  otocje  i  Boku  Kotorsku.  Buduci  da  se  Napoleon  obavezao,  da 
ce   na   to   prisiliti    mletacku    republiku,    izazva    pod   raznim    izlikama 
s  njome   ostar    spor,  a  taj  se    svrsi    dokinucem  i  padom  starodrevne 
..vjerenice    Jadranskoga    mora"    (12,    maja   1797.).    Padom    repu- 
blike    mletacke    prestade    zauvijek    i    njezino    vla- 
danje    na    hrvatskom    primorju. 

Dalmacija  dolazi  u  vlast  kralja  Franjc  i  trazi  sjedinjcnjc 
s  Hrvatskom.  Glas  o  nenadanom  padu  mletacke  republike,  kojom  da 
su  toboze  zavladali  „jakovljevci  i  cifuti  iliti  zudije",  tako  se  bolno  dojmi 
njezinih  bijednih  podanika  u  Dalmaciji,  da  su  u  tili  cas  po  cijeloj 
zemlji,  a  narocito  u  Sibeniku,  Trogiru  i  Spljetu,  sredinom  juna  buk- 
nuli  medu  seljastvom  i  nizim  gradanskim  slojevima  nemiri  i  neredi 
svake  ruke.  Sasvim  je  dakle  prirodno,  da  se  u  taj  cas  sva  briga 
dalmatinske  inteligencije  kretala  oko  pitanja,  kako  da  se  sto  brze 
ucini  kraj  anarhiji  u  zemlji.  U  ovakim  krizama  vazda  prcuzimlju 
historijske  tradicije  i  narodne  tendencije  odlucnu  ulogu  vodilju,  pa 
tako  se  razbudi  sama  od  sebe  medu  obrazovanim  plemstvom  i  sve- 
censtvom,  a  onda  i  kod  ostaloga  puka  svijest  o  historijskoj  zajednici 
Dalmacije  s  Hrvatskom:  bivsa  se  mletacka  Dalmacija 
sada    upravo    sva    jednodusno    izjavi     za    s  j  e  d  i  n  j  e- 


266 

nje  s  Hrvatskom.  Na  celu  su  tome  pokretu  bili  Spljecani  conte 
Draganic-Vrancic  i  nadbiskup  Cippico,  makarski  biskup  Blaskovic, 
onda  Franjevac  Andrija  Dorotic  i  pravoslavni  generalni  vikar  Gera- 
sim  Zelic.  Vec  oko  17.  jula  posla  je  svecana  deputacija  Dalmatinaca 
put  Beca,  da  se  pokloni  u  ime  zemlje  Franji  I,  s  molbom,  da  kao 
ugarsko-hrvatski  kralj  primi  Dalmaciju  natrag  pod  svoju  vlast.  Kad 
ova  deputacija  stize  u  Senj,  sastane  se  s  krajiskim  pukovnikom 
Kazimirom,  koji  je  uze  uvjeravati,  da  joj  nije  potrebno  da  pode  do 
Beca,  buduci  da  ce  vec  do  koji  dan  stici  u  Dalmaciju  carska  vojska 
tc  joj  vratiti  mir  i  red.  Uza  to  se  pukovnik  Kazimir  obavezao  depu- 
taciji,  da  ce  otpremiti  u  Zagreb  grofu  Ivanu  Erdodyju  kao  banu 
Hrvatske,  Slavonije  i  Dalmacije  njezinu  adresu  za  sjedinjenje 
s  Hrvatskom,  upravljenu  na  kralja.  Sporazumjevsi  se  tako  s  pukov- 
nikom, deputacija  polozi  na  njegove  ruke  prisegu  vjernosti  kralju 
Franji  i  vrati  se  natrag  sireci  Dalmacijom  glas  o  skorom  dolasku 
carske  vojske.  I  odista,  5,  jula  1797.  prispje  u  Zadar  carski  general 
Mato  Rukavina  (iz  Trnovca  u  Lici)  sa  4.000  momaka,  Hrvata 
krajisnika,  i  vise  topova  na  72  broda,  pa  bi  docekan  urnebesnim 
klicanjem  naroda.  Jos  istoga  dana  izdao  je  Rukavina  proglas  na 
narod,  u  kojem  mu  je  zajamcio  sva  stara  prava  i  slobostine  zemlje, 
a  onda  je  skinut  mletacki  barjak  i  razapet  carski.  Ovako  zanosno 
docekase  Rukavinu  i  ostali  gradovi  i  manja  mjesta  uz  obalu  i  po 
otocima,  dok  je  unutrasnju  Dalmaciju  od  Knina  do  Imotskoga 
obasao  s  istim  uspjehom  pukovnik  Kazimir.  I  Rukavina  i  Kazimir 
naidose  svagdje  u  zemlji  ne  samo  na  zanos  narodni,  nego  i  na  snazni 
pokret  za  sjedinjenje  s  Hrvatskom,  o  cem  je  general  i  obavijestio 
ministra  spoljnih  posala  na  beckom  dvoru  Franju  Thuguta  poslije 
svoga  povratka  u  Zadar.  Ali  ovaj  pokret  za  sjedinjenje  ne  nade  kod 
njega  odziva,  jer  da  „poradi  sadasnjega  stanja  stvari  ne  moze  da 
bude  ni  govora  o  sjedinjenju  ili  slicnim  rjesenjima".  Medutim  sve  je 
to  bilo  samo  povodom,  da  se  ministar  Thugut  pozurio,  da  sto  prije 
imenuje  za  Dalmaciju  zasebnoga  carskoga  komisara,  a  zemlju  pod- 
vrgne  izravno  beckoj  centralnoj  vladi,  jer  mu  se  general  Rukavina 
kao  prijatelj  ideje  sjedinjenja  s  Hrvatskom  nije  cinio  zgodnim  za 
gradansku  upravu.  Uto  je  Rukavina  dovrsio  i  okupaciju  Boke 
Kotorske  (mletacke  Albanije),  u  kojoj  je  takoder  bilo  nemira  poslije 
pada  mletacke  vlasti,  a  kad  se  onda  vratio  u  Zadar,  predani  su  mu 
vojnicki  poslovi  Dalmacije,  Gradansku  pak  upravu  preuzeo  je  carski 
komisar  grof  Raimund  Thurn,  dobivsi  uputu  od  ministra  Thuguta,  da 


267 


iina  „nezgodnoj  zclji  Dalmatinaca",  da  se  sjedine  s  Hrvatskom,  slati 
na  put.  Grof  Thurn  uze  odista  odmah  djelovati  u  torn  smislu :  on 
poce  podupirati  i  jacati  talijanski  elemenat  na  stetu  hrvatskoga,  jer  taj 
se  nije  odusevljavao  za  sjedinjenje.  Skoro  potom  sklopi  kralj  FraDJo 
s  Francuskom  definitivni  mir  u  Campoformiju  (nocu  od  17.  na 
18.  oktobra  1797,),  kojim  mu  je  Dalmacija  potpuno  predana  u  vlast. 
No  prvo  austrijsko  vladanje  u  Dalmaciji  (od  1797.  do  kraja  1805.) 
nije  se  u  bitnosti  mnogo  razlikovalo  od  mletackoga,  pridrzavsi  sve 
uredbe,  sto  ih  je  zateklo,  a  izuzetak  cine  tek  neke  reforme  u  skol- 
stvu  i  u  sudovanju. 

Postanak  austrijskc  carcvinc  i  pozunski  sabor  od  1805.  Mir 
s  Francuzima  nije  dugo  potrajao,  jer  vec  poslije  dvije  godine  doslo 
je  do  drugoga  rata  (1799—1801),  a  dobrza  i  do  trecega  (1805),  ali 
oba  rata,  narocito  ovaj  od  1805.,  svrsise  nepovoljno  po  carsko  oruzje, 
jer  je  Napoleon,  —  koji  je  medutim  proglasen  nasljednim  carem 
Francuza  (20.  maja  1804.),  —  potukao  u  „trocarskoj"  bitki  sjedinjenu 
austro-rusku  vojsku  kod  Slavkova  (njem.  Austerlitz,  u  Moravskoj, 
2.  dec.  1805.).  Posljedica  bijase,  daje  Franjo  morao  mirom 
u  P  o  z  u  n  u  (26.  dec.)  odstupiti  Napoleonu  Dalmaciju. 
Jos  poslije  prvoga  rata  sastao  se  u  Pozunu  sabor  (u  maju  1802,),  na 
kojem  su  sabrani  stalezi,  nakon  sto  su  kralju  votirali  nove  ratne 
potrebe,  iznijeli  na  prijedlog  hrvatskih  poslanika  pred  kralja  zelju,  da 
se  novostecena  Dalmacija  sjedini  s  Hrvatskom;  no  ona  ostade  neu- 
vazenom.  Skoro  potom  nastupila  je  vazna  promjena  u  kraljevu  naslovu. 
Videci,  da  Njemacka  sve  vise  dolazi  pod  francuski  utjecaj,  uze 
Franjo  nasljedni  carski  naslov  a  u  s  t  r  i  j  s  k  i  (10.  aug. 
1804,),  a  poslije  dvije  godine  (16.  aug.  1806.)  odrece  se  izbornoga 
naslova  rimskoga  cara,  cim  je  zauvijek  dokinut  taj  drevni  naslov.  Vaznu 
ovu  promjenu  javio  je  Franjo  (17.  aug.  1804.)  Ugarskoj  i  Hrvatskoj 
rijecima,  da  novi  naslov  sluzi  samo  za  uvecanje  sjaja  i  dostojanstva 
citave  monarkije  i  da  ne  dira  u  integritet,  prava,  zakone  i  ustav 
Ugarske  i  Hrvatske.  Uistinu  nastala  je  novim  naslovom  znamenita 
promjena;  njime  je  postala  nova  drzavopravna  tvorba,  carevina 
A  u  s  t  r  i  j  a,  koja  je  odsada  nastojala,  da  ozivotvori  novom  i  svjezom 
snagom  stare  teznje  centralizma.  Drugi  put  sastao  se  sabor  u  Pozunu 
posred  rata  s  carem  Napoleonora  (u  oktobru  1805.).  Votiravsi  kralju 
sve,  sto  je  bilo  nuzno  za  ratovanje,  ugarski  su  stalezi  gledah,  da 
dadu  sto  vise  maha  madzarskomu  jeziku  zakljucivsi,  da  se  ima  uvesti 
malo    ne    u    sve    ugarske    urede,    a    onda   zazelise,    da  se  uvede  i  u 


268 

hrvatske  skole  kao  obligatni  predmet,  jer  su  imali  pred  ocima,  da  ga 
onda  zakonom  uvedu  i  u  hrvatske  urede.  AH  kod  toga  prijedloga 
naidose  Madzari  na  jak  otpor  hrvatskih  poslanika,  pace  zagrebacki 
biskup  Maksimilijan  Vrhovac  izjavi  u  gornjoj  kuci,  da  ce  se 
i  Hrvati  povesti  za  primjerom  Madzara  i  uvesti  u  svoje  urede  „svoj 
i  1  i  r  s  k  i  j  e  z  i  k",  naime  stokavsko  narjecje.  Stoga  je  zakonski  clanak 
(IV:  1805)  ostao  ogranicen  samo  na  Ugarsku  (infra  limites  regni  Hun- 
gariae).  Kad  se  poslije  toga  sastao  hrvatski  sabor  u  Varazdinu  (28, 
nov.),  primi  s  pohvalom  do  znanja  drzanje  svojih  poslanika  stvorivsi 
zakljucak,  „da  u  ovim  kraljevinama  i  u  njihovim  poslovima  juridickim 
i  politickim  nikad  ni  u  jedno  doba  nema  biti  madzarski  jezik,  niti 
ikaki  drugi,  sluzbenim,  nego  samo  latinski", 

Francuska  uprava  u  Dalmaciji;  Visko  Dandolo.    Car  je  Na- 
poleon trazio  kod  sklapanja  mira  u  Pozunu  Dalmaciju  za  sebe  najvise 
s  toga,  sto  se  mislio  okoristiti  njezinim  strateskim  polozajem  u  even- 
tualnom  ratu  s  Rusijom,  racunajuci,  da  bi  mu  vojske,  prolazeci  preko 
turskoga    kao    prijateljskoga    i    saveznickoga    zemljista,    lako   moglc  i 
s  juga  udariti.  Ali  Rusi  su  znali  za  Napoleonove  osnove,  pa  su  stoga 
gledali,  da  Francuze  maknu  iz  Dalmacije.  Tako  se  zgodi,  da  su  Fran- 
cuzi,    kad  su  u  februaru    1806.  pod  vodstvom   generala  Molitora  za- 
posjeli  sjevernu  Dalmaciju  do  Neretve,  nasli  u  martu  Boku  Kotorsku 
u  rukama  Rusa  i  njihovih    savcznika   Crnogoraca.    Iz   Boke    zauzmu 
Rusi  otok  Korculu,    a  nastojahu,  da  i  dubrovacku  republiku  privuku 
na  svoju  stranu,  jer  se  za  nju  otimahu  i  Francuzi,  Senat  dubrovacki 
odluci  se  konacno  poslije  dugoga  oklijevanja    za   Francuze  i  dopusti 
im  prolaz  kroz  svoje  zemljiste  u  Boku,  jer  Francuzi  nijesu  raspolagali 
nikakim  ratnim  brodovljem.    Dne  26.  maja  1806,  pojavi  se  pred  Du- 
brovnikom    general   Lauriston    s   1500  Ijudi  i  zamoli  senat,    e   bi   do- 
pustio,  da  mu  se  cete  u  gradu  odmore.  Cim  mu  Dubrovcani  otvorise 
gradska  vrata,  zauzme  Lauriston  po  Napoleonovoj  uputi  gradske  kule 
i  ucvrsti  se  u  njima,  Tako    svrsi    republika    dubrovacka 
poslije    tisucljetne    slobode,    a    samo    kratko   vrijeme    iza 
svoje    vjekovne    suparnice    u    lagunama,    Dubrovnik    ostade    odsada 
francuski  unatoc  svemu  naprezanju  Rusa  i  Crnogoraca,  kojima  ostade 
u  vlasti  samo  Boka  i  Korcula,  Nato  predade  Napoleon  vojnicko  za- 
povjednistvo  u  Dalmaciji  vjestomu  generalu  Augustu  Marmontu, 
a  civilnu  upravu  umnomu  ali  tastomu  Mlecaninu  Visku  Dandolu, 
koji  stece  za  kulturni  napredak  Dalmacije  u  razmjerno  kratko  vrijeme 
neprolaznih  zasluga. 


269 

Tek  sto  stize  u  Zadar,  izdade  Dandolo  (10.  jula)  na  pucanstvo 
javni  proglas  na  talijanskom  i  hrvatskom  jeziku,  u  kojem  mu 
objavi,  da  ga  medu  njih  vodc  „ciste  i  postene  misli",  Brzo  i  pravedno 
sudovanje,  valjana  i  dobra  uprava  na  osnovi  zakona  i  dobrohotnosti, 
podupiranie  i  pridizanje  poljodjelstva,  obrta  i  trgovine,  „sve  su  to 
stvari  —  oglasi  on  —  koje  mi  najvise  stoje  na  srcu".  Dandolo  jc 
odista  rijec  svoju  iskupio  preporodivsi  u  malo  godina  Dalmaciju  od 
sredovjecnoga  mrtvila  na  bujan  pomladeli  modern!  zivot.  Prvo 
obiljezje  preporoda  zanemarene  Dalmacije  bjese  tjednik  „I  I  r  e  g  i  o 
Dalmata  —  Kraljski  D  a  I  m  a  t  i  n",  prve  hrvatske  novine, 
od  kojih  je  prvi  broj  izisao  u  subotu  12.  jula  1806.  na  talijanskom  i 
„arvackom"  jeziku.  Onda  proputova  Dandolo  u  septembru  zem- 
Iju,  da  se  upozna  s  njezinim  potrebama. 

Srediste  cjelokupne  uprave  s  talijanskim  kao  sluzbenim  jezikom 
bijase  zemaljska  vlada  sa    sijelom   u   Zadru,    zvana    providurija 
(la  proveditura  generale),  kojoj  stajase  na  celu    providur  (prove- 
ditore  generale).  Medutim  Dandolo  nije  bio  samostalan  upravitelj,  vec 
podvrzen    talijanskomu     potkralju    Eagenu    Beauharnaisu 
kao    svome   neposrednom    glavaru',    dakle    je    odsada    D  a  1  m  a  c  i  j  a 
bila  sastavni    dio    kraljevine    Italije.  Providurija  raspa- 
dala  se  na  sest  odjela  (divisioni),  kojima  su  bili  vrhovne  glave  odjelni 
predstojnici,    i   to    za    pravosude,    unutarnju    upravu,    financije,  vojne 
poslove,  nastavu  i  racunovodstvo.  Pored  ovih  jos  su  imenovana  i  dva 
nadzornika,    policajni    i    vojni.     Svima    je    ovima    neposredni    sef   bio 
glavni    tajnik    (segretario  generale),    desna   ruka    providurova   i 
njegov  zamjenik  u  potrebi.    Zemlja  je  razdijeljena   na   cetiri    o  k  r  u- 
z  j  a    (distretti),   i   to   na    zadarsko,   sibenicko,    spljetsko    i    makarsko, 
kojima  su  upravljali    d  e  1  e  g  a  t  i.     Okruzja  raspadala  su  se  na    k  o- 
t  a  r  e  (cantoni)  s  vicedelegatima  na  celu,  a  kotari  na  opcine,  kojima 
je  upravljala  opcinska  uprava  i  vijece  s  nacelaicima  (podesta)  u  gra- 
dovima,    a    starjesinama    (anziani)    po    selima.    Kod    izbora    pojedinih 
^lanova  uprave  i  vijeca   nije  se  kao  nekoc  pazilo  na  drustvene  raz- 
like  i  privilegije,  vec  jedino  na  sposobnost.   Kad  je  1807.  poslijc  mira 
izmedu  Napoleona  i  Rusije  u  Tilzi    (7.  jula)    Francuskoj    predana  jos 
i   Boka    Kotorska,    a    p6    godine    dana    docnije    konacno    ukinuta 
republika    dubrovacka    (31.  Jan.    1803),    dobile    su    one  za- 
sebnoga   glavnoga    providura,    Dominika    Garagnina,    kojemu 

'  Talijanski  kralj  bjese  Napoleon   sam. 


270 

bise  podredena  cetiri  okruzja  ili  delegata  (Cavtat,  Ston,  Lopud  i 
Kotor)  i  dva  kotara  ili  vicedelegata  (Erceg-Novi  i  Budva)  s  vise 
seoskih  opcina,  Kao  savjctujuce  vijece,  ane  kao  sabor, 
ma  da  ima  s  njime  neke  slicnosti,  stajalo  jc  providuru  o  bok  glavQo 
vijece  dalmatinsko  (consiglio  generale  della  Dalmazia),  sastavljeno  od 
48  clanova.  Prve  je  clanove  toga  vijeca  imenovala  vlada  sama  izmedu 
Ijudi  inteligentnih  i  imucnih  ;  i  to  iz  svakoga  kotara  po  jednoga  ili 
vise  njih,  vec  prema  broju  zitelja,  a  docnije  bi  svake  godine,  nakon 
sto  bi  dvanaest  njih  istupalo,  preostalo  vijece  predlozilo  vladi  spisak 
onih  Ijudi,  za  koje  je  drzalo,  da  treba  da  u  nj  udu  ;  izmedu  ovih 
vlada  bi  onda  izabrala  one,  koje  je  htjela.  Vijecu  je  predsjedao 
providur,  a  raspravljalo  je  o  zemaljskim  i  narodnim  potrebama ; 
zakljucci  bi  stekli  valjanost  tek  poslije  potvrde  providurove. 

Sudstvo,  posve  odruzeno  od  uprave  prema  modernim  nacelima, 
sacinjavali  su  prije  svega  mjesni  ili  pomirbeni  sudovi  (iudici  locali  o 
di  pace,  22  njih),  i  to  ne  samo  po  svim  sijelima  pojedinih  okruzja  i 
kotara,  nego  i  po  svim  vaznijim  omanjim  mjestima,  U  Zadru  i  u 
Spljetu  bjehu  uredeni  sudbcni  stolovi  (tribunali)  kao  prizivni 
za  mjesne  i  kao  prva  molba  za  sve  civilne  i  kriminalne  parnice,  a 
tako  docnije  i  u  Dubrovniku.  Nadalje  je  osnovano  u  Zadru  p  r  i- 
zivno  sudiste  (corte  d'  appello)  za  sudbene  poslove,  dok  je  kao 
vrhovno  prizivno  i  kasaciono  (ukidno)  sudiste  odredeno  ono 
u  Milanu  (tribunale  di  cassazione),  U  prvi  se  kraj  pomisljalo  kod 
svih  sudova  potpuno  uvesti  francuske  zakone  („Code  Napoleon"  i 
druge),  no  ubrzo  se  pokazalo,  da  bi  to  bilo  upravo  neprovedivo  zbog 
narodnoga  shvacanja  i  obicaja,  narocito  u  posjedovnim,  bastinskim 
i  zenidbenim  poslovima.  Stoga  bise  pored  francuskih  pridrzani 
i  neki  austrijski  i  mletacki  zakoni  s  uputom,  da  se  prilagode,  gdjegod 
je  to  bilo  mozno,  francuskima,  aH  vazda  da  vrijedi  kao  pravilo,  da 
su  pred  sudom  sve  stranke  i  svi  stalezi  jednaki.  Sada  bi  ukinuta 
tortura  i  batinanje,  a  smrtna  se  kazan  izvrsivala  samo  sijecenjem 
glave  (gilotiniranjem),  pace  i  tamnice  se  preobrazise  u  mjesta  dolicna 
covjeka.  Uvedeni  bjehu  i  branitelji  u  kriminalnim  i  odvjetnici  u  civil- 
nim  parnicama. 

Kad  je  Dalmacija  dosla  pod  francusku  vlast,  vrijedio  je  u  njoj  zakon 
(lege  Grimani  od  1756.),  prema  kojemu  nijesu  bili  seljaci  u  dalma- 
tinskom  Zagorju,  stecenom  od  mletacke  republike  Karlovackim  (1699) 
i  Pozarevackim  mirom  (1718),  vlasnici  onoga  zemljista,  na  kojem  su 
zivjeli  te  ga  obradivali,  vec  samo  dozivotni  pravouzitnici  u  izravnom 


271 

Tnuskom  koljenu,  placajuci  desetinu  od  prihoda.  Ovom  je  ncpravcdnom 
stanju  Napoleon  ucinio  kraj,  ukinuvsi  po  savjetu  Dandolovu  (4.  sept. 
1806.)  taj  zakon.  Sada  bise  oni  seljaci  proglaseni  vlasnicima,  ali  de- 
setina  ostade  i  nadalje  kao  p  o  r  e  z  davan  u  prirodu.  Da  se  narod 
sto  bolje  uputi  u  obradivanje  tla  i  u  obrt,  odluci  se  Dandolo  podi- 
zati  zasebne  skole  podjeljujuci  za  tu  svrhu  novcane  nagrade  dobrim 
ucenicima.  Podjedno  dozva  iz  Italije  gospodarske  vjestake,  da  putu- 
juci  po  zemlji  narod  poucavaju  u  ratarstvu,  vrtljarstvu  i  vocarstvu. 
Da  se  pridignu  sume,  zabrani  providur  pod  prijetnjom  ieskih  globa  i 
kazni  zapaljivanje  ili  krcenje  njihovo  te  izvozenje  goriva  kao  i  gra- 
devnoga  drva  bez  oblasnoga  dopustenja,  dok  su  pojedine  opcinc 
morale  svojc  „dubrave"  ograditi  zidom  za  obranu  od  koza  i  tatova. 
Nadalje  isposlova  kod  vlade  u  Milanu  slobodno  sadenje  duhana  svih 
vrsti,  raspisa  novcane  nagrade  do  500  i  800  franaka  za  one,  koji  bi 
ovecu  kolicinu  krumpira  nasadili  ili  uzgojili  mladu  sumu.  Groznicavom 
je  zurbom  stao  isusivati  nebrojene  mocvare,  dao  kopati  fcrunare  pitke 
vode  i  graditi  u  pojedinim  mjestima  krusne  peci,  Svim  je  sredstvima 
pomagao  u  zemlji  konjogojstvo  i  stocarstvo  te  u  mjesta  okuzena  od 
zivotinjskih  bolesti,  narocito  uz  bosansku  granicu,  slao  vjestake  ve- 
terinare,  da  pomognu  narodu.  Sto  vise,  u  svom  je  organu  „Kraljskom 
Dalmatinu"  upozoravao  na  bogatstvo  Dalmacije  rudama,  izrijekom  na 
zeljezo,  ugljen,  asfalt  i  mramor  davsi  najprije  zemlju  ponovo  prouciti 
u  tom  pravcu  od  strucnjaka.  S  tim  je  u  svezi  poticao  Dandolo  osnivanjc 
tvornica,  narocito  papira,  zeljezne  robe,  sapuna ;  no  sve  je  to  ostalo 
bez  praktickih  rezultata  uza  sve  to,  sto  je  obecao  znatnu  drzavnu 
pripomoc.  Da  podigne  trgovinu,  osnova  trgovacku  komoru  u  Spljetu, 
uredi  redovitu  postu  ne  samo  po  Dalmaciji,  vec  i  s  ostalim  svijetom, 
otvori  redovite  sajmove  po  Zadru,  Spljetu,  Sibeniku  i  Makarskoj, 
snizi  znatno  carinu  na  tri  glavna  dalmatinska  produkta,  ulje,  vino 
i  ribu,  a  uza  to  jos  se  vino  smjelo  slobodno  izvazati  ne  samo  iz 
jednoga  mjesta  u  drugo,  nego  i  u  Italiju.  Osim  sto  je  izdao  stroge 
naredbe  protiv  lihvarstva,  uvede  providur  uredbe  korisne  po  javno 
zdravstvo,  kao  sto  su  cijepljenje  kozica  kod  djece,  otvorenje  javnih 
bolnica,  i  izda  strogu  zapovijed,  da  se  mrtvaci  smiju  zakapati  je- 
dino  u  javnim  grobljima  izvan  mjesta,  dok  su  se  stranci  morali,  prije 
nego  se  iskrcaju  iz  lada,  podvrci  lijecnickom  prctrazivanju.  Ovo  bla- 
gostanje,  a  narocito  trgovacki  promet,  imale  su  poduprijeti  mnogo- 
brojne  majstorski  izgradene  ceste,  koje  su  svu  zemlju  vezale  s  glavnim 
mjestima  ne  samo  uz    primorje,    nego  i  u  unutrasnjosti.     Od   rimskih 


272 


vremena  nijc  bilo  tolikoga  broja  izgradenih    cesta   u   Dalmaciji,    a   nx 
tolikoga  opcena  blagostanja  kod  svih  slojeva  naroda. 

Razumije  se,  da  sve  te  troskove  nije  Dalmacija  sama  mogla  sno- 
siti.    pa  stoga  se  Dandolo  i  obracao  na    Italiju,    gdje  su  mu  kroz  tri 
godine  dali  preko  tri  milijuna  franaka.  pace  jedne  je  godine  odusev- 
Ijeni  Dandolo  u  korist  svoje    pokrajine   dao    o  d    s  v  o  g  a    do    10  000 
franaka.  Inace  je  providur  podnosio  godisnje  izvjestaje  o  dalmatinskom 
proracunu  u  Milan,  gdje  su  mu   davali    sankciju.  Prihode  su  slvarali: 
1.  d  e  s  e  t  i  n  a,  koja  se  davala  u  prirodu  nakon  sto  su  oblasni  organi 
procijenili  prihod  posjednikov;    s  tim  u  svezi  dao  je  Dandolo  sagra- 
diti  velike  javne  hambare  za  zito  i  druge  plodine,    jer  utrzak  njihov 
bjese  glavni  dio  zemaljskoga  prihoda  ;    2.  t  r  a  v  a  r  i  n  a  (erbatico)  za 
pasu    stoke    po   inace    neobradenim    predjelima  gorovite  Dalmacije  u 
unutrasnjosti,  a  davala  je  znatan  prihod  gotova  novca;    3.  solane 
kao  monopol,    a  narocito  one  na  otoku  Pagu,    koje  bise  usavrsene  i 
povecane,    tako    da    su    davale    preko   cnilijun    litara    soli  vise  negoli 
prije  i  4.    carina    od  robe,    sto  se  donosila  na   trg,    a  narocito  sa 
strane.  Inace  je  po  Dalmaciji  od  starine  jos  kolao  mletacki,  austrijski, 
talijanski,    dubrovacki,    pace  i  turski  novae,    sto  je  sve  bilo  na  stetu 

trgovine. 

Narocitu  je  paznju  Dandolo  posvetio  skolstvu,  jer  dosavsi  u 
Dalmaciju  nije  zatekao  gotovo  nijedne  skole,  osim  amo  tamo  po  gra- 
dovima  i  po  vecim  mjestima.  Skolska  njegova  osnova  (objelodanjena 
5.  maja   1807.)  bijase  ova:    u  Dalmaciji  ce  se  podici  uz  licej  sveuci- 
lisnoga  karaktera  u  Zadru  jos  s  e  d  a  m    g  i  m  n  a  z  i  j  a  (i  to  u  Zadru 
Sibeniku,    Trogiru,    Spljetu,    Makarskoj,    Hvaru  i  Krku),    a    onda  19- 
puckih  skola  po  svim  vaznijim  mjestima  za  djecake  i  14  njih  za  dje- 
vojcice.  Ovim  se  skolama  pridruzuje  8    o  b  r  t  n  i  h    za  kovace  i  sto- 
lare  po  nekim  vecim    mjestima   na   primorju  i  u  unutrasnjosti,    onda 
dvije   „akademije"  u  Zadru  i  Spljetu,  i  4  seminara  za  odgoju  svece- 
nika  u  Makarskoj,    Spljetu,    Zadru  i  Osoru.    Jedne  ce  od  ovih  skola. 
uzdrzavati  vlada.  a  druge  opcine  gradske  i  seoske.    U  liceju  zadar- 
skom,    kao    najvisem    ucevnom    zavodu,    ucit  ce  se  crtanje,    logika    r 
mctafizika,     naucno    ratarstvo,    prirodopis,     kemija    i    farmaceutika, 
prirodno    pravo    (diritto    di    natura)    i    medunarodno    pravo,    rimske 
institucije,    civilno    pravo   na    osnovi    ..Code    Napoleon",    kriminalno 
pravo  i  postupnik   (procedura    criminale),    anatomija    i   kirurgija,  pak 
patologija  i  klinika  (ranarstvo).    Poslije    dovrsenih   nauka  i  polozenih 
ispita  bit  ce  slusatelji  liceja  osposobljeni    za   kirurge  nizega  stepena. 


273 

Ijekarnike,  odvjetnike,  javne  biljeznike,  graditelje  i  zemljomjere,  U 
gimnazijama  ucit  ce  se  talijanski,  latinski,  retorika,  geografija,  osnovne 
stvari  iz  povijesti  i  matematike.  U  muskim  puckim  skolama  ucit  ce 
se  citati,  pisati,  cetiri  osnovne  vrsti  racuna  i  tumacit  ce  se  „nauk 
cudoredni"  (catechismo  morale),  Svaki  glavar  porodice  duzan  je  slati 
bar  jednoga  od  svojih  sinova,  necaka  ili  sirocadi  u  osnovnu  skolu 
pod  prijetnjom  globe  od  6  franaka  mjesecno  u  korist  skola.  U  puckim 
su  skolama  za  djevojcice  poucavale  uciteljice  u  citanju,  pisanju, 
obicnom  racunanju  i  u  „prvim  zenskim  radnjama".  Vecina  je  ovih 
zamisljenih  skola  ubrzo  stupila  u  zivot,  tako  narocito  licej  u  Zadru, 
koji  bjese  smjesten  u  dokinutom  samostanu  sv,  Krsevana  (otvoren 
16.  nov,  1807.),  a  djelovalo  je  u  njemu  sedam  profesora  s  rektorom 
na  celu,  ponajvise  domaci  uceni  redovnici,  Gimnazije  nijesu  bile  sve 
u  jedan  mah  otvorene,  vec  prema  prilikama  neke  prije,  a  neke  po- 
slije  ;  ali  jos  prije  1810.  svih  je  sedam  gimnazija  privedeno  u  zivot. 
Pucke  skole  pocele  su  odmah  1806. — 1807.  djelovati.  Iz  ovih  je  skola, 
narocito  iz  liceja,  izlazilo  dalmatinsko  cinovnistvo,  ponajvise  sudacko, 
ali  u  rodnom  kraju  nije  nitko  smio  sluziti.  Dandolo  je  konacno 
uredio  jos  i  pitanje  grcko-istocne  crkve,  kad  je  na  njegov  prijedlog 
Napoleon  (19.  sept.  1808.)  potvrdio  episkopa,  konsistorij  i  seminar 
s  godisnjom  dotacijom  od  15.000  franaka  za  sve  i  dopustio  uredenje 
od  40  zupa  „bogostovlja  grckoga".  Prvi  episkop  bijase  Benedikt 
K  r  a  1  j  e  V  i  c  sa  sijelom  u  Sibeniku.  No  kruna  svega  Dandolova 
rada  bijase  ukinuce  mnogobrojnih  dalmatinskih  pri- 
v  i  1  e  g  i  j  a  pojedinih  opcina  i  korporacija,  pa  tako  je  zapravo  stvorio 
od  sredovjecne  Dalmacije  modernu.  Calmacija  je  uopce  prva 
zemlja  u  a  u  s  t  r  o  -  u  g  a  r  s  k  o  j  m  o  n  a  r  k  i  j  i,  koja  se  upo- 
znala  s  modernim  socijalnim  i  u  n  u  t  a  r  n  j  o  -  p  olitickim 
z  i  V  o  t  o  m.  Uza  sve  to  ipak  su  Dalmatinci,  a  narocito  puk  i  nize 
svecenstvo  s  Franjevcima  na  celu,  zestoko  mrzili  na  Francuze  i  njihovu 
upravu,  gledajuci  vazda  u  njima  „bezvjerce  i  jakobince",  a  kad  su 
bili  ukinuti  oni  sredovjecni  privilegiji,  oni  se,  a  poglavito  Poljicani, 
nahuskani  i  poduprti  Rusima,  na  vise  mjesta  i  pobune  (u  junu  1807  ), 
Srecom  po  Francuze  sklopi  u  taj  par  Napoleon  s  Rusijom  u  Tilzi 
mir,  i  tako  se  Dalmacija,  Dubrovnik  i  Boka  Kotorska  poslije  odlaska 
Rusa  primirise  pod  snaznim  pandzama  francuskoga  orla. 

Budimski  saber  od  1807.  Zbog  vojnickih  potreba  kralj  Franjo 
sazvao  je  vec  u  aprilu  1807.  sabor  u  Budim,  na  kojem  je  opet  izbila 
na  povrsinu,  poslije  prihvata  kraljevskih    propozicija,  briga  Madzara 

18 


274 


oko  polilickoga  ojacanja  njihova  jezika  u  Ugarskoj  i  Hrvatskoj.  Tada 
su  ugarski  stalezi    vec  imali    posve    jasne    pojmove  o  nacionalizmu  i 
o    vaznosti    gospodujucega    jezika,    pace    jedan    je    zastupnik    (Pavao 
Nagy    od  Felso-Bukk-a)    izrekao   na    saboru    misao,    da  je  ..materinji 
jezik  vazniji  faktor  od  ustava  i  stalestva",  jer  se  podjarmljeni  narod 
moze  osloboditi,  ali  propascu  jezika  propao  je  i  narod.    S  time  je  u 
svezi  stavio    onda    prijedlog,    da  se  u  ugarske   regimente  uvede  ma- 
dzarski  jezik  kao  sluzbeni  i  komandovni,    cemu  se  madzarski  zastup- 
nici  u  donjoj  kuci  listom  odazvase.  Ali  konzervativna  i  dvoru  odana 
gornja  kuca,  a  onda  Hrvati  u  obje  kuce  usprotivise  se  tomu  prijed- 
logu,    pa    stoga    i    propade,    Hrvati    su    se    narocito    grcevito    drzali 
latin'skoga    gledajuci  jedino  u  njemu  mogucnost  i  jamstvo  hrvatskoga 
sudjelovanja  kod  zajednickih   posala;  jer  valja   imati  na  umu,  da  se 
tada  nije  radilo  jedino  o  domacim,  nego  zbog  podvrzenosti  hrvatske 
uprave  ugarskoj  vladi  (od  1779.  ili  1790.)  i  o  zajednickim  poslovima 
s  Ugarskom,  od  kojih  je  zavisila  ako  ne  sudbina  zemlje,  a  ono  sva- 
kako  sistem  u  njezinoj  upravi.  Bas  zbog  toga  nije  se  nikako  s  uspje- 
hom    dao    staviti    prijedlog  o  uvedenju   hrvatskoga   jezika  u  hrvatski 
javni    zivot,    a    da    se    prije    svega    ne    dokine    onaj    zakonski  clanak 
(LVIIL:  1791.),  kojim  bjese  uprava  Hrvatske  podvrzena  ugarskoj  vladi. 
Buduci  da  su  Hrvati  dobro  znali,  da  se  zbog  tadanjih  medunarodnih  pri- 
lika  nije  moglo  pomisljati  na  dokinuce  toga  zakonskoga  clanka  u  njihovu 
korist,  oni  su  se  morali  boriti  za  latinski  jezik,  e  bi  tako  spasli  svoj 
ugrozeni  tisucljetiii  politicki  individualitet.^  No  Hrvati  dosli  su  na  ovaj 
sabor  sa  uputom  svoga,  da  zatraze,  da  sc    „u  t  j  e  1  o  v  1  j  e  n  j  e    R  i- 
jeke    kraljevini"    (naime  u  smislu  rjesenja    Marije  Terezije  od 
9.  sept.   1776.)    uzakoni.   Taj  su  prijedlog  prihvatili  ugarski  stalezi, 
a  nato  je   kralj    Franjo  o  torn   potvrdio    zakonski    clanak    (IV  :  1807), 
koji  kaze  :    „Privolom   Njeg.  Velicanstva,  koje  ne  ce  da  dalje  zateze 
s  ispunjenjem  vruce  zelje    k  r  a  1  j  e  v  i  n  e,  ocituje    se    ovim,   da  grad 
Rijeka  s  lukom,  vec  od  prejasne  carice  i  kraljice  Marije  Terezije  oso- 
bitom  diplomom  kraljevini  utjelovljena,  pripada  istoj  kraljevini. 
Ujedno    dat    ce  se  gubernatoru   rijeckom   slobodno    mjesto    i    glas    u 
velikaskoj,    a  zastupnicima  grada  Rijeke  u  staleskoj   kuci,"    Ali   ovaj 
zakonski  clanak  nije  zadovoljio  hrvatskoga  sabora,  kad  ga  je  u  febru- 
aru  1808.  proglasio.    Stoga  hrvatski    sabor    stvori    zasebni    zakljucak 
s  obzirom    na   ovaj,    da    „buduci  da  je   grad   Rijeku   kraljica   Marija 

»  Prigovarati  Hrvalima  ovoga  vrcmena.  sto  su  se  drzali  latinskoga  jezika.  mjesto 
da  su  se  zauzeli  za  hrvatski.  znaci  nerazumijevati  ovo  doba. 


275 


Terezija  neposredno  utjelovila  kraljevini  Hrvatskoj,  sma- 
traju  stalezi  (hrvatski)  Rijeku  sastavnim  dijelomove 
kraljevine,  pa  stoga  podijelise  na  hrvatskom  sa- 
boru  mjesto  i  glas  g  u  b  e  r  n  a  t  o  r  u  i  p  o  s  1  a  n  i  c  i  m  a  grada 
Rijeke."  Ovaj  je  hrvatski  saborski  zakljucak  potom  sankcionirao 
kralj  Franjo  (19.  aug.  1808.)  istaknuvsi  izhjekom,  „da  se  ukloni  svaka 
sumnja.  koja  bi  ubuduce  mogla  nastati  zbog  krivoga  tumacenja  za- 
kona  o  torn  pitanju,  svidjelo  nam  se.  da  -  buduci  da  je  Rijeka  zak. 
cl.  IV  :  1807.  utjelovljena  kraljevini  UgarskoH,  —  milo- 
stivo  dopustimo,  da  se  gubernatoru  Rijeke  i  Ugarskoga  primorja, 
kao  i  poslaniciina  grada  Rijeke  podijeli  mjesto  i  glas  na  hrvatskom 
saboru".  Tako  je  eto  Rijeka  dospjela  u  polozaj,  da  je  bila  zastupana 
i  na  ugarskom  i  na  hrvatskom  saboru  i  da  je  smatrana  kao  sastavni 
dio  i  Ugarske  i  Hrvatske.  Ovako  je  onda  ostalo  (izuzevsi  vrijeme  od 
1809.  do  1822.)  sve  do  1848. 

Francuska  Ilirija.  Godine   1809.    upustio  se  kralj  Franjo  i  opet 
u  rat  s  Napoleonom,  ah  taj  se  svrsi  nepovoljno,   ma  da  je  francuski 
car  tada  prvi  put  porazen  u  vehkoj  bitki  (21.  i  22.  maja  kod  Asperna 
i  Esslingena  nedaleko  od  Beca).  Mirom  u  Schonbrunnu  (14.  okt.  1809.) 
morao  je  Franjo  ustupiti  Napoleonu  ne  samo  svu  Dalmaciju  —  koju 
su  medutim  uz  pomoc  pobunjenih  Dalmatinaca  zauzele  neke  hrvatske 
krajiske  cete  pod  vodstvom  gcnerala  Petra  Knezevica  —  nego  jos  i 
Istru.  zapadni  dio  Koruske  (oko  Bjelaka— Villach),  Kranjsku  i  Hrvat- 
sku  s  desne  obale  Save  do  usca  Une  kod  Jasenovca.    Ove  je  zemlje 
Napoleon  zahtijevao,    da  zadobije    izravnu   kopnenu   svezu  s  Dalma- 
cijom,  a  onda  ih  je  sve  zajedno  udruzio  kao  zasebnu   nuzemlju 
francuskoga  carstva  s  nazivom    Ilirske  provincije  (les  provin- 
ces lUyriennes),  ih  krace   Ilirija,    u  jednu  pohticku  cjehnu  sa  sre- 
distem  u  Ljubljani.  Ujedno  ih  preda  u  upravu  kao  guverneru  s  neogra- 
nicenom  vlasti  marsalu  francuske  vojske    Augustu  Alarmontu, 
koga  je  jos  nedavno  (1.  marta   1808.)  odlikovao  nasijednim  naslovom 
..vojvode  dubrovackoga"    (due  de  Raguse).    Sada  je  Dandolo  ostavio 
svoje  mjesto    (u  januaru    1810.)    usrdno    ispracen  u  Zadru  od  blago- 
darne  dalmatinske  inteligencije. 

Prvo  bjese  Marmontu,  da  je  najvecom  strogoscu  uveo  red  i 
sigurnost  u  Ihriji,  u  kojoj  bijahu  tada  smjestene  dvijc  divizije  fran- 
cuske vojske.  Veoma  je  znacajno.  da  je  Napoleon  pridrzao  uredcnje 
Vojne  Krajine,  jer  je  ovo  odgovaralo  i  njegovim  intencijama,  tako  da 
se    sva    promjena    ogranicila    na    to,    da   su    hrvatski   krajisnici    imali 


276 

odsada    vjezbati   po    francuskom    regulamentu.    No   jos  je    znacajnije, 
da  je  Marmont  namjeravao  uvesti  u  Iliriji  uz  francuski  jos  i  hrvatski 
(ilirski)    jezik    kao    s  1  u  z  b  e  n  i    u    vaniskoj    sluzbi,    naime  u  saobra- 
caju  sa  strankama  i  u  domacem  djelokrugu,  dok  je  francuski  trebao 
da  bude  uveden  samo  u  glavne  urede,  narocito   u   dopisivanju  s  cen- 
tralnom    vladom    u    Parizu,    kojoj    bjese    Ilirija    podvrgnuta    samo    u 
vojnickim  i  financijalnim    poslovima.    Marmont  je  poznavao    hrvatski 
jezik  od  svoga  trogodisnjega  boravka  u  Dalmaciji,    a  narocito  je  za- 
volio  dubri)vacki  govor,  pace  za  pouku  francuskih  vojnickih  casnika. 
u    hrvatskom   jeziku    pozove    Marmont    iz    Dubrovnika    u    Ljubljana 
mladoga  opata  Antu  Sivrica.  Namjera  marsalova,  da  i  hrvatski  jezik 
stece  znacaj  sluzbenoga,  dala  se  ostvariti  jedino  uz  pomoc  domacih 
sin  ova,    dasto    vjestih    objema    jezicima.    Stoga    se    u   prvom    redu 
pokazalo   potrebnim  sto  prije    organizirati  u  tom    pravcu    skolstvo  u. 
citavoj  Iliriji,  koje  Marmont  usavrsi  na  osnovi  rada  Dandolova  tako, 
da  je  razUkovao  tri  vrsti  skola :    osnovne,  gimnazije  i  liceje,  te  cen- 
tralne    skole.    Osnovnih  ili   puckih    skola  za  djecake    treba    da   ima 
svaka  opcina,    a  za  djevojke    samo    glavno    mjesto  u  kotaru.  Uza  to 
otvorene  su  i  dvije  obrtne    skole,    naime  za  kovace  i  stolare,  i  to  u 
Ljubljani  i  u  Zadru.  Nadalje  je  uredeno  25  nizih  gimnazija  (u  Hrvat- 
skoj  i  Dalmaciji :    na   Rijeci,    u   Senju,    Karlovcu,    Skradinu,   Trogiru, 
Sibeniku,    Spljetu,    Krku,    Zadru,    Hvaru,    Makarskoj,    Dubrovniku    i 
Kotoru),  devet  liceja  ili  visih  gimnazija  (na  Rijeci,  u  Karlovcu,  Zadru 
i  Dubrovniku).  Centralne  ili  visoke  skole  bile  su  otvorene  u  Ljubljani 
i   u    Zadru,    i    to   za  apsolvente    Hcejske,   dok    su   seminari    senjski  i 
spljetski  odredeni  za  odgoj  svecenickoga  podmlatka.    U  osnovnim  jc 
skolama  bila  obuka  samo  na  materinjem  jeziku,  a  tako  od  cesti  i  u 
nizim  gimnazijama,  a  jedino  liceji  i  centralne  skole  imale  su  nastavni 
jezik    francuski   iU  talijanski.    Raspored    predmeta    za    svc    tri   vrsti 
skola  u  glavnom  se  podudarao  s  onim  Dandolovim,  a  tako  i  osposo- 
bljenje  onih,  koji  su  dovrsili  centralne  skole.  Skolstvo  je  vecim  dijelom 
zapocelo  djelovati  vec  u  novembru  1810.,  kad  je  i  mjesto  Dandolova 
lista  „Kraljski  Dalmatin"  Marmont  uzeo  izdavati  u  Ljubljani  svoje  sluz- 
bene'novine  „T  e  1  e  g  r  a  p  h  e    officiel   des    provinces   Illy- 
r  i  e  n  n  e  s"  na  francuskom,  talijanskom,  njemackom  i  hrvatskom 
(ilirskom)  jeziku.  Medutim   prava   i    konacna   organizacija   Ilirije  ure- 
dena    je    Napoleonovim    dekretom    tek    15.    aprila    1811.    (decret  sur 
r  organisation    de   1'  IHyrie)    vec   poslije   odstupa    Marmontova    (u  fe- 
bruaru  1811.). 


277 

Ovim  je  dekretom  Ilirija  razdijeljena  na  scst  civilnih  provincija : 
Kranjsku,  Korusku,  Istru,  civilnu  Hrvatsku,  Dalmaciju  i  Dubrovnik  ie 
Vojnicku  Hrvatsku.  Civilnc  su  se  provincije  raspadale  na  20  okruzja 
^districts),'  ova  na  kotare  (cantons),  a  kotari  opet  na  gradskc  i 
seoske  opcinc.  Od  ovih  provincija  sacinjavao  je  civilnu  Hrvatsku 
sav  prostor  nekadasnje  austrijske  Istre  s  Pazinom,  primorje  od  Mos- 
cenica  do  Senja  i  otoci  Krk,  Rab,  Cres  i  Losinj  uz  svu  ostalu  zemlju 
do  Save.  Vojnicka  se  Hrvatska  (la  Croatie  militaire)  raspadala  kao  i 
prije  na  regimente :  licku,  otocku,  ogulinsku,  slunjsku  i  obje  banskc. 
Vladi  ilirskoj  (Ie  gouvernement  general  des  provinces  de  1'  Illyrie)  sa 
sredistem  u  Ljubljani  stajali  su  na  celu  uz  generalnoga  gu- 
bernatora  jos  i  gencralni  intendant  financija  i 
povjercnik  za  pravosude  (Ie  commissaire  de  justice),  Gu- 
bernatoru  bijase  podcinjena  sva  vojska  u  Iliriji,  kao  i  drzavno  redar- 
stvo  (zandarmerija),  pa  cjelokupna  uprava;  nadalje  mu  je  povjereno 
utvrdenje  gradova  i  gradnja  cesta.  Glavne  poslove  same  uprave,  a 
narocito  zemaljski  proracun,  imao  je  u  rukama  generalni  intendant 
financija,  dok  povjereniku  za  pravosude,  podcinjenomu  jedino  guber- 
natoru,  bjehu  predani  svi  pravosudni  poslovi.  Ova  trojica  pa  jos  dva 
suca  prizivnoga  sudista  Ijubljanskoga  sacinjavali  su  malo  vijece 
(petit  conseil)  ilirskih  pokrajina,  kojemu  je  predsjedao  gubernator,  a 
koje  je  okupljalo  u  svojim  rukama  sve  pravosudne  i  upravne  poslove. 
Uz  ovu  centralnu  ilirsku  vladu  stajao  je  svakoj  od  provincija  na  celu 
posebni  intendant,  a  okruzjima  i  kotarima  podintendanti 
(subdelegue),  gradskim  opcinama  n  a  c  e  1  n  i  c  i  (maire),  a  seoskim 
starjesine.  Kompetencija  svakoga  od  ovih  glavara  bijase  u 
malom  ista  kao  i  ona  glavnoga  intendanta,  komu  su  bili  podredeni 
provincijalni  intendanti,  ovima  podintendanti,  a  ovima  opet  nacelnici 
i  starjesine.  Uz  svakoga  od  ovih  glavara  nalazilo  se  vijece,  sastav- 
Ijeno  od  poglavitih  upravnih  cinovnika,  a  u  opcinama  od  gradana  i 
seljana.  Izuzetak  cini  Vojnicka  Hrvatska,  u  kojoj  je  ostala  nepromi- 
jenjena  bivsa  krajiska  uprava,  tck  joj  je  na  celo  stavljen  visi  casnik 
s  naslovom  vojnickoga  intendanta  sa  sjedistem  u  Karlovcu,  ali  pod- 
vrzen  gubernatoru.  S  u  d  s  t  v  o  bilo  je  u  Iliriji  uredeno  slicno  dal- 
matinskomu  u  doba  Dandolovo.  U  svakom  kotaru  smjesten  je  p  o- 
mirbeni  sud  s  jednim  sucem  (juge  de  paix),  dok  su  u  vedm 
^radovima  (za  hrvatske  zemlje  na  Rijcci,  u  Karlovcu,  Zadru,  Spljctu, 

'  Hrvatsko-dalruatinska  okruzja  bijahu  :    Karlovac,  Rijcka  i  Senj ;  Zadar.  Spljet. 
Sibenik.  Makarska  i  Hvar ;  Dubrovnik.  Kotor  i  Korcula. 


278 

Dubrovniku   i   Kotoru)    osnovani    sudbeni    s  t  o  1  o  v  i    prvoga   ste- 
pena  (tribunal  de  premiere  instance)  za  sve  civilne  i  knmmalne  par- 
nice    a  na  Rijeci  i  Dubrovniku  jos  i  t  r  g  o  v  a  c  k  i    s  u  d  o  v  i  (tribunal 
de  commerce).  Vrhovna  instancija  bila  su  tri  p  r  i  z  i  v  n  a    s  u  d  i  s  t  a 
(cours  d'  appel)  u  Ljubljani.    Zadru  i  Dubrovniku     Pod  Prvo  Potpa- 
dala  je  i  civilna  Hrvatska  uz  Istru,  pod  drugo  Dalmacija  do  Neretve, 
a  pod  trece  teritorij  bivse  dubrovacke  republikc  i  mletacke  Albanije 
(Boke).  U  Vojnickoj  su  Hrvatskoj  ostali  dakako  i  dalje  na  snazi  stan 
kapetanski  i  regimentski  sudovi.  od  kojih  se  moglo  prizvati  na  vrhovm 
vojni    sud   u   Karlovcu.    Razumije    se,    sada   su    s  v  i    s  1  o  )  e  v  i    p  u- 
canstva    izjednaceni    pred    z  a  k  o  n  i  m  a.    a   ti    su  svi  bih 
istovetni  s  onima  u  francuskom  carstvu  (Code  Napoleon  i  drugi  .   U 
voinickom   obziru   uredene  su  sada  tri  divizije ;    prva  )e  bila  Ualma- 
cija    sa    sredistem    u    Zadru.    druga   Hrvatska    s    ^arlovcem     a  treca 
ostale   provincije    s   Ljubljanom.    Ove  su  zemlje    imale  davati  18000 
momaka,    a  Vojna   Krajina    drugih    16.000.    U    financijalnom   pogledu 
bjese  Ilirija  samostalna.  jer  je  Napoleon  zelio.  da  se  sama  od  svo,ih 
dohodaka  uzdrzaje.  Tim  su  poslovima  upravljala  dva  cmovmka  pod- 
cinjena  generalnom  intendantu  financija ;  prvi  je  upravljao  zemal)skim 
prihodima,    a    drugi  je   upravljao  sve  isplate.    Prihode    sacmjavala  )e 
u    prvo    vrijeme    samo    desetina    od    priroda,    no    docnije  su  uvedem 
brojni    porezi    izravni   i    neizravni.    koji    su    narodu    postali    konacno 
upravo  nesnosni,    a  time  i  francusko  gospodstvo.     Skolstvo  )e  ostalo 
isto,  sto  ga  je  uredio  Marmont  na  Dandolovoj  osnovi.    Najvazmja  je 
promjena,    da  je  najvisa  centralna  skola  prenesena  iz   Zadra   u  Du- 
brovnik,    gdje  je  smjestena  u  bivsem    isusovackom  samostanu.    Zna- 
cajno   je,    da  se  u  njoj    ucio    uz    latinski,    francuski   i    talijanski  )0S  i 
hr  vat  ski    (ilirski)    jezik,    a    predavao    ga    je    uceni    Dubrovcamn 

Appendini. 

U  ovakim  naprednim  prilikama  zadesi  Iliriju  pad  Napoleonov. 

Pad  francuske  prevlasti.  Poslije  nesrecnoga  rata  od  1809.  kralj 
je  Franjo  mirovao  neko  vrijeme.  Dugotrajni  ratovi  nanijeli  su  hrvatskom 
narodu  toliko  teskih  udaraca,  da  se  nijesu  mogli  lako  preboljeti. 
Neizmjeran  bjese  porez  u  krvi  i  novcu,  no  sve  te  jade  nadvisi  jos 
1811.  drzavni  bankrot.  jer  se  kralj  Franjo  zbog  preobilnoga  papirna- 
toga  novca,  sto  je  kolao  u  njegovoj  drzavi,  nasao  prisiljenim,  da  snizi 
naredbom  vrijednost  novca  na  jednu  petinu,  cime  je  svaki  drzav- 
Ijanin  izgubio  cetiri  petine  imutka  u  gotovom  novel),  a  najvise  ratar, 
obrtnik  i  trgovac.    Kralj  se  nadao,    da  ce  mu  u  toj  neprilici  biti  od 


279 

pomoci  pozunski  sabor  (sazvan  za  25.  aug.  1811.),  ali  taj  jc  pokazao 
toliko  ogorcenje,  da  ga  je  kralj  konacno  morao  raspustiti.  Uto  stizc 
Napoleona  potpuni  poraz  u  Rusiji,  a  to  bjese  na  proljece  1813.  znak, 
na  koji  je  citava  Evropa  skocila  na  oruzje,  da  se  oslobodi  francuske 
prevlasti.  Sada  je  Ilirija  iscezla,  a  njene  zemlje  opet  dodose  pod  vlast 
kralja  Franje.  Hrvatsku  i  Dalmaciju  zauzeo  je  u  jesen  1813.  general 
barun  Franjo  Tomasicuz  izdasnu  potporu  pobunjena  naroda, 
dok  je  Dubrovnik  i  Boku  zaposjeo  general  Todor  Milutinovic. 
Sada  se  prosiri  ime  D  a  1  m  a  c  i  j  a  na  svu  zemlju  od  Zrmanje  do  Budve, 
koja  bi  opet  ravno  podredena  Becu,  dok  je  Vojna  Krajina  opet  pro- 
duzila  stari  zivot.  Sve  je  to  onda  potvrdio  Becki  kongres  (1815). 
Medutim  becka  vlada  ne  htjede  da  sada  povrati  Hrvatskoj  Napoleo- 
novu  „civilnu  Hrvatsku",  vec  je  ostavi  u  vezi  s  Kranjskom  i  pod- 
vrgne  njemackoj  upravi  u  Ljubljani.  Od  ovih  zemalja  obrazova  vlada 
(3,  aug.  1816.)  kraljevinu  Iliriju  na  veliku  srdzbu  i  brigu 
hrvatskih  staleza.  Tek  poslije  dugoga  trazenja  povrati  kralj  opet 
Hrvatskoj  ovaj  dio  njezine  zemlje  (1822),  ali  kvarnerske  otoke  nc 
povrati  Hrvatskoj,  vec  ih  priklopi  Istri,  dok  se  naslov  „kralj  Ilirije" 
sacuvao  sve  do  danas. 

III. 
Drugo  doba  vladanja  Franje  I. 

(1815—1835). 

Obnovljcni  apsolutizam.  Postupak  becke  vlade  spram  zelja 
Hrvata  poslije  1813.  u  svezi  je  s  obnovljenim  apsolutizmom  po  padu 
Napoleonovu.  Dusa  tomu  apsolutizmu  bijase  prvi  ministar  knez 
Metternich  (od  1809.  do  1848.),  covjek  obrazovan,  duhovit  i 
radin,  ali  silovit  i  samovoljan.  Vec  1811.  predlagao  je  kralju  suspen- 
ziju  ugarskoga  i  hrvatskoga  ustava,  no  Franjo  ne  htjede  da  ga  slusa 
zbog  tadanjih  medunarodnih  zapletaja.  Sada,  poslije  1815.,  poslusa 
Franjo  Metternicha,  pa  tako  se  obnovise  teska  vremena  za  Ugarsku 
i  Hrvatsku.  I  opet  procvate  cenzura  do  nevidjcne  strogosti ;  pace 
svijet  se  nije  smio  baviti  filozofijom,  historijom  ili  prirodnim  naukama, 
vec  jedino  glazbom,  istocnim  jezicima  i  slicnim  ..neopasnim"  predme- 
tima.  Skole  su  zbog  toga  bile  na  pola  prazne,  jer  je  vlada  isla  za 
tim,  da  dobije  pokorno  cinovnistvo,  a  ne  prosvijetljene  drzavljane. 
U  takim  prilikama  Hrvati  i  Madzari  opet  se  uteku  zupanijskim  skup- 
Stinama.  gdje  su  iznosili  glasne  prosvjede.  Nato  imenova  vlada  po 
zupanijama    komisare    te    je    vojnickom    silom    provodila    kraljevske 


280 

narcdbe.  Zbog  toga  nastupi  pravo  politicko  mrtvilo  i  opca  zastra- 
scnost.  No  kad  je  kralj  Franjo  pokusao,  posto  je  buknula  revolucija 
u  Italiji  i  Spaniji,  da  naredbenim  putem  sakupi  30.000  novaka  po 
Ugarskoj  i  Hrvatskoj,  skoce  sve  zupanije  na  otpor,  uskrativsi  su- 
radnju  i  uputivsi  kralja,  da  sazove  s  a  b  o  r.  Kad  konacno  vidje 
Franjo,  da  mu  nema  drugoga  puta,  sazva  sabor  u  Pozun  za  11. 
septembra  1825.,  a  to  je  znacilo  s  nacelnoga  gledista,  koliko  pad 
apsolutistickoga  sistema. 

Pozunski  sabor  od  1825.  do  1827.  Uoci  sabora  pozunskoga 
sastao  se  (22.  aug-  1825.)  hrvatski  u  Zagrebu,  na  kojem  bise  kao 
poslanici  izabrani  Stjepan  Ozegovic  i  Antun  Kukuljevic  u  donju,  a 
Alojzije  Buzan  u  gornju  kucu.  Uputa,  sto  je  primise  od  hrvatskoga 
sabora,  trazi  sjedinjenje  Dalmacije  i  Vojne  Krajine  s  Hrvatskom  i  da 
ubuduce  slavonske  tri  zupanije  placaju  porez  onako  kao  hrvatskc, 
jer  pripadaju  banskoj  upravi,  Inace  provijava  ovaj  sabor,  poslije  po- 
novnoga  austrijskoga  apsolutizma,  za  kojega  vladase  bojazan,  da  ce 
ustav  ugarski  i  hrvatski  naprosto  biti  ukinuti,  sasvim  slican  duh  onomu 
od  godine  1790.,  naime  teznja  za  sto  tjesnjim  pridruzenjem  Ugarskoj 
i  njezinim  stalezima.  Iza  vijecanja  od  gotovo  pune  dvije  godine  po- 
zunski je  sabor  opet  obnovio  one  zakonske  clanke  od  1791.,  kojim 
se  imao  ucvrstiti  drevni  ustavni  zivot,  narocito  onaj  o  sazivu  sa- 
bora svake  trece  godine,  koji  jedini  moze  da  votira  kralju 
novake  za  vojsku  i  potrebni  ratni  porez.  No  onda  se  stalezi  zabavisc 
i  nekim  modernim  reformama.  Tom  su  prilikom  Madzari  zatrazili',  da 
se  madzarski  jezik  uvede  u  sve  skole  i  urede  po  svim  zemljama 
krune  sv.  Stjepana,  dakle  i  u  Hrvatskoj.  No  otpor  hrvatskih  posla- 
nika  bijase  tolik,  da  je  latinski  jezik  ostao  i  nadalje  uredovnim  u 
Hrvatskoj,  a  glede  skola  izjavise,  „da  ce  ciniti  sve,  da  mladez  hrvatska 
nauci  madzarski",  Kad  se  poslije  pozunskoga  sabora  opet  sastao 
hrvatski  (u  Zagrebu  10,  sept.  1827.),  zakljuci  on  na  prijedlog  svojih 
poslanika,  da  mladez  hrvatska  ima  u  svim  visim  skolama  o  b  li- 
g  a  t  n  o  uciti  madzarski. 

Pozunski  sabor  od  1830.  Jos  vise  posli  su  Hrvati  ususret  ze- 
Ijama  Madzara  poslije  tri  godine,  kad  je  starac  kralj  Franjo  sazvao 
nov  sabor  (za  8.  sept.  1830.)  u  Pozun,  da  mu  jos  za  zivota  okruni 
ugarsko-hrvatskim  kraljem  sina  Ferdinand  a.  Cim  se  proculo,  da 
je  sazvan  hrvatski  sabor  u  Zagreb  (za  5.  aug.  1830,),  da  bira  svoje 
poslanike  za  pozunski,  sastadose  se  tri  hrvatske  zupanije  (zagrebacka, 
krizevacka  i  varazdinska)  u  skupstine,  da  biraju  svoje  zastupnike  za 


281 


hrvatski  sabor,    Tom  su  prilikom  sve  tri  zupanije  stvorile  zakljucak,   ^ 
kojim  su  trazile,  da  se  na  pozunskom  saboru  stvori    zakon   o  obli- 
gatnom   ucenju    madzarskoga   jczika   u   hrvatskim    skolama.    U  svezi 
s  time  dobili  su  potom  hrvatski  saborski  poslanici  Stjepan  Ozegovic 
i  Nikola  Zdencaj  za  donju  te  Alojzije    Buzan  za  gornju  kucu  uputu, 
u  kojoj  se  kaze:    „Stalezi  i  redovi    uvidaju   potrebu,    da    se    u    ovim 
kraljevinama  rasiri  madzarski  jezik  i  to  zato,  sto  zele,  da  se  Hrvatska 
i  Slavonija  sto  cvrscim  vezom  uzmognu  svezati  sa  saveznom  kra- 
Ijevinom  Ugarskom.    Stoga  nalazu  gospodi  poslanicima,  neka  nastoje 
oko  toga,  da  se  zakonom  uredi  pitanje  o  ucenju  madzarskoga  jezika 
kao   obligatnoga   predmeta  u  ovim  kraljevinama".    No  sluzbeni  jezik 
ostaje  i  dalje  latinski.  Da  se  tim  zakljuckom  ipak  ne  oslabi  hrvatsko- 
ugarski  drzavopravni  odnos,    izdade  protonotar    Josip    Kusevic 
knjizicu  s  natpisom   „I  u  r  a    m  u  n  i  c  i  p  a  1  i  a",  u  kojoj   dokazuje    na 
osnovi  isprava,    kako  je  Hrvatska  imala  vazda  svoj   zasebni   drzavo- 
pravni   polozaj.    Kusevic    pocinje  od  vremena   doseljenja  hrvatskoga, 
prikazuje    doba    hrvatskih     narodnih    vladara,     pa     narocito    tumaci 
ugovor  izmedu  Hrvata  i  kralja  Kolomana  (1102),  a  onda  redom  crta 
razvitak   hrvatskoga    javnoga    prava   i    zakljucuje    jos    na   osnovi    od 
kraljeva  sankcioniranih  zakona  do  u  najnovije  doba,  da  je  Hrvatska 
vazda  imala  osebujni  svoj  polozaj,  nezavisan  od  Ugarske.^  Ali  sabor 
pozunski    dobrza   je    posao    putem,    kakovu  se  Hrvati    nijesu   nadali; 
njime     se     pocinje     ona     borba      izmedu     Hrvata     i 
Madzara,     koja    je     godinom     1848.     dosla    do    svoga 
vrska.     Okrunivsi  mladoga  nadvojvodu    ugarsko- hrvatskim  kraljem 
kao  F  e  r  d  i  n  a  n  d  a  V.  (28.  sept.   1830.),  sabor  svrati  paznju  na  dva 
pitanja.    Prvo  mu  je  bilo,  da  je  uveo  u  sve  ugarske  urede  madzarski 
jezik  kao  sluzbeni,    a  onda  htjede  da  protestantima  dade  gradansko 
pravo  i  u  Hrvatskoj,  to  jest  da  se  tako  dokine  zasebni  vjerski  hrvatski 
zakon  od   1608.'  Rasprave  su  tekle  veoma  uzbudeno,  za  kojih  uzese 
Madzari    tvrditi,    da  je   „Hrvatska    dio   Ugarske,    koja  mora  da  slusa 
svoju  mater-zemlju",    i  da  nije  nikakova    „savezna  kraljevina".    Dok 
je  konacno  glede  sluzbenoga  jezika  u  Hrvatskoj    pobijedilo   hrvatsko 
stanoviste,    u  protestantskom  pitanju  nije  doslo  do  zakljucka,   vec  je 
preneseno  na  buduci  sabor.  Medutim  se  u  takim  prilikama  zgodi,  da 
zakljucak    hrvatskoga     sabor  a,     e     bi    se    zakonom 
uredilo    uvodenje    madzarskoga    jezika    u    hrvatske 
1  Gl.  gore  str.  188.  Hrvati  dakle  brane  jcdno  svoje  pravo.  a  ne  vodi  ih  nika- 
kovo  ..mracnjastvo"   ili   ..intolerancija",  kako  su  govorili  Madzari. 


282 

skole,  nije  ostvaren.  Kad  su  potom  hrvatski  poslanici  izvi- 
jestili  hrvatski  sabor  (u  januaru  1831.)  o  raspravama  na  pozunskom 
saboru,  rekose :  „Madzari  navalise  na  municipalna  prava  Hrvatske 
velikom  zeslinom;  za  ovaj  put  obranismo  jos  nasc  zakone,  no  ozbiljno 
se  bojimo,  da  to  na  biiducem  saboru  vise  ne  ce  biti  mozno".  Da  se 
bojazan  hrvatskih  poslanika  nije  ispunila,  razlog  je  hrvatski  narodni 

preporod.' 

Uoci  narodnoga  prcporoda.  Pojam  narodne  svijesti  novijega  je 
postanja,  naime  plod  politickoga  i  naucnoga  rada  XIX.  vijeka.  Naj- 
jasnije  se  ona  javlja  u  glavnoj  svojoj  teznji,  u  narodnom  jedin- 
s  t  v  u,  a  onda  u  ideji  demokracije,  to  jest  u  drustvenoj  jedna- 
kosti  svih  slojeva  narodnih.  No  hrvatski  je  narodni  preporod  dobio 
jake  potpore  jos  i  u  razbudjeloj  slovenskoj  ideji,  kojoj  bijahu 
glavni  apostoU  Cehoslovaci  Safafik  i  Kollar,  ali  je  od  prcsudne  vaznosti 
i  rad  Srbina  Vuka  Stefanovica  Karadzica,  koji  je  izdanjem  „Narodnih 
pjesama",  „Male  gramatike"  i  ..Rjecnika"  izazvao  udivljenje  cijele 
Evrope  za  hrvatski  (srpski)  jezik.  Sasvim  je  prirodno,  da  su  se  za 
ove  nove  ideje  prvi  zagrijah  oni  hrvatski  mladici,  sto  su  bili  na 
naucima  u  stranom  svijetu.  Narocito  je  vazno  omladinsko  srediste 
tada  bio  Stajerski  Gradac,  gdje  su  se  oko  1827,  nalaziU  kao  daci 
Ljudevit    G  a  j,'    Fran  Kurelac,  Dimitrije  Demeter  i  Mojo  Baltic'. 

'  Raspolozcnje  Hrvata.  narocito  inteligencije,  u  to  doba,  najjasnije  pokazujc 
pjesma  svecenika  Pavla  Stoosa  „Kip  domovine".  spjcvana  krajem  1830.  ili  pocetkom 
1831.,  u  kojoj  se  ..majka  domovina"  Hrvatska  prikazuje  kao  u  crno  odjevena  zena. 
ostavljena  od  svih,  a  nekoc  uresena  krasnom  krunom  i  biserom,  te  joj  se  u  usta 
mecu  rijeci:  ..Narod  se  drugi  sebi  raduje  (t.  j.  Madzari).  —  A  z  menom  sinko  moj 
se  sramuje,  —  Vre  i  svoj  jezik  zabif  Hrvati  —  Hote,  ter  drugi  narod  postati".  — 
Madzarski  jezik  uveden  je  u  sve  gimnazije  u  Hrvatskoj  od  1.  okt.  1833.  kao  „ordi- 
narium  studium"  za  sve  ucenike  bez  izuzetka  n  a  r  e  d  b  o  m  kralja  Franjc  od  11.  apr. 
1833..  koju  je  onda  jos  i  u  ime  svoje  proglasilo  18.  juna  kr.  ugarsko  namjcsnicko 
vijece,  naime    tada   i  za  Hrvatsku  vrhovna  vlada. 

-  Ljudevit  Gaj  rodio  se  u  Krapini  8.  jula  1809.,  gdje  mu  je  otac  Ivan  bio  Ije- 
karnik,  a  doselio  se  u  Krapinu  iz  Pozuna  (1783).  Inace  bjese  podrijetlom  iz  Er  d  e  Ij  a. 
Ljudevit  Gaj  promoviran  je  na  doktora  filozofije  u  Leipzigu  20.  jula   1834. 

3  Mojo  Baltic  Glinjanin  bjese  dusa  toga  dastva.  Za  nj  kaze  sam  Gaj  :  ,.0n  mem 
prvi  otkri  nutarnju  vrijednost  cistoga  nasega  narodnoga  je- 
zika.  koji  je  jedini  dostojan  opcenoga  imena  ilirskoga  (stokavstine).  Trudom 
se  njegovim  ja  kano  rodeni  Zagorac  naucih  poznavati  azbuku  i  valjanim  izgovorom 
izgovarati  cist  jezik.  S  njim  prvim  citah  narodne  pjesme  srpskc 
po  Vuku  na  svijet  izdane.  te  dokucih  i  osjetih  neprocjenost  njihovu." 
(Autobiografija  u   ..Gajevoj  knjiznici"). 


283 


U  torn  drustvu  mladih  Hrvata.  Srba  i  Slovenaca  zatitrase  prvi  snovi 
o  narodnom   preporodu,  a  i  sam    Ljudevit  Gaj    dobio  je  u  n,emu  ne 
samo  svoje  prvo  pravo  narodno  obrazovanje,  nego  se  i  zameci  njcgovih 
docnijih  ..ilirskih"  ideja  imadu  tude  da  trazc.'  Iz  Graca  posao  jc  Ga) 
uPestu  na  sveuciliste,  da  uci  pravo  (1829).  gdje  se  upozna  s  Kollarom, 
tadanjim  pestanskim    protestantskim  svecenikom,  a  po  njemu  onda  i 
sa  Safafikom.  I  ako  se  Gaj  vec  i  prije  toga  poznanstva  odusevljavao 
za  Slovenstvo,    odsada    postade   pravim    svecenikom   ideje  slovenske 
uzajamnosti    s  konkretnim    oblikom    knjizevno-kulturnoga    zbhzenja    i 
vjerske  tolerancije.  Tako  se  dakle  zgodi,  -  a  to  je  veoma  znacajno 
—   da   je    prva    iskra    hrvatskoga    narodnoga    preporoda    vrcnula    iz 
Pestc    i  to    bas    onda,    kad    se    sluzbena    Hrvatska    na    svom    saboru 
kao  i'  u  svojim    zupanijama    malo  da  ne  predala  u  ruke   Madzanma. 
Godine   1830.  naime  izdao  je  Gaj  knjizicu  s  natpisom :   „Kratka  osnova 
horvatsko-slavenskoga  pravopisanja",  u  kojoj  uz  ortografske  refornie 
na  osnovi  onovremene  ceske  ortografije  istace  jos  i  temeljne  misli 
o    knjizevnoj    zajednici    s  ostalim    Slovenima,    all    u    prvom 
redu  izmedu  Hrvata  i  Slovenaca.    Vec  je  dosada  hrvatska  omladma 
znala    za    Gajevo    rodoljubno    nastojanje   i   osobitu    agitaciono-govor- 
nicku  vjestinu,  ali  odsada  dalje,  poslije   1830.,  postade  joj  on  pnznati 
voda.  a  narocito    otkad  se  je  u  jesen    1831.  poslije    dovrsemh    prav- 
nickih  nauka  stalno  nastanio  u  Zagrebu.  Sada  mu  je  prva  briga  bila, 
da  okupi  oko    sebe  sve  bolje    talente,  a  onda  uze  nasto)ati,  kako  bi 
dobio  dopustenje,    da  smije    izdavati    politicke    i    beletri- 
sticke     no  vine,     u    cem    je    punim    pravom    gledao    najsnaznije 
sredstvo    za   budenje    narodne    svijesti   i    najuspjesnije    orude    protiv 
otudivanja  domacih  sinova. 

Dok  je  odusevljeni  Gaj  ovako  radio,  izdao  je  (u  maju  1832.) 
mladi  zagrebacki  pravnik  Ivan  Derkos  knjizicu  („Genius  patriae 
super  dormientibus  filiis  suis"),  kojom  pokusa  probuditi  u  Hrvata 
Ijubav  za  h  r  V  a  t  s  k  u  domovinu,  kao  nesto  razlicno  od  Ugarske 
(Hungarije).  a  uza  to  je  za  hrvatski  jezik  predlozio,    „da  se  sva  na- 


>  Gaj  sam  kaze  :  ..Prijateljstvo.  koje  me  jc  vezalo  s  milim  mojim  zeml,akom  i 
suucenikom  Dimitrijem  Dcmctrom.  veoma  utjccasc  u  buducnost  kn,.zcvna  nasega 
razvica.  Baltic  i  Demeter  bijahu  od  naSinaca  prvi.  koji  su  sa  mnom  bas 
kano  kroza  san  u  buducnost  gledali  bajnu  sliku  preporodene  nam  narodnosti.  Oo- 
tovo  nista  povcce  nijc  ucinjeno  dosad  (t.  j.  kad  je  Gaj  to  napisao.  na.me  oko 
1851.)  u  poslu  narodnoga  preporodenja.  o  cem  se  mi  ne  bismo  vec  tad  a  (naime 
u  Gracu  1827.  — 1829.)  bili  dogo  v  arali" 


284 

rjecja  u  Hrvatskoj,  Slavoniji  i  Dalmaciji  sloze  u  jedanjezik  ne 
pucki  vec  knjizevni,  kojim  bi  se  pisala  znanost,  periodicni  spisi 
i  na  kojem  bi  se  pjesnistvo  gojilo".  Ovu  misao  ujedinjenja  narodnoga 
unutar  Hrvatske,  Slavonije  i  Dalmacijc  i  to  na  politickom  i  jezicnom 
polju  izrece  jos  iste  godine  i  Gaj  (u  jednoj  prigodnoj  pjesmi);  ali  pravi 
osnivac  hrvatskoga  narodnoga  politickoga  programa  bjesc  grof  Janko 
Draskovic,'  izdavsi  krajem  iste  godine  1832.  u  Karlovcu  prvi 
hrvatski,  i  to  stokavskim  narjecjem  pisani  politicki  spis  s  nat- 
pisom  :  „D  i  s  e  r  t  a  c  i  j  a",  koji  je  od  epohalae  vaznosti  u  historiji 
hrvatskoga  politickoga  zivota.  U  njemu  su  iznesene  prvi  put  poli- 
ticke  ideje  na  modcrnoj  narodnoj  osnovi  i  ostadose  zapravo  sve  do 
danas  hrvatskim  narodnim  idealom.  Buduci  da  je  „Disertacija"  u 
svezi  sa  sazivom  hrvatskoga  sabora,  koji  je  imao  birati  poslanike 
svoje  za  pozunski,  grof  Draskovic  svjetuje  buduce  poslanike,  kako 
treba  da  traze,  da  se  u  jednu  politicku  cjelinu  kao  Velika  1 1  i- 
rija  skupe  ove  zemlje:  Hrvatske,  Slavonija,  Dalmacija,  Vojna  Kra- 
jina,  Rijeka  i  Bosna,  a  onda  da  im  se  miloscu  kraljevom  jos  pridruze 
slovenacki  krajevi  Kranjske,  Stajerske  i  Koruske.  U  toj  jedinstvenoj 
drzavnoj  organizaciji  itna  da  bude  sluzbeni  jezik  jedino  „iliricki" 
(t.  j,  stokavski  govor),  a  vrhovnu  vlast  u  ime  kraljevo  treba  da  vrsi 
ban,  cija  se  vlast  ima  da  obnovi,  kako  je  nekoc  bila,  i  koji  ima  da 
bude  po  narodnoj  volji  i  povjerenju. 

Hrvatski  saber  od  1832.  U  ovakovom  se  dusevnom  raspolo- 
zenju  sastao  hrvatski  sabor  (u  Zagrebu  11.  novembra  1832.).  Tada 
bjese  banom  barun  Franjo  Vlasic  (1832—1840),  odlucan  i  iskren 
prijatelj  hrvatskoga  naroda.  Odmah  poslije  otvorenja  ban  izabra  sebi 
potkapetanom  kraljevine  generala  Jurja  Rukavinu  Vidovgradskoga, 
a  taj  se  nato  zahvali  u  saboru  hrvatskim  jezikom  uz  burno 
klicanje  sabranih  staleza.  To  je  od  vijekova  prvi  hrvatski 
govor  izrecen  u  hrvatskom  saboru.  Kad  se  je  preslo 
na  raspravu  o  uputi  za  pozunske  poslanike,  sabor  je  pokazao  jedno- 
dusno  veliko  ogorcenje  protiv  postupka  Madzara,  a  narocito  na 
nedavnom  saboru  od  1830,  U  toj  se  raspravi  narocito  istaknu  clan 
banskoga  stola  grof  Karlo  Sermage,  koji  konacao  obiljezi  poH- 
ticku  situaciju  ovim  rijecima  :  „I  odista,  ako  ne  cemo  da  sami  scbe 
zavaravamo,    moramo    priznati,    da  sva  nakana  Madzara  ide  za  tim, 

'  Rodio  se  u  Zagrebu  20.  okt.  1770.  Kad  se  pridruzio  narodnom  pokretu,  bile 
su  mu  vec  sczdeset  i  dvije  godine.  Umr'o  je   14.  Jan.   1856. 


285 

da  sve  nase  pradjedovske  obicaje  i  zakonito  stccena  prava  i  privi- 
legije,  sto  smo  ih  nastojali  da  kroz  vijekove  utvrdimo  i  sacuvamo, 
svojom  nama  dusmanskom  premoci  na  saboru  dokinu,  kraljevstvo 
nase  mnogo  starije  negoli  je  Ugarska  razvale,  i  da  mu  ostave  samo 
prazno  ime".  Pod  dojmom  ovoga  govora  izradena  je  uputa  za 
hrvatske  poslanike.  Izabrani  su  grof  Janko  Draskovic  za 
gornju,  a  Herman  Buzan  i  AntunKukuljevicza  donju 
kucu,  U  pitanju  protestantskom  imadu  nepokolebivo  ostati  kod  doja- 
kosnjega  stanovista,  nadalje  dozvati  ugarskim  stalezima  u  pamet, 
da  su  se  oni  svoje  volje  podvrgli  ugarskoj  vladi  dotle,  dok  Hrvatska 
ne  bude  prostranija,  da  uzmogne  sama  svoju  samoslalnu  vladu  po- 
drzavati,  Stoga  traze  hrvatski  stalezi  od  svojih  poslanika,  da  izrade 
kod  kralja,  da  se  banska  vlast  opet  obnovi  u  starom  ugledu  i  moci 
sjedinjenjem  Vojne  Krajine,  Rijeke  i  Dalmacije.  Glede  ubiranja  polo- 
vice  ratne  dace  (kontribucije)  nalaze  instrukcija  poslanicima,  da  imadu 
na  pozunskom  saboru  izjaviti,  da  ce  Hrvati  natrag  povuci  zak.  cl, 
LIX.  od  god,  1791.  i  povratiti  se  na  staro,  naime  da  se  o  njoj  i  opet 
raspravlja  jedino  na  hrvatskom  saboru,  ako  bi  Madzari  kusali,  da 
diraju  u  ovo  pravo  Hrvata.  I  u  jezicnom  pitanju  nalaze  uputa 
poslanicima,    da    cuvaju    pravo    latinskoga    jezika    na    hrvatskom  te- 

ritoriju. 

Pozunski  saber  od  1832.— 1836.  Ovakav  tecaj  saborske  rasprave 
pokazuje,  da  se  misljenje  hrvatskoga  plemstva  poslije  1830.  znatno 
promijenilo.  Straha  ujedared  nestade,  a  zamijeni  ga  narodna  svi- 
j  e  s  t  ojacana  ne  toliko  knjizevnim  istupom  mlade  generacije,  vec 
poglavito  sudjelovanjem  hrvatskoga  visokoga  plemstva.  To  se  jasno 
vidjelo  i  na  pozunskom  saboru,  koji  je  kralj  Franjo  otvorio  20.  de- 
cembra.  Ovaj  je  sabor  pokazivao  medu  madzarskim  zastupnicima 
vec  potpunu  vecinu  privrzenika  napretka  i  narodne  madzarske  misli, 
trazeci,  da  se  moderne  reforme  provedu  u  liberalnom  i  madzarskom 
duhu.  Ovim  je  zastupnicima  bio  na  celu  Franjo  Deak,  zaladski 
zupanijski  poslanik,  odlican  govornik  i  zagovarac  liberalnih  nacela. 
Odmah  u  pocetku  uze  sabor  u  raspravu  pitanje  u  r  b  a  r  a,  naime  o 
odnosu  izmedu  gospodara  i  kmetova.  No  donja  se  kuca  sada  velikom 
vecinom  izjavi  u  demokratskom  duhu  za  potpuno  dokinuce 
kmetova,  naime  „da  puk  dobije  pravo  vlasnistva  i  gradanstva". 
pa  da  se  tako  „stvori  narod".  Ovom  su  se  prijedlogu  protivili  Hrvati 
svom  zestinom,  izjavljujuci,  da  hrvatsko  plemstvo  mora  propasti,  ako 
se  oslobode    kmetovi  i  dokine   robota,   jer  niti  ima  u  zemlji  radnika, 


286 


niti  ih  moze  siromasno  plcmstvo  placati.  No  donjoj  kuci  pndruzi  se 
i  gornja  pa  tako  bi  zakonska  osnova  prihvacena,  a  samo  cmjenici, 
da  ju    kralj    Franjo    po    savjetu    Mctternichovu    ne    htjede    pnhvatiti 

kao  revolucionarnu  i  demokratsku",  ima  sc  pripisati,  da  je  konacno 
poprimila  veoma  blagu  formu,  dopustajuci  seljaku  kmetu  slobodno 
selienje  i  otkup  od  robote  gotovim  novcem.  Uz  urbarsko  pitan,e 
sabor  se  zabavi  i  protestantskim.  no  hrvatski  su  poslanici  nepoko- 
lebivo  branili  svoj  drevni  vjerski  zakon.  ne  dopustajuci,  da  im  se  to 
pravo  otme.  ma  da  su  u  stvari  bili  odista  ..nesuvremem  ,  Ah  nato 
uzmu  Madzari  tvrditi,  da  su  tri  slavonske  zupanije  (ih  Slavoni,a) 
oduvijek    cisto    ugarska    zemlja,    a    onda    to    isto   jos    i   za   Rijeku   i 

ugarsko"  primorjc  cara  Josipa.  Konacno  spasise  Hrvati  za  sebe  i 
tai  put  svoje  pravo,  a  pomogao  im  je  i  sam  ban  Vlasic  u  gorn,o, 
kuci  rekavsi,  da  je  Rijeka  s  primorjem  ne  samo  po  historMskom 
pravu  i  geografskom  polozaju  hrvatska,  vec  i  „po  zdravom  razumu  . 
jer   nije    mozno,    ,.da   bi    Madzari    mogli    imati    ondje    preko    Hrvata 

ikakih  prava". 

Posred  ovih  zestokih  rasprava  i  borba  umre  2.  marta  1835.  starac 
kralj  Franjo  I.  iza  cetrdesetitrogodisnjega  vladanja.  Na  pnjcstolu 
naslijedi  ga  sin  Ferdinand  V, 

IV. 
Ferdinand  V. 

(1835—1848). 
Pozunski  sabor  od  1832.  do  1836.  Buduci  da  je  novi  vladar 
Ferdinand  V.  jos  1830.  bio  krunjen,'  mogao  je  sabor  nesmetano  ra- 
diti  dalje,  izuzevsi  brigu  oko  svecanoga  poslanstva  u  Bee,  da  pri- 
sustvuje  ukopu  preminuloga,  a  da  pozdravi  novoga  kralja.  Kad  )e 
stupio  na  prijestolje,  Ferdinandu  bile  su  vec  42  godine.  Resila  ga 
neogranicena  dobrota,  neiscrpiva  blagost  i  vjecna  pripravnost,  da 
nesto  dobro  ucini,  ali  u  drugu  ruku  bjese  tako  boljezljiv  i  slab,  dc 
se  pokazalo  nuznim  okruziti  vladara  nekim  odlicnim  licnostima,  d< 
mu  budu  prvi  savjetnici.  Toj  ..drzavnoj  konferenciji"  stajao  je  m 
celu  knez  Metternich,  a  uza  nj  i  kraljeva  braca  nadvojvode  Ludovil 
i  Franjo  Karlo.  Odmah  po  nastupu  Ferdinandovu  zapocela  je  na  po 

'  Ferdinand  IV..  sin  Fcrdinanda  III.,  umro  je  jos  prijc  oca.  pa  tako  nije  usa. 
u  red  samostalnih    vladara;  gl.  gore  str.   194—195. 


287 

zunskom  saboru  rasprava  o  madzarskom  jeziku.  U  njoj  Madzari 
zatrazise  od  Hrvala,  da  ga  imadu  uvesti  u  svoje  skole  od  petoga 
razreda  gimnazije  dalje  kao  n  a  s  I  a  v  n  i  jezik,  a  poslije  deset  godina 
da  ga  imadu  nauciti  svi,  koji  hoce  da  stupe  u  javnu  sluzbu.  Tom  sc 
prijedlogu  hrvatski  poslanici  odlucno  oprijese;  ali  kad  ih  obje  kuce 
(gornja  i  donja)  nadglasase  stvorivsi  zakljucak,  da  se  u  Hrvatsku  i 
Slavoniju  uvodi  madzarski  jezik  kao  sluzbeni,  obratise  se  oni  za- 
sebnom  predstavkom  na  kralja  Ferdinanda,  a  taj  im  uvazi  ocajni  glas 
uskrativsi  sankciju  saborskomu  zakljucku  (28,  apr.  1836.).  Jos  prije 
negoli  je  stigao  kraljev  otpis  na  sabor,  dali  su  Hrvati  na  usta  svoga 
poslanika  Hermana  Buzana  (9.  marta)  svecanu  izjavu,  da  se  „ne  ce 
odroditi  od  svojih  otaca,  vec  narodnost  svoju  cuvati  svim  dopustenim 
sredstvima,  a  municipalna  prava  njihova  da  na  osnovi  zakona  (zak. 
cl.  CXX  :  1715')  nikad  ne  mogu  da  budu  predmetom  rasprave  u  ugar- 
skom  saboru,  koji  nema  prava,  da  se  mijesa  u  unutarnju  upravu 
Hrvatske".  Konacno  izjavi  Buzan,  da  se  Hrvati  „ne  bore  za  mrtvi 
latinski  jezik,  nego  za  svoje  p  r  a  v  o,  jer  oni  sami  mogu  sebi 
odrediti  sluzbeni  jezik  kojigod  hoce,  pace  i  hrvatski,  a  taj  je 
bas  u  posljednje  doba  veoma  napredovao".  Kad  je  skoro  potom  kralj 
Ferdinand  zakljucio  sabor  (2.  maja  1836.),  razisli  su  se  Hrvati  i 
Madzari  kao  otvoreni  protivnici.  Medu  njima  pukao  je  —  poslije 
sedam  punih  stoljeca  —  jaz,  koji  je  od  dana  do  dana  postajao  sve 
dublji  i  siri,  Izvjestaj  svojih  saborskih  poslanika  primio  je  potom 
hrvatski  sabor  (5.  aug,  1836.)  na  znanje,  a  onda  izrece  napose  za- 
hvalu  kralju  za  potvrdu  hrvatskih  municipalnih  prava, 

Hrvatski  narodni  preporod;  Ljudevit  Gaj.  Kad  je  Buzan  u 
pozunskom  saboru  izjavio,  da  je  hrvatski  jezik  „u  posljednje  doba 
veoma  napredovao",  imao  je  pred  ocima  rad  hrvatske  omladine 
s  Ljudevitom  Gajem  na  celu.  PosHje  dugoga  cekanja  i  uklonjenja 
raznih  poteskoca  dobio  je  Gaj  konacno  dozvolu  od  kralja  Franje,  da 
moze  izdavati  politicke  novine  i  beletristicki  casopis  (15,  juna  1834.). 
Kako  je  pripravni  rad  ispunio  ostatak  godine  1834,,  donijela  je  tek 
nova  godina  1835,  hrvatskomu  narodu  „N  o  v  i  n  e  h  o  r  v  a  t  s  k  e"  i 
njihov  literarni  prilog  „Danica  horvatska,  slavonska  i 
<i  a  1  m  a  t  i  n  s  k  a".  „Novine"  izlazile  su  utorkom  i  subotom,  a  „Da- 
nica"  samo  subotom,  U  prvi  se  kraj  posluzise  Gaj  i  njegovi  drugovi 
kajkavskim    narjecjem,    jer    su    htjeli    da   prije  svega  osvoje  za  svoje 

'  Gl,  gore  str.  213. 


288 


osnove   kajkavski   Zagreb  i  okolicu.    No  vec  od   januara    1836.  ucini 
Gaj    radikalnu   promjenu    i  pravi  korak  ..narodnoga   preporoda" :    on 
prihvati  stokavski  govor  Hrvata  i  Srba  kao  opci  knjizevni  jezik,  novi 
pravopis  i  ime  i  1  i  r  s  k  o  kao  oznaku   narodnoga    jedinstva. 
Tim   odvaznira  i  presudnim   cinom    Gaj  je  izveo   najvece  svoje  djclo, 
uklonivsi  njimc  i  posljednu  zagradu,  sto  je  dijelila  Hrvata  od  Hrvata, 
a  onda  Hrvata  od  Srbina.  To  je  bez  sumnje  jedan  od  najvelicajnijih. 
dogadaja   u    historiji   hrvatskoga  naroda,  jer  je  stoljetnomu  provinci- 
jalnom  cjepkanju  i  drobljenju  zadan  smrtan  udarac,  a  time  udahnuta 
sve  dotle  nesvijesnim  narodnim  slojevima  svijest  danasnjega  hrvatskog. 
narodnog  i  politickog  zivota.  Bez  ovoga  slavnoga  cina  Gajeva  i  nje- 
govih    odusevljenih    mladih    drugova    ne    da    se    nikako    zamisliti   sav 
buduci  hrvatski  politicki  rad,  a  navlas  onaj  oko  narodnoga  ujedinjenja. 
Tako   dakle    nestaje    godinom    1836.    stare    Hrvatske,    a 
rada    se    nova    i    s   njome    nova    era    u    politickom    t 
kulturnomzivotuhrvatskom. 

Ovomu  je  smjelom  istupu  hrvatske  omladine  isla  tada  na  ruku  i 
opca  politicka  situacija.  U  Becu  bili  su  vec  dosta  zabrinuti  zbog  svc 
vecih    zahtjeva   Madzara   pa  su  stoga  povladivali  hrvatskomu  otporu 
davsi  Gaju  dozvolu  za  uredenje  stamparije    (7.  juna  1837.)   i   dopus- 
tivsi  mu  nesmetano  ..ilirsku"  promjenu.  No  mnogo  je  znatnije,  sto  su 
hrvatski  stalezi  tada,  poslije  sabora  od  1832.-1836.,  bih  ogorceni  na 
Madzare,    poglavito    s  dva  razloga:    plemstvo    zbog   namjere  njihove, 
da  se  seljak  ucini  slobodnim,  a  svecenstvo  zbog  protestantskoga  pitanja, 
Tako  se  dakle  zgodi,  da  se  oba  ova  glavna  faktora  sjedinise  s  omla- 
dinom  u  jaku  falangu  na  obranu  hrvatskih  municipalnih  prava  i  oja- 
canje  jezicnoga  i  literarnoga  narodnoga  preporoda.  Prve  se  posljedice 
odmah    pokazase:    otvorene    su    brojne    citaonicc    po    zemlji,    od 
kojih   je    najvaznija   bila    zagrebacka    s  grofom  Jankom  Draskovicem 
kao  predsjednikom  na  celu,    a  u  kojima  su  clanovi  mogU  nesmetano 
izmjenjivati  svoje  politicke  misH  i  njegovati  narodni  jezik.  Nadaljc  se 
zapocelo  raditi  za    hrvatsko    kazaliste,  poglavito  trudom  Di- 
mitrija  Demetra,    dok  je  Gaj   zamislio,    a  stalezi   i   prihvatih    njegovu 
misao,    da    se    osnuje    uceno    drustvo    za    proucavanje    narodnoga 
jezika  i  za  napredak  naucnoga  rada.  Sve  je  to  u  malo  godina.  toliko 
preporodilo  hrvatski  narod,  da  je  obrana  njegovih  prava  na  pozunskoro 
saboru  poprimila  jos  krepciji  oblik. 

Pozunski   saber   od    1839.  i  1840.    Kad    je    poslije    trogodisnje 
stanke  kralj  Ferdinand  opet  sazvao  pozunski  sabor,  sastao  se  (21.  i 


289 


22,  maja  1839.)  hrvatski  sabor  u  Zagrebu  i  izabrao  kao  svoje  posla- 
nike  banovca  i  velikoga  zupana  pozeskoga  Andriju  Markovica 
za  gornju  pa  Aleksandra  Dominica  i  Hermana  Buzana 
za  donju  kucu,  U  uputi,  koju  im  je  dao  sabor,  izrijekom  je  istak- 
nuto,  da  imadu  zatraziti,  da  se  u  kraljev  naslov  uz  Ugarsku  a  po- 
slije  Ceske  vazda  unosi  jos  i  ..Dalmacija,  Hrvatska  i  Slavonija". 
Time  su  htjeli  ukloniti  uobicajenu  formulu  „pridruzene  strane"  (partes 
annexae),  koja  nije  odgovarala  onomu  drzavnopravnom  polozaju 
Hrvatske,  kako  su  ga  nosili  hrvatski  stalezi  u  svojoj  svijesti,  Nadalje 
su  se  imali  nepokolebivo  opirati  gradanskomu  pravu  protestanata  i 
svojski  zauzimati  za  latinski  jezik  protiv  uvedenja  madzarskoga  jezika 
u  hrvatske  urede,  a  tako  i  za  izravno  sjedinjenje  Dalmacije  i  Vojne 
Krajine  s  Hrvatskom,  po  cemu  bi  se  znatno  podigao  ugled  bana 
hrvatskoga, 

Pozunski  je  sabor  otvorio  sam  kralj  Ferdinand    (6.  juna),  a  ma- 
dzarski  su  stalezi    ubrzo  nasH  povoda,    da    opet    navale  na  hrvatska 
prava.    Prije    svega  i  opet    iznijese    prijedlog  o  uvodenju    madzar- 
skoga jezika  u  sve  hrvatske  urede  i  skole  (kao  nastavnoga],  pace 
i  u  Vojnoj  Krajini,    a  isto  tako    da    se  i  zakoni  i  okruznice    ugarskc 
vlade  izdaju  jedino  na  madzarskom  jeziku,  kako  za  Ugarsku,  tako  i 
za  Hrvatsku.    I   opet   se    tomu    opr'o    Herman    Buzan    (16,    jula 
1839.)  izjavivsi,  da  „stalezi  i  redovi  hrvatski  i  slavonski  ne  idu  toliko 
za  tim,  da  sebi   sacuvaju    taj  jezik,    koHko    ono    p  r  a  v  o,  po  kojemu 
mogu    samisebi    da    odreduju    svoj    sluzbeni  jezik,  pa 
stoga  pronadu  H  mozda  jednom  za  zgodno,  zamijenit  ce  latinski  jezik 
svojim,  narodnim",  Ove  rijeci,  a  navlas  izjava,  da  Hrvati  pomisljaju, 
kako  bi  svoj  jezik  uciniH  diplomatickim  u  Hrvatskoj  i  Slavoniji,  izazva 
vehko  uzbudenje  kod  Madzara,   Svi  su  oni  sada  uzeH  Hrvatima  po- 
ricati  pravo,    da  mogu    uvesti    hrvatski    jezik    kao    sluzbeni    u    svojoj 
domovini,    i  stvorise    zakljucak,    kojim    odredise    desetgodisnji 
rok,    do     kojega    se    ima    i     u    Hrvatskoj    i    Slavoniji 
zapoceti    madzarski    uredovati.  Na  glas  o  ovoj  raspravi 
uzbuni  se  sva  Hrvatska  i  Slavonija.  Zupanijske  su  skupstine  odaslale 
kralju  Ferdinandu  „krepke"  predstavke  s  molbom,   „da  bi  Njeg.  Ve- 
licanstvo   uskratilo  svoje  odobrenje    svim  (pozunskim)    saborskim  za- 
kljuccima,  koji  se  protive'  narodnosti  i  municipalnim  pravima  kraljevina 
Dalmacije,    Hrvatske  i  Slavonije,    a    narocito    onomu  o  uvedenju  ma- 
dzarskoga jezika".  Pace  zagrebacka  zupanija  jos  zakljuci  na  prijedlog 
grofa    Janka    Draskovica,    da    se    u    kralja    opet    izmoli    posebna 

19 


290 

hrvatska  via  da,  kao  u  doba  Marije  Terezije,  dosljedno  da  se 
Hrvatska  odruzi  u  upravi  od  Ugarske,  Konacno  ustade  protiv  uvo- 
denja  madzarskoga  jezika  i  sam  ban  V  1  a  s  i  c  upravivsi  na  kralja  (21. 
Jan.  1840 ),  malo  dana  prijc  svoje  smrti,  predstavku,  u  kojoj  ga  zamoli, 
da  od  Hrvata  ukloni  „posve  strani"  madzarski  jezik,  Kralj  Ferdinand 
odista  je  i  udovoljio  molbi  Hrvata,  pa  je  otpisom  na  sabor  (od  5. 
maja  1840.)  otklonio  potvrdu  zakljucka  o  uvodenju  madzarskoga  jezika 
u  Hrvatskoj  poslije  deset  godina  (to  jest  od  1850-  dalje), 

Medutim  je  sabor  pozunski  kusao  da  zada  nove  rane  hrvatskim 
pravima,  jer  su  sve  njegove    moderne    reforme   isle  za  tim,    da  una- 
prijede  madzarski  jezik  ili  madzarsku    drzavnu  ideju.    Zbog    toga  su 
se  nasli   Hrvati   prinudeni,    da    se    bore    za    konzervativno    stajaliste. 
Tako  su  se  oni  digli  protiv  potpuna  otkupa  seljaka,  bojeci  se,  da  ce 
to  biti  „na  propast  i  plemstvu  i  seljastvu,  koje  ce  zapasti  u  lihvarske 
ruke",  a  stalno  se  opirahu  podjeljenju  gradanskoga  prava  protestan- 
tima  u  Hrvatskoj.    S  druge    su  pak  strane    morali  braniti    pravo  Hr- 
vatske  na  Slavoniju,  koju  su  Madzari  uzeli  vec  racunati  kao  teritorij, 
koji  izravno  pripada  Ugarskoj,    a  konacno  i  stoljetno  pravo,    da  Hr- 
vatska placa  p  o  1  o  V  i  c  u  vojnoga  poreza  (media  dica),  sto  ga  placa 
Ugarska  od  jedne  porte,"    jer  su  madzarski   stalezi   isli   za  tim,  da  i 
u  tomu  izjednace   Hrvatsku  s  Ugarskom.    Ali   snazni   istup  hrvatskih 
poslanika  osujeti  i  taj  put  sva  nastojanja  Madzara;   jedino  u  pitanju 
oslobodenja  seljaka    (naime  u  pitanju  njihova    otkupa)    nijesu    uspjeli, 
buduci    da    je    saborski   zakljucak    dobio    kraljevu    sankciju.    Kad  se 
potom  sastao   hrvatski   sabor    (u  Zagrebu  10.  aug.  1840.)    pod    pred- 
sjedanjem    banova    zamjenika'    zagrebackoga    biskupa   Haulika,  primi 
punim    zadovoljstvom   na    znanje    izvjestaj    svojih    poslanika,    a  onda 
zakljuci  (cl,  XXIV.),  neka  se  zamoli  kralj,  „da  se  u  kr,    zagrebackoj 
akademiji    i    po    svim    gimnazijama    urede    katedre 
•cistoga    narodnoga    jezika    (stokavstine)",    jer  stalezi  sma- 
traju  duznoscu  svojom,    „da  i  nas  jezik    sto    vecma   uzgojimo,  da  se 
iako  istakne  tip  nase  narodnosti".    Ovojeprvi    saborski    za- 
kljucak   od    vijekova     stvoren    u    korist     procvata 
hrvatskoga  jezika,  a  svjedoci,  e  je  ideja  narodnoga  preporoda 
vec    toliko    uznapredovala,    da  je   uhvatila    cvrsta    korijena  u  saboru 
medu  hrvatskim   stalezima,    Duh,    koji  je    provijavao   hrvatski   sabor, 

'   Gl.  o  torn  gore  str.  163. 

-  Ban  Franjo  Vlasic  umro  je   16.  maja   1840;  pokopan  je  u  crkvi.  sv.  Katarinc. 


291 

osokolio  je  na  daiji  rad  i  siroku  javnost,  pa  je  1841.  osnovano 
„Gospodarsko  drustvo"  za  unapredivanje  poljodjelstva  u 
Hrvatskoj,  a  1842,  u  krilu  zagrebacke  citaonice  „M  a  t  i  c  a  I  li  r  s  k  a" 
za  unapredivanje  knjizevnosti, 

Postanak  madzaronskc  i  ilirskc  stranke.  Tako  je  hrvatski  narod 
zanosnim  radom  u  nekoliko  godina  sebi  izgradio   temelje    svoga  mo- 
dernoga  kulturnoga  zivota.  Sada  je  trebalo  i  organizirati  obranu  ovih 
stecevina,  a  to  je  moglo  da  bude  zadaca  samo  jake  politicke  stranke. 
Sve  do   1840.  uopce    nije    bilo    u    Hrvatskoj    izrazitih    politickih    stra- 
naka,    naime    slozenih  na  nacelnoj    osnovi  s  istaknutim    programom  i 
organizacijom ;    bile  su    samo    politicke    skupine,    koje    su  se  stvarale 
kod  pojedinih  pitanja.    U  Hrvatskoj  bilo  je  dosta  prijatelja  Madzara, 
ali  su  ovi  bill  bez  medusobne  jace  sveze.   Medutim  napredak  ilirske 
ideje    navede    Madzare  na  misao,    da  organiziraju    svoje    privrzenike 
u  stranku  sa  zadacom,    da   pobija    ilirstvo.    Tako  se  dakle  pocctkom 
1841,    obrazova    „h  o  r  v  at  s  k  o  -  u  g  a  r  s  k  a    s  t  r  a  n  k  a"    s  bracom 
barunima  Levinom  i  Jurjem  Rauchom  te  turopoljskim   komesom  An- 
tunom  Danijelom  Josipovicem  na  celu,  a  ta  osnova  u   Zagrebu  svoju 
„kazinu"    kao  protutabor  ilirskoj    ..citaonici".    Ovu   stranku  i  njezine 
privrzenike  prozvase  Ilirci  „madzaromanskom"  ili  „madzaromanima", 
od  cega  postade  pucki  izraz  „madzaronska"  ili  ,,madzaroni",  Politicki 
program  njezin  bijase,  da  se  ukine  madzarskim  teznjama  toliko  pro- 
tivno  ime   „ilirsko",    kao  toboze  u  korist  i  spas  ..horvatskoga",  onda 
da    se    makne    novi    pravopis    zajedno    s    „vlaskom"    stokavstinom  u 
korist  kajkavstine,  i  konacno  da  se  ..Horvati"    sto    tjesnje    prislone  i 
pridruze  Madzarima  u  jednu  jedinstvenu  madzarsku  politicku  drzavu, 
da  poprime  madzarski  jezik  ne  samo  kao  sluzbeni,  vec  i  kao  nastavni 
u  skolama,    a    na    pozunski   sabor    da  svaka    od    triju    hrvatskih   zu- 
panija    (varazdinska,    zagrebacka    i    krizevacka)    i  z  r  a  v  n  o    salje  po 
dva  zastupnika,  onako  kako  to  cine  slavonske  i  ugarske,  Pre.na  tome 
je  dakle  ova  skupina   plemica    zapravo    isla  u  krajnim    konsekvenci- 
jama  svojih  politickih  ciljeva  za  potpunim    ukinucem  hrvatske  muni- 
cipalne    samostalnosti    i    za    madzarizacijom    svoga    naroda.    S    ovim 
programom  uzese  vode  stranke,';  agitirati  medu  seljackim  plcmstvom, 
pa  su  doskora  s  uspjehom  predobili  za  sebe  mnoge  od  njih,  a  naro- 
cito  Turopoljce,  Sada  su   ..madzaroni"  pregli  za  tim,  da  u  svoje  ruke 
dobiju  zupanije,    a    onda    preko    ovih  i  vecinu    u    hrvatskom    saboru, 
gdjc  su  misUli  ozivotvoriti  svoje  teznje.  Protiv  madzarona  zdruze  se 
protivnici  njihovi  u    ,.i  1  i  r  s  k  u  stranku"   s  izrazito  hrvatskim  pro- 


292 

gramom,  koji  jc  isao  za  tim,  da  se  drzavnopravni  odnosaj  izmedu 
Hrvatske  i  Ugarske  preinaci  tako,  da  se  sjedinjenjem  hrvatskih  ze- 
malja  Hrvatske,  Slavonije,  Dalmacije,  Vojne  Krajine  i  Rijeke  obra- 
zuje  od  Ugarske  nezavisna  politicko-teritorijalna  cjelina  s  banom  na 
celu,  a  s  hrvatskim  narodnim  jezikom  kao  sluzbenim.  U  literarnom  je 
opet  obziru  imala  stranka  pred  ocima  kulturnu  zajednicu  jos  i  sa 
Hrvatima  u  Bosni,  pa  Slovencima  i  Srbima  s  jcdnim  knjizcvnim  jezi- 
kom „ilirskim". 

Obrazovanje  obiju  stranaka    odmah    je    dovelo    do  sudara  medu 
njima    kod    prvih    izbora    zupanijskoga    cinovnistva    (restauracije)    u 
Hrvatskoj.  No  dok  su  se  pokusaji  madzarona  u  krizevackoj  i  varaz- 
dinskoj  zupaniji   odmah    pokazali    kao    bezuspjesni,    vodstvo    stranke 
upe  potom.sve  sile,  da  uz  pomoc  brojnih  Turopoljaca  plemica  izbor- 
nika  dobije  u  svoje  ruke  zagrebacku  zupaniju.  Medutim  restauracija 
obavljena   30.  maja    1842,  u  Zagrebu    svrsi  se   konacno   tako,    da  su 
madzaroni  bili  na  biralistu   izigrani,    a  ilirska   stranka   pobijedila,  Za 
osvetu  uzese  potom  madzaroni   sustavno  crniti  ilirsku  stranku  i  kod 
ugarske    vlade    (kod    palatina    nadvojvode    Josipa)    i  na    dvoru    (kod 
kralja    Ferdinanda)    kao    „veleizdajnicku"    i    „rusofilsku",    tako  da  je 
nato    imenovan   banom   Erdeljac    grof    Franjo    Haller    (16.    juna 
1842.)  sa  zadacom,  da  uredi  hrvatske  priUke.  Ma  da  su  ga  lUri  sve- 
cano    docekaU,    kad  je  ulazio   u   Zagreb,    ipak    grof    Haller  predlozi 
dvoru  kao  najzgodnije  sredstvo  za  umirenje  Hrvatske,    neka  se    z  a- 
brani   ime   ilirsko.  Buduci  da  se  oko  toga  vremena  na  ilirsku 
agitaciju  medju    bosanskim  katolicima   potuzila  u  Becu  i  carigradska 
porta,    kralj    Ferdinand    izda  naredbu    (11.    Jan.   1843.),    kojom    bjese 
zabranjeno  ime  ilirsko  (ilirizam,  IHrija,  ilirski  jezik)  i  svi  znaci  ilirski 
(narocito  grb :    polumjesec  i  zvijezda),    ah   uz    dodatak,    da  kralj   „ne 
zeli,  da  se  razvijanje  narodnoga  jezika   sprecava,  i  da  ce  podupirati 
municipalna  prava  Hrvatske  protiv  svih  navala".  Sada  uzmu  Gajeve 
„llirske  novine"  ime   „N  a  r  o  d  n  e  no  vine",  dok  se  ilirska  stranka 
prozove  „narodnom".    Podjedno  je  u  Hrvatskoj  uvedena  stroga  cen- 
zura  za  sve  vrsti    tiskopisa,    koju  je  vrsio    Madzar    profesor    pravo- 
slovne  akademije    M  a  t  s  i  k,    zamijenivsi    dotadanjega    odusevljenoga 
prijatelja  lliraca  profesora  Stjepana  Moyzesa,  rodom  Slovaka.  Zabrana 
Uirskoga  imena  bjese  tezak  udarac  za  hrvatske    narodne    preporodi- 
telje,  a  najvise  za  Ljudevita  Gaja,    koji  odsada  —  bez  svoje  krivnjc 
—  igra  tek    sporednu    ulogu  u  daljem   hrvatskom    politickom   zivotu. 
No  ovom  je  zabranom    ipak    samo  trpjela    Hterarna    strana    pokreta. 


293 


dok  je  politicka    zapravo    ojacala  u  borbi  s  madzaronima  kod  kuce, 
a   s  Madzarima  na  pozunskom  saboru, 

Pozunski    sabor    od   1843.  do  1844.    Poslije    izmakla    trogodista 
kralj  Ferdinand  opet  je  sazvao  pozunski  sabor  za   14.  maja  1843,  U 
oci  toga  sastao  se  hrvatski  sabor  22,  aprila  u  Zagrebu,    ali  na  nj  je 
doslo  pod  vodstvom  madzarona  golemo  mnostvo  seljackoga  plemstva, 
—  prvi  put  sto  se  znade,    dakle    protiv    dosadanjega    obicaja'  —  da 
odluci  u  korist  svojih  gospodara  kod  izbora  poslanika  u  Pozun  i  kod 
sastavljanja  vaznih  uputa,  Kad  to  vidje  ban  Haller,  odgodi  otvorenje 
sabora  bez  oznake  novoga  roka  i  tako  prisili  madzaronsko  vodstvo, 
da  je  svoje  Ijude  poslalo  kuci,  Tek  sto  su  ovi  otisli,  sastane  se  sabor 
(24.  apr.)  i  ne  obaziruci  se  na  Josipovicev  prosvjed  izabra  u  gornju 
kucu    HermanaBuzana,    au  donju   Karla  Klobucarica 
i    Metela    Ozegovica    svojim  poslanicima  davsi  im  iste  upute 
kao  dosada,  naime  da  imadu  braniti  hrvatska  prava,  ali  uz  dodatak, 
da  se  na  pozunskom  saboru  sluze  jedino  latinskim  jezikom.  Na 
ovom  je  hrvatskom    saboru   izrekao    (2,  maja    1843.)    Ivan    K  u  k  u- 
Ijevic  prvi  zastupnicki  govor  hrvatskim  jezikom,  zagovarajuci, 
da  se  hrvatski  jezik  uvede  kao  „diplomaticki"  u  Hrvatskoj  i  Slavoniji, 
to  jest  kao  saborski,  uredovni  i  nastavni  umjesto  „mrtvoga  latinskoga". 
Govor  je  pozdravljen  od  svega  plemstva  velikim  zanosom,  no  stalezi 
su  o  Kukuljevicevu  prijedlogu  ipak  izjavili,   da  je  preuranjen. 

Borbe,  sto  su  ih  imali  ovaj  put  da  izdrze  hrvatski  poslanici  na 
pozunskom  saboru,  nadilazile  su  sve,  sto  se  je  dosada  zbivalo.  U 
prvom  je  redu  komes  Josipovic  —  kao  virilni  clan  donje  kuce  — 
iznio  odmah  poslije  otvorenja  sabora  protiv  njih  tuzbu,  da  su  „ne- 
zakonito  izabrani",  jer  je  toboze  od  izbornoga  cina  „odstranjeno 
plemstvo"  (naime  njegovi  Turopoljci).  Josipoviceva  se  nakana  izja- 
lovila,  ali  su  zato  ugarski  stalezi  stall  uporno  traziti  od  hrvatskih 
poslanika  u  donjoj  kuci,  da  govore  madzarskim  jezikom,  tada  sluz- 
benim  u  ugarskom  saboru,  Kad  su  Ozegovic  i  Klobucaric  vidjeli,  da 
im  stalezi  ne  dopustaju  govoriti  latinski,  pace  da  su  (20.  juna  1843  ) 
stvorili  zakljucak,  koji  je  i  njih  vezao,  da  ubuduce  govore  madzarski, 
ostave  sabornicu  i  zalraze  iz  konferencije,  kojoj  je  predsjedao 
ban  Haller,  uputu  od  hrvatskih  zupanija,  Ove  stvore  nato  zakljucak, 
da  hrvatski  poslanici  imadu  ostati  kod  svoga  prava,  a  ujedno  se 
obratc  na  kralja.  Medutim  su  ugarski  stalezi  na  saboru,  dasto  u 
'  Tada  jos  nije  bilo  zakonom  odredcno.  Iko  ima  pravo  dolaziti  na  sabor 
8  pravora  glasa. 


294 

odsutnosti  hrvatskih    poslanika,  zakljucili,  da  ubuduce  ima    j  e  d  i  n  o 
madzarski    jezik  bill  sluzbenim  i  nastavnim  u  cijeloj  Ugarskoi 
i  Hrvatskoj  sa  Slavonijom  i  Primorjem,  a  poslije  deset  godina  (to  jest 
od   1853,  dalje)  ne  moze  vise  nitko  biti  u  Hrvatskoj  namjesten  ni  kao 
javni    cinovnik  ni  kao  svecenik,  tko    nije  vjest    madzarskomu    jeziku. 
No  zakljucci  se  ugarskih  staleza  dobrza  izjalovise,  jer  na  sabor  stize 
kraljevo    rjesenje    (od   12.  okt.   1843 ),    koje    odredivase,   da  se  hrvat- 
skim  poslanicima  „ima  ostaviti  na  volju,  da  mnijenja  svoja  izricu  bilo 
latinskim  bilo  madzarskim  jezikom".    Ali  ugarski  se  stalezi    ipak  ni- 
jesu  dali  smesti  ovom  kraljevom  porukom,  nego   su  na  hrvatske  po- 
slanike,  kad  se  potom  vratise  u  sabor  i  pokusase  da  govore  latinski 
(1.  dec),  navalili  tolikom  zestinom,  da  su  im  onemogucili  isto  kazati, 
Ujedno    izjavise    Madzari,  da    o  s  t  a  j  u    i    dalje   kod  svoga  zakljucka 
od  20.  juna.  Sada  popusti  kralj  Ferdinand  utoliko,  da  je   na  nagovor 
palatina  nadvojvode  Josipa  izdao  novo  rjesenje  (23.  jan.  1844.),  kojim 
odredi,  da  se  hrvatski  poslanici  poslije  sest  godina  (to  jest  od  1850.) 
imadu  takoder  na  saboru  sluziti  madzarskim  jezikom  ;  no  ostalih  za- 
kljucaka  ugarskih  staleza,  a  narocito  onoga  o  uvodenju  madzarskoga 
jezika    u  sve    urede  i  skole    u  Hrvatskoj,  Slavoniji   i   Primorju    nije 
potvrdio.    Pace  kralj  je  sabor  raspustio  vec   13.  novembra  1844,, 
prije  negoli   je    obavio    svoj    posao,  a   3.  januara    1845.  opet   dopusti 
Hrvatima  rucmm  pismom  upotrebu    i  1  i  r  s  k  o  g  a    i  m  e  n  a,   ali  samo 
u  literaturi.  Pored  toga  Ferdinand  izdade  jos  i  rjesenje,  kojim   bjese 
osnovana  na  akademiji  katedra  „za  ilirski  jezik  i  knjizevnost",  a 
cenzor    Matsik    dignut    sa    sluzbe,    koja    bi   povjerena    Hrvatu    Pavlu 
Muhicu, 

Ustavna  borba  od  1845.  do  1848.  Sve  su  to  bili  znaci,  po  ko- 
jima  je  narodna  stranka  mogla  zakljucivati,  da  su  na  dvoru  skloni 
njezinim  politickim  ciljevima.  No  svu  tu  radost  dobrza  zagrci  s  mnogo 
kapi  stranacke  zuci  najznatnije  pitanje  tadanje  hrvatske  politike,  naimc 
pitanje  restauracije  zupanije  zagrebacke,  koje  jos  od  maja  1842.  nije 
silazilo  s  dnevnoga  reda.  Rjesenje  njegovo  povjeri  kralj  banu  Halleru 
imenovavsi  ga  jos  i  velikim  zupanom  zagrebackim,  a  on  uze  nato 
ciniti  sve  potrebno  za  izbor.  Upravo  zato  nije  po  Ferdinandovu  na- 
logu  sazvao  hrvatski  sabor,  da  po  razlazu  pozunskoga  proglasi  od 
kralja  sankcionirane  zakone  i  da  primi  do  znanja  izvjestaj  svojih 
poslanika.  Ali  i  obje  stranke,  narodna  i  madzaronska,  bijahu  takoder 
zaokupljene  novim  izborom,  kod  kojega  se  poglavito  radilo  o  torn, 
kako  ce  biti    sastavljene   listine   plemica  izbornika.    Kad  je    konacno 


295 


poslije  mnogih  bucnih  zupanijskih  skupstina  uspjclo  madzaronima,  da 
je    ban  i    zupan    Haller    proglasio    njihovu    listinu    pravovaljanom, 
onda  bjese    njima  i  zajamcen    rezultal    same    restauracije.    Dne  28.  i 
29.  jula  1845.   pobijedili    su   dakle  kod    izbora  madzaroni    uz    pomoc 
turopoljskih  glasova  s  315  glasova   (1289:974)    izabravsi  prvim    pod- 
zupanom    svoga    kandidata    Josipa    Zuvica    protiv    narodn)aka 
BenkaLentuIaja.  Izbor  se  obavljao  pod  svodom,  koji  je  spajao 
oba  dvorista    danasnje  banske  palace    i   prezidijalne  vladiae    zgrade, 
a  dovrsio  se  oko  sedam  sati  uvece.  Poslije  toga  izisli   su  narodnjaci 
iz  svoga  dvorista  (u  danasnjoj  prezidijalnoj  zgradi)  na  Markov  trg  i 
stali  silaziti   Kamenitom  ulicom    u  donji  grad.    Dok  su  jos    posljednji 
redovi  narodnjaka  ostavljali  trg,  puce  iznenada  s  tavanskoga  prozora 
kuce  madzarona  Tadije  Ferica'  jak  hitac,  bez  sumnje  u  znak  vesel)a 
s  madzaronske    pobjede,  jer   ranio  nije   nikoga.    Taj   hitac   prouzroci 
medu  preostalim  narodnjacima  i  nekim  drugim  radoznalim  gledaocima 
veliko  ogorcenje.    Nato    dade    ban    Haller    vojsci,    koja    je    kroz    sve 
vrijcme    izbora    bila    postavljena    na   Markovu     trgu,    nalog.    da    trg 
isprazni  i  zatvori    sve  ulice,    sto  vode  do  njega.    Uza  sve  to  ipak  ,e 
ostalo  na  trgu  i  na  pocetku    Gospodskc    ulice  nekoliko  narodnjaka  i 
mirnih  gledalaca,  a  kad  je  mladi  Ilirac  Mirko  Bogovic  izvukao  svoju 
sablju  i  njome  se  oborio  na  jednoga  casnika,  jer  ga  je  napao  osornim 
rijecima,  dade  potpukovnik  Sartori  glasnu  zapovijed  vojsci,  da  puca. 
Tako  pade  29.  jula  oko    pola    osam    uvece    vise    Ijudi   mrtvih,    a  jos 
vise  ih  je  ostalo  tesko  ili  lako  ranjeno. 

Uzasni  taj  dogadaj  prekide  u  prvi  kraj  sve  odnose  izmedu  na- 
rodne  strankc  i  bana  Hallera,  jer  je  ona  u  njemu  gledala  ..krvnika 
svoje  brace".  Na  taj  je  nacin  kod  nastavljene  restauracije  zupanija 
zagrebacka  dosla  sasvim  u  ruke  madzarona,  koji  odrzase  5.  augusta 
veliku  skupstinu  pod  predsjedanjem  prvoga  podzupana  Zuvica,  jer 
je  Haller  odmah  po  obavljenoj  restauraciji  zatrazio  od  kralja  svoj 
otpust.  Zakljucci  stvoreni  pcnajvise  inicijativom  Josipovicevom  isli  su 
za  tim.  da  se  obustave  ..Narodne  Novine"  i  Gaju  uzme  tiskara,  da 
sc  vrati  u  Hrvatsku  stari  pravopis  s  kajkavstinom,  dok  su  stokav- 
stinu  ogranicili  na  Pozegu  i  Osijek.  ,.buduci  da  zajednicki  hrvatsko- 
slavonski  jezik  ne  postoji",  i  da  se  seljackom  plemstvu  ..potvrdi 
pravo",  da  licno  (viritim)  dolazi  na  hrvatski  sabor  s  pravom  mjesta 
i  glasa.  Svojim  zastupnicima,  sto  ih  je  skupstina  izabrala  za  hrvatski 

'    Danas  kuca  Markov  trg  br.  3..  gdjc    je   nekoc  bila  zcmaljska  blagajna. 


296 

sabor,  Kolomanu  Bedekovicu  i  Josipu  Briglevicu,  dadose  opet  uputu, 
da  se  imadu  protiviti  svim  prijedlozima,  sto  bi  smjerali  na  oslabljenje 
sto  tjesnje  sveze  s  Ugarskom,  a  narocito  obnovi  hrvatske  samostalne 
vlade.  Ali  najtezi    grijeh   pocini    ova    skupstina,  kad  je  proglasila  na 
proslom    pozunskom    saboru    stvorene  zakone,    i  to  najprije  na    m  a- 
dzarskom,  a  onda  na  latiaskom  jeziku  ;  time  je  povrijedila  bitno 
hrvatsko  pravo,  jer  to  bijase  jedino  kompetencija  hrvatskoga  sabora. 
Uto  se  uze  ban  Haller    spremati,  da  sazove  hrvatski  sabor.  Na- 
rodna    stranka,    uvjerivsi  se  niedutim,    da    ban    nije    kriv    nesreci  od 
29.    jula,     stupi    sada  s  njime    opet    u    doticaj.    Pobjedom    madzarona 
u  zupaniji    zagrebackoj    postala    je    pogibao    od    seljackoga   turopolj- 
skoga  plemstva  za  hrvatski  sabor  jos  opasnija,    pa  stoga  je  narodna 
stranka  isla  prije  svega  za  tim,  da  sazna,  sto  ban  o  tome  misli.  Kad 
je    ban    uvjerio    njezino    vodstvo,    —  a   to  su    tada   bili    grof    Janko 
Draskovic,    grof    Jurica    Orsic  i  barun    Franjo    Kulmer   od    velikasa, 
biskup    zagrebacki    Juraj    Haulik    od    prelata,    a  Ivan    Kukuljevic  od 
plemstva'    —    da    seljacko    plemstvo    ne    ce    sudjelovati    na    saboru 
,,s   pravom    mjesta  i  glasa",    onda    se    narodna  stranka    mogla  s  po- 
uzdanjem  spremati  na  sabor,  koji  se  sastade  u  Zagrebu  23,  septem- 
bra   1845,  I  odista,  na  sabor  dovelo  je  madzaronsko  vodstvo  mnostvo 
seljackoga    plemstva,    no    kad  je  procitano   kraljevo    rjesenje    (od   14, 
sept.),  kojim  je  dano  pravo  glasa  na  hrvatskom  saboru  samo  banskim 
pozvanicima  i  zastupnicima  oblasti  (zupanija,  gradova  i  kaptola),  onda 
je    seljacko    plemstvo    zajedno    s    madzaronima    ostavilo    dvoranu,    a 
preostali  stalezi  stvorise  vise  zakljucaka  u  smislu  programa  narodne 
stranke,    Prije   svega    ureden  je  sastav    hrvatskoga    sabora,    kojim  je 
seljacko    plemstvo    u    masama    iskljuceno,    a    dobili   su   mjesto  i  glas 
srpski  grcko-istocni  episkopi;  onda  zakljucise,  da  se  zamoli  kralj,  da 
bi    Hrvatskoj    povratio    samostalnu    vladu,  kako  ju  je 
imala  za  Marije  Terezije  (1767—1779),    da  se  akademija  podigne  na 
potpuno  sveuciliste,  a  zagrebacka  biskupija  uzvisi  na  samostalnu 
od  Ugarske    nezavisnu    nadbiskupiju,    Tek    sto    se    posHje  toga 
sabor  razisao  (14.  okt,),  odstupi  ban  Haller  sa  svoga  mjesta,  a  poslove 
banske  preuze  po  starom  obicaju  zagrebacki  biskup  Juraj  Haulik, 
Kad  se  primaklo  vrijeme,  da  se  poslije  izminula  trogodista  opet 

*  U  to  doba  nije  Gaj  igrao  nikakove  vaznije  politicke  uloge.  pace  vodstvo 
narodne  stranke  u  neku  je  ruku  od  njega  zaziralo,  ma  da  Gaj  nije  dao  tome  pra- 
voga  povoda.  Kako  Gaj  nije  bio  plemic.  nije  sudjelovao  ni  u  zupanijskim  ni 
u  saborskim  sjednicama. 


297 


sastane  pozunski  sabor,   sastao  se  prije  toga  hrvatski  u  Zagrcbu   18. 
oktobra  1847.    U  to  je  doba  vec  sva  Ugarska    bila    uzavrcla    bujnim 
narodnim  zivotom,  a  na  celu  je  pokretu  stajao  radikalni  i  demokrat- 
ski    Ludovik     Kossuth,    koji    je    trazio    potpunu    samostalnost 
demokratske    a  ne  staleske    Ugarske,  s  vladom    odgovornom    saboru 
narodnih    zastupnika,    a    s  Austrijom    svezane    samo    cisto     perso- 
nalnom    unijom,     Ovu    je    Ugarsku    opet    pomisljao    kao    jedin- 
stvenu    drzavu  od  Karpata  do  Adrije,    u  kojoj  ima  samo  jedan  poli- 
ticki  madzarski  narod.  Imajuci  pred  ocima  ovakovu  politicku  situaciju 
u  Ugarskoj,    hrvatski   je  sabor    pod    predsjedanjem    biskupa    Haulika 
takoder  pregnuo,  da  stvori  zakljucke,  koji  su  isli  za  oslobodenjem  od 
madzarskoga  gospodstva,  aU  inace  nije  htio  da  se    savez    s  ugar- 
skom    krunom    raskine.    Prije    svega  izabra  sabor  u  Pozun  Her- 
mana  Buzana  u  gornju,  a  Metela  Ozegovica  i  Josipa  Bunjika  (vehkoga 
biljeznika  zupanije  pozeske)  u  donju  kucu,  a  onda  zakljuci  na  prijed- 
log  saborskoga  odbora,  da  se    hrvatski    j  e  z  i  k    ima  ..uzvisiti  na 
onu  cast    vrijednost  i  valjanost,  koju  je  dosada  uzivao  latinski  jezik" 
(23.  okt.  1847,).  Jos  je  obnovljen  janiji  zakljucak  (od  1845.)  o  stvaranju 
samostalne  hrvatske  nadbiskupije  u  Zagrebu,  o  sjedinjenju  Dalmacije 
i  Rijeke     s  Hrvatskom,    a  konacno  je  sastavljena    uputa  za  pozunske 
poslanike,    koja  im  nalaze,    da    imadu   braniti    hrvatska   prava    kao  i 
pripadnost    Slavonije    i    Primorja    Hrvatskoj  ;    a    onda  se  u  njoj  kaze 
jos  i  ovo;    „Saborski  poslanici  ne  ce  niposto  dopustiti  uvedenje  ma- 
dzarskoga   jezika    kao    obukovnoga    u    gimnazije    i    akademiju    ovih 
kraljevina,    jer    stalezi  i  redovi   zele,    da    se  u  Hrvatskoj    uvede  kao 
obukovni  jezik  nas  narodni  jezik",  i:  „U  dokaz  bratske  Ijubavi  spram 
ugarske  brace  sluzit  ce  se  poslanici  vec  sada    madzarskim    je- 
zikom  (na  pozunskom  saboru)".    Kad  je  potom   hrvatski  sabor  za- 
kljucen    (27.    okt.),    ostaviH    su    stalezi    dvoranu  s  uvjerenjem,    da  su 
poloziH  zdravu    osnovu    modernoj    Hrvatskoj.    Sabor    od   1847. 
posljednji    je    staleski    sabor    hrvatski. 

Pozunski  sabor  1847.  i  1848.  Pozunski  je  sabor  otvorio  kralj 
Ferdinand  12.  novembra  izrekavsi  torn  prilikom  madzarskim 
jezikom  ovo:  ..Radujem  se.  da  ovdje  vidim  sabrane  staleze  i  redovc 
kraljevine  Ugarske.  Moje  ocinske  namjere  pokazuju  kraljevske  propo- 
zicije;  primite  ih  s  povjerenjem".  Cinjenica,  da  je  kralj  poslije  vijekova 
prvi  put  otvorio  i  progovorio  na  saboru  madzarskim  jezikom,  izazvala 
je  meda  Madzarima  neopisivo  odusevljenje,  ali  i  ojacala  njihove  da- 
lekosezne  nade.  Prije  svega    sabor  je  jednoglasno    izabrao  palatmom 


298 

nadvojvodu    S  t  j  e  p  a  n  a,    sina    palatina    Josipa    (t  13.  Jan.   1847,),  a 
onda  je  zapoceo  vijecanje  uzevsi  doskora  (18.  nov.)  u  raspravu  na  pri- 
jcdlog  Josipovicev  tuzbu  zagrebacke  zupanije,  da  su  hrvatski  poslanici 
„nezakoniti",    jer  su  toboze    izabrani    „s    iskljucenjem    plemstva"    od 
nekakove  ..skupstine  od  60  Ijudi".  Ma  da  su  hrvatski  poslanici  u  toj 
stvari    poricali    ugarskomu    saboru    kompetenciju    na    osnovi    zakona 
(CXX  :  1715,  LVIII-  1791),  ipak  saber  prihvati  tuzbu  i  prcdade  je  na 
izvjestaj    zasebnom    odboru    „za  ispitivanje   hrvatski h    smutnja," 
kojemu  bjese  predsjednik  voda  Madzara  na  torn  saboru,    Ludovik 
Kossuth.  Taj  pozva  nato  hrvatske  poslanike.preda  se,  da  im  sudi. 
No  Hrvati  odbise  poziv  porekavsi  ugarskomu  saboru  pravo,  da  pro- 
suduje    pravovaljanost   njihova   mandata  ;    i  tako  bjese  namjera  Kos- 
suthova,    da    torn   prilikom    lisi    Hrvatsku    njezinih    najbitnijih    prava, 
izigrana.  Iz  osvete   uzme   sabor  (7.  Jan.  1848.)    u  raspravu  zakonsku 
osnovu    „o    madzarskom    jeziku   i   narodnosti".    Ta    je    osnova    prije 
svega  odredivala  za    „ugarsko    primorje",    da  svi  njegovi   uredi  i  ci- 
novnici  imadu  u  sluzbenom  saobracaju  s  ugarskim  oblastima  i  cinov- 
nistvom    dopisivati    jedino    u    madzarskom    jeziku,    a  u  domacim    sc 
poslovima    „mogu    uz    madzarski    jezik    sluziti    samo    jos    t  a  li  j  a  n- 
skim".  „Zupanijama  pozeskoj,    virovitickoj  i  srijemskoj"  ostavlja  se 
u  domacoj  upotrebi  „jos  samo    sest   godina  latinski   jezik  racu- 
najuci  od  razlaza  ovoga  sabora".  Onda  trazi  osnova,  da  svi  ugarski 
novci  imadu  biti  provideni  ugarskim  grbom  i  madzarskim  natpisima, 
kod  svih  gradanskih,    financijalnih  (komorskih)  i  vojnickih  javnih  za- 
voda,  onda  u   „ugarskim  lukama,  na  brodovima   ugarskih   trgovaca  i 
na  drugim  ugarskim  brodovima"  ima  se  upotrebljavati  jedino  drzavni 
(ugarski)  grb  i  narodne  ugarske  boje  (zastava),  a  tako  dobivaju  i  svi 
sluzbeni  pecati  madzarske  natpise.  Sve    se   ovo   tice   i   Hrvat- 
ske   (uze),  koje  oblasti  i  sudista    imadu    odmah    dopisivati    sa    svim 
ugarskim  oblastima  i  sudistima  jedino  madzarski,  a  samo  za  domacu 
upotrebu    ostavlja   im  se    latinski    jezik  ;    time    se    ocito    htio  izi- 
grati    zakljucak   hrvatskoga    sabora    o  hrvatskom    sluzbenom    jeziku. 
Konacno  je  trazila  osnova,  da  se  ima  madzarski  jezik  uciti  obHgatno 
u  s  V  i  m  hrvatskim  skolama,  dakle  i  u  puckim.    Potom  je  sabor    pn- 
hvalio  ovu  zakonsku  osnovu;  donja  kuca  bez  preinake,  unatoc  pro- 
svjedu  hrvatskih  poslanika,  a  gornja  tek  uz  neke  neznatne  promjene. 
U  toj  situaciji  hrvatskim  poslanicima  nije  preostalo,    nego  obratiti  se 
na  kralja  s  molbom,  da  bi  uskratio  sankciju  ovoj  osnovi,  koja  je  zna- 
cila  propast  Hrvatske. 


299 


Uto  bukne  24.  februara   1848.  u  Parizu    buna    (februarska  revo- 
lucija),    koja    otjera    s    prijestola    kralja    Ludovika    Filipa    i    proglasi 
„drugu    republiku".    Ova  je  buna  bila  znak    za    opci   pokret    gotovo 
po  cijeloj  zapadnoj  i  srednjoj  Evropi.  Taj  zgodni  cas  dakle  iskoristc 
Madzari    tako,    da  su   na    prijedlog    Kossuthov    3.  marta  zakljucili  u 
donjoj  kuci,  da  se  kralju  posljc  adresa,  neka  bi  Ugarskoj  dao  odgo- 
vornu    vladu  i  odobrio    citav    niz    reforama    s  obzirom    na    upravu  i 
poliliku.    Ali   jer    se  gornja   kuca   kratila    da   primi    adresu,   nije  bilo 
nista.    Deset    dana   poslije    toga  bukne  u  samom    Becu    buna    protiv 
Metternicha    i    njegova    policajnoga    i    reakcionarnoga    sistcma    (13. 
marta).  Nato  otpusti  sjutradan  kralj  Ferdinand  Metternicha,   proglasi 
slobodu  stampe  i  obeca  (15.  marta)  austrijskim  narodima  u  s  t  a  v  na 
osnovi    odgovorne    parlamentarne    vlade.    Ovim    je   obecanjem    dvor 
rijesio  to    pitanje  i  za    Ugarsku  i  Hrvatsku,  jer  sve    ono,    sto  je  dao 
Austriji,  nije  se  moglo  uskratiti  njima.  Na  glas  o  beckim  dogadajima 
prihvati  i  gornja  kuca  Kossuthovu  adresu,  a  onda  zatrazi  cijeli  sabor 
putem  svecane  deputacije  od  kralja  jos  i  dokinuce    stalestva  i  sabor 
sastavljen  od  izabranih  narodnih  zastupnika,  narodnu  vojsku  (domo- 
branstvo),    odgovorno  i  od    austrijske    vlade    nezavisno    ministarstvo, 
ukinuce  cenzure,  izjednacenje  svih  staleza  opcenim  placanjem  poreza 
i  potpuno  ukinuce  kmetstva,  urbara  i  crkvene  desetine,  Kralj  Ferdi- 
nand primio  je  16.  marta  u  Becu  deputaciju  Madzara  pod  vodstvom 
palatina  Stjepana,  a  drugi  dan  izisao  je  kraljevski  reskript,  koiim  bi 
obecano  odgovorno    ministarstvo.    Nato  je  po  palatinovu   nalogu  grof 
Ludovik    Batthyany    sastavio    popis    ministara  i  iznio    ga    23. 
marta  pred  staleze  donje  kuce.  Medutim  nastadose  u  Becu  velike  po- 
teskoce  kod  sankcioniranja  zakonske  osnove  o  minislarskoj  vladi.  kad 
iu  je  sabor  podastr'o,    a  najvise  su  radili  protiv  nje   neki    madzarski 
konzervativni  velikasi,  na  celu  im  barun  Samuil  Josika.  U  tom  je  smislu 
odaslao  kralj   novi  reskript  na  sabor,    koji  je  procitan  29.  marta,    ah 
jc  malo  potom  na  nagovor  palatina  Stjepana  kralj  privolio  na  sank- 
ciju  i  7.  aprila  imenovao  prvo  ugarsko  neodvisno  i  odgovorno  mini- 
starstvo   s    grofom    Ludovikom    Batthyanyjem    kao   predsjednikom.    U 
ovo  ministarstvo  ush  su  uz  druge  jos  i  Kossuth  kao  ministar    hnan- 
cija,    herceg    Pavao    Eszterhazy    kao    ministar    na    kraljevu   dvoru    (a 
latere),    a  Franjo    Deak   kao    ministar    pravosuda.    Tri    dana    docnije 
dosao  je  u  Pozun  na  sabor   kralj    Ferdinand  u  pratnji  brata  nadvoi- 
vode  Franje    Karla  i  njegova   sina    nadvojvode   Franje    Josipa,  pa  je 
sjutradan    11.  aprila    saakcionirao    zakone    stvorcnc  na  saboru   1848. 


300 

Od  ovili  je  zakona  odredivao  clanak  V.,  da  ce  odsada  zastupati  na 
saboru,  koji  se  ima  svake  godine  sastajati  u  P  e  s  t  i,  ,,zupaniju  viro- 
viticku  4  zastupnika,  srijemsku  3,  pozesku  s  kr,  slob,  gradom  Pozegom 
2,  Rijecki  kotar  (s  Bakrom)  1,  Hrvatsku  18,  hrvatsku  Krajinu  8,  a 
slavonsku  Krajinu  3".  Ona  zakonska  osnova  o  ,,madzarskom  jeziku 
i  narodnosti"  nije  dobila  sankcije,  samo  je  cl,  XXI,  odredivao,  da 
„ugarske  narodne  boje  i  drzavni  grb  imadu  upotrebljavati  svi  ugar- 
ski  brodovi",  dok  se  ..pridruzenim  stranama"  (a  kapcsolt  reszeknek) 
dopusta,  ,,da  se  mogu  uz  boje  i  grb  zemlje  (t.  j.  Ugarske)  sluziti  i 
svojim  bojama  i  grbom",  Jos  istoga  je  dana  11.  aprila  kralj  zakljucio 
posljednji  ugarski  staleski  sabor  i  opet  kratkim  madzarskim  govorom, 
nasto  su  hrvatski  poslanici  posli  kuci  s  uvjerenjem,  da  njihovu  do- 
movinu  cekaju  burni  dani. 

Ban  Jelacic.  Medutim  se  i  u  Hrvatskoj  zgodise  krupni  dogadaji. 
Jos  16.  marta  dosao  je  u  Bee  barun  Franjo  Kulmer  i  svjetova  nad- 
vojvodu  Ivana  (brata  kraljeva),  da  se  imenuje  banom  —  o  cemu  se 
upravo  tada  radilo,  jos  prije  njegova  dolaska  — ,  pukovnik  prve 
banske  regimente,  popularni  barun  Josip  Jelacic.  Jos  je  istoga 
dana  zakljuceno  ovo  imenovanje,  ali  dekret  datiran  je  23.  marta, 
kojim  je  Jelacic  podjedno  imenovan  i  generalom  te  zapovjednikom 
obiju  banskih  regimenata,  Za  sve  to  nije  se  jos  znalo  u  Zagrebu, 
kad  su  Gaj  i  Kukuljevic  sazvali  veliku  skupstinu  za  25.  marta,  na 
kojoj  zakljucise  pred  kralja  iznijeti  po  svecanoj  deputaciji  ove  „narodne 
zelje"  :  da  se  Jelacic  imenuje  banom,  da  se  hrvatske  zemlje  (Hrvatska, 
Slavonija,  Vojna  Krajina,  Dalmacija  i  Rijeka)  ujcdine,  da  se  narodu 
dade  odgovorna  vlada  nezavisna  od  ugarske,  stalni  hrvatski 
zastupnicki  sabor  i  ukinuce  posljednjih  ostataka  kmetstva  kao 
i  stalestva. 

Imenovanje  Jelacicevo  banom  oznacuje  krizu  madzarsko-hrvatskih 
odnosa  posljednjih  decenija.  Buduci  da  u  novo  ugarsko  ministarstvo 
nije  usao  ni  jedan  Hrvat,  znah  su  Hrvati,  da  se  sada  radi  o  opstanku 
k  r  a  1  j  e  V  i  n  e  Hrvatske,  Stoga  je  ponovno  odlikovanje  bana  Jelacica 
podmarsalom  i  zapovijedajucim  generalom  u  Hrvatskoj 
i  u  Vojnoj  Krajini  izazvalo  opcenu  radost  i  velike  nade,  Te  se  nade 
jos  ojacase,  kad  je  ban  19,  aprila  izdao  na  sve  hrvatske  oblasti  cir- 
kular,  da  „dok  se  ne  sastane  hrvatski  sabor  ima  svako  poglavarstvo 
i  opcina  djelovati  pod  Hcnom  odgovornosti  u  svom  djelokrugu,  i  n  i 
od  koga  primati  nikakvih  sluzbenih  naloga  (naime 
od  ugarske  vlade)"  ;  vec  se  mogu  samo   na  bana   obracati,  kao   na 


301 

vrhovnoga  zemaljskoga  glavara  imenovana  od  kralja,  Ovim  je  cir- 
kularom  Hrvatska  prekinula  mnogovjekovne  svoje 
sveze  s  Ugarskom.  Skoro  potom  izdao  je  ban  naredbu  (18.  maja), 
kojom  je  raspisao  izbore  u  Hrvatskoj,  Slavoniji  i  Vojnoj  Kra- 
jini  za  191  zastupnika,  dok  su  virilisti  napose  pozvani  banskim  pismom. 
Sabor  se  sastao  u  Zagrebu  5.  juna  te  je  odmah  instalirao  Jelacica  ; 
kod  toga  je  fungirao  kao  instalator  srpski  patrijarh  Josif  Rajacic, 
u  znak  sloge  Hrvata  i  Srba,  Potom  je  sabor  prije  svega  primio  na 
znanje  izvjestaj  svojih  pozunskih  poslanika,  ali  z  a  k  o  n  a  u  g  a  r- 
skoga  sabora  od  1848.  nije  proglasio,  vec  je  sam  zakljucio 
ukinuce  kmetstva  i  opce  placanje  poreza,  to  jest  prestanak 
f  e  u  d  a  1  i  z  m  a  iza  tolikih  vijekova,  Glede  buducega  odnosa  Hrvatske 
prema  Ugarskoj  i  Austriji  sabor  se  postavio  na  federalisticko 
stanoviste,  izrazivsi  zelju,  da  se  monarkija  uredi  po  uzoru  Svicarske 
sa  nezavisnim  narodnim  vladama,  ali  s  centralnim  parlamentom  i 
vladom  u  Becu,  narocito  za  spoljasnju  politiku  (diplomaciju),  voj- 
nistvo,  financije  i  trgovinu,  Nadalje  zakljuci  sabor,  da  se  banska  vlast 
ima  obnoviti  „od  Drave  do  mora",  a  Krajina  i  Dalmacija  sjediniti 
s  Hrvatskom,  Za  posrednika  izmedu  Hrvatske  i  dvora  izabran  je  na 
saboru  barun  Franjo  Kulmer. 

Medutim  razvise  Madzari  jaku  agitaciju  u  Slavoniji.  Stoga  se 
zaputi  ban  onamo  te  je  opet  cvrsto  sveze  s  materom  zemljom;  jedini 
Osijek  drzao  je  s  Madzarima.  Nato  ode  Jelacic  u  Bee,  gdje  su  Ma- 
dzari mislili  posredovanjem  nadvojvode  Ivana  postici  izmirenje  s  Hrva- 
tima.  Na  konferenciji  s  madzarskim  ministrima  izncse  ban  kao  uvjete 
pomirbe,  da  se  ugarska  ministarstva  rata  i  financija  sjedine  s  cen- 
tralnom  vladom  u  Becu,  dok  ce  preostala  ministarstva  Hrvati  pri- 
znati  samo  onda,  ako  im  se  zajamci  potpuna  unutarnja  nezavisnost 
s  opcenom  upotrebom  hrvatskoga  jezika,  pa  i  na  ugarskom  saboru. 
Ali  Madzari  ne  htjcdose  prihvatiti  ovih  uvjeta,  a  Jelacic  se  nato 
vrati  u  Zagreb  s  uvjerenjem,  da  ce  dobrza  doci  do  oruzana  sukoba 
s  Madzarima,  Velikom  zurbom  stao  je  kupiti  i  opremati  krajiske 
ieie,  a  Rijeku  zaposjede  vojnickom  silom.  Od  sada  dalje  Ri- 
jcka  je  sve  do  1867.  sastavni  dio  Hrvatske.  Kad  su 
sve  priprave  bile  gotove,  navijesti  7.  septembra  ugar- 
skom ministarstvu  rat  rijecima :  ,.Mi  hocemo  jednakost  i 
ravnopravnost  svih  naroda  i  narodnosti,  sto  zivu  pod  ugarskom 
krunom.  Buduci  da  ugarsko  ministarstvo  drzi,  da  ne  moze  pristati 
na  ove  uvjete,  nalaze  nam  cast  i  duznost,  da  pokusamo  zadnje  :  da 


302 

se  latimo  oruzja".  Prije  odlaska  osnova  ban  u  Zagrebu  bansku 
V  ladu  sa  pet  odsjeka:  za  pravosude,  unutarnju  upravu,  bogostovlje 
s  nastavom,  bojne  poslove  i  za  financije,  kuda  su  potpadali  jos 
i  trgovacki  i  gospodarski  poslovi.  Banskim  je  namjesnikom  ucinio 
Mirka  Lentulaja,  a  onda  krene  u  Varazdin,  gdje  se  sabralo 
oko  40.000  vojnika,  vecim  dijelom  krajisnika- 

Jelacic  presao  je  Dravu  11.  septembra,  usao  u  Cakovac  i  odmah 
proglasio  Medumurje  sastavnim    dijelom  Hrvatske.    Potom  je  krenuo 
preko  Kanize  i  Stolnoga  Biograda  prema  Budimu,  Medutim  je  mini- 
starstvo    grofa  Batthyanyja    zbog    istupa    Jelaciceva    podnijelo   kralju 
Ferdinandu    molbu    za  demisiju,  nasto    madzarski  sabor   povjeri   pri- 
vremeno  vodenje  drzavnih  posala  Ludoviku   Kossuthu(sjos 
dva  ministra),  a   16-  septembra  izabra  ga  i  predsjednikom  odbora  „za 
zemaljsku    obranu",     Ovim    se    posljednjim    dogadajem   zacinje    tako 
zvana  madzarska  revolucija  od   1848—1849.  Kossuth  je  groznicavom 
brzinom  stao  organizirati  narodni  otpor  nasavsi  u  madzarskoj  inteli- 
genciji     zgodne    suradnike,    a    u    fanatiziranim    masama    nepresusivo 
vrelo  snage.    Medutim    se   postavio    na  celo    madzarske    vojske    sam 
palatin  nadvojvoda  Stjepan  u  zelji,  da  krene  protiv  Jelacica,  ali  mu 
iz  Beca  nalozise,  da  ne  dira  u  bana,  Nato  je  palatin  predao  vrhovno 
zapovjednistvo  generalu  Mogi  i  pozurio  se  u  Bee  odrekavsi  se  pala- 
tinske   casti    (25.  sept.),    Nadvojvoda    Stjepan    bjese    posljednji 
ugarski  palatin.   S  vojskom  posao  je  nato  general  Moga  Jelacicu 
ususret,  koji  je  vec  ostavio  Stolni  Biograd,  Izmedu  Pakozda  i  Vclenceja 
doslo  je   28,  septembra   do   bitke,   koja  ostade  neodlucna,  ma   da  je 
na  desnom  krilu   i  u   sredistu  hrvatska  vojska   odrzala  potpunu  po- 
bjedu,     Sjutradan    zaiste   Jelacic   primirje  od  tri  dana,    ali  vec  drugi 
dan  (30,  sept.)  okrene  prema   Becu,  gdje    su   se  medutim  opet  uzeli 
spremati    ozbiljni    dogadaji,    a    6.    oktobra   planula  je   u   gradu  buna, 
koja  prisili  dvor,  da  se  je  preselio  u  Olomuc.    Tako  je   grad   sasvim 
dosao  u  ruke  ustasa,  koji  se  u  njemu  utvrde  i  spreme  na  otpor.  Uto. 
je    stigao  i  Jelacic   pod    Bee'  te    ga  uze  zajedno  s  carskom  vojskom, 
kojom  je  zapovijedao  knez  Windischgratz,  podsjedati,  Ali  gradu  pohrli 
u    pomoc    madzarski    general    Moga,  no   Jelacic  ga  kod    Schwechata 
ametice  potuce  (30.  okt,),    nasto    se   drugi  dan  predade  Bee    pobjed- 
nicima,    dok   je    Kossuth    zamijenio    Mogu   veoma   sposobnim   mladim 

'  Pobjedu  pripisivale  su  sebi  jos  onda  obje  stranke ;  Hrvati  su  je  prozvali  po- 
bjcdom  kod  Velenceja,  a  Madzari  pobjedom  kod  Pakozda.  vec  prema  mjestima 
svojih  uspjeha. 


303 

gcneralom  Arturom  Gorgeyem.  Sada  su  imali  Jelacic  i  Win- 
dischgratz  udariti  na  Ugarsku  i  prisiliti  je  na  pokornost.  Buduci  da 
se  Ferdinand  V.  nije  smatrao  doraslim  novoj  politickoj  situaciji, 
odrece  se  2.  decembra  u  Olomucu  ugarsko-hrvatske  i  carske  krunc, 
a  jer  je  i  brat  njegov  Franjo  Karlo  ucinio  isto,  prijedu  obje  krune  u 
smislu  nasljednoga  zakona  na  njegova  18-godisnjega  sina  nadvojvodu 
Franju  Josipa. 

V. 

Franjo  Josip  I. 

(1848.  do  danas). 
a^Revolucija    i    apsolutizam  (1848—1860). 

Madzarska  revolucija   1848.— 1849.    Cim  je   mladi   car   Franjo 
Josip  I.  primio  vladanje,  izda  proglas  (2.  dec),    kojim  izjavi,  da  zeli 
da  vlada  „na  osnovi   ravnopravnosti  svih  narodnosti  monarhije,    jed- 
nakosti  svih  drzavljana  pred  zakonom  i  sudjelovanjem    narodnih  za- 
stupnika  kod  zakonodavslva".     Jos   istoga   dana  (2,  dec.   1848.)    ime- 
nova  Franjo  Josip  bana  Jelacica    gubernatorom    Rijeke,    jer 
je    njegovu    „krepkom    i    zgodnom    postupku    uspjelo,    da    na    Rijeci 
uzdrzi    carsku  vlast    i    zakonito   stanje",    a    onda  zasebnim  dekretom 
jos  i  civilnim  i  vojnickim    gubernatorom    Dalmacije.    Tako 
je  Jelacic  ujedinio  u  svojoj  ruci  sve  hrvatske  zemlje  s  Medumurjem, 
koje  su  tada  bile  unutar  granica  monarhije  ;  izuzetak  cini  samo  Istra 
s  Kvarnerskim  otocjem,    Konacno    je    mladi    vladar    jos   istoga   dana 
(2.  dec.)  imenovao  baruna  Franju   Kulmera  hrvatskim  mi- 
ni s  t  r  o  m  ,,bez  lisnice.  ali  sa  mjestom  i  glasom  u  ministarskom   vi- 
jecu",    da   bude    zakoniti    posrednik    izmedu   dvora  i  hrvatske  vlade. 
Ovom  ministarstvu  s  knezom  Schvvarzenbergom  na  celu  bjese 
odredeno,  da  bude  zajednicko  cijeloj  monarhiji.  Dok  su  sva  ova 
iraenovanja    izazvala    veliku    radost    kod    Hrvata,    madzarski    je    novi 
sabor  u  Pesti  (od  5.  jula  dalje)  —  na  kojem  dasto  nije  bilo  Hrvata  — 
saznavsi   za   promjenu   na   prijestolju,    izjavio  (9.  dec),  da  ,,bez  oba- 
vijesli,  znanja  i  privole  sabora  nitko  ne  moze  jednostrano  raspolagati 
posjedom  ugarskoga  kraljevskoga  prijestolja".  Stoga  je  sabor  pozvao 
zemlju,  da  ne  slusa  nikoga,  koga  ne  priznaje  ,,zakon,  ustav  i  sabor  '. 
Nato  je  dvor  odgovorio  tako,  da  je  dao  knezu  Windischgratzu  i  banu 
Jelacicu  zapovijed,  da  oruz)em  slome  otpor  Madzara.  U  prvi  je  kraj 
carska   vojska   posligla    u    napornoj    ,,zimskoj    vojni"    znatne    uspjehc 
priblizavajuci    se    zurnim  koracima    Budimu.    Napose    treba    istaknuti 


304 


djcla  Jelaciceve  krajiske  vojske.    koja  je  pobijedila  kod  Mosona  (18. 
dec),  zauzela  Dur  (27.  dec.)  i  porazila  madzarskoga  generala  Perczela 
kod    Moora,    nedaleko    od    Stolnoga    Biograda    (30.    dec),    a  samoga 
Gorgeya  kod  Tetenya  (3.  Jan.   1849.)    usavsi  onda  5.  januara  s  Jela- 
cicem  i  Windischgratzom  na    celu   u   Budim  i  Pestu.    Jos    prije    toga 
ostavi  madzarski  sabor  s  Kossuthom  ugrozeni  glavni  grad  te  se  pre- 
seli  u  Debrecin,  gdje   je  9,  januara    odrzana    prva    sjednica.    Tom  je 
prilikora  Kossuth  ponio  sobom  iz  Budima  krunu  sv.  Stjepana  i  ostalc 
kraljevske    insignije.    Iz    Debrecina    dao    se  on  na  dalju    organizaciju 
ustanka,  kojemu  se  pridruzise  i  neki  stranci,  tako  Poljaci  grof  Dem- 
biriski  iBem,  i  dobrza  stvori  opet  citavu  vojsku,    AH  Windischgratz 
pode    joj    ususret  i  potuce    Dembiriskoga  u  dvodnevnoj  krvavoj  bitki 
kod   Kapolne    nedaleko  od  Jegra  (26,  i  27,  februara),  tako  da  se 
Madzari  povukose  na  lijevu  obalu  Tise.    Poslije  bitke  javi  Windisch- 
gratz dvoru,  da  je  „unistio  buntovne  horde".    Car  uze  ovaj  izvjestaj 
kao  istinit  i  smatrajuci  otpor  Madzara  slomljenim,    a  rat   dovrsenim, 
objavi  4.  marta  1849.    svojim   zemljama    nov    u  s  t  a  v,    obicno   zvan 
„oktroirani",    jer  je  djelo  Schwarzenbergova  ministarstva   bez  sudje- 
lovanja  parlamenta- 

Oktroirani  ustav  bjese  upravo  obnova  staroga  carskoga  sistema 

na  osnovi   germanizacije  za  ..carstvo  austrijsko"    (Kaisertum  Oester- 

reich).  Ova  ..slobodna,  nerazdjeljiva,  nerazdruziva,  ustavna  nasljedna 

monarhija  (Erbmonarchie)"   sastoji  od  pojedinih  krunovina  (Kron- 

lander),  koje  su  medusobno  nezavisne  jedna  od  druge,  ali  sve  zajcdno 

cine  jednu  qelinu.   Medu  njima  se  navode    (§   1.)  —  ovim  redom  — 

i  ..kraljevine  Dalmacija,  Hrvatska  i  Slavonija  s  hrvatskim  primorjem, 

gradom   Rijekom    s    kotarom ;    kraljevina   Ugarska  ;    velika   vojvodina 

Erdelj;  Vojna  Krajina    (ugarska  i  hrvatsko-slavonska  kao   jedna  cje- 

lina).  Glavni  je  grad  Bee,   koji  je  sjediste  drzavne  (centralne)  vlade ; 

sve  su  narodnosti  (Volkstamme)  jednakopravne  i  svaka  ima  neoskvr- 

njivo    pravo   na    ocuvanje    i    njegovanje    svoje    narodnosti    i    jezika". 

Zakonodavstvo  u  drzavnim    poslovima   vrsi  car    s  drzav- 

nim  (centralnim)  s  a  b  o  r  o  m  (Reichsrath),  a  u  zemaljskim  (kru- 

novinskim)    car    sa    zemaljskim    saborima    (Landtag),    Dr- 

zavni    se    sabor    sastaje  u  Becu,    a  sastoji    od    gornje    i    donje    kuce, 

Gornju  kucu  sacinjavaju  zastupnici  izabrani  na  zemaljskim  saborima 

svake    krunovine,    a    donju    zastupnici    izabrani    ravno    od    naroda  ; 

mandat  prvih  traje   10,    a    drugih  5  godina.    Za    dojakosnji   se    ustav 

Ugarske  kaze  (§  71.),    da  ce    „u  toliko    ostati  na    snazi,    u  koliko  se 


305 

njegove  ustanove  ne  kose  s  ovim  drzavnim  ustavom",  dakle  se 
dokidaju  zakoni  od  1848.,  a  onda  se  nastavlja,  da  ce  odsada  biti  u 
Ugarskoj  ,,zajamcena  zgodnim  uslanovama  ravnopravnost  svih  narod- 
nosti  i  jezika  u  svim  prilikama  javnoga  i  gradanskoga  zivota",  Poslije 
toga  osniva  se  (§  72.)  zasebna  srpska  vojvodina  (Woiwodschaft 
Serbien)  i  otkida  od  Ugarske  (a  dio  Srijema  od  Hrvatske).  Onda  dolazi 
govor  o  Hrvatskoj  i  Slavoniji  (§  73.):  ,,U  kraljevinama  Hrvatske  j 
i  S  1  a  V  o  n  i  j  i  s  amo  pripadajucim  primorjem  i  gradom  Rijekom 
s  kotarom  ostat  ce  zasebnc  njihove  uredbe  na  snazi  u  p  o  t  p  u  n  o  j 
nezavisnosti  od  kraljevine  Ugarske,  Zastupnici  iz  Dal- 
macije  raspravit  ce  sa  hrvatsko-slavonskim  saborom,  posredovanjem 
izvrsujuce  drzavne  vlasti,  o  uvjetima  zdruzenja  Dalmacije  s  kralje- 
vinama Hrvatskom  i  Slavonijom,  pa  ce  onda  rezultat  podastrijeti 
caru  na  sankciju".  Kad  se  u  Hrvatskoj  saznalo  za  oktroirani  ustav, 
nasta  velika  zlovolja,  jer  su  svi  iz  dana  u  dan  ocekivali  sankciju 
hrvatskih  saborskih  zakljucaka  od  juna  1848.  Stoga  se  bansko  vijece 
i  kratilo,  da  na  Jelacicev  nalog  proglasi  novi  ustav,  javivsi  banu.  da 
toga  uciniti  ne  ce,  jer  ,,nikada  nije  izjavio  nas  narod,  da  ce  sta- 
rinski  od  preda  svojih  zadobljeni  te  zakonom  i  prisegom  svijeh  kra- 
Ijeva  potvrdeni  zemaljski  ustav  odbaciti  i  njega  se  po- 
sve  odrec  i".  Da  izbjegne  prigovorima,  bansko  vijece  sastavi  u  torn 
smislu  predstavku,  koju  potom  predade  Ivan  Kukuljevic  s  nekim 
drugovima  caru  Franji  Josipu  (7,  maja).  Ali  carevi  savjetnici  nikako 
nijesu  htjeli  da  popuste,  pace  oni  su  dali  Hrvatima  do  znanja,  ako 
ne  prihvate  taj  ustav,  da  ce  ih  smatrati  isto  takim  buntovnicima  kao 
i  M,adzare'. 


'  S  tim  je  u  svezi  pisao  Ivan  Kukukuljevic  banu  Jelacicu  9.  aug.  1849.  iz 
Zagreba  ovo  :  „Da  ja  ne  poznam  domorodno  i  uprav  skroz  i  skroz  slavjansko  src« 
Vase  Svjetlosti.  nc  bi  se  usudio  lako  posvc  otvoreno  stanje  sadasnjc 
hrvatskoga  nascga  naroda  pred  Vase  oc*  staviti.  kako  namje- 
ravam.  Otkako  ja  od  15  godina  na  literarnom  polju.  a  9  godina  na  politickom  polju 
za  narod  i  s  narodom  mojim  radim.  nikad  nijesam  toliko  tihc  tugci 
nezado  voljn  OS  ti  u  narodu  mome  opazio  kao  sto  uprav  u  vri- 
jcmc  ovo.  Nc  razumijevam  ja  ovdje  pod  narodom  mojim  neukc  mase.  koje  fana- 
tizam,  ushicenje  i  zasljepljenje  simo  ili  tamo  nagnuti  moie.  vcc  ja  razumijevam  pod 
narodom  one  Ijude.  stare  i  mlade.  koji  su  od  pocelka  gibanja  narodnoga  sve  do 
danas  u  svih  krizah  nasega  politickoga  zivota  narod  ravnali.  poduiavali.  tjesili  i 
odusevljavali  .  .  .  Najvece  nezadovoljstvo  porodio  je  nacin.  kojim  sc  nama  od  vladc 
novi  ustav  narinuti  zeli.  Nas  narod.  koji  je  od  stoljeca  i  stoljeca  naucen  bio  svaku 
naredbu.  koja  u  zivot  i  u  buducnost  zasijecase.  samo  na  saboru  prelresivati  i 
primati.    vidi  najcdankrat    sada.   poslije   kako  je  sve    moguce     fizicne.     matcrijalnc  i 

20 


306 

Konac  madzarskc  rcvolucijc,  Medutim  je  oktroirani  ustav 
natjerao  Madzare  u  radikalnu  struju,  jer  im  je  unistio  ne  samo 
ustav  i  zakone  od  1848.,  nego  i  sve  stoljetne  tvorbe  ugarskoga  za- 
konodavstva.  Groznicavom  su  se  brzinom  stale  skupljati  cete  na  sve 
stranc,  a  s  tima  je  onda  daroviti  Gorgey  na  proljece  poceo  ofenzivu 
velikini  uspjehom.  Redom  su  slijedile  vece  i  manje  pobjede,  koje  su 
na  svim  linijama  potisnulc  austrijske  cete,  dok  je  Poljak  Bern  istisnuo 
carsku  vojsku  iz  Erdelja,  a  general  Perczel  skrsio  srpski  ustanak  u 
iuznoj  Ugarskoj.  No  kruna  svega  bijase,  kad  je  Gorgey  21.  maja 
zauzeo  na  juris  Budim.  Jos  prije  toga  ucini  Kossuth  sudbonosan 
korak,  kad  je  odlucio,  da  ce  na  ustav  od  4.  maja  odgovoriti  prokla- 
macijom  madzarske  nezavisnosti.  Dne  14.  aprila  naime  usao  je  ma- 
dzarski  sabor  u  veliku  protestantsku  crkvu  u  Debrecinu,  gdje  je 
procitan  i  bez  prigovora  prihvacea  tako  zvani  ..manifest  neodvisnosti", 
kojim  se  proglasuje  porodica  Habsburska  lisenom  ugarskoga  prijestola, 
a  tomu  se  manifestu  pridruzi  i  velikaska  kuca.  koja  je  zasebno  za- 
sjedala;  no  zajednicki  zakljucak  stvorile  su  obje  kuce  tek  19.  aprila, 
Sada  izabra  sabor  Kossutha  predsjednikom-gubernatorom 


dusevnc  sile  za  uzdrzanje  i  povecanje  svoje  slobodc  prinjeo,  da  mu  se  ista  starin- 
ska  sloboda  preda  njegovih  silnom  nogom  pogaziti  hoce.  Ako  bi  nas  narod  da- 
nas  primio  nezakonitim  putem  kakavgod.  makar  i  koristan  sebi  patent  ili  reskript, 
tko  mu  stoji  dobar,  da  ne  ce  sutra  istim  nacinom  i  nekorisnu  i  najopasniju  za  sebe 
naredbu  prirniti  morati?  ...  No  ako  i  nacela  oktroiranoga  ustava  potanko  pretrc- 
semo,  vidimo  s  jedne  strane.  da  su  ponajvise  na  njemackom.  slavjanskoj  naravi 
posve  protivnom  duhu  i  znacaju  osnovana;  a  s  druge  strane,  da  nam  ona  svu  nasu 
historicku  i  politicku  prosasnost  zabacivaju,  a  svim  nasim  krasnim  ideam  slavjansko- 
orientalske  buducnosti  zauvijek  vrata  zatvaraju.  Ako  smo  danas  nacela  oktroiranog 
ustava  posve  primili,  otvorili  smo  istinabog  vrata  tezenju  njemacke  idealne  ve- 
licine  i  uplivu  tudinskoga  duha  i  tlacenja,  ali  smo  se  zajedno  i  odrekli  p  o  1  i  t  i  c  k  c 
sile  nasega  sabora;  odrekli  smo  se  starinske  one  vlasti,  koju  smo 
uvijek  sa  svim  pravom  za  nase  b  a  n  o  v  e  kao  podkraljeve  zahtijevali ;  odrekli  smo 
se  krcpkog  saveza  s  nasom  G  r  a  n  i  c  o  m  (Krajinom).  koja  je  ipak  nasa  krv  i  koja  je- 
dina  nase  ideje,  prije  ili  poslije,  realizirati  moze  ;  odrekli  smo  se  nasega  neposrednog 
upliva  u  Bosnu  i  Srbiju;  odrekli  smo  se  iste  teznje  za  sjedinjenjem  nasih 
slavjanskih  susjeda  u  Dalmaciji,  Istri,  Kranlskoj  itd.,  koji  su  jedino  zato 
hlepili  za  nasim  savezom,  jer  su  njenu  jakost  i  silu  u  nama  vidili.  Pod  buducimi 
carskimi  nenarodnimi  Statthalteri.  na  buducem  ogranicenom  sabor  u, 
pod  buducim  jakim  ncophodnim  uplivom  tudinskoga  duha.  moraju  prestati  sve 
slobodne  i  narodne  namjere.  mora  se  prekinuti  ona  nit.  koja  nas  je  s  prosasnoscu 
nasom  vezala.  mora  se  presjeci  ona  staza.  po  kojoj  smo  krepko.  slobodno  i  narodno 
htjeli  putovati  u  buducnost.  To  su  misli  svih  nasih  postojanih  domorodaca".  (D  e- 
zelic-Mirkovic,  Ivan  Kukuljevic  Sakcinski.  Zagreb   1861.  str.  51—53.) 


307 


U  g  a  r  s  k  e,  uz  koga  je  poslovalo  i  zasebno  ministarstvo  pod  njc- 
govini  nadzorom.  No  s  ovim  korakom  Kossuthovim  ne  samo  da  nijesu 
bili  zadovoljni  mnogi  konzervativni  krugovi,  vec  i  sam  general  Gorgey 
izjavi  u  ime  citave  vojske,  da  Ferdinanda  V.  priznaje  zakonitim 
kraljem  zemlje  i  da  se  bije  samo  za  uspostavu  zakona  od  1848.  Ovo 
je  doduse  pomutilo  odnos  izmedu  gubernatora  i  glavnoga  vojskovode, 
ali  sudbina  Ugarske  nije  vise  ovisila  o  licnom  snosaju  ove  dvojice 
voda,  vec  o  medunarodnom  polozaju. 

Jos  poslije  prvih  poraza  u  aprilu    1849,    dvor  je  opozvao  kneza 
Windischgratza    s    bojista    i   povjerio    svoje    cete    generalu    Weldenu. 
Videci,    da    se    ne    ce    odrzati    protiv    Gorgeya,    novi    se  vojskovoda 
povuce    sasvim  na  austrijsku    granicu,  a  Jelacica    poslje  u  Slavoniju, 
da  otme  onamosnjim  madzarskim  cetama  neka  mjesta.  Ban  je  potom 
zauzeo  Osijek  (26,  apr.),  a  onda  skupivsi  novih  hrvatskih  ceta  upade 
u  juznu  Ugarsku  s  velikim  uspjehom  ;  no  kod  Hedesa  (Hegyes)  zaustavi 
ga  u  napredovanju   madzarski    general   Vetter  i  prisili    na    uzmak    u 
Srijem.  Medutim  se  car  Franjo  Josip  obrati  ruskomu  caru  Nikoli  I,  za 
pomoc,  a  taj  mu  je  odmah  veoma  pripravno  i  poslje    pod    vodstvom 
generala  kneza  Paskijevica  Erivanskoga,  Rusi  su  upali  u  Ugarsku 
u  junu  s  dvije  strane  iz  Galicije  (preko  Dukle)  i  iz  Vlaske  u  Erdelj 
s  200.000  momaka,    U  isto  vrijeme    preuze    zapovjednislvo    pojacane 
novc  austrijske  vojske  (70.000  mom.)  general  Haynau  krecuci  sa  za- 
pada  uz  Dunav    prema    Duru,   Protiv    zdruzene    austro-ruske    vojske 
od  270.000  momaka  stajase    152.000    Madzara,    Sada    stize    Madzare 
poraz  za  porazom,  a  vlada  s  Kossuthom  ostavi  Pestu   —  kuda  se  iz 
Debrecina  preselila  poslije  zauzeca  Budima  —  i  premjesti  svoje  sijelo 
najprije  u  Segedin,  a  onda  u  Arad,  kamo  je  doskora  dosao  i  Gorgey. 
Videci,    da    vise  nema   izlaza,    Kossuth   predade   1.  augusta    vrhovnu 
vojnicku  i  gradansku  vlast  Gorgeyu,  a  taj  vec  nije  mogao  imati  druge 
zadace,  nego  da  polozi    oruzje,    Madzarska    vojska    koncentrirana  je 
nato  u  Vilagosu  (32,314  vojnika,   11  generala,  64  zastave,   144  topa  i 
mnostvo  municije)  i  polozi    13,  augusta  pred  Rusima  oruzje,    dok  su 
Kossuth  i  ostali  madzarski    prvaci    pobjegli    preko    Orsave  u  Vidin  i 
daljc  u  Tursku  (17,  aug.).  U  blizini  Orsave  dade  jos  prije  toga  Kossuth 
zakopati  krunu  sv,  Stjepana  u  zemlju.    Primjer  Gorgeyev  slijedili  su 
i  drugi  neki  madzarski  general!,  a  posljednji  predao  se  u  Komoranu 
Klapka  (27.  sept).  Tim  je  dogadajem  konacno  skrsena  madzarska 
revolucija,  kojc  su  vode,  u  koliko  su  bili  uhvaceni,  platili  glavom  svoj 
korak.  Dne  6,  oktobra  ustrijeljen  je  u  Pesti  grof  Ludovik  Batthyany, 


308 

dok    je    istoga    dana    vjesano    u  Aradu    13    generala.    Jedini    Gorgey 
pomilovan  je  na  zelju  ruskoga  cara  Nikole.' 

Apsolutizam.  Poslije  skrsene  madzarske  revolucije  konacno  je 
bansko  vijece  proglasilo  (6.  sept.)  oktroirani  ustav  od  4.  marta  1849.  kao 
temeljni  drzavni  zakon,  Odsada  dalje  dakle,  sve  do  kraja  apsolutizma, 
vladalo  je  i  u  Hrvatskoj,  kao  u  cijeloj  ostaloj  habsburskoj  monarhiji, 
austrijsko  ministarstvo.  Pod  kraj  godine  (18.  nov.)  uredena  je  s  r  p  s  k  a 
vojvodina  s  Temisvarom  kao  glavnim  gradom,  a  s  njome  bi 
zdruzen  jos  i  dio  srijemske  zupanije  (naime  ilocki  i  rumski  kotar), 
ali  zato  je  „predbjezno"  utjelovljeno  Hrvatskoj  Medumurje  (13. 
decembra),  „dok  se  o  torn  ne  stvori  konacna  odluka  putem  drzav- 
noga  zakonodavstva".  Odmah  pocetkom  1850.  je  uvedeno  u  cijeloj 
monarhiji  vojnicki  organizirano  oruznistvo  (zandarmerija),  od 
kojega  je  na  Hrvatsku  dosla  citava  regimenta  (1000  Ijudi).  Onda  su 
uvedeni  u  Hrvatskoj :  monopol  duhana,  biljezi,  austrijska  zemljarina 
i  sudstvo  po  austrijskom  nacinu,  kod  kojega  su  se  razlikovali  ko- 
tarski  sudovi  i  zupanijski  sudovi  te  zemaljsko  sudiste  (banski  stol) 
u  Zagrebu,  dok  je  sud  najvise  molbe  bilo  vrhovno  sudiste  u  Becu. 
Sa  sudstvom  uvedeni  su  dasto  jos  i  austrijski  gradanski  i  kazneni 
zakonik  te  postupnik ;  sve  su  to  bila  po  sebi  doduse  vrsna  djela,  ali 
nijesu  pristajala  tadanjim  hrvatskim  prilikama,  pa  stoga  su  prouzro- 
cila  strankama  stotinu  jada.  Dne  7.  aprila  1850.  konacno  je  car 
Franjo  Josip  sankcionirao  zakljucke  hrvatskoga  sabora  od  juna  1848., 
no  ipak  tako,  da  ih  je  sankcija  preudesila  prema  oktroiranom  ustavu 
od  4.  marta  1849,,  a  narocito  sto  se  tice  sabora  i  vlade,  jer  ova  je 
sankcija  proglasila  sabor  od  1848.  raspustenim,  a  bansku  je  vladu 
podvrgla  centralnoj  beckoj.  Samo  za  uredovni  jczik  kaze  ona,  „da  i 
nadalje  valja  n  a  r  o  d  n  i  jezik  u  Hrvatskoj  i  Slavoniji  kao  poslovni 
jezik  kod  tamosnjih  oblasti".  U  junu  1850.  pak  dobila  je  Hrvatska 
novu  politicku  upravu  s  banom  na  celu  „banske  vlade".  Sada  je 
zemlja  razdijeljena  na  sest  zupanija:  rijecku,  zagrebacku,  varaz- 
dinsku,  krizevacku,  pozesku  i  osjecku,  kojima  stajahu  na  celu  c.  kr, 
vrhovni  zupani,  Zupanije  raspadale  su  se  na  kotare,  kojima  uprav- 
Ijahu  c.  kr.  podzupani.  U  skolstvu  povisena  je  sada  gimnazija 
s  hrvatskim  nastavnim  jezikom  za  dva  razreda  (VII.  i  VIII.),  dok 
je  zagrebacka  akademija  pretvorena  dokinucem  filozofije  u  „pravo- 
slovnu  akademiju"  s  tri  umjesto  dva  tecaja.  No  sve  je  ovo  bilo  samo 

1  Madzari  zovu    ratne  dogadajc    od    1848.  — 1849.    „rat   za    oslobodenjc"    (sza- 
badsagharc). 


309 

prijelaz  na  cisti  apsolutizam,  koji  se  zapoce  dokinucem  oktroiranoga 
ustava  31.  decembra    1851. 

Glavni    reprezentanti    trecega    austrijskoga   apsolutizma  u  po- 
sljednjih  sto  godina,  —  to  jest  poslije  onoga  cara  Josipa  II.  (1780-  1790) 
i  kraija  Franje  I.  (1815—1825)    —    bijahu    ministri    Aleksandar  Bach 
(unutarnjih  posala),  Antun  Schmerling  (pravosuda)  i  grof  Leon  Thun 
(bogostovlja  i  nastave),    Medutim    najizrazitiji  bjese    sam    Bach,    po 
kojemu  je  ne  samo  dobio    cijeli   sistem   ime,    nego  se  i  sva  zlovolja, 
sto  ju  je  apsolutizam  izazvao  po  svim    habsburskim   zemljama.    kon- 
centrirala  u  njegovoj  licnosti.  Ban  Jelacic  ostade  doduse  i  dalje  na 
celu  zemlje,    no    banska    vlada   preobrazila  se  u    „c.    k  r,    n  a  m  j  e  s- 
n  i  s  t  V  o"    (k.    k.    Statthalterei),    pod   koje    su    potpadale    poHticka    i 
redarstvena  uprava,  bogostovlje  i  nastava,  poljodjelstvo,  obrt  i  trgo- 
vina,  te   „neki  poslovi  drzavnoga  graditeljstva".  Zemlja  se  odsada  (do 
1861.)  sastojala  od  p  e  t  okruzja  (Kreis)  sa  c.  kr.  okruznim  predstoj- 
nicima  (k.  k.  Kreisvorsteher)  na  celu,  a  razdijeljenih  u  kotare  s  c,  kr. 
kotarskim  predstojnicima  (k.  k.  Bezirksvorsteher).  Ova  okruzja  bijahu  : 
r  i  j  e  c  k  o   s  primorjem  od  Rijeke  do  bHzu  Senja,  Vinodolom  i  Gor- 
skim    kotarom,  zagrebacko,  u  koji  je  usao  mali  dio  bivse  krize- 
vacke  zupanije  (vrbovecki  kotar),   varazdinsko  sa  citavom  pre- 
ostalom    zupanijom   krizevackom,    pozesko    s    dijelom    viroviticke 
bivse  zupanije    (kotari  viroviticki,     slatinski  i  vocinski)    i    o  s  j  e  c  k  o 
s  preostalim    dijelom  viroviticke  zupanije  i  dijelom  srijemske    (vuko- 
varskim  kotarom),  jer  je  ostaU  dio  pripao  srpskoj  vojvodini.  Sluzbeni 
jezik   u    svim    uredima   bez    razHke    bijase    jedino    njemacki    (od 
1854.  dalje).  Sada  je  becka  vlada  opet  ozivila  ideju   cara  Josipa  II., 
da    javna    mjesta    cinovnicka    —    narocito    vaznija   i   bolja  —  popuni 
tudincima.  Na  taj  su  nacin  u  Hrvatsku  dosH  mnogi  Nijemci,  pa  Cesi 
i  Slovenci,    jer    cinovnikom    mogao  je  postati    ne    samo  onaj,    koji  je 
znao    njemacki,    nego    u    vecoj    mjeri    onaj,    koji  je  sluzbenom    svje- 
dodzbom    mogao    dokazati,    da    nije    „politicki    sumnjiv",    a    takovih 
Hrvata  nije  bilo  previse.    Ovi  stranci  ne  poznavajuci  obicno  mjesuih 
prilika  uzese  nove  zakone  provoditi  velikom  strogoscu,  sto  je  stanjc 
naroda    ucinilo    jos    nesnosnijim.    Ipak  se  domaci    hrvatski    elemenat 
nije  mogao  posve  mimoici,  pa  stoga  je  medu  cinovnislvom  apsolutizma 
bio  i    velik   broj    domacih    ,,Bahovih   husara",    clanova    poznatih  gra- 
danskih  i  plemickih  porodica.  Jedni  iz  nuzde,  drugi  iz  ambicije  primise 
sluzbe  novoga  sistema  kod  policije,  financijalne  oblasti,  uprave,  sud- 
stva  i  skolstva;  tako  bjese    dakle    Bachovo    doba    doduse    njemacko, 


310 

all  cinovnistvo  —  sredstvo  njegovo  —  bilo  je  u  Hrvatskoj  jedva  na 
pola  tudinsko.  Sada  su  i  skole  sasvim  ponijemcene,  a  pomalo  i  drustvo 
narocito  u  cinovnickim  krugovima,  Godine  se  1853,  zapoce  zemljo- 
rasterecivanje,  koje  je  dobrza  upropastilo  malo  plemstvo,  jer  je  od- 
stelu  dobilo  u  obrocima,  a  i  to  ne  u  gotovom  novcu,  nego  u  drzavnim 
papirima,  koje  je  zbog  neuredenih  vjeresijskih  prilika  moglo  unovciti 
samo  uz  ogromni  gubitak.  Posljedica  bjese,  da  je  osiromaseno  plem- 
stvo jatomice  trazilo  sluzbe,  taj  ,,sigurni  kruh",  i  da  su  skole  pomalo- 
stale  dobivati  drugi  znacaj  negoli  su  ga  imale  prije,  Uz  ovc  se  ne- 
prilike  svakako  najteze  osjecalo  neograniceno  policajsko  gospodstvo- 
i  uhodarstvo,  koje  je  drustvo  rastrovalo,  pa  tuzakanje  i  ocrnjivanje 
iz  sebicnih  razloga,  onda  prisilne  putnice,  potpuno  ukinuce  prava 
sastajanja,  a  isto  je  tako  stegnuta  i  stampa.  Becka  je  vlada  prekupila 
od  Gaja  ..Narodne  Novine",  koje  postadose  sluzbenim  organom,  a 
Gaj  njihov  urednik  sa  stalnom  placom.  Ovo  je  Gaju  konacno  umanjilo 
ugled  pored  svih  velikih  zasluga  njegovih,  tako  da  su  ga  zaboravili, 
pace  mnogi  odlicni  Ijudi  i  krivo  gledali.  Djelovanje  policije  narocito 
je  tesko  osjecala  literatura,  a  kad  su  neki  knjizevnici  dopali  zatvora 
(kao  Ivan  Filipovic  i  Mirko  Bogovic),  zavlada  silna  potistenost  i  zlo- 
volja  kod  ovih  predstavnika  javnoga  mnijenja, 

Ipak  je  uza  sve  ove  nedace  apsolutizam  Hrvatskoj  donio  i  nekih 
dobrih  plodova.  To  je  u  prvom  redu  otkinuce  hrvatske 
crkve  od  Ugarske,  kad  je  nastojanjem  bana  Jelacica  a  na 
prijedlog  becke  vlade  papa  Pio  IX.  uzvisio  zagrebacku  biskupiju  na 
nadbiskupiju  i  njoj  podredio  kao  sufragane  biskupe  senjskoga,  krize- 
vackoga  (unijatskoga)  i  dakovackoga  (11,  dec.  1852,).  Bez  ovoga 
krupnoga  dogadaja  ne  da  se  ni  pomisljati  sve  ono,  sto  se  zgodilo  od 
sezdesetih  godina  dalje  u  narodu  hrvatskom  ne  samo  na  kulturnom, 
nego  i  na  politickom  polju,  Kao  vidljiva  posljedica  ove  neodvisnosti 
dize  se  gorostasni  lik  biskupa  dakovackoga  Josipa  Jurja  Stross- 
mayera,  koji  je  takoder  imenovan  biskupom  na  prijedlog  bana  Jela- 
cica (18,  nov,  1849,),  Dalje  dobro  bjese  potpuno  ukinuce  kmetstva, 
jer  sada  je  postao  seljak  pravi  i  slobodni  vlasnik  svoga  zemljista, 
pa  se  mogao'  punim  marom  posvetiti  briznom  obradivanju  svoje 
zemlje ;  on  nije  vise  radio  za  svoga  vlastelina,  nego  je  plod  svoga 
rada  sav  imao  za  sebe.  Poradi  toga  je  porasla  i  ekonomska  snaga 
zemlje  i  stalo  se  naglo  dizati  njezino  materijalno  blagostanje.  Tome 
pridolazi  jos  i  moralni  moment  zbog  opcega  placanja  poreza  i  jedna- 
kosti  pred   zakonom.    Sada  se  uzelo    radati    uvjerenje    —    poslije    to- 


311 


likih  vijekova  -  da  pravosude  ne  odvisi  o  samovolji  gospodc  i  da 
parnicka  stranka  moze  svoje  pravo  istjerati  protiv  svakoga.  Sada  je 
stekao  hrvatski  zivot  svoju  modernu  osnovu  i  u  javnom  zivotu  i  u 
privatnom.  a  staleski  privilegiji  postadose  predmelom  hislorijc.  Konacno 
valjaito  istaknuti,  da  se  sada  Hrvatska  t  raj  no  oproslila  u  upravi. 
sudstvu  i  skolstvu  vrhovnistva  ugarskoga. 

Samo  politicki  je  zivot  sasvim  mirovao.  Ne  samo  slobodu  stampe, 
nego  i  djelovanje  drustava  sprecavala  je  policija  samovoljnim  nacinom. 
Zatvorene    su  bile    dveri  sabora,  i  prestala  je  i  autonomija  zupanija, 
buduci  da  se  Bachov  sistem  nije  poveo  za  carem  Josipom,  koji  nije 
dirnuo  u  zupanijske  skupstine,  premda  ih  je  bio  cvrsto  sapeo.  Apsolu- 
tizam  je  sada  i  njih  zbrisao,  a    narodu  ne  preostade   nijedan    organ, 
preko  kojega    bi  mogao    otkad    dokad    dati   oduska  svojim    zeljama  i 
patnjama.  Ali  zato  ipak  nije  utrnula  polilicka  svijest  i  smisao  naroda 
za  ustavnu  slobodu,  koja  se  mogla  uskrisiti  na  nov  zivot  jednim  po- 
tezom  pera.    I  odista,  nade  se  narodnih  prvaka  prije    ispunise    nego 
su  i  sami    slutili.    U  prvom    je   redu   teklo   financijalno    gospodaren)e 
becke  apsolutisticke  vlade  nevjerojatnom  bezglavoscu.  Premda  su  se 
povecavali  javni    prihodi  u  monarhiji    u    ogromnoj    mjen,  ipak    su    se 
pravili  veliki  drzavni  dugovi,  tako  da  je  njihova  svota   1858.  narasla 
na  2439  milijuna  forinti.  Istina,  znatan  je  dio  ove  svote  upotnjebljen 
u  korisne    investicije  i  za  vojsku,  no  mnogo    je  toga    na   nedopusten 
nacin    otislo;    sam    je    ministar    financija    barun    Bruck    pod    teretom 
sumnje    pocinio    samoubistvo   (1860).     Ovomu    je    financ.)alnom   polo- 
zaju  odgovarala  i  spoljasnja   politika.  obiljezena   krimskim    ratom 
(1854—1856),    koji    otudi  Austriji   i  Rusiju  i  zapadne    vlasti,  narocito 
Francusku  cara  Napoleona  III.  Tako  je  doslo  radi  talijanskih  zapleta)a 
do  rata  s  Francuskom,  a    taj  svrsi  nepovoljno  bitkom   kod  Solferina 
(24    juna  1859.)    i   gubitkom   Lombardije.     Sada   je   car   Franjo    Josip 
otpustio    ministra    Bacha    (22.    aug.     1859.).    a    kad    se    pokazase    u 
drzavnim  financijama  velike  poteskoce,  dosao   je   kraj  i  apsolutizmu 
Jos  za  francuskoga  rata  umr'o  je  ban  Jclacic  (20.  ma)a  1859.). 
Vec  je  dulje  vremena  pobolijevao,  dok  mu  konacno  nije  razum  sasvim 
pomrcao.  Ban  Jelacic  jedna  je  od  najizrazitijih  licnosti  hrvatske  pros- 
losti.  a  napose  najsnaznija  i  najpopularnija  XIX.  vijeka.   Posl.,e  vi,e- 
kova  nasao  se  u  njemu  opet  ban,  za  kojim  je  stajalo  citavo  hrvatstvo 
od  Drave  do  Boke  Kotorske  i  od  usca  Save  u  Dunav  do  mora,  pace 
i  turska    Bosna    pominjala    je  sa  zanosom   njegovo  imc.     On    ic    sam 
sebe  najbolje  karakterizirao  rijecima,  sto  ih  je  izrekao.  dok  je  )OS  bio 


312 

kod  svijesti,  premda  vec  porusena  zdravlja :  „Moje  ime  pripada  hi- 
storiji ;  ona  ce  o  meni  pricati,  ali  o  onom,  sto  sam  na  srcu  nosio,  o 
torn  ne  ce  ona  nista  moci  kazati", 

b)  Provizorij    (1860—1867). 

Povratak  ustava,  Odmah  poslije  bitke  kod  Solferina  upravio  jc 
car  Franjo  Josip  na  svojc  narode  pioglas  (15.  jula  1859.)t  kojim  im 
obeca  „suvremeno  poboljsanje  u  zakonodavstvu  i  upravi",  da  sc 
postigne  bolja  uprava  i  vece  blagostanje  svih  naroda  u  monarhiji  ; 
no  rijeci  „ustav"  nije  bilo  u  njemu.  Medutim  tek  poslije  vise  mjeseci, 
kad  su  se  pokazale  financijalne  poteskoce  kao  najvaznija  briga,  sazove 
car  (5.  marta  1860.)  u  Bee  tako  zvano  „pojacano  drzavno 
vijece"  (verstarkter  Reichsrath),  to  jest  pored  stalniii  carevih  glavnih 
savjetnika  (od  1851.)  pozvao  je  car  jos  38  odlicnika  iz  svih  zemalja 
monarhije.  Iz  Hrvatske  bi  pozvan  Ambroz  Vraniczany,  iz  Slavonijc 
biskup  Strossmayer,  a  iz  Dalmacije  conte  Frano  Borelli,  Vijece  se 
sastalo  pod  predsjedanjem  nadvojvode  Rajnera  31,  maja,  a  zakljuceno 
je  28.  septembra,  Kad  se  raspravljalo  ,,o  organizaciji  drzave",  izbise 
u  njemu  na  povrsinu  dvije  struje :  federalisticka  i  centralisticka  ;  ali 
konacno  prevagnu  prva  (34  :  16)  i  stvori  zakljucak,  da  ,,ojacanje  i 
razvitak  monarhije  trazi,  da  se  prizna  historicko-politicki 
individualitet  pojedinih  zemalja,  unutar  kojega  neka 
se  razne  narodnosti  primjereno  razvijaju  i  napreduju,  ali  u  sa- 
vezu  s  potrebama  i  interesima  cjelokupne  monarhije";  to 
jest  drzavno  se  vijece  izjavi  za  neke  vrsti  federalizam  s  cen- 
tralnim  parlamentom,  Za  ove  rasprave  zatrazi  biskup  Strossmayer, 
da  se  u  Hrvatskoj  vrali  hrvatski  jezik  u  sve  urede  i  skole,  a  napose 
jos  naglasi,  da  se  nada,  e  ce  se  Dalmacija  opet  sjediniti  s  Hrvatskom, 
kako  je  to  negda  bilo,  sto  je  onda  ponovio  jos  i  Ambroz  Vraniczany. 
Sjutradan  (26.  sept.)  osvrne  se  na  to  conte  Borelli  i  rece,  da  doduse 
priznaje,  da  Dalmacija  broji  kud  i  kamo  vise  Slovena  negoli  Talijana, 
no  za  sjedinjenje  s  Hrvatskom  da  zasada  jos  nije  vrijeme.  Nato  se 
dize  Strossmayer  i  uze  historickim  podacima  dokazivati,  da  je  Dal- 
macija dio  ,,kraljevine  Dalmacije,  Hrvatske  i  Slavonije",  a  sjedinjenju 
protivi  se  u  Dalmaciji  samo  talijanska  inteligencija.  Ovim  govorom 
udario  je  biskup  osnovu  hrvatskoj  narodnoj  stranci  u 
Dalmaciji,  dok  je  conte  Borelli  smalran  zacetnikom  au  tonoii:  a  s  k  e 
talijanske  stranke, 

Medutim   odstupi    u    Hrvatskoj  s  banske    stolicc   neposredni  na- 


313 

sljednik  Jelacicev  general  grof  Ivan  Coronini,  a  banom  bi  ime- 
novan  na  Strossmayerovu  preporuku  general  barun  J  o  s  i  p  S  o  k- 
cevic  (19.  juna  I860.).  Cim  stize  u  Zagreb  (12,  jula),  izjavi,  da  ga 
je  car  opunovlastio,  da  odmah  uvede  u  urede  hrvatski 
j  e  z  i  k,  Sada  su  brojni  tudinski  ,,Bahovi  husari"  ostavili  Hrvatsku, 
a  njihova  mjesta  zapremise  oni  domaci  sinovi,  koji  su  dosad  vrijedili 
kao  ,,nepouzdani''.  Ovim  dogadajem  opet  ozivje  politicki  zivot  u 
Hrvatskoj,  sapet  kroz  citav  decenij,  pa  zato  i  nije  cudo,  sto  je  u  prvi 
kraj  cesto  pokazao  veoma  bucnih  znakova.  Sa  zagrebacke  su  pozor- 
nice  protjerani  njemacki  glumci  (25.  novembra  I860.),  nasto  se  po-